požar u amazoniji
Macron, Leonardo DiCaprio, Madonna i Cristiano Ronaldo imali su što reći o požarima koji bukte Amazonijom. Fotografija koju je podijelio Ronaldo snimljena je 2013. u južnom Brazilu, daleko od Amazonije. Ona kojom su svoju zabrinutost ilustrirali DiCaprio i Macron stara je više od dva desetljeća, ona koju su podijelili Madonna i staroga Smitha sin starija je od tri desetljeća. A u postovima su se našle i fotografije iz Montane, Indije i Švedske tportal.hr)
Požari u Amazoniji izazvali su veliku pažnju širom svijeta. Mediji su prepuni članaka o tome kako čovječanstvu prijeti nestanak kiseonika, jer najveća svjetska prašuma odgovorna za 20 odsto proizvodnje elementa presudnog za sav život na Zemlji. Naučnici, međutim, objašnjavaju da to nije tačno.

"Pluća planete" - tako često nazivaju Amazoniju. Brojni mediji pišu da požari prijete količini atmosferskog kiseonika koji udišemo. Često ponavljana tvrdnja da amazonska džungla proizvodi 20 odsto kiseonika na planeti nije tačna.

U stvari, skoro sav kiseonik na Zemlji potekao je iz okeana i ima ga dovoljno da traje milionima godina. Postoji mnogo razloga zbog kojih treba biti užasnut povodom požara u Amazoniji, ali trošenje zaliha atmosferskog kiseonika nije jedan od njih.

Atmosferski naučnik Skot Dening sa Univerziteta u Koloradu navodi da se skoro sav slobodan kiseonik u vazduhu proizvede u biljkama putem fotosinteze, a oko trećina kopnene fotosinteze odigrava se u tropskim šumama, od kojih je najveća Amazonija.

Međutim, sav kiseonik proizveden fotosintezom svake godine potroše živi organizmi i požari. Drveće konstantno odbacuje mrtvo lišće, grane, korenje i drugi otpad, koji hrani bogat ekosistem organizama, najviše insekte i mikrobe. Svi oni troše kiseonik u tom procesu.

Biljke proizvode mnogo kiseonika, a mikrobi troše mnogo kiseonika. Rezultat toga jeste da je neto proizvodnja kiseonika od strane biljaka blizu nuli.

Amazonija proizvodi oko pet, šest odsto kiseonika koji se stvara fotosintezom. Gledano iz šire perspektive čitave planete, u kojoj biosfera ne samo što stvara već i troši kiseonik, doprinos Amazonije u količini kiseonika na Zemlji je manje, više na nuli.

Nasuprot popularnim bombastičnim izjavama, Zemlja ima neuobičajeno veliku količinu slobodnog kiseonika - veoma reaktivnog gasa koji se u velikim količnima u atmosferi našao ne zahvaljujući drveću.

Umjesto toga, Dening objašnjava da je kiseonik koji udišemo zaostavština fitoplanktona iz okeana koji su tokom milijardi godina polako, ali sigurno akumulirali kiseonik, koji je atmosferu Zemlje učinio ovakvom kakva je danas, sa oko 21 odsto tog elementa.

Čak i da sva organska materija sagori odjednom, manje od jednog odstotka svjetskog kiseonika bi bio potrošen. U atmosferi ima dovoljno kiseonika da traje milionima godina.

Ne pluća, već klima-uređaj

Naravno, sve prethodno navedeno ne znači da Amazonija nije važna. U netaknutom stanju, najveća svjetska prašuma je značajan faktor izvlačenja ugljen-dioksida iz atmosfere.

Naučnici se ne slažu sa poređenjem sa "plućima" planete, već misle da je mnogo tačnije da je Amazonija džinovski klima-uređaj, koji hladi planetu - jedan od najznačajnijih faktora u smanjivanju klimatskih promjena, zajedno sa tropskim šumama u centralnoj Africi i Aziji.

Amazonija je takođe dom hiljada različitih vrsta životinja i biljaka i kao takva najraznovrsniji kopneni ekosistem na svijetu, a klimatske promjene, nekontrolisana sječa i čovjekov nemar prijete da ga unište.

Osim toga, Amazon igra veoma važnu ulogu u stabilizaciji kišnih ciklusa u Južnoj Americi i ključan je za život jednog miliona pripadnika domorodačkog stanovništva.

Zbog svega toga, briga o najvećoj tropskoj šumi na svijetu svakako je opravdana, iako tvrdnja o "plućima" planete jednostavno nije tačna, prenosi RTS.


Komentar: Pa zašto je toliko požara? "Prirodni požari u Amazoni rijetki su, a većinu ovih požara postavili su poljoprivrednici pripremajući poljoprivredno zemljište u susjedstvu Amazonije za usjeve i pašnjake sljedeće godine", trezveno objašnjava New York Times. "Veliki dio zemlje koja gori nije bila kišna šuma starog rasta, već zemlja koja je već očišćena od stabala i postavljena za poljoprivrednu upotrebu."

Redovito je da poljoprivrednici i uzgajivači u tropskim područjima spaljuju svoja polja radi suzbijanja štetočina i korova i da potiču novi rast pašnjaka.