Supermasivna crna rupa u središtu Mliječnog puta probudila se i sijala je 75 puta svjetlije nego ikad prije. Takvim sijanjem zbunila je astronome jer je bila mirna više od 20 godina.

Sagittarius A, supermasivna crna rupa, obično je mirna s minimalnom fluktuacijom svjetla kojeg emitira. No nedavno je svjetlila 75 puta svjetlije nego ikad prije i to bez ikakvog razloga, ako razlog postoji onda nije poznat astronomima.

Ranije ove godine, Tuan Do, astronom s UCLA-e, i njegov tim snimili su promatranja galaktičkog centra koristeći WM Keck Observatory na Havajima tijekom četiri noći. Ekipa je primijetila bizaran blijesak 13. svibnja, zabilježivši je u dvosatnom vremenskom roku koji je fenomen smanjio na samo nekoliko sekundi. Dosad neviđeni nalazi objavljeni su u Astrophysical Journal Letters.

Jedan od najvećih misterija u istraživanju svemira su, uz crne rupe, vjerojatno i ponavljajući radio signali.

Radi se o brzim provalama radiovalova (FRB, fast radio bursts), odnosno o kratkim intervalima radiovalova, koji su nepredvidivi i kratkotrajni te dolaze iz dubokog svemira. Iznenada se pojave na nekom dijelu neba i traju tek nekoliko milisekundi.

Ponavljajući FRB-ji, dakle kada se ne radi samo o jednom intervalu, već o više njih uzastopce, vrlo su rijetki i posebice privlače pažnju znanstvenika, a sada je otkriveno osam novih, piše Science Alert.

Misteriozni signali

Prvi ponavljajući FRB zabilježen je 2015. godine teleskopom u Portoriku (FRB 121102), a u siječnju ove godine znanstvenici su izvijestili o drugom takvom fenomenu, FRB 180814.

Sada je teleskop CHIME (Canadian Hydrogen Intensity Mapping Experiment) koji se nalazi u dolini Okanagan u Britanskoj Kolumbiji zabilježio novih osam, što znači da nam je danas poznato sveukupno 10 takvih ponavljajućih signala.

FRB-ovi su izuzetno misteriozni. Naime, traju samo nekoliko milisekundi, a za to vrijeme oslobađaju više energije od 500 milijuna Sunaca. Većinom je otkriven samo njihov jedan interval, zbog čega su nepredvidljivi i teško je odrediti njihov izvor.

Ponavljajuće brze provale radiovalova su stoga izuzetno važne za znanstvenike jer pomoću njih mogu lakše otkriti iz kojeg okruženja FRB-ovi dolaze te mogu analizirati njihove sličnosti i razlike.

Možda su svi ponavljajući

"Već smo putem FRB 121102 znali da provale znaju biti sporadične. Ponekad izvor satima nema ni jedne provale, a onda se u kratkom intervalu pojavi više njih. Istu smo stvar primijetili i kod FRB 180916. J0158 + 65", rekao je fizičar Ziggy Pleunis sa Sveučilišta McGill.

Oceani ili naše Jadransko more mogu izgledati kao oaze mira i tišine. Kada zaronite, ako se odmaknete od gužvi u plićaku ili brujanja motora, ne čujete skoro ništa. No, na nekim mjestima u podmorju našeg planeta možete, ako dobro poslušate, čuti kako pjeva zbor riba, tvrde znanstvenici, a prenosi New Scientist.

Te određene vrste riba zapravo pjevaju solo dionice, ponavljajući iste pozive iznova i iznova, no kada se ti zvukovi različitih riba preklope, nastaje zborno pjevanje.

Ribe koje pjevaju tijekom sumraka i zore

Bioakustičar Robert McCauley i njegovi kolege sa Sveučilišta Curtin u Australiji snimali su tijekom 18 mjeseci vokalno izražavanje riba u obalnim vodama pokraj Port Hedlanda u zapadnoj Australiji i identificirali sedam različitih zborova riba koji pjevaju tijekom sumraka i zore.

Na snimci pozadinski zvuk koji podsjeća na duboke zvuke roga dolazi od vrste Protonibea diacanthus, dok periodično "gunđanje" pripada ribi Terapontidaei. Treći sudionik grupnog pjevanja je nešto tiša vrsta Ogcocephalidae koja pjevuši nešto što sliči na "ba-ba-ba".

"Slušam riblje vokalizacije već skoro 30 godina i još me uvijek zadivljuju svojom raznolikošću", rekao je McCauley.

Astronomi su nedavno došli do fascinantnih uvida o dalekoj prošlosti našeg svemira. Ne samo da su otkrili 39 masivnih drevnih galaksija, za koje nismo prije znali, već su uočili zvijezdu koja je skoro jednako stara kao i naš svemir.

Naime, crveni div SMSS J160540.18-144323.1, koji se nalazi otprilike na 35.000 svjetlosnih godina udaljenosti, ima najniže razine uočenog željeza među svim do sada analiziranim zvijezdama u našoj galaksiji, piše Science Alert.

Anemična zvijezda

Taj manjak željeza znači da je riječ o jednoj od najstarijih zvijezda u cijelome svemiru, koja vjerojatno pripada drugoj generaciji zvijezda nakon Velikog praska koji se zbio prije 13,8 milijardi godina.

"Ova anemična zvijezda, koja se vjerojatno formirala samo nekoliko stotina milijuna godina nakon Velikog praska, ima razinu željeza 1,5 milijuna puta nižu od one koju ima Sunce", objasnio je astronom Thomas Nordlander s Australskog nacionalnog sveučilišta.

Prema anemičnosti zvijezda, možemo procijeniti i njihovu starost jer u vrlo ranom svemiru skoro uopće nije bilo metala. Prve zvijezde sastojale su se uglavnom od vodika i helija, a smatra se da su bile vrlo masivne, vrlo vruće i kratkoga vijeka. Te zvijezde spadaju pod takozvanu Populaciju III, ali ih nikada nismo vidjeli i vjerojatno nikada ni nećemo.

N, možemo uočiti zvijezde sljedeće generacije, među koje spada i SMSS J160540.18-144323.1, i koje nam mogu podosta ispričati o izgledu prvih zvijezda.

Astronomi smatraju da je zvijezda koja je dala željezo SMSS J160540.18-144323.1 bila relativno male mase za rani svemir, samo oko 10 puta veće mase od Sunca. No to je bilo dovoljno za stvaranje neutronske zvijezde i relativno slabe supernove pri čemu je došlo do stvaranja težih elemenata poput željeza, koje je onda apsorbirala zvijezda sljedeće generacije, odnosno u ovom slučaju SMSS J160540.18-144323.1.

Dakle, ovaj crveni div vrlo vjerojatno spada među prve članove zvijezda druge generacije. A sada umire, odnosno nalazi se na samom kraju svog životnog vijeka koristeći posljednje tragove vodika prije nego što prijeđe na fuziju helija.

Istraživanje o najstarijoj zvijezdi objavljeno je u časopisu Monthly Notices of the Royal Astronomical Society.

Znate li tko su dugoživci (Tardigrada)?

To su sitne životinje, poznate i pod nazivom "vodeni medvjedi" veličine do jednog milimetra, s 4 para zakržljalih ekstremiteta, piše enciklopedija.hr. Također, riječ je o vjerojatno najizdržljivijim životinjama na Zemlji, koje mogu podnijeti temperature u rasponu od 150 stupnjeva Celzijevih pa do debelo ispod nule. Žive u moru, slatkoj vodi, na kopnu, a geografski su rasprostranjeni doslovno posvuda.

A kako se čini, nekoliko tisuća njih sada je preselilo i na Mjesec, piše BBC.

Naime, ovi žilavi "vodeni medvjedi" bili su na svemirskoj letjelici koja se u travnju srušila na Mjesec. Čelnica izraelske organizacije "Arch Mission Foundation", koja je dugoživce i poslala u svemir, tvrdi da su oni gotovo sigurno preživjeli pad.

- Vjerujemo da su njihove šanse za preživljavanje ekstremno visoke - govori Nova Spivack, šefica Arch Mission Foundationa.

Naime, dugoživci su prije puta prošli kroz postupak dehidracije, čime su zapravo stavljeni u svojevrsnu suspendiranu animaciju. Izraelska organizacija ih je poslala u svemir u sklopu svojeg nastojanja da stvore "rezervnu" Zemlju, to jest da ljudsko znanje te floru i faunu planeta pohrane na različite lokacije u Sunčevom sustavu, gdje bi preživjele eventualnu apokalipsu našeg planeta.

Tako je, uz dugoživce, prema Zemljinom satelitu upućena "Mjesečeva knjižnica", zapravo svojevrsni DVD na kojem se nalazi 30 milijuna stranica ljudske povijesti, sve vidljivo pod mikroskopom.

I dok je sudbina "Mjesečeve knjižnice" nepoznata, dugoživci bi itekako mogli opravdati svoj naziv. Iako su bez vode i bez hrane, oni se iz suspendirane animacije (tijekom koje praktički stopiraju sve životne funkcije) mogu vratiti i nakon nekoliko desetljeća provedenih u tom stanju, piše BBC.

Nakon što ostanu bez vode, oni povuku svoju glavu i osam zakržljalih nožica, i uđu u stanje suspendirane animacije tijekom koje njihov metabolizam uspori na 0,01 posto normalne brzine rada. A ako ih vratite u vodu desetljećima kasnije, mogu se bez problema vratiti u prijašnje stanje.

Novi Huaweijev telefon opremljen operativnim sustavom Hongmeng (OS), koji je kineski gigant telekomunikacija razvio da zamijeni Googleov Android, mogao bi se naći u prodaji 2019. godine, prema kineskom izdanju kompanije Global Times.

Najveći svjetski dobavljač telekomunikacijske opreme već testira novi domaći OS na svojim mobilnim uređajima, izvijestili su u nedjelju novine.

Huawei planira ciljati na niže i srednje segmente tržišta pametnih telefona, postavljajući cijenu za novi telefon na oko 2000 yuana (otprilike 290 američkih dolara).

"Novi Huaweijevi telefoni sa sustavom Hongmeng predstavit će se na tržištu u četvrtom tromjesečju, s do nekoliko milijuna jedinica na zalihi" - rekao je izvor za Global Times.

U izvješću se dodaje da se očekuje da će se novi uređaj koristiti u sljedećim vodećim telefonima tvrtke, Mate 30 serije.

Unatoč tome što je tvrtka ranije odbacila mogućnost korištenja samorazvijenog OS-a na pametnim telefonima, izvori su za Global Times rekli da Huawei sada provjerava kompatibilnost sustava Hongmeng s Androidovim aplikacijama.

U lipnju je viša potpredsjednica tvrtke Catherine Chen rekla da firma želi nastaviti koristiti Googleov Android, jer Hongmeng OS sadrži manje kodnih linija od bilo kojeg drugog operativnog sustava za telefon, a uglavnom je namijenjen Internetu stvari (IoT) i industrijskoj upotrebi.

Vijesti o stvaranju vlastitog operativnog sustava kompanije Huawei pojavile su se ubrzo nakon što je američka vlada u svibnju zabranila američkim tvrtkama da prodaju dijelove ili tehnologiju kompaniji Huawei.

Kada zabrana u potpunosti stupi na snagu, Huawei će, između ostalih posljedica, izgubiti pristup Googleovim aplikacijama i uslugama.

Istraživači sa Salk instituta u SAD-u i Katoličkog sveučilišta Murcia (UCAM) u Španjolskoj genetski su modificirali majmunske embrije kako bi deaktivirali specifične gene koji se koriste u stvaranju organa. Tada je skupina ubrizgavala ljudske matične stanice u embrij. Zametak bi trebao prerasti u majmuna s ljudskim stanicama.

Međutim, u skladu s etičkim standardima, znanstvenici su zaustavili proces mnogo prije nego što je zametak uspio razviti središnji živčani sustav. Ipak, tim je morao otputovati u Kinu kako bi proveo postupak, jer je bio u suprotnosti sa španjolskim zakonom.

Estrella Núñez, koja je surađivala na projektu, rekla je El Paisu da su "rezultati vrlo obećavajući", rekavši da je eksperiment nužan prvi korak prema razvoju ljudskih organa u životinjama koje bi se mogle koristiti u transplantaciji.

Tim znanstvenika, na čelu s Juanom Carlosom Izpisúom, izveo je sličan eksperiment 2017. godine pomoću humanih i svinjskih himera. Međutim, ljudske stanice nisu se uspjele zadržati u svinjskom embriju.

Kina je postala meka za uređivanje gena. Kineski istraživač objavio je u studenom 2018. da je sa svojim timom uredio gen CCR5 od dvije bebe blizanke, pokušavajući im omogućiti da postanu imuni na HIV. Međutim, znanstveni proboj ima visoku cijenu; stručnjaci su upozorili kako bi postupak mogao uništiti godine života blizanaca.

U nedavnom eksperimentu kineski i američki istraživači udružili su se za modificiranje gena 11 majmuna, dajući im "ljudski" razvoj mozga. Ovo zvuči kao dobar uvod za film "Planet majmuna". Igranje sa genetikom i modificiranje gena, koliko god to činili pod izlikom napretka u medicini, ne može biti dobro. Miješanje u prirodni poredak je jako loše.

Sama činjenica da znanstvenici moraju otići u Kinu da bi završili istraživanje govori puno. To jednostavno nije u skladu s Europskim zakonima, upitna je sama moralnost postupka. Stoga je bijeg u Kinu zaobilaženje pravila, što ova istraživanja čini nemoralnim.

Astronomi su otkrili novu zvijezdu u glavnom nizu, odnosno području u Hertzsprung-Russellovom dijagramu, a ispada da je to najbrža zvijezda tog tipa ikad pronađena u Mliječnoj stazi. Juri kroz našu galaksiju brzinom od oko 1700 kilometara u sekundi, udaljavajući se pritom od njezina središta, piše Science Alert.

To je čini i prvom zvijezdom za koju astronomi mogu pouzdano reći da je izbačena iz galaktičkog središta, vjerojatno zbog njene interakcije sa supermasivnom crnom rupom koja se u njemu nalazi - Sagittariusom A* (Sgr A *).

Zanimljiva zvijezda

Ovaj jureća zvijezda, naziva S5-HVS1, prilično je zanimljiva. Pripada glavnom nizu i radi se o aktivnoj zvijezdi u čijoj se jezgri još uvijek odvija fuzija vodika. To je relativno mlada zvijezda, koja ne može imati više od 500 milijuna godina.

S obzirom na to da smo već nekoliko puta spomenuli termin "glavni niz", ukratko ćemo objasniti o čemu se radi. Naime, zvijezde se ucrtavaju u Hertzsprung-Russellov dijagram s obzirom na spektralni tip (tj. efektivnu temperaturu ili indeks boje) i apsolutnu zvjezdanu veličinu (M), piše Zvjezdarnica.

U tome dijagramu zvijezde nisu raspoređene nasumce, nego zauzimaju posebna područja, a najviše ih ima u takozvanom glavnom nizu. Njemu pripadaju većinom zvijezde spektralnog tipa O, koje su relativno velike u usporedbi sa zvijezdama tipa F, ili npr. K i M. Međutim, zvijezde glavnog niza općenito su malih dimenzija pa se često nazivaju i patuljastim zvijezdama.

Ne uklapa se u svoju okolinu

Međutim, S5-HVS1 je zvijezda tipa A koja ima oko 2,35 puta veću masu od našeg Sunca i koja je poprilično sjajna. Zbog toga se nikako ne uklapa među svoje jureće kolegice, poznate kao zvijezde grupe HSV (hypervelocity stars).

Naime, prema istraživanju iz 2015., te hiperbrze zvijezde glavnog niza obično pripadaju spektralnom tipu O i B, odnosno radi se o vrlo vrućim i masivnim aktivnim zvijezdama koje žive brzo i umiru mlade te ne dožive starost dulju od nekoliko desetaka milijuna godina.

Međuzvjezdani radioaktivni materijal pronađen je u nedavno u snijegu Antarktika. Zapanjujuće otkriće oduševilo je znanstvenike koji kažu kako je ova rijetka tvar pala na Zemlju u obliku svemirske prašine prije manje od 20 godina.

Otkriće rijetkog izotopa željeza, željeza-60, potkrepljuju prethodna istraživanja koja su otkrila da je tvar nastala zbog supernove, jake zvjezdane eksplozije, koja se dogodila u posljednjih nekoliko milijuna godina. Ta bi tvar također trebala bi biti prisutna u geološkim formacijama na Zemlji.

Istraživači iz Njemačke željeli su vidjeti može li željezo-60, stvoreno u zvjezdanim eksplozijama, i dalje dospjeti na Zemlju iz svemira. Mislili su da bi nešto prašine moglo biti u lokalnom međuzvjezdanom oblaku, koje se nalazi u području međuzvjezdanog prostora kroz koji trenutačno putuje Sunčev sustav. Jedna od teorija koju su iznijeli znanstvenici je i ta da bi te čestice trebale pasti na Zemlju, koja prolazi pored njih.

Znanstvenici su uzeli oko pola tone snijega u blizini Kohnenove polarne istraživačke stanice na Antarktiku, nezagađenoj lokaciji. Rastopili su ga u Münchenu i uspješno upotrijebili akcelerator čestica za vađenje pojedinih atoma željeza-60 iz atoma željeza koji su se nalazili u uzorku.

Tim je tada isključio druga moguća objašnjenja kako je željezo-60 moglo završiti u snijegu. Odnosno, isključili su mogućnost da je došlo iz našeg Sunčevog sustava ili iz nuklearnih ispitivanja. "Isključujući zemaljske i kozmogene izvore, zaključujemo da smo prvi put pronašli željezo-60 s međuzvjezdanim podrijetlom i to na Antarktiku", napisali su znanstvenici u časopisu Physical Review Letters.

Međuzvjezdani radioaktivni snijeg znanstvenicima pruža snažne dokaze da je eksplozija supernove stvorila neke lokalne međuzvjezdane oblake. Eksplozija supernove je snažna zvjezdana eksplozija. Istraživački tim će sada analizirati stari antarktički led kako bi potražili povećanje željeza-60 u ledu koji potječe od otprilike 40.000-50.000 godina. Jer se smatra da je Sunčev sustav tada ušao u lokalni međuzvjezdani oblak.

Tajanstvene nove planete su deo sistema TOI-270 i predstavljaju "kariku koja nedostaje" u potrazi za svetovima koji možda imaju nekakav oblik života u sebi. Tri planete kruže oko zvezde koje je udaljena samo 73 svetlosne godine od Zemlje, što ih svrstava u najbolje i najmanje egzoplanete ikada otkrivene.

Planete su otkrivene koristeći Nasin Satelit za istraživanje egzoplaneta TESS koji je lansiran u svemir 2018. godine s ciljem skeniranja udaljenih svetova koji bi na sebi mogli podržati život.

TOI-270 sadrži stenovitu super-Zemlju koja je nešto veća od naše planete i dve gasovite egzoplanete, što ovaj sistem čini "karikom koja nedostaje". Ove planete se nalaze između planeta poput Zemlje i Marsa i velikih planeta kao što su Jupiter i Saturn.

Naučnici se nadaju da će pomoću najnovijih otkrića otkriti zašto je tako malo solarnih sistema te veličine. Najnovija otkrića će doprineti boljem razumevanju nastanka našeg Sunčevog sistema i formiranja planeta u njemu.

"TOI-270 će nam omogućiti da istražimo vezu između formiranja planeta kao što je zemlja i planeta kao npr. Neptun, odnosno, različitih planeta po svom sastavu a koje su se formirale unutar istog sistema" rekao je Maximilian Gunther sa MIT-a.

Pored egzoplanete slične Zemlji, postoje još dve planete, sastavljene dominantno od gasova koje su dvostruko veće od Zemlje.

Smatra se da je jedna od njih, najudaljenija od zvezde u temperaturnom opsegu koji bi mogao podržati život. Ipak, zbog velike količine gasova u atmosferi očekuje se da je temperatura na površini verovatno prevelika, kao što je to slučaj sa Venerom.

Naučnici su rekli kako postoji mogućnost da se u ovom sistemu nalazi još planeta a da sama zvezda nema zvezdane baklje i oluje te na taj način pogoduje otkrivanju novih egzoplaneta.