Naučnici su pronašli način da jestivo ulje koje svakodnevno koristimo u kuhinji pretvore u grafen, materijal koji je i do 200 puta jači od čelika i neverovatno fleksibilan.

Pod određenim uslovima, on može čak biti pretvoren i u supervodonik koji može prenositi struju bez otpora. To bi značilo da materijal ima potencijal da se od njega naprave efikasnije solarne ćelije, da postane upotrebljiv u elektronici ili čak medicini.

U okviru studije koja je sprovedena pre godinu dana, ustanovljeno je da grafen mora da bude napravljen u vakuumu, na intenzivnoj toploti i primenom prečišćenih sastojaka koji su izuzetno skupi za proizvodnju. Zbog toga je istraživanje prekinuto dok se ne pronađe ekonomičan način za masovnu proizvodnju ovog materijala i ne započne proces ostvarivanja planova na tom polju.

Konačno, naučnici u Australiji su uspeli da stvore grafen u normalnim uslovima vazduha koristeći jeftino jestivo ulje.

Iza divovskih drvenih vrata zgrade "Le Konte", jedne od kultnih zgrada u središtu kampusa američkog univerziteta Berkli, u kojoj je radilo više nobelovaca i vodećih imena moderne fizike, raspoloženi Norman Jao, strastveni ljubitelj stonog tenisa i talentovani doktor fizike sa Harvarda, dobio je izvanrednu vest.

Naime, u dva odvojena eksperimenta potvrđena je njegova neobično smela teorijska ideja, tačnije konkretan recept da se ideja ostvari, o stanju materije koja ne postoji u prostoru, nego u vremenu - ideja o vremenskim kristalima.

U "običnom" kristalu, koji predstavlja unutrašnju strukturu čvrstih supstanci kao što su kuhinjska so, kvarc, led ili nekakav metal, molekuli ili joni ne lutaju unaokolo slobodni kao kod gasa, nego su periodično raspoređeni u prostoru i grade takozvanu kristalnu rešetku. Fizičari ih nazivaju čvorovima rešetke, a vrlo zgodna matematika kojom se opisuju omogućila je da se danas podrobno razumeju raznovrsni, kako klasični tako i kvantni, fenomeni unutar čvrstih tela (što je imalo široku primenu, pre svega u razvoju silicijumskih tehnologija).

Norman Jao je smislio način da napravi kristalnu rešetku čiji čvorovi nisu raspoređeni u prostornim dimenzijama, nego u vremenskoj. Njegov predlog je da se prvo laserskom pobudom promeni jedna karakteristika jona u kristalu, da se na primer obrne magnetni moment, odnosno spin, kako ga fizičari češće nazivaju.

Ova promena spina jednog jona će promeniti spin sledećeg, koji će u nizu promeniti sledeći, ali će doći i do povratnih promena. Norman Jao je predložio da se tako načini promena koja će bez prekida "putovati" kroz kristal u zatvorenom krugu. Kada ove promene postanu kolektivno sihronizovane, održive i periodične i kad više ne zavise od spoljne pobude, one su raspoređene u vremenu i zapravo same po sebi čine vremensku rešetku, odnosno vremenski kristal.

Ljetne su vrućine postale gotovo neizdržive bez upotrebe klima uređaja. Oko 6% električne energije u SAD-u utroši se na rad klima uređaja, a s očekivanim razvojem Brazila, Kine, Indije i drugih zemalja, taj će postotak još rasti.

No, osim što je skupo, upotrebom klima uređaja otpuštaju se staklenički plinovi - ugljikov dioksid kao posljedica izgaranja goriva te hidrofluorougljici koji se koriste kao rashladni plinovi.

Japanski znanstvenici Xiaobo Yin i Ronggui Yang pronašli su alternativu u tankoj presvlaci koja, postavljena na krovove kuća i zgrada, može spriječiti njihovo zagrijavanje bez upotrebe energije.

Presvlaka funkcionira na principu radijacijskog hlađenja - procesa kojim se u svemir izbacuju zagrijavajuće infracrvene zrake određene valne duljine. Pretvaranjem nepoželjne topline u infracrvene zrake određene valne duljine, moguće je izbaciti ih izvan Zemljine atmosfere, stoga je cilj tima bio reflektirati infracrvene zrake i pronaći način da se izbace iz atmosfere.

Presvlaka je izrađena od polimetilpentena, prozirne plastike poznatije pod imenom TPX te zrnaca stakla ugrađenih u nju. Tu su kombinaciju materijala razvukli do debljine od 50 mikrona i posrebrili je s jedne strane. Postavljena na način da je posrebreni dio s donje strane, toplina će se reflektirati i spriječit će se zagrijavanje prostorije.

Postalo je službeno - muškarci koji objavljuju mnogo ”selfie” fotografija čudni su, a najgori su oni koji se za ‘selfije’ koriste filtrima na Instagramu. Naime, istraživanje sveučilišta u Ohiju pokazalo je da je kod muškaraca koji objavljuju mnogo ”selfie” fotografija vjerojatnije psihopatsko ponašanje, piše Metro.co.uk.

Kod osoba koje za svoje selfije koriste i filtre, prema ovom istraživanju, postoji viša razina nedruštvenog ponašanja, poput narcizma i opsesije vlastitom pojavom. Psiholozi sa sveučilišta u Ohiju proveli su istraživanje na 800 muškaraca u dobi od 18 do 40 godina, to jest na njihovim navikama objavljivanja fotografija na društvenim mrežama. Ispitanici su morali rješavati testove kojima se ispitivala njihova taština, a morali su i podijeliti informaciju uređuju li svoje fotografije filtrima ili obrezivanjem, prenosi Vecernji List.

- Ne iznenađuje da su muškarci koji objavljuju mnogo selfija i troše mnogo vremena na njihovu obradu više narcisoidni, no ovo je prvi put da je to potvrđeno istraživanjem - izjavila je docentica na sveučilištu Ohio Jesse Fox koja je vodila istraživanje. - Još zanimljivije otkriće jest da je kod takvih osoba prisutnije asocijalno i psihopatsko ponašanje te da su skloniji samoobjektivizaciji. Mnogi misle da muškarci ne rade takve stvari, no definitivno rade - rekla je Fox.

Dodala je kako psihopatiju karakterizira impulzivnost. - Oni će snimiti fotografije i odmah ih objaviti jer žele biti viđeni - zaključila je Fox.

Nasin rover Kjurioziti otkrio je potpuno neočekivani paradoks iz davne prošlosti Marsa - iako je potvrđeno da je na površini Crvene planete nekada tekla voda, podaci o sastavu atmosfere u to doba pokazuju da je postojanje vode u tečnom stanju trebalo da bude nemoguće.

Pre 3,7 milijardi godina, Marsova atmosfera bila je znatno gušća nego danas, ali Sunce je tada isijavalo samo trećinu energije koju sada odašilje.

Prema postojećim modelima, atmosfera Marsa morala je da bude puna ugljiendioksida, kako bi površinska temperatura mogla da bude dovoljno visoka za postojanje vode u tečnom stanju. Ali, geološka analiza sedimenta iz tog perioda nije otkrila nikakve tragove ugljen-dioksida.

Kjurioziti je analizirao uzorke kamena u krateru Gejl, u kojem su izložene naslage stena iz doba tekuće vode na Marsu, u potrazi za karbonatima - jedinjenjima koja nastaju kada se ugljen-dioksid spaja s magnezijumom, gvožđem ili drugim jonima pozitivnog naboja u vodi.

Iako su u Marsovskom kamenju pronađeni brojni elementi koji bi stvarali karbonate u kombinaciji s vodom i ugljen-dioksidom, nisu pronađeni nikakvi tragovi karbonata.

Nalazi se jednostavno ne poklapaju s prihvaćenom teorijom, objasnio je Tomas Bristou, glavni naučnik na “CheMin” instrumentu rovera, koji proučava hemijski sastav minerala.

Navikli smo na munje koje se iz oblaka pojavljuju i teže zemlji, ali ono na šta nismo navikli jesu prvi put viđene električne eksplozije koje sa vrha oblaka idu ka svemiru, takozvane "plave mlaznice".

Ova ogromna električna pražnjenja su veoma retko uhvaćena kamerom ili fotoaparatom. Obično su piloti koji lete iznad oluja u toku ti koji ih vide ili uspeju da ih zabeleže svojim objektivima. Sateliti su takođe uspeli da ih snime, ali ne tako jasno.

Međutim, jedan astronaut koji se nalazi u svemiru uspeo je da zabeleži prvi snimak "plavih mlaznica" u boji, navodi se u studiji iz januara 2017. godine.

Iztraživači pri ovoj studiji pitali su astronauta Evropske svemirske agencije (ESA) Andreasa Morgensena da izvede "Thor eksperiment", nazvan po Nordijskom bogu munja, još 2015. godine. Njegova misija je bila da snima oluje iz Internacionalne svemirske stanice (ISS), koja je locirana oko 402 kilometra od zemlje i sadrži veoma senzitivnu video kameru.

Morgensen je ovim putem uspeo da snimi naročito aktivnu ćeliju oluje iznad Bengalskog zaliva, a na snimku se može videti određena plavo-ljubičasta svetlost.

Odmah nakon što munja ispod oluje osvetli oblake, vidi se kako svetlost tj. "plava mlaznica" pulsira, a zatim izleti sa njihove gornje strane.

Ona se prostire više od 10 kilometara u visinu, a potom nestane.

Prema navodima Geofizičkog instituta, "Plave mlaznice" se kreću brzinom većom od 360.000 kilometara na sat.

Smog u Europi i Sjevernoj Americi mogao bi biti 25 puta smrtonosniji nego prosječno onečišćenje zraka u kineskim gradovima, pokazala je nova studija.

Riječ je o dosad najvećoj studiji te vrste u razvijenom svijetu, u sklopu koje su istraživači testirali učinke onečišćenja zraka na ljudsko zdravlje u 272 kineska grada.

Znanstvenici su tom prilikom otkrili da je prosječno godišnje izlaganje česticama poznatim pod nazivom PM2.5 bilo veće od pet puta od prosječnog koje bilježi Svjetska zdravstvena organizacija.

Industrijska zagađenja

Također su otkrili da je manje vjerojatno povećanje smrtnosti nego u Europi i Sjevernoj Americi. Istraživači pretpostavljaju da je tome tako jer je Kina pogođena velikim količinama prirodne prašine koju raspršuje vjetar, dok većina onečišćenja na na Zapadu dolazi od industrije.

Otkrili su da za svako povećanje od 10 mikrograma zagađenja zraka u njegovom kubičnom metru stopa smrtnosti poraste za 0,22 posto. Britanski znanstvenik Frank Kelly, koji je također istraživao stanje u Kini, ustvrdio je za Independent kako se isti iznos smrtnost u Europi poveća za šest posto.

Europsko onečišćenje mnogo otrovnije od onog u Kini

To sugestira da je onečišćenje zraka u Europi 27 puta toksičnije od prosječnog onečišćenja u Kini.

Profesor Kelly navodi kako se, kad je riječ o gradovima poput Pekinga i Hong Konga, ne može uzimati u obzir prirodna prašina jer imaju onečišćenje poput onih u zapadnim zemljama.

Inače, prirodna prašina može uzrokovati fizička oštećenja kao što je oštećenje pluća te biti okidač za astmu.

Kada se ljudima netko ili nešto popne na vrh glave, kažu da bi od muke mogli ‘iskočiti iz vlastite kože’. A sada je otkrivena vrsta guštera koja to doslovno napravi kako bi spasila goli život.

U radu objavljenom u časopisu PeerJ istraživači su predstavili nedavno otkrivenu vrstu guštera koji može pobjeći od opasnosti tako da doslovno izmigolji iz vlastite kože.

Preživljavanje u prirodi je zeznuto, ali novootkriveni macaklin je razvio genijalni trik koji mu pomaže izmigoljiti iz čvrstog stiska grabežljivaca.

New York Times piše da gušter nazvan Geckolepis megalepis skida svoje ljuske i kožu poput jakne kada se suoči s prijetnjom. To za životinju nije bolno i nakon nekoliko tjedna regeneriraju se i ljuske i koža bez ikakvih ožiljaka, ali s različitim uzorkom.

Možda ste u školi (na)učili da je helij plemeniti, odnosno inertni plin, ali u novom istraživanju je otkriveno da je i kod njega ipak moguće pobuditi određene reakcije.

Nakon vodika, helij je drugi najzastupljeniji element u svemiru i prisutan je u značajnim količinama u normalnim zvijezdama, kao i na plinovitim divovima poput Jupitera i Saturna.

Helij i neon su najinertniji elementi u periodnom sustavu elemenata. To je lako razumjeti jer je ionizacijski potencijal He atoma najviši od svih elemenata, a njegov elektronski afinitet je nula.

No, sada je međunarodni tim znanstvenika stvorio stabilni spoj na bazi helija, kojeg čine po atom helija i dva atoma natrija (Na2He), a ovo otkriće ih vodi prema “novim horizontima kemije”.

Znanstvenici su u blizini australskog Velikog koraljnog grebena pronašli drevno podvodno klizište, staro više od 300 tisuća godina.

Klizište The Gloria Knolls Slide trideset puta je veće od pješčane stijene Uluru i postoji mogućnost da ga je pokrenuo posljednji veliki tsunami u toj zemlji, priopćio je međunarodni istraživački tim.

Znanstvenici su također priopćili da ruševine s klizišta, pronađene na dubini i do 1350 metara ispod mora ukazuju na skriveni podvodni život.