Mnogi tvrde da Italija svjedoči najtamnijim danima u povijesti republike. Predsjednik republike Sergio Mattarella, čuvar Ustava, stavio je veto na imenovanje za ministra financija ekonomiste Paola Savone, kojeg je nominirala kvalificirana većina parlamenta. Razlog vetu, kojeg Mattarella navodi, su Savonine kritike prema eurosistemu, koje je argumentirao u svojim knjigama.

"Savona je neprihvatljiv jer bi mogao zemlju izvesti iz eurozone", doslovno je rekao predsjednik Italije u svom obraćanju naciji.

Ovlasti talijanskog predsjednika, kojeg imenuje parlament, sastoje se od davanja mandata premijeru za sastavljanje vlade, on formalno može utjecati na izbor premijera, djelomice i ministara, ali svakako ne zbog njihovih političkih stavova.

U Ustavu jednostavno piše: "Predsjednik republike imenuje premijera i, na njegov prijedlog, ministre."

Ova jednostavna formulacija dovela je do toga da su se neki dosjetili tumačenja kako predsjednik republike zapravo bira i postavlja cijelu Vladu. Mattarella, čiji formalni potpis potvrđuje proces tranzicije vlasti, tu je formaliziranu ustavnu ovlast politički i zloupotrijebio.

Tko je Paolo Savona i zašto su M5S i Lega insistirali na njegovu imenovanju?

Paolo Savona je stariji ekonomist (81), objavio je preko 30 knjiga, a kao direktor središnje banke, ministar gospodarstva i obnašajući niz drugih javnih funkcija prošao je sve faze uvođenja eura. Riječ je o cijenjenom čovjeku institucija i profesoru koji poznaje svaki detalj tog procesa, ali koji je već poodavno uvidio manjkavosti eurosistema. Taj se čovjek stavio na raspolaganje novoj politici koja se demokratski rodila u Italiji. Njegov kurikulum je očito probudio veliki strah kod eurokrata. Njegova bi osobnost visokog formata mogla više nego ravnopravno stati ispred eurotehonkrata i birokracije u Bruxellesu.

Briselske elite brane se i rukama i nogama da bi sačuvale tekovine svog rada u prethodnim decenijama, za koje smatraju da su pozitivne za Evropu, a vidimo da danas većina u Italiji, Austriji i nekim drugim članicama EU smatra da su te tekovine prevaziđene i traže neka nova rešenja.

Odbijanje italijanskog predsednika Serđa Matarele da za ministra finansija bude imenovan evroskeptični ekonomista Paolo Savono, nije samo izazvao, kako je to rekao predsednik najjače italijanske partije Pokret pet zvezdica (M5S) Luiđi di Majo, institucionalnu krizu u Italiji.

Ovaj potez socijaldemokratskog predsednika Italije iznova je pokrenuo polemike koje se u EU vode još od kada su ojačale partije koje ne pripadaju glavnom toku politike EU - "populističke" i antisistemske partije. Ovoga puta, nameće se dilema i da li je dozvoljeno poništiti volju građana ako se formira vlast koja nije po volji nekih centara moći.

Može li Matarela svojim odlukama da blokira izbornu volju građana Italije, zemlje u kojoj vlada ne može da bude sastavljena, iako je od martovskih izbora prošlo skoro tri puna meseca? Da li ono što važi za "mejnstrim" partije, poput Matarelinih demokrata u Italiji, francuskih socijalista, nemačkih socijaldemokrata i demohrišćana, važi i za Ligu i M5S, ili za austrijske slobodare? Ukida li EU demokratiju kad im se ne sviđa - pobednik?

Željko Malešević, austrijski politikolog srpskog porekla, napominje da se stranke koje nisu po volji Brisela obično označavaju kao populističke i antisistemske. Međutim, kaže on, stranke koje su u Italiji dobile najveći broj glasova na regularnim izborima takođe su deo sistema, s tom razlikom, što su kritički nastrojene prema Briselu.

"I sada se pojavio Savona, kao kandidat za ministra finansija i predsednik Italije, koji je socijaldemokrata i koji ga je odbio. Imamo liniju podele u Italiji, koja je ionako podeljena, regionalno i istorijski. Briselske elite, koje se ogledaju i u socijaldemokratskom pokretu, brane se i rukama i nogama da bi sačuvale tekovine svog rada u prethodnim decenijama, za koje smatraju da su pozitivne za Evropu, a vidimo da danas većina u Italiji, Austriji i nekim drugim članicama EU smatra da su te tekovine prevaziđene i traže neka nova rešenja", objašnjava Malešević.

Ruska vojna kampanja u Siriji je počela u rujnu 2015 i traje do danas. Tijekom protuterorističke kampanje u kojoj su ruske zrakoplovne snage, specijalne postrojbe, vojni savjetnici i vojna policija pružili pomoć sirijskoj vojsci, uz podršku Hezbollaha, Irana i palestinskih dragovoljačkih snaga je učvršćena vlast Bashara Al-Assada u Damasku i oslobođena su velika područja zemlje. Pod okupacijom su ostali dijelovi sjeverne Sirije, pokrajina Idlib, uski pojas na jugu zemlje uz granicu s Jordanom i Izraelom i područje oko mjesta Al-Tanf na iračkoj granici. U kampanji je ruska vojska izgubila 97 časnika, vojnika i vojnog medicinskog osoblja.

Jedan tehnički stručnjak je izvršio samoubojstvo, poginulo 17 pilota, od kojih 10 u neborbenim zadaćama, 14 vojnika, 3 marinca, 17 vojnih savjetnika, 2 časnika specijalnih operativnih snaga, 2 časnika ruskog centra za pomirenje zaraćenih stranaka u Siriji, 2 vojna liječnika i 39 vojnika u padu zrakoplova An-26. Ova brojka je zaključna s četiri života ruskog vojnog osoblja koja su izgubljena u napadu terorista "Islamske države" na položaje sirijske topničke brigade jugoistočno od Deir Ez-Zora ranije ovog tjedna.

Što je bio povod da Rusija izađe izvan svojih granica i obrani Siriju od sigurnog sloma? Odgovor je jednostavan. Uz sve geostrateške prednosti, dvije baze na istoku Sredozemnog mora, smanjenje utjecaja Washingtona na Bliskom istoku i drugo, morao se osujetiti plan balkanizacije same Rusije, koji se počeo realizirati ratom u Siriji i usponom "Islamske države". Koliko god važni bili ostali ostvareni dobici, izgubljeni životi 97 časnika, vojnika i vojnog medicinskog osoblja su bili vrijedni ove pobjede, koja još uvijek nije konačna, ali je sve izvjesnija.

Nakon završetka rata u Čečeniji je Rusija jedno vrijeme živjela u uvjetima mira. Izbijanjem takozvanog "Arapskog proljeća", što je bila uvertira za dolazak na vlast islamističkih snaga u zemljama od Libije do Iraka, ponovno je prepoznata opasnost dezintegracije Ruske Federacije.

Naime, raspad Sovjetskog Saveza je stvorio 15 novih republika, a dugoročni plan je bio da od 21 republike koje danas čine Rusku Federaciju mnoge postanu neprijateljske prema Moskvi i krenu putem nezavisnosti. Kavkaski Emirat je bio prvi pokušaj Zapada da balkanizira Rusiju.

Zapad ne može da se pomiri sa sumrakom svoje dominacije u svetu, izjavio je zamenik šefa diplomatije Rusije Igor Margulov u Pekingu.

Na ceremoniji otvaranja međunarodne konferencije "Rusija i Kina: saradnja u novoj epohi" Margulov je rekao da je u Aziji "najvažnije, ne neko ujedinjenje i pseudotolerancija, već izgradnja nekonfliktne saradnje u okviru različitih političkih sistema i načina života.

On je naglasio važnost takvog pristupa, jer se u svetu može videti "smanjenje prostora za konstruktivnu saradnju". Između ostalog, radi se o Evroatlanskom prostoru. Zapad odbija da prizna "objektivnu realnost novog policentričnog svetskog poretka", rekao je zamenik šefa ruske diplomatije.


Azija, prema njegovim rečima, daje mogućnost za formiranje "svestranog uzajamno povezanog prostora za saradnju" u različitim oblastima, o čemu govori delatnost ŠOS-a, Asocijacije država jugoistočne Azije, Evroazijska ekonomska unija.

Podsetimo, šef diplomatije Sergej Lavrov je ranije izjavio da Rusija nije sama u svojoj ulozi garanta stabilnosti u svetu. Saradnju sa Kinom je nazvao "modelom za saradnju država u 21. veku".

Izraelski Knesset uvodi zakon kojim će se omogućiti kažnjavanje svih onih koji fotografiraju ili snimaju pripadnike izraelske vojske. Naravno, zakon je usmjeren na zabranu fotografiranja i snimanja izraelskih vojnika u trenutku ubijanja ili represije nad Palestincima.

U trenutku gotovo jednoglasne osude Izraela od strane međunarodne zajednice zbog uporabe ubojite sile protiv palestinskih prosvjednika u Gazi, dužnosnici izraelskog parlamenta su predložili nacrt zakona koji bi spriječio prikupljanje dokaza o kršenju ljudskih prava i drugih zločina pripadnika izraelske vojske.

Nacrt zakona je predan gotovo istovremeno kada su izraelski vladini dužnosnici priopćili da će graditi tisuće novih kuća u okupiranim naseljima na Zapadnoj obali i samo nekoliko dana nakon ubojstva više od 60 prosvjednika 14. svibnja, na dan kada su Sjedinjene Države svoje veleposlanstvo preselile u Jeruzalem.

Snage izraelskog režima su u palestinskom prosvjedu "Veliki marš povratka", koji je trajao nekoliko tjedana, ubile najmanje 116 Palestinaca i ranile više od 12 000, koristeći bojevo streljivo protiv nenaoružanih prosvjednika. Istine radi, neki su Palestinci ipak bili "naoružani" tradicionalnim praćkama, dok su na drugoj strani imali izraelske specijalne snage, tenkove i snajperiste skrivene iza visokih zemljanih nasipa.

Predsednik Italije Matarela je odbio da potvrdi mandat za Vladu Đuzepeu Konteu, mandataru kojeg su predložili Pokret Pet Zvezda i Liga za Sever. Kao razlog odbijanja naveo je da mu ne odgovara ministar finansija.

Predsednik je javno rekao da ne želi da podrži Vladu u kojoj je ministar finansija čovek koji je protivnik evra i koji može da ugrozi ostanak Italije u EU i evrozoni. Da skandal bude još veći, Predsednik Italije se ne bira na izborima već ga biraju poslanici, a Matarela je poznati evrofanatik izabran od strane prethodnog sastava Parlamenta.

Već su se javili glasovi koji tvrde kako je glavni razlog odbijanja davanja mandata, ne toliko predloženi ministar finansija Savona, simpatični starac od 81 godine koliko činjenica da je u objavljenom planu predložene Vlade i mandatara Kontea jedna od prvih stavki ta da se istog momenta ukinu sankcije Rusiji i uspostave bliski kontakti sa Putinom. Kako se odluka o produžetku sankcija donosi jednoglasno na nivou EU očigledno je da sankcije Rusiji ne bi preživele sledeće glasanje članica ako bi bila sastavljena ova i ovakva Vlada.

Prve reakcije građana Italije su bes i razočaranje, pominje se da Parlament pokrene smenu Matarele, a i javno iskazivanje nezadovoljstva na ulicama.

Nakon izravnog ultimatuma američkog državnog tajnika Mikea Pompea Iranu u kojem je iznio dvanaest uvjeta koje Islamska Republika mora ispuniti kako bi se SAD vratile nuklearnom sporazumu i počele ublažavati sankcije Teheranu i uvjeta kojeg je Bijela kuća postavila Pyongyangu, također za ublažavanje sankcija, sada je na redu Venezuela.

Podsjetimo, Mike Pompeo je, između ostalog, od Irana tražio da obavijestiti Međunarodnu agenciju za atomsku energiju (IAEA) o svim aktualnim aspektima svog nuklearnog programa i zaustaviti ove aktivnosti u budućnosti, da prekine razvoj i proizvodnju balističkih projektila, prestane pružati podršku svim "terorističkim organizacijama" u regiji, razoruža iračke šiite, povuče se iz Sirije, da prekine prijetiti Izraelu i zaustavi "lansiranje projektila na Saudijsku Arabiju i UAE".

Trumpov savjetnik za nacionalnu sigurnost je izjavio kako je rješenje za Sjevernu Koreju da ta zemlja sve svoje nuklearno oružje pošalje u SAD u Nacionalni laboratorij u Oak Ridgeu u saveznoj državi Tennessee, jer će Washington tek tada biti siguran da je Kim Jong-un ispunio svoje obećanje o obustavi nuklearnog programa i moći će se govoriti o ukidanju sankcija.

SAD objavile uvjet za ukidanje sankcija Venezueli

Nakon Irana i Sjeverne Koreje je na red došla Venezuela. Sjedinjene Države će ukinuti sankcije Venezueli samo kada u toj latinoameričkoj zemlji obnovi demokracija.


"Sankcije će se nastaviti dok se demokracija ne vrati u Venezuelu", napisao je na Twitteru američki potpredsjednik Mike Pence.

Podsjetimo, Sjedinjene Države smatraju da predsjednički izbori u Venezueli nisu bili "legitimni". Washington je već obećao pomoći "vraćanju demokracije" u ovu zemlju i s tim je ciljem nametnuo nove ekonomske sankcije protiv Caracasa.

Ruski predsjednik Vladimir Putin je na marginama Međunarodnog gospodarskog foruma u St. Petersburgu pozvao zapadne zemlje da, obzirom na ruske interese, ne prelaze "crvenu liniju" u odnosima s Rusijom, koristeći se upravo tom terminologijom.

Ruski čelnik je podsjetio zapadne zemlje na državni udar u Ukrajini

Vladimir Putin se pitao zašto su neke strane vlade pomagale u nasilnom svrgavanju vlada u nekim zemljama, kao što su učinile u Ukrajini, gdje je se "prozapadna politika" vodila za vrijeme vladavine Viktora Juščenka i Julije Timošenko?

"Ne samo da je NATO došao do naših granica, nego sumnjamo da će se sutra u Ukrajini također postaviti radari i proturaketni obrambeni sustav", rekao je ruski predsjednik.

"Pa, postoje neke granice, shvaćate. Crvenu liniju ne možete prijeći", rekao je Putin pozivajući "partnere" da uvažavaju i poštuju ruske interese.

Podsjetimo da je u kolovozu prošle godine u Ukrajini povodom Dana nezavisnosti održana vojna parada na kojoj su sudjelovali i predstavnici zemalja NATO pakta.

Sjevernokorejski čelnik Kim Jong-un i njegov kolega, predsjednik Južne Koreje Moon Jae-in su se iznenada susreli u demilitariziranoj zoni na granici dviju država i razgovarali su o gorućim pitanjima na Korejskom poluotoku i mogućnosti održavanja sastanka Kima i Donalda Trumpa 12. lipnja u Singapuru, kojeg je ranije ovog tjedna američki predsjednik otkazao.

Financial Times piše kako su dvojica lidera ponovno oživjeli nadu da se će se summit između Washingtona i Pyongyanga ipak održati u predviđenom roku.

Novi i nenajavljeni sastanak korejskih čelnika je održan mjesec dana nakon njihovog prvog susreta, koji je dogovoren nakon desetljeća zastoja. Kim Jong-un i Moon Jae-in su pristale raditi na pitanju denuklearizacije i uspostavi mira na poluotoku.

Sastanak je trajao dva sata i očekuje se da će predsjednik Južne Koreje o ishodu razgovora govoriti danas.

"Oba čelnika su izrazili mišljenje kako se summit između Sjeverne Koreje i Sjedinjenih Država treba održati, a razgovarali su i o provedbi Deklaracije iz Pangmunjona", rekao je čelnik Južne Koreje.

Za Financial Times je ovaj neočekivani sastanak oživio nadu da će se Donald Trump i Kim Jong-un ipak sresti i pokušati naći rješenje za krizu na Korejskom poluotoku.

Nakon što je Donald Trump tvrdio kako se naporno radilo na dogovoru oko održavanja sastanka, odjednom je promijenio svoj stav i otkazao pregovore sa Sjevernom Korejom, iako je dodao kako je spreman "riješiti probleme u bilo koje vrijeme".

Geopolitika News, s obzirom da se i hrvatski vojnici nalaze u Afganistanu u sklopu NATO-ove misije, i u nadi da će naše analize pripomoći i hrvatskim vojnim stratezima u donošenju odluka vezanih uz tu problematiku, posebnu pozornost posvećuje praćenju vojno-sigurnosnog stanja u Afganistanu, kao i političkim procesima vezanim uz tu zemlju i njezino okružje. Naravno, pozorno pratimo i stavove ključnih vanjskih aktera koji kreiraju sudbinu te zemlje, koja je i dalje vrlo neizvjesna.

A što se događa s Afganistanom danas? Gotovo polovica zemlje došla je pod nadzor talibana, teroristički napadi postali su svakodnevica, poglavito oni s potpisom "Islamske države" (čak i u najsigurnijem, glavnom gradu Kabulu), stižu prve oštre kritike afganistanskog parlamenta glede sigurnosnog sporazuma sa SAD-om i NATO savezom, a sve to, usprkos, ne tako davno objavljenoj novoj strategiji američkog predsjednika Donalda Trumpa za stabilizaciju te zemlje, između ostalog, i slanjem novih američkih vojnika. Pođimo redom:

Krajem travnja, sigurnosno stanje u Afganistanu naglo se destabiliziralo, a pobunjenici su intenzivirali napade. Talibani su najavili početak velike ofanzive i zauzimanja teritorija u mnogim regijama, što je dovelo do značajnih gubitaka u redovima vladinih snaga. Istovremeno su se intenzivirali i teroristički napadi od strane "Islamske države", koja je preuzela odgovornost za pojedine velike terorističke napade u Kabulu i nastavlja politiku širenja svog utjecaja u toj zemlji. Posebnu težinu predstavlja američko-pakistanski sukob oko uloge Islamabada u mirnom riješenju afganistanskog sukoba, gdje je Washington isključio tu zemlju iz pregovaračkog procesa između vlade u Kabulu i pobunjeničkih organizacija, smatrajući Pakistan destabilizirajućim čimbenikom zbog njegovog utjecaja na talibane. Naravno, nije nikakva tajna da se i Islamabad i talibanski pokret otvoreno zalažu za odlazak stranih vojski iz Afganistana, kao glavni preduvjet za mirno riješenje dugogodišnjeg sukoba. Washington je na upražnjeno mjesto Pakistana pozvao Indiju, koja, međutim, nema gotovo nikakav utjecaj na stanje na terenu i služila bi uglavnom za pružanje potpore u naoružanju vladi u Kabulu. Međutim, takva receptura Pentagona očito se pokazuje pogrešnom, isto kao i nova Trumpova strategija o Afganistanu - usvojena prije nekoliko mjeseci, koja, zapravo, i ne predstavlja nikakve bitnije promjene u odnosu na prethodnu - Obaminu. Radilo se, uglavnom, samo o najavi povećanja američkih vojnika u toj zemlji i nastavku prethodnih planova usmjerenih na dogovor između vlade u Kabulu i na pregovore spremnih pobunjeničkih organizacija, uključno i talibana, pod uvjetom da polože oružje. Međutim, glavnina talibana takve razgovore u startu odbacuje, zahtjevajući najprije odlazak stranih vojski iz zemlje. Problem je u tome, što vlada u Kabulu odlaskom Amerikanaca ne bi preživjela više od dva mjeseca, i to svi jako dobro znaju.