afghanistan
© AFP/Shah Marai
Stariji čovjek oplakuje svog sina nad njegovim grobom u Kabulu, 12. listopada 2016.
Puštanje zmajeva na vjetru, sigurne i prijateljske četvrti, žene u odjeći koju su slobodno izabrale pohađaju fakultete, gledanje filmova u kinima, posjećivanje festivala, ovo su samo neki od detalja sretnih uspomena nekoliko mojih afganistanskih prijatelja i njihove rodbine, koji se prisjećaju kako je bilo tijekom 70-tih godina. Da se prije 15 godina nije dogodila kriminalna i ilegalna američka invazija na Afganistan, da nije bilo invazije mudžahedina koje je obučila Amerika, te da se nastavilo s društvenim, infrastrukturnim i ekonomskim napretkom, najmlađa generacija Afganistanaca bi danas imala slična sjećanja, možda čak i bolja.

Iako je danas konsenzus u mainstream medijima kako Rusi uzrokuju patnje gdjegod stupe nogom, SSSR je u stvari pomogao u izgradnji infrastrukture (poput sveučilišta i brana) u zemlji prije nego su se pojavili mudžahedini. Sovjeti su bili prisiljeni na odlazak, a zemlja je ostavljena s rastućim rakom kojeg je namjerno potaknuo Zapad. Kao što je predsjednička kandidatkinja Hillary Clinton rekla tijekom intervjua za On The Record koji se održao 19. srpnja 2010.:
Kada je Sovjetski savez napao Afganistan imali smo briljantnu ideju da odemo u Pakistan i kreiramo mudžahedinske snage koje ćemo opremiti raketama Stinger i svim ostalim kako bismo krenuli na Sovjete u Afganistanu.

I u tome smo bili uspješni. Sovjeti su napustili Afganistan, i tada smo rekli: "Super i zbogom!", te smo ostavili te istrenirane fanatike u Afganistanu i Pakistanu, ostavili smo ih dobro naoružane, i time smo stvorili kaos što, iskreno, u to vrijeme nismo shvaćali, bili smo jednostavno sretni što gledamo pad Sovjetskog saveza i mislili smo "dobro, mi smo u redu i sad će biti puno bolje".

Ako pogledamo unazad, ljude protiv kojih se danas borimo (al-qaeda), smo podupirali u borbi protiv Sovjeta.
Te riječi same jasno pokazuju kako sudbina afganistanske populacije nikada nije bila od važnosti, njihova misija je bila izbacivanje Rusa iz tog područja od geopolitičkog interesa Clintonove i njenih zapadnjačkih kolega ratnih huškača.

Nered koji su oni "pogreškom" kreirali je onaj koji koristi njihovim ciljevima, jer Amerika nikada zapravo nije napustila Afganistan. Do dana današnjeg, Amerika se ukorijenila u cijeloj zemlji te upravlja većinom, ako ne i svim vojnim operacijama pod izlikom da bi Afganistan bio izgubljen bez njene pomoći, te da bi se situacija pogoršala ako bi se sve američke trupe povukle. (Točno tako, Obamino "možete to odnijeti u banku" obećanje za povratak trupa iz Afganistana je bila laž.) Dovoljan je kratki pogled na rezultate njihove 15-ogodišnje okupacije kako bi se zaključilo da bi afganistanskoj populaciji bilo puno bolje bez američke "pomoći".

'Ups, učinili smo to ponovno i ponovno', nasilje američke vojske nad civilima
nato afghanistan
© U.S. Army
Ovdje smo neprijatelji, ali kod kuće smo heroji.
U članku (pod nazivom 'Tim za ubijanje: Kako su američki vojnici u Afganistanu ubijali nevine civile') kojeg je objavio Rolling Stone, autor Mark Boal iznosi jezive detalje o tome kako je grupa očito poneriziranih američkih vojnika počela planirati ubijanje i ubijala nevine afganistanske civile iz zabave u Kandaharu, južni Afganistan, gdje su vojnici bili stacionirani. Poznate žrtve ove grupe su: Gul Mudin star 15 godina, Marach Agha star 22 godine i Mullah Allah Dad star 45 godina. Vojnici su se fotografirali sa žrtvama kako bi proslavili svoja ubojstva, dok su neki uzimali prste žrtava kao trofeje. Kao što se očekivalo, kad su se ubojstva razotkrila unutar određenih vojnih jedinica i na višim razinama, to se gurnulo pod tepih:
"Čak i prije nego su ratni zločini postali dostupni javnosti, Pentagon je poduzeo izvanredne mjere kako bi zataškao fotografije - napor koji je dosezao najviše razine u obje vlade. (...) Poruka je bila jasna: Ono što se dogodi u Afganistanu, ostaje u Afganistanu."
Prestravljuje činjenica kako pojedinci na takvim pozicijama mogu jednostavno ubijati civile, iste ljude koje navodno štite. No, kao što Joanne Laurier, autorica WSWS -a, tvrdi: "Zločini, poput onih koje je napravio "Kill Team" (Tim za ubijanje) se odavno koriste u američkim protu-pobunjeničkim operacijama i operacijama drugih imperijalističkih sila kako bi "umirili" populaciju koja se odupire okupaciji, od Indije, preko Kenije, Etiopije do Angole, Alžira i Vijetnama. Američka vojska omogućava obučavanje i naoružavanje s kojom njihovi vojnici sakate i ubijaju. Poriv američke vladajuće elite za globalnom dominacijom stvara uvjete u kojima mora cvjetati individualna psihoza i sadizam."

S takvim nedostatkom regulacija i ozbiljnih psiholoških provjera vojnog osoblja, možemo se samo pitati koliko je drugih "hrabrih" američkih vojnika počinilo slične zločine i koliko se njih izvuklo bez posljedica. Ono što znamo jest da je SAD počinio bezbrojne nekažnjene ratne zločine u Afganistanu, poput smrtonosnih zračnih napada kojima su uzeli na tisuće nevinih života.

2015. godine, Bureau of Investigative Journalism [Ured za istraživačko novinarstvo, op. prev.] izvijestio je kako se izvršilo oko 600 napada bespilotnim letjelicama s kojima je ubijeno više od 2000 ljudi. U izvješću koje je objavljeno u veljači ove godine Ured izvještava sljedeće: "Razina ubijanja afganistanskih civila od strane američkih zračnih napada je u najvišoj točci od 2008. godine." UN je izvijestio kako je: "Jedna u svake četiri žrtve bila dijete, te da je jedna u deset žrtava žena. U listopadu prošle godine 'Podaci o bespilotnim letjelicama' su otkrili da u pravilu "gotovo 90% ubijenih ljudi u (američkim) zračnim napadima nisu bile željene mete" tijekom jednog petomjesečnog perioda.

Spomenut ćemo samo tri nedavna primjera: 3. listopada 2015. u američkom zračnom napadu je pogođena bolnica u Kunduzu, pri čemu je ubijeno najmanje 50 liječnika, pacijenata i civila, te ranjeno 400 ljudi; 12. kolovoza 2016. u američkom zračnom napadu je pogođena kuća u Minariju, pri čemu je ubijeno 20 civila; 28. rujna 2016. u američkom zračnom napadu je pogođena privatna rezidencija u Achinu pri čemu je ubijeno 15 civila.

Američki odgovor na sve ove "Ups-Ops" pogreške je: (a) Talibani su se tamo skrivali, (b) Afganistanske vojne snage su zatražile našu zračnu podršku, (c) Naša duboka sućut, taj napad je bio velika tragedija. Bez obzira na njihovo opravdavanje i bez obzira na količinu "isprika" činjenice su jasne - zračnim napadima se nastavlja ubijati civile. Zašto? Kao prvo, jednostavno zbog toga da se stvori još više kaosa i nestabilnosti u Afganistanu jer, na kraju krajeva, cilj nikada nije bio oslobađanje ljudi u Afganistanu, već zapravo, ugnjetavanje i obuzdavanje zemlje kroz "kontrolirani kaos". Kao drugo, američka vojna tehnologija i koordinacija je komično neprecizna. Na primjer, operatori bespilotnih letjelica imaju velike poteškoće pri prepoznavanju onoga što vide na ekranima (pročitajte Iza naslovnica: Lanac ubijanja - američko ratovanje bespilotnim letjelicama - bezumni zločin ili 'strategija protiv terora'?)

Naš odlazak?! Ali tko će paziti na sva ta polja opijumskog maka ako ne mi
afghanistan poppy field
Gotovo svi znaju kako je uzgoj maka značajno povećan nakon američke invazije. Od 2002. godine, većina heroina u svijetu je podrijetlom iz Afganistana. John Sopko, Specijalni inspektor za rekonstrukciju Afganistana [Special Inspector General for Afghanistan Reconstruction - SIGAR, op. prev.] je rekao kako je "otprilike 500 000 jutara zemlje ili oko 780 kvadratnih milja, posvećeno uzgoju maka". Kako je on sam usporedio, riječ je o površini otprilike veličine 400 000 igrališta za američki nogomet.

Unatoč činjenici da SAD i ostale Zapadne nacije tvrde da su financirale kampanje uništavanja nasada maka (Sjedinjene Države su investirale 7,5 milijardi dolara), uzgajanje maka u Afganistanu i drugim zemljama je i dalje u porastu. Bilo koji "rezultati" u izvješćima o uništavanju nasada su minimalni, blago rečeno. Na primjer, 'Afganistansko izvješće o opijumu 2014.: Kultivacija i proizvodnja' koje je objavio Ured UN-a za zlouporabu droga i kriminal, u suradnji s afganistanskim Ministarstvom za borbu protiv narkotika, izviješteno je sljedeće:
U istočnoj regiji, uzgoj maka je smanjen u provincijama Kunar, Laghman i Kapisa za 33%, 27% i 19%, no povećao se u provinciji Nangarhar za 16%. Uzgoj u Nangarharu je ponovno dostigao razinu koju je imao prije nego su uništeni nasadi maka 2007. godine. Tijekom 2014. u provinciji Nangahar je uništeno samo 34 hektara opijumskih nasada.

U sjeveroistočnoj regiji, Badakhshan je doživio rast kultivacije opijumskog maka od 77%, od 2374 hektara u 2013. do 4204 hektara u 2014. godini. Ovo se dogodilo unatoč uništenju 1411 hektara opijumskog maka u 2014. godini.

U sjevernoj regiji, provincija Balkh je ponovno zadobila status "čista od nasada maka". Međutim, provincija Sari Pul je izgubila svoj status "čista od nasada maka", no tamošnja kultivacija opijumskog maka je ipak ostala niska. Opijumska kultivacija u provinciji Baghlan je povećana za 19%, od 141 hektara u 2013., na 168 hektara u 2014. (str. 13.)
Uočite da kad se na jednom mjestu dogodi blag pad, na drugom mjestu se dogodi blag porast, kad jedna provincija dobije status "čista od nasada maka", druga ga provincija izgubi. Sasvim je jasno da je u pitanju obično zamagljivanje očiju kako bi se održala iluzija da se SAD i druge zemlje Zapada bore protiv trgovine drogom.

Prema izvješću dužnosnika iranske policije, proizvodnja droge u Afganistanu je narasla 40-orostruko od američke invazije 2001. godine, a iranski ministar unutarnjih poslova Abdolreza Rahmani Fazli je rekao tijekom sastanka s guvernerima pograničnih provincija kako "Zapadne zemlje zarađuju od 50 do 60 milijardi dolara od krijumčarenja droge". Novac koji se dobiva kultivacijom maka se najvjerojatnije, kako su mnogi spekulirali, koristi za financiranje CIA-inih operacija, što znači da SAD-u odgovara zadržati Afganistan kao vlastitu tvornicu opijuma.

Jedan o mnogih negativnih rezultata izgradnje ove američke tvornice heroina je masovno povećanje korisnika heroina u Afganistanu. SIGAR je izvijestio kako se od 2005. broj korisnika (uključujući žene i djecu) povećao za 10 puta (nijanse britanskog 'opijumskog rata' s Kinom iz sredine 19. stoljeća). Istovremeno u SAD-u je također povećana razina korištenja heroina, kao i broj smrti od predoziranja tom drogom. CDC (Centar za kontrolu bolesti) je napisao sljedeće: "Od 2002. do 2014. stopa smrti predoziranjem heroinom se više nego učetverostručila, a više od 10 500 ljudi je od toga umrlo u 2014." Dodatno, uporaba heroina je u zadnjem desetljeću porasla više nego dvostruko među mladim odraslim osobama između 18 i 25 godina starosti. Za neke ljude na Zapadu, ono što se događa u inozemstvu nije njihova briga, no pogrešno je razmišljati kako učinci međunarodnih akcija Zapadnih ratohuškačkih režima u inozemstvu neće utjecati na živote odraslih osoba na Zapadu i živote njihove djece. No, malo sam skrenula s teme.

Mir i sloboda nikada neće prevladati pod američkom vladavinom, no mogli bi se razviti uz pomoć Rusije, Kine i Irana

7. listopada 2001., bivši američki predsjednik George W. Bush je obavijestio svijet kako su počeli napadi na al-Qaedu i talibane. Svoje predsjedničko obraćanje javnosti je završio s riječima: "Bitka je sada ujedinjena na mnogim frontama. Nećemo popuštati, nećemo se umoriti, nećemo posustati i nećemo doživjeti neuspjeh. Mir i sloboda će prevladati."

Mnogo godina kasnije,
afghanistan children
Dodatno, na stotine tisuća Afganistanaca je umrlo od dolaska mudžahedina/talibana/NATO-a/ISIS-a, a sudski, politički, policijski i kulturalni sustavi su toliko korumpirani da je mnogim Afganistancima teško naći stvarnu pravdu ili razumijevanje i potporu od strane dužnosnika. Također, Zapadne sile sabotiraju svaki pokušaj afganistanskih plemena da ostvare miroljubiva rješenja. Ukratko, mir i sloboda nisu prevladali, u stvari, namjerno ih se uništilo. Možemo upotrijebiti riječi višeg talijanskog diplomata koji je rekao kako je Afganistan "priča o NATO-vom uspjehu".

Jednako kako briga o Afganistancima nije bila od važnosti kada su američke vlasti prokrijumčarile mudžahedine u Afganistan, tako narod nije bio važan ni kada je NATO napao i okupirao njihovu zemlju. Kao što je SOTT-ov urednik Joe Quinn rekao u nedavnom članku, pravi cilj je bio:
Osim pristupa nafti i plinu, invazija i (neprekidna) okupacija Afganistana osmišljena je i kako bi se postavila strateška američka vojna šahovska figura na ploču, točno između Kine i Irana, te između Rusije (uključujući srednjoazijske 'istane') i Pakistana i Indije, s pristupom Indijskom oceanu i plovnim putevima do Azije. Afganistan se također nalazi uz rutu jednog od planiranih 'puteva svile' koji bi se koristio za transport energetskih resursa i roba preko Euroazije i za 'zašiti' zemlje kontinenta zajedno u de facto ekonomski i politički savez.

Tako da je veliko američko vojno prisutstvo u Iraku i Afganistanu projiciralo američku moć na dvije vrlo strateške pozicije na globalnoj 'šahovskoj ploči', s namjerom da potisne Rusijom/Kinom predvođenu i dominiranu Euroazijsku integraciju.
Jako mi je teško, a vjerujem i mnogima, vidjeti ikakvi tračak nade da će Afganistanu i njegovom narodu biti bolje. No, postoji nekoliko zemalja čija bi pomoć mogla donijeti nadu u bolju budućnost:
  • Rusija: Specijalni izaslanik ruskog predsjednika za Afganistan - Zamir Kabulov, izjavio je kako Rusija "dosljedno nudi cjelovito asistiranje" u postojećim sigurnosnim pitanjima. U siječnju ove godine, Rusija je isporučila afganistanskoj vojsci 10 000 jurišnih automatskih pušaka AK-47 zajedno s pripadajućim streljivom. U studenom prošle godine, Rusija je isporučila 57 kamiona KAMAZ u vrijednosti 2,5 milijuna dolara i to bez ikakve naknade. Dodatno, Afganistan je pokazao interes u lipnju ove godine za povećanjem suradnje s Rusijom protiv terorizma. Savjetnik za nacionalnu sigurnost Afganistana, Hanif Atmar, je rekao Sputniku sljedeće: "Razlog zašto sam ovdje je da tražim pomoć od Rusije (za borbu protiv Islamske države). Ruska pomoć je bila iznimno korisna i učinkovita (u borbi protiv terorizma)."
  • Iran: Početkom rujna ove godine, afganistanski ministar vanjskih poslova je raspravljao o bližoj sigurnosnoj kooperaciji i zajedničkoj borbi protiv terorizma s Iranom. Afganistanov zapadni susjed je također pomogao u borbi protiv trgovine drogom. A u tijeku je i izgradnja morske luke: "Čini se da Iran prati ruski i kineski primjer te gradi morsku luku u Chabaharu (u partnerstvu s Indijom) na iranskoj obali Arapskog mora, s kojom ne samo da će se omogućiti isporuka iranskih golemih energetskih resursa u Indiju i Aziju, već će se omogućiti i koridor za Afganistan do mora kako bi mogao iskoristiti bilijarde dolara vrijedne mineralne sirovine, koje trenutno ilegalno prisvaja SAD".
  • Kina: Afganistan se zajedno s Pakistanom i Tadžikistanom pridružio Kini u vojnom savezu protiv terorista. Savez je poznat pod nazivom Kvadrilateralna kooperacija i mehanizam koordinacije, a obznanjen je u kolovozu ove godine. Također postoje i planovi o konstrukciji novog "Puta svile" od strane Kine, s kojim će se omogućiti "željeznički promet od kineskog grada Kashgara do afganistanskog grada Herata nakon što pruga prijeđe Kirgistan i Tadžikistan, te spajanje s Iranom. Pristup raznim iranskim morskim lukama bi osigurao Afganistanu mogućnost puno većeg izvoza."
Sve to bi omogućilo Afganistanu brojne prilike da ojača svoju ekonomiju i veze sa zemljama čiji cilj jeste uistinu pomoći Afganistanu da se vrati na put mira i stvarne slobode. Međutim, prvi korak u tom pogledu je osloboditi Afganistan od destruktivne američke vojne prisutnosti i pogubnog utjecaja američkih političara.