Ako Evropljane zaista brine sudbina izbeglica, onda neka prestanu da podržavaju teroriste, izjavio je danas predsednik Sirije Bašar el Asad u razgovoru sa ruskim novinarima.

„Nije pitanje da li će Evropa primiti izbeglice ili ne, radi se o tome da se ukloni primarni uzrok ovog problema“, istakao je Asad.

On je rekao da se dijalog mora nastaviti u ime postizanja konsenzusa.

„Ipak, ako želimo konkretan uspeh, njega je nemoguće postići dok ginu ljudi i dok se nastavlja krvoproliće. Ljudi moraju da se osećaju bezbedno... Na taj način možemo da dođemo do konsenzusa, ali ga ne možemo realizovati dok ne pobedimo terorizam u Siriji“, dodao je predsednik Sirije.

Takođe, Bašar el Asad je iskoristio današnji susret sa ruskim novinarima i uputio poziv „da se snage ujedine u borbi protiv terorizma“ jer, kako je dodao, „put ka postizanju političkih ciljeva koje su zacrtali Sirijci, jedino je moguć kroz dijalog i politički proces“.

„Ako danas pitate bilo kog Sirijca šta on upravo sad želi — na prvom mestu će odgovor biti bezbednost i stabilnost za sve i svakog“, rekao je Asad i dodao da su političke snage, kako one unutar Vlade, tako i one van vlasti, obavezne da konsoliduju svoje snage za potrebe sirijskog naroda.

Prema njegovim rečima, Kurdi su deo sirijskog društva i nisu nekakvi tuđinci, već u Siriji žive kao i Arapi, Čerkezi, Jermeni i mnoge druge nacije i pripadnici drugih vera od davnina.

„Za mnoge se nacije ni ne zna kada su se pojavile u regionu. U Siriji je bez svih njih nemoguće je stvoriti jedinstveno društvo“, zaključio je Asad.

Sjedinjene Američke Države možda učestvuju u desetinama konflikata širom sveta a možda ni u jednom - zavisno od toga kako se definiše „rat” ili „sukob”. Uprkos ponovljenih neuspelih intervencija američke vojske koje je trebalo da dovedu do globalne stabilnosti, trupe se šalju u nove zemlje i nove bitke, obično bez odobrenja Kongresa.

Ideja da SAD ne učestvuju ni u jednom ratu zasniva se na pretpostavci da zemlja nije zvanično objavila rat - sa formalnim odobrenjem Kongresa - od 1942.

Ipak, u izveštaju iz 2014. koji je objavio Nik Turs, novinar i vojni analitičar, tvrdi se da su SAD angažovane u „tajnom ratu” u 134 zemlje, uključujući tu i vojne baze i zemlje gde su američke snage raspoređene da pomognu lokalnim snagama ili da ih obuče.

Računajući samo vojne baze Sjedinjenih Država, utvrđeno je da, prema izveštaju Stejt Departmanta, SAD poseduju baze u najmanje 74 zemlje i trupe praktično svuda u svetu.

Vašington sprovodi politiku uništavanja jedinstva ruskog i ukrajinskog naroda, izjavio je novinarima sekretar Saveta bezbednosti Rusije Nikolaj Patrušev.

„Cilj politike Vašingtona — uništiti jedinstvo ruskog i ukrajinskog naroda i podeliti narode koji žive u Ukrajini, podgrevanjem nacionalističkog raspoloženja protiv kompaktnog stanovništva — Rusa, Rumuna, Mađara, Poljaka i ostalih. To može da izazove raspad Ukrajine na nekoliko delova“, rekao je Peskov.

Prema njegovim rečima, „SAD ima bogato iskustvo sa uništavanjem jedinstvenih država“. Dobar primer za to je Jugoslavija.


„Nekada višenacionalna država, danas razdrobljena na nekoliko malih država, nesposobnih da vode samostalnu spoljnju politiku. Slične akcije Vašington pokušava da uradi i na severu Afrike i na Bliskom istoku“, naveo je Patrušev.

Odnosi Rusije i Zapada su se pogoršali zbog situacije u Ukrajini.

Završetak sukoba u Siriji i Iraku je ključ za rješavanje migrantske krize s kojom je suočena Europa, izjavio je u razgovoru za BBC američki general John Allan, specijalni izaslanik predsjednika Obame zadužen za koaliciju protiv Islamske države (IS).

Allan je rekao da patnja ljudi koji bježe iz regija "slama srce", da IS treba biti pobijeđen i da sirijski predsjednik Bašar al-Asad "mora otići".


General je ocijenio da je koalicija na "snažnijoj poziciji" nego prije godinu dana i pohvalio iračkog premijera Haider al-Abadija kao "pravog partnera".

"Milijuni bježe iz svojih domova, ali to nije samo zbog Daesha," rekao je koristeći pogrdni arapski izraz za Islamsku državu. "To je i o uvjetima u regiji, zastrašujućim uvjetima koji su direktan rezultat (politike) Bašar al-Asada i nekoliko godina civilnog rata".

Više od 400 zatvorenika pobjeglo je jutros iz zatvora u istočnoj afganistanskoj provinciji Gazni nakon što su talibani napali taj zatvor i ubili nekoliko policajaca, saopštila je policija.

Reutersov izvještač je naveo da je na mjestu događaja vidio tijela dvojice bombaša-samoubica koji su detonirali eksploziv postvaljen u automobilu da bi uništili glavni ulaz u zatvor.

Portparol talibana Zabiulah Mudžahid izjavio je da su naoružani muškarci i trojica bombaša-samoubica napali zatvor u dva sata po lokalnom vremenu i oslobodili 400 zatvorenika.

Satirični časopis Šarli Ebdo koji je poznat po kontroverznim i provokativnim karikaturama, novom ilustracijom se narugao fotografiji sa tragično stradalim trogodišnjim dečakom Ajlanom Kurdijem

Šarli Ebdo, francuski satirični časopis se našao na žestokom udaru kritika javnosti nakon što je na naslovnoj strani objavio ilustraciju fotografije beživotnog tela sirijskog dečaka Ajlana Kurdija na turskoj obali koja je potresla svetsku javnost.

Kako prenose svetski mediji, satirični časopis Šarli Ebdo koji je poznat po kontroverznim i provokativnim karikaturama, novom ilustracijom se narugao fotografiji sa tragično stradalim trogodišnjim dečakom Ajlanom Kurdijem.

Ovaj časopis je ispod naslova ”Dobrodošli migranti” napisao ”Tako blizu svoga cilja”, a iza fotografije tela dečaka se nalazi ilustrovani bilbord MekDonaldsa na kojem piše ”Dva menija dece za mir jednog”.

Sličnu tematiku ima i druga karikatura koja nosi naziv “Dokaz da je Evropa hrišćanska”. Ona prikazuje Isusa kako stoji na vodi dok se pored njega nalazi utopljeni dečak sa tekstom “Hrišćani hodaju na vodi. Muslimanska deca tonu”.
Inače, u januaru 2015. godine redakcija Šarli Ebdo je napadnuta, i tom prilikom je ubijeno 12 osoba.

Časopis koji sebe predstavlja kao ”velikog zagovarača slobode govora, dobio je masovnu podršku svetske javnosti.

Kao rezultat te podrške nastao je hashtag #JeSuisCharlie (Ja sam Čarli) kojim su korisnici društvenih mreža izrazili poštovanje prema crtežima ovog časopisa.

Prema podacima AFP, vlasti EU su odobrile primenu vojne sile protiv krijumčara migranata. Takav predlog odavno postoji, a još u martu šefica evropske diplomatije Federika Mogerini je izrazila mišljenje da je potrebno zadržavati i uništavati brodove sa migrantima u Sredozemnom moru. Ona je to izjavila nakon još jednog u nizu brodoloma koji je odneo mnogo života.

„Treba da spasavamo ljudske živote svi zajedno, jer svi moramo da štitimo naše granice i da se borimo protiv ilegalnog prevoza ljudi“, rekla je ona tada.

Mogerinijeva se obratila ministrima odbrane zemalja-članica EU sa predlogom da se u Sredozemnom moru izvede vojno-pomorska operacija.

„Njen cilj treba da bude zauzimanje i uništavanje brodova kojima se prevoze migranti, uključujući i one koji su u pratnji brodova sa migrantima“, citira agencija reči Mogerinijeve.

Međunarodna organizacija za migracije je saopštila da je više od 430.000 migranata prešlo preko Sredozemnog mora u Evropu u 2015. godini, a 2.748 je umrlo ili nestalo na tom putu.

Na hiljade izbeglica svakodnevno prelazi mađarsku granicu, a od danas stupa na snagu zakon po kojim će svako ko ubuduće pređe granicu ilegalno moći da bude osuđen na tri godine zatvora. Uključujući i decu.

Jasno je da ovaj zakon neće odvratiti ljude koji su na pragu cilja, a Mađarska zasigurno nema kapacitete zatvora da smesti hiljade i desetine hiljada ljudi, pa i decu, po zatvorima. Zato je novim zakonom i predviđeno da budu smešteni u ograđenim kampovima, što je samo drugo ime za koncentracione logore.

Međutim, zašto nas to toliko iznenađuje? Ovih dana smo svedoci da i vodeće zemlje Unije, koje su do juče bile otvorenije prema migrantima i osuđivale Orbanovske metode, danas postepenu kreću istim putem, vraćanjem graničnih kontrola.

Nemačka je suspendovala šengen i poput Austrije šalje policiju na granice. Uz to, pre nekoliko dana, mediji u Nemačkoj su objavili šokantnu vest da su vlasti smestile nekoliko desetina izbeglica u barake bivšeg koncentracionog logora Buhenvald, braneći tu odluku kao „praktično rešenje“.


Ipak, restriktivna politika Evrope prema migrantima i izbeglicama u Mađarskoj je dostigla šokantne visine.

Prema planu Orbanove vlade, do kojeg su došli tamošnji mediji, Mađarska će postati hermetički zatvoren sistem dizajniran da spreči izbeglice da ulaze u tu zemlju. Ali one koji uspeju da uđu čekaju ozbiljna kršenja ljudskih prava.

Ukoliko migranti uspeju da ilegalno pređu granicu, po zakonu Mađarske automatski čine krivično delo. Privremena mera za to, po novom zakonu, bila bi tzv. „kućni pritvor“. Ali, s obzirom da su u pitanju izbeglice koje nemaju adresu u Mađarskoj, automatski se šalju u ograđeni kamp, gde ih u roku od osam dana čeka suđenje koje se organizuje u kontejnerima koji se dopremaju za te namene. Nakon pritvora, sledi najverovatnije zatvor.

Suspenzija Šengenskog sporazuma mogla bi da bude kraj šengenske zone, smatraju zapadni analitičari. To bi značilo i kraj Evropske unije kakvu smo znali do sada.

Nemačka, Austrija i Slovačka rešile su da suspenduju Šengenski sporazum i da uspostave kontrole na svojim granicama zbog velikog priliva migranata sa Bliskog Istoka i Afrike.

Samo je u Minhen tokom vikenda pristiglo 19.000 izbeglica. Istovremeno, ministri unutrašnjih poslova EU sastaju se u Briselu kako bi raspravljali o sve dubljoj migrantskoj krizi i planu predsednika Evropske komisije Žan Kloda Junkera o relociranju 160.000 izbeglica.

Zapadni analitičari izražavaju zabrinutost za budućnost EU. Tako komentator lista „Ekonomist" kaže da bi suspenzija Šengenskog sporazuma mogla da znači kraj šengenske zone i preokret za jedno od najvidljivijih dostignuća evropskih integracija. Komentator „Ekonomista" predviđa domino efekat i zatvaranje svih drugih granica južno od Nemačke kao i otvaranje novih uskih grla za šverc ljudi.

Šengenski sporazum ima dve ogromne slabosti, smatra analitičar Majkl Binion. Prvo, Šengen funkcioniše samo ako je spoljna granica EU dovoljno jaka, ali gde se nalazi ta granica, pita se on.

„Obično u zemljama koje nisu u stanju da se nose sa krizom, između Grčke i Turske, Malte i Libije, Mađarske i Srbije i Italije i Tunisa. Tričava suma novca data je Fronteksu, graničnim snagama EU da ojača patrole, spreči krijumčarenje droge i proverava migrante", kaže Binion.

Druga slabost Šengena, prema njegovim rečima, jeste da se informacije prikupljene na graničnim prelazima nikada ne prenose ispravno. Zemlje nemaju načina da prate ko ulazi ili izlazi ako se policijske informacije ne prenose rutinski.

Međutim, prava slabost Šengena, prema Binionu, jeste ta da je ovaj sporazum u suprotnosti sa rastućim raspoloženjem u Evropi.

Dok analitičari sa evropske strane Atlantika analiziraju mogućnosti kako da se Evropa samostalno održi ujedinjena, sa druge strane se poziva NATO u pomoć.

Poljski predsjednik Andrzej Duda konačni je dogovor nazvao 'primjerom nacionalnog egoizma'

Ako u svakom ratu vrijedi logika da je i prijatelj mog neprijatelja moj neprijatelj, onda je prije nekoliko dana Ukrajina dobila vrlo moćnog neprijatelja. Radi se o tri velike europske energetske kompanije - anglonizozemskom Shellu, njemačkom E.On-u i austrijskom OMV-u - koje su prije nekoliko dana i formalno s ruskom državnom kompanijom Gazprom sklopile ugovor o gradnji plinovod Sjeverni tok 2. Ako se taj plan realizira, oko dvije trećine količina ruskog prirodnog plina koji se trenutno u Europu doprema plinovodima preko Ukrajine, mogle bi biti preusmjerene u dvije cijevi položenu na dno Baltičkog mora između ruskog grada Vyborga i njemačkog Greifswalda. Zapravo, radi se tek o nadgradnji i udvostručenju kapaciteta već postojećeg plinovoda Sjeverni tok, no projektu koji bi mogao redefinirati bazične energetske, ekonomske i geopolitičke odnose u Europi.


Moćne kompanije

Konačni dogovor o realizaciji projekta sklopljen je na ekonomskom forumu koji se prošlog tjedna održao u Vladivostoku, a reakcije nije trebalo dugo čekati. Poprilično očekivano, ukrajinski premijer Arsenij Jacenjuk projekt je nazvao, ‘antieuropskim’ i ‘antiukrajinskim’, slovački premijer Robert Ficopoprilično neuvijeno cijeli je dogovor nazvao ‘izdajom’, a poljski predsjednik Andrezj Duda ‘primjerom nacionalnog egoizma koji potpuno zanemaruje interese drugih država’. Taj bijes, dakako, usmjeren je prema Njemačkoj, koja bi realizacijom ovog projekta postala de facto distribucijski centar za ruski plin u sjevernoj i središnjoj Europi. Taj novi savez, sazdan u jeku sankcija Rusiji zbog aneksije Krima i deklarativnih pokušaja Europske komisije da stvori jedinstvenu europsku energetsku politiku diversifikacije od ruskog plina, poprilično je jasan odgovor svima onima koji smatraju da Europska unija može napustiti model funkcioniranja temeljem sukoba ‘nacionalnih interesa’. Doduše, potpredsjednik Europske komisije zadužen za energetsku politiku Maroš Ševčović već je najavio da će proučiti je li projekt u skladu s europskom regulativom, no poprilično je neizvjesno hoće li imati dovoljno političke snage da zaustavi strateški bitan projekt najveće članice Europske unije i tri moćne energetske kompanije. Uostalom, Ševčović je Slovak, a baš bi Slovačka mogla biti jedna od glavnih žrtava Sjevernog toka, s obzirom da bi zemlja mogla ostati bez stotina milijuna eura od tranzitnih prihoda, ali i biti suočena s višom cijenom plina u budućnosti.

Kad je prije nekoliko mjeseci Rusija najavila kako planira u potpunosti prestati transportirati plin kroz Ukrajinu do 2020., slovačka vlada tvrdila je da je to nemoguće, jer ima važeći ugovor sve do 2028. Nakon potpisivanja ugovora o Sjevernom toku 2, više nitko nije siguran. Ipak, najviše razloga za zabrinutost imaju u Ukrajini. Opskrba i tranzit prirodnog plina sama su srž turbulentnih odnosa koje je ta država imala s Rusijom, a suštinski i uzrok goleme krize u kojoj se ta država nalazi. Puno desetljeće i pol nakon raspada Sovjetskog Saveza, Ukrajina je ujedno bila i najveći uvoznik ruskog plina i glavna država za njegov tranzit prema tržištima zapadne Europe. S jedne strane, kroz Ukrajinu je svake godine teklo oko 80 milijardi prostornih metara plina za Europu (za usporedbu hrvatska godišnja potrošnja iznosi oko 3 milijarde), dok je sama Ukrajina trošila između 40 i 50 milijardi kubika ruskog plina. Ta međuovisnost, u kombinaciji s brojnim korupcijskim aranžmanima i netransparentnim ugovorima, bila je trajni izvor nestabilnosti u odnosima Rusije, Ukrajine i Europe, a vrhunac se dogodio 2008. velikom plinskom krizom kad je Rusija zbog navodnog neplaćanja prekinula transport plina. Europska unija je reagirala, privremeno ugasila krizu, no sukob je tinjao dalje. Ruski Gazprom intenzivno je počeo razvijati strategiju diversifikacije pravaca opskrbe prema Europi, a prvi rezultat te nove strategije bio je Sjeverni tok - plinovod kojim je ruski plin dopremljen izravno velikim potrošačima u Njemačkoj.