Tajna povijestS


Footprints

Prodorom nosioca jamne kulture značajno izmijenjena europska društvena ali i genetska slika

jamna kultura
Nedavno je u britanskom popularno-znanstvenom časopisu New Scientist objavljen zanimljiv članak naslovljen "Priča o najubilačkijim ljudima svih vremena razotkrivena u DNK". Članak govori o pripadnicima jamne kulture, nomadskom narodu koji je prije oko 5000 godina s područja euroazijske stepe, sjeverno od Crnog mora i Kavkaza, krenuo u osvajački pohod po Europi.

U razdoblju prije oko 4000-5000 godina, ti su ljudi i njihovi potomci kolonizirali Europu, ostavljajući genetsko nasljeđe koje traje i danas. Opremljeni novim resursima i tehnologijama, ti su nomadi bili dominantni u odnosu na europske starosjedioce. Nova elita mogla je monopolizirati žene i imati djecu s velikim brojem partnerica, što je moglo dovesti do toga da njihov genetski materijal bude dominantan.

Također, njihov dolazak poklopio se s dubokim društvenim i kulturnim promjenama. Primjerice, pogrebne prakse dramatično su se promijenile, pojavila se klasa ratnika, a čini se da je došlo do naglog porasta smrtonosnog nasilja.

- Sve sam više uvjeren da je na djelu bila neka vrsta genocida - rekao je za New Scientist arheolog Kristian Kristiansen, profesor Sveučilišta u Göteborgu u Švedskoj. U ZOOM-u uz pomoć dr. Marija Novaka, višeg znanstvenog suradnika u Institutu za antropologiju u Zagrebu, pojašnjavamo nove arheogenetičke studije koje bacaju novo svjetlo na prošlost Starog kontinenta.

Što danas znamo o jamnoj kulturi?

- Jamna kultura nije zemljopisna odrednica već je dobila naziv po specifičnom načinu ukapanja u kojem se pokojnik polagao u duboku raku iznad koje se podizao grobni humak visok nekoliko metara. Sam pokojnik najčešće je bio položen na bok i prekriven slojem crvenog okera, što je pigment željeznog oksida - rekao je Mario Novak. Dodao je kako je riječ o kasnobakrenodobnoj i ranobrončanodobnoj kulturi (razdoblje otprilike 3500.-2500. prije Krista) koja se u početku rasprostirala na području euroazijskih stepa sjeverno od Crnog mora (područje današnje Rusije i Ukrajine).

Boat

Izraelski napad na USS Liberty 8. lipnja 1967. godine - Prijateljska vatra ili namjerni napad?

Dana 8. lipnja 1967. godine, za trajanja 3. arapsko-izraelskog rata, poznatog i kao Six Day War, američki brod za elektroničko izviđanje AGTR-5 "USS Liberty" napdanut je od strane izraelskih borbenih zrakoplova i torpednih čamaca.

Napad je trajao 75 minuta, kojom prilikom je američki brod pogođen s preko 800 raketnih i topovskih zrna, jednim torpedom i napalm bombama koje su izvazvale požare na brodu. Liberty je bio naoružan samo sa četiri strojnice Browning, kalibra 12,7 mm za blisku obranu i nije imao nikakve šanse obraniti se od izraelskog napada. Stradalo je dvije trećine njegove posade, 34 mornara su poginula, a 172 ranjena tijekom napada.

Događaj se i danas službeno tretira kao stradanje od prijateljske vatre, odnosno kao napad izazvan pogrešnom identifikacijom broda. No od samog početka se provlači sumnja, potkrijepljena različitim obavještajnim izvorima, kako je zapravo riječ o namjernom napadu.

Prema nekim izvorima Izraelci u ratnom vihoru i munjevitoj brzini odvijanja svoje pobjedonosne operacije nisu htjeli gubiti vrijeme na identifikaciju broda za koji su bili sigurni da nije njihov i time svoje snage na obalnom rubu Sinajskog poluotoka izlagati nepotrebnom riziku.

Komentar: Dok je na Bliskom istoku trajao Šestodnevni rat u kojem je Izrael 1967. godine ratovao s Egiptom, Sirijom i Jordanom, osmog lipnja iste godine, a četvrtog dana spomenutog sukoba, dogodio se nesvakidašnji incident, koji se i dan danas prešućuje u javnosti, iako njegovo postojanje nije nikakva tajna. Izraelska vojska napala je američki vojni brod USS Liberty u međunarodnim vodama Sredozemnog mora.
USS Liberty bio je brod za prikupljanje obavještajnih podataka, a ne klasičan ratni brod. Iako je nosio samo osnovno lako naoružanje, desetine antena i predajnika na sebi, te raznu drugu opremu koja se ne može upotrijebiti u borbi, kao i visoko istaknutu američku zastavu, izraelsku stranu to nije odvratilo od napada, iako ničim nisu bili izazvani. Nakon prvog napada, posada broda je istaknula još veću američku zastavu, ali ni to nije pomoglo. Kasnije objašnjenje izraelske strane svelo se na to da nisu vidjeli niti jednu od zastava.

Uočivši brod, izraelski zrakoplovi i mornarica počeli su napad na brod različitim projektilima (raketama, topovima, mitraljezima), a između ostalog i napalm bombama kako bi zapalili brod. Nekoliko torpeda je ispaljeno s torpednih čamaca, mitraljezima se pucalo na osoblje broda, a nisu bili pošteđeni ni oni koji su pokušali napustiti brod te u manjim čamcima za spašavanje otploviti dalje od mjesta događaja.

Konačan bilans je bio 34 ubijena američka mornara, 174 ranjena i teško oštećen brod opremljen najmodernijom opremom za prisluškivanje različitih sredstava veze. Izraelska strana u napadu koristila je dva aviona Mirage, dva aviona Mystères (prema nekim navodima sudjelovalo je čak dvanaest zrakoplova) i tri motorna broda opremljena torpedima. Dakle, upotreba ovolike količine različite vojne tehnike govori kako je Izrael zaista želio potopiti napadnuti brod.

Istraga je pokazala da je tog dana bilo sunčano a vidljivost je bila odlična, američki brod je plovio u međunarodnim vodama. Preživjeli su svjedočili da su izraelski avioni više puta preletjeli iznad broda promatrajući ga. Nakon toga, bez najave ili upozorenja, napali su brod svom silinom. To je bio najveći napad na američku mornaricu još od kraja Drugog svjetskog rata. Vjerojatno je to i jedini napad na koji američka vojska nije snažno uzvratila i kaznila napadače.

Amerikanci su pokušali pozvati pomoć, međutim njihove linije su bile zakrčene, odnosno izraelska strana je onemogućavala brod da komunicira s ostatkom Šeste flote kojoj su pripadali. Da bi blokirali neku frekvenciju, smatraju stručnjaci, morali su znati o kome je riječ i tko koristi frekvenciju koju se blokira, ili ometa na bilo koji način. Dakle, izraelska strana je znala frekvencije broda, odnosno da se radi o američkom brodu. Izraelsko objašnjenje o tome da nisu znali koji je brod predmet napada zbog toga ostaje neuvjerljiv.

U prvom napadu aviona ubijeno je osam mornara i 75 ih je bilo ranjeno. Nakon toga, brod su pogađala torpeda. Izraelski vojnici su svjedočili kasnije da je njima putem veze javljena lokacija neidentificiranog broda kojeg treba napasti, što su oni i učinili. Brod je bio teško oštećen, a broj mrtvih i povrijeđenih je naglo rastao. Pukom slučajnošću poruku odaslanu s USS Liberty dobili su u Šestoj floti koja je bila udaljena nekih 500 nautičkih milja od napadnutog broda. Amerikanci su brzo reagirali, te je naređeno avionima da krenu prema napadnutom brodu i zaštite ga. Bombarderi koji su poletjeli s palube nosača aviona nosili su nuklearno oružje kojim su trebali u znak odmazde napasti Egipat za kojeg su mislili da je napao USS Liberty. Američkom veleposlanstvu u Kairu je javljeno da će meta napada biti Kairo. Ubrzo iz Pentagona stiže poruka kojom se naređuje da se bombarderi s nuklearnim bombama vrate na nosač aviona.

USS Liberty
USS Liberty dotegljen na popravak na Maltu
Iz Šeste flote od Pentagona, odnosno direktno od američkog ministra za obranu Roberta McNamare koji je bio sa druge strane "žice", traženo je odobrenje da se prema USS Libertyu upute avioni s konvencionalnim oružjem i pruže mu pomoć. McNamara je zabranio poljetanje bilo kojeg aviona. U kasnijim izjavama McNamara je negirao ovakav rasplet situacije. U međuvremenu Izrael je i dalje s torpedima i teškim mitraljezima napadao sada već teško oštećeni brod s desetinama mrtvih i ranjenih.

Saznavši što se događa na moru, iz veleposlanstva SAD-a u Tel Avivu izašli su u medije s objašnjenjem da je to sve nesretan slučaj.

Iz Šeste flote poslana je nova pomoć, ovaj put u vidu brodova koji su doplovili do teško oštećenog broda narednog jutra. Spašenim vojnicima je naređeno da o incidentu ne govore, posebno ne u medijima. USS Liberty odvezen je na Maltu, gdje je popravljen i kasnije vraćen u Sjedinjene Američke Države.

Novi dokazi izloženi u dokumentarcu pod nazivom "Dan kada je Izrael napao Ameriku", britanskog redatelja Richarda Belfielda, uključuje audio zapise koji dokazuju da su Izraelci namjerno napali američki brod. Preživjeli mornari su odavno tvrdili da je Izrael namjeravao ubiti cijelu posadu i potopiti USS Liberty, i za to sve optužiti Egipat.


Američki veteran obavještajne zajednice i vojni analitičar Ray McGovern također je izrazio uvjerenost u to da se nije radilo o nesretnom slučaju:
"Izraelske poruke koje je presrela CIA, 8. lipnja 1967. godine, ne ostavljaju nikakvu sumnju da je potonuća broda USS Liberty bio zadatak dodijeljen napadau izraelskih borbenih zrakoplova i torpednih čamaca dok je Šestodnevni rat bjesnio na Bliskom istoku. Dopustite mi da ponovim: nema sumnje da je zadatak izraelskih obrambenih snaga (IDF) bilo uništiti brod USS Liberty i ubiti njezinu cjelokupnu posadu."
Izraelska strana je tvrdila da je sve bio nesretan slučaj, te da je do zabune došlo zbog grešaka na mapi i greške u procjeni kretanja broda, što ih je navelo na ideju da se ne radi o američkom brodu za kojeg su znali da će se nalaziti u blizini ratne zone. Zatim, tvrdili su Izraelci, greška se dogodila i zbog sličnosti američkog broda s jednim egipatskim, koji je, usput rečeno, bio gotovo dva puta manji od USS Liberty.

Preživjeli mornari su kasnije nagrađeni od strane mornarice, ali je od njih traženo da nikome ne govore zbog čega su zaslužili takva odličja. Zanimljivo je i da odličja mornarima nije uručio američki predsjednik, kakav je običaj, već jedan od službenika u ministarstvu obrane u jednoj manjoj pomorskoj bazi na američkoj istočnoj obali.

Izraelska strana kasnije je platila odštetu obiteljima poginulih američkih mornara, no nitko od učesnika napada niti zapovjednika nikad nije odgovarao zbog svojeg djela, niti ijedan američki predsjednik ili visokopozicionirani dužnosnik nije tražio da izraelska strana odgovara za napad.

Odgovor zašto je USS Liberty uopće napadnut od izraelske strane bi se mogao naći u onome što je poznato kao "napad pod lažnom zastavom" (False Flag), koji je trebao prebaciti krivnju za incident na Egipat, kao povod za uvlačenje predsjednika Lyndon Johnsona i američke javnosti u sukob, objavljujući rat Egiptu.

No, igrom slučaja, USS Liberty nije potonuo, već je onesposobljen ostao plutati, a za incident se već doznalo, kao i za identitet napadača, pa se brže bolje moralo prionuti zataškavanju slučaja. No čovjek se s pravom zapita, koliko je samo sličnih "incidenata" uspješno izvedeno, a koji su potom imali dalekosežne geopolitičke posljedice?



Hourglass

Iskopavanja u bolivijskom jezeru otkrivaju artefakte misteriozne religije koja je bila prije Inka

artefakti bolivijsko jezero
© Teddy Seguin
Dugo prije nego što su Inke došle na vlast nad prostranim područjima koja su se protezala od Kolumbije do Čilea, još tajnovitije i drevnije društvo nastanjivalo je tu andsku regiju, piše Science Alert.

Ovo drevno carstvo povjesničari su nazvali državom Tiwanaku (Tiahuanaco kultura). O toj pretkolumbovskoj kulturi arheolozi ne znaju mnogo.

Oskudno znanje koje imamo o njima i njihovoj kulturi potječe iz arheoloških nalaza, a sada su znanstvenici u jezeru Titicaca otkrili još jedan dio slagalice.

Ponude nadnaravnim božanstvima

Tijekom prvog sustavnog arheološkog ronjenja i iskopavanja u vodama blizu otoka Sunca u jezeru Titicaca u Boliviji, istraživači su pronašli dokaze o drevnim ritualnim ponudama nadnaravnim božanstvima; što bi značilo da je religija postojala u ovom dijelu svijeta mnogo ranije nego što smo to prije mislili.
artefakti bolivijsko jezero
© Teddy Seguin

Boat

Otkriće brodoloma u Nilu dokazuje da je Herodot bio u pravu - nakon 2000 godina

egipatski brod
© YOUTUBE/PRINTSCREEN
Egipatska misterija stara 2.000 godina napokon je rešena kada su arheolozi pronašli izuzetno očuvan brod, o kome se prvi put pisalo u 5. veku pre nove ere.

Vekovima se raspravljalo da li je brod o kome je pisao čuveni antički istoričar Herodot stvaran.

Herodot je opisivao neobične brodove koje video na reci Nil tokom posete Egiptu. Posebno se čudio njihovoj konstrukciji.

Arheolozi su sada otkrili potopljene brodove i potvrdili da je ono o čemu je pisao Herodot istina.

"Tek kad smo otkrili ove olupine, shvatili smo da je istoričar bio u pravu", rekao je istraživač sa Univerziteta Oksford Demijan Robinson.

Pronalazak takozvanog "broda 17" otkrio je da ima ogroman trup u obliku polumeseca, a konstrukcija je bila sastavljena od debelih daski spojenih klinovima.

"Ovakve konstrukcije nisu pre viđene, u arheološkom smislu", kazao je Robinson.

Oko 70 odsto broda je poprilično dobro očuvano jer je vekovima proveo u mulju.

Family

Drevne migracije su promenile DNK naroda na Pirinejskom poluostrvu

Map of Basques, Spain
Od početka ljudskih migracija Iberijsko poluostrvo, na kome se danas nalaze Španija, Portugalija, Andora i Gibraltar, bilo je prostor mešanja kultura Afrike, Evrope i Mediterana. Nova istraživanja pokazuju da je u ovom delu Evrope tokom istorije došlo do mnogih genetskih mutacija.

U novom članku objavljenom u časopisu Sajens grupa od 111 genetičara i arheologa izložila je rezultate analize genetskih mutacija u ovom regionu tokom 8.000 godina, prenosi Bi-Bi-Si.

Njihovi nalazi pružaju sliku koja otkriva mnoštvo genetskih složenosti, ali ukazuju i na jednu misterioznu migraciju koja se odigrala pre oko 4.500 godina, a koja je potpuno uzdrmala DNK drevnih Iberaca.

Tim je pretražio DNK uzorke tražeći dokaze o tome kako i kada su različite populacije postale deo genetskog fonda Iberijskog poluostrva. Oni su sekvencirali genome 271 drevnog Iberca, a zatim su te podatke kombinovali sa ranije objavljenim podacima o 132 drugih drevnih stanovnika poluostrva.

Slika je bila složenija nego što su očekivali.

Počev od bronzanog doba, genetski sastav područja dramatično se promenio. Počevši od oko 2.500 godina pre nove ere u Iberskom basenu počinju da se pojavljuju geni ljudi koji su nastanjivali stepe u blizini Crnog i Kaspijskog mora, u sadašnjoj Rusiji. Tako da je DNK domaćeg stanovništva zamenjen DNK stepskih ljudi.

"Stepska hipoteza" tvrdi da se ova grupa proširila ka istoku u Aziju i ka zapadu u Evropu otprilike u isto vreme. Ova studija pokazuje da su stigli i do današnje Španije. Iako je 60 odsto DNK regiona ostao isti, ipsilon hromozomi stanovnika su skoro u potpunosti zamenjeni. To sugeriše da je došlo do masovnog priliva muškog stanovništva iz stepa, jer ipsilon hromozom nose samo muškarci.

"Izgleda da je uticaj bio veoma dominantan kod muške populacije", ističe Migel Viral, antropolog genetičar, rukovodilac projekta u Udruženju "Nešnal džiografik".

Sun

Na ledu u Grenlandu otkrivena je 2700 godina stara masivna solarna oluja

solarna oluja
© Solar Dynamics Observatory/ESA/NASASolarne baklje na Suncu 2014. godine
Dokazi o neobično snažnoj solarnoj oluji koja je pogodila Zemlju 660. godine pre nove ere otkriveni su u ledenom pokrivaču Grenlanda i pokazuju da imamo još mnogo da učimo o ovom ometajućem fenomenu.

Ekstremni oblik solarne oluje, poznat kao solarni protonski događaj ili protonska oluja (SPE), pogodio je plavu planetu pre 2.678 godina. Da se događaj te jačine dogodi danas, verovatno bi uzrokovao štetu na našoj tehnološkoj infrastrukturi, uključujući navigaciju i komunikacije.

Geolog Univerziteta Lund Rajmund Mušeler i njegove kolege pronašli su u drevnim ledenim pokrivačima Grenlanda izotope berilijum-10 i hlor-36, što im je otkrilo da se 660. godine p.n.e. dogodio treći masovni SPE poznat naučnicima. Ostala dva dogodila su se 1245. i 1025 godine. Poslednje otkriće znači da se solarne oluje ove jačine događaju češće nego što se prethodno mislilo - možda svakih 1.000 godina, ali je za ovakav zaključak potrebno više podataka.

Protonska oluja događa se uoči masivne sunčeve baklje ili izbacivanja koronalne mase sa Sunca. Tada se ka Zemlji šalju mlazevi čestica, uključujući nabijene protone, koji interakcijom sa našom atmosferom izazivaju povećanje stope proizvodnje radioizotopa, uključujući ugljenik-14, berilijum-10 i hlor-36. Obično se protonska oluja detektuje kao naglo povećanje ugljenika-14 u godovima drveća, ali mogu se uočiti i kao nagli skokovi berilijuma-10 i hlora-36 u drevnim ledenim pokrivačima.

Protonske oluje mogu privremeno da oštete Zemljin ozonski omotač, što dalje omogućava većoj količini ultraljubičaste radijacije da dođe do površine. To je loše za živa bića, ali ne može da uzrokuje masovno izumiranje. Što se tiče rizika, protonske oluje su mnogo veći problem za našu tehnologiju - dovoljno jaka SPE je pretnja za komunikacije i navigacione sisteme, svemirske tehnologije i avionske letove. Ovakvo ekstremno svemirsko vreme može naštetiti i astronautima na Međunarodnoj svemirskoj stanici koji nisu zaštićeni Zemljinom atmosferom.

Protonske oluje su detektovane i ranije, uključujući onu u Kvebeku 1989. i Švedskoj 2003, ali naučnici kažu da je novootkrivena drevna SPE bila jača od bilo čega viđenog našim modernim instrumentima u proteklih 70 godina. Danas postoje alatke za detektovanje ovih događaja u trenutku u kom se dešavaju, ukazuje "Gizmodo".

Dig

Peru: Kosturi više od 140 djece i 200 ljama sugerira da su bili žrtovani nakon velike oluje u 15. stoljeću, kažu znanstvenici

skeleti djece peru
© John Verano
Arheolozi su otkrili kosture više od 140 djece i 200 ljama kojima su iščupana srca kako bi se zadovoljilo bogove u masovnom žrtvovanju u Peruu u 15. stoljeću, objavljeno je u časopisu Plos One.

Tijela djece od pet do 14 godina starosti i ljama pronađena su na nalazištu Huanchaquito-Las Llamas u Peruu. Područje je bilo dio carstva naroda Chimu, dominantne kulture uz peruansku obalu prije nego što su ih porazile Inke.

Najveće poznato žrtvovanje djece

Arheolozi su na nalazištu radili punih pet godina i otkrili stotine tijela pokopanih na području veličine 700 četvornih metara.

Radi se o najvećem poznatom žrtvovanju djece u Novome Svijetu, tvrde stručnjaci.
mjesto pronalaska skeleta

Sherlock

U špilji, na ruševinama majanskog grada, pronađeno više od 200 keramičkih posuda u gotovo netaknutom stanju

špilja meksiko
© Karla Ortega/Mexico's National Institute of Anthropology and History via AP
Arheolozi su otkrili više od 200 komada keramike i drugih predmeta u podzemnoj špilji u Chichen Itzi, jednom od najvažnijih arheoloških nalazišta u Meksiku, objavio je istraživački tim u ponedjeljak.

Na mjestu pronalaska na poluotoku Yucatanu nekad je bio smješten veliki pretkolumbijski grad koji su izgradile Maje.

"Pronašli smo izvanredan materijal u skoro netaknutom stanju", rekao je arheolog Guillermo de Anda na konferenciji za novinare.
majanska špilja
© Karla Ortega/Mexico's National Institute of Anthropology and History via AP

Hourglass

Pečat pronađen u Danskoj pripadao je utjecajnoj ženi iz 14. vijeka

pečat
© Arkæologi Vestjylland/handout/Ritzau Scanpix
Prava retkost su arheološki artefakti koji se mogu povezati sa nekom konkretnom osobom, a pogotovo ako je u pitanju žena, što je slučaj sa pečatom za pečaćenje dokumenata i pisama koji je nedavno pronađen u Danskoj.

Naime, pečat nosi ime Elisabet Bugersdater, žene iz visokog plemstva koja je bila veoma dobro poznata u Danskoj.

Njeno ime je ispisano drevnim danskim pismom oko središta pečata, a u samom su središtu njeni inicijali.

Elizabetin otac je bio ser Nils Buge od Hald i važio je za jednog od najbogatijih ljudi Jitlanda. Ona je bila udata za veoma uticajnog nemačkog plemića Godskalka Skarpenberg. Otac je predvodio pobunu protiv danskog kralja Valdemara IV Aterdaga (1340-1375), ali je bio uhvaćen i pogubljen 1358. Stolećima je Buge slavljen kao nacionalni junak u pesmama.

Elizabeta je bila izuzetna žena koja je bila član Tinga, danskog srednjevekovnog parlamenta u kome je držala govore. Zanimljivo je, kako tvrdi kustoskinja u Nacionalnom muzeju Danske, da je Elizabeta izabrala da joj prezime bude Bugesdater (Bugeova ćerka), iako je praksa bila da se nazove "Nilsdater", ali je svojim prezimenom htela da naglasi iz koje porodice potiče.

Poznato je da je prodavala i kupovala neka imanja i za to joj je bio potreban lični pečat. Lični pečati su bili veoma važni i obično su "sahranjivani" sa njihovim vlasnicima da neko ne bi došao do njih i falsifikovao dokumente.

Beaker

'Eliksir besmrtnosti' otkriven u drevnoj kineskoj grobnici

eliksir mladosti
© Google Maps
Kineski arheolozi pronašli su 2.000 godina star bronzani krčag u drevnoj grobnici u centralnoj provinciji Henan. U sudu se nalazio navodni "eliksir besmrtnosti".

Oko tri i po litra napitka pronađeno je u grobnici tokom iskopavanja u oktobru. Prvobitno su stručnjaci mislili da se radi o piću, jer je mirisalo na alkohol.