Rukopis koji se čuva u biblioteci retkih knjiga Univerziteta Jejl, a koji je dobio ime po Vilfridu Vojniču, poljskom trgovcu knjigama koji je isti kupio 1912. godine, je ilustrovani srednjovekovni kodeks nepoznatog autora, a pretpostavlja se da je napisan na severu Italije u ranom 15. veku (1404—1438), prenosi "Ruska reč".

Svi pokušaji da se ovaj jedinstveni dokument dešifruje su bili neuspešni. Proučavali su ga mnogi profesionalni i amaterski kriptografi i kriptoanalitičari. Poslednji zaključak britanskog naučnika Gordona Raga je sledeći:

- Vojničev rukopis je mogao da izmisli svako ko se bar malo razume u jednostavne metode kopiranja teksta. Nemoguće je dešifrovati ovaj tekst.

Ruski matematičari su sebi postavili zadatak da shvate da li je dokument mistifikacija, besmisleni red znakova ili ipak šifrovani tekst. Na kom je jeziku napisan?

Naučnici su pretpostavili da su u rečima zamenjena mesta slovima, da postoji deo teksta poput "šifrarnika" ili "rečnika" za razumevanje rukopisa, da se radi o spletu dva jezika, da ima lažne razmake između reči. Ostaje, dakle, još pitanje o kojim se jezicima radi.

Analiza strukture je pokazala da je 60% teksta najverovatnije napisano na engleskom ili nemačkom jeziku, a 40% na italijanskom ili španskom, mada se možda radi i o latinskom.

Englezi i Amerikanci znali su za zločine nacista još 1942. godine, ali su ih prećutkivali do kraja rata, Englezi jer nisu hteli da prime još izbeglica, a Amerikanci zbog antisemitizma u Stejt departmentu.
Do sada neviđeni dokumenti, koji sadrže izveštaje o holokaustu i pokazuju da su zapadni saveznici znali za nacističke ratne zločine i pre nego što su otkriveni koncentracioni logori, biće objavljeni ove nedelje u Velikoj Britaniji.

Biblioteka Viner za proučavanje holokausta i genocida će te dokumente objaviti na svom veb-sajtu.

Egipatski arheolozi otkrili su nekoliko sarkofaga i više od 1.000 predmeta u blizini grada Luksor na jugozapadu zemlje koji datiraju iz vremena drevnog Egipta, izjavio je danas ministar za antikvitete Kaled al Anani.

Ova otkrića su pronađena u planinskom predjelu Dra Abu el Naga u blizini čuvene Doline Kraljeva, prenosi Tas s.

Ostaci koji datiraju čak 13.600 godina unazad pronađeni su na Tajlandu u pećini Tam Lod i stručnjaci su uspeli da rekonstruišu lice žene za koju smatraju da je imala između 25 i 30 godina kad je umrla.

'Manhattan Bliskog istoka', 'pustinjski Chicago' i 'grad s najstarijim neboderima na svijetu' su nazivi za jemenski Shibam, jedini grad na svijetu koji se može pohvaliti neboderima starim čak 500 godina.

Sedamdeset godina nakon poraza sila Osovine 1945. godine, američka javnost je zaboravila nekoliko važnih povijesnih detalja o sukobu. Ove činjenice mogu biti nepoznate ili zanemarene od strane ljudi iz SAD-a, ali velik dio svijeta ih nije zaboravio, i one imaju važnost u svezi tekućih događaja.

1. Hitler je bio desničar

Brojne knjige i članci, kao što je "Liberalni fašizam" autora Jonaha Goldberga, pokušali su oslikati Adolfa Hitlera kao neku vrstu ljevičara. Ovi tekstovi često igraju na činjenicu da je službeni naziv nacističke stranke sadržavao riječ "socijalist", ili da su Hitlerovi govori ponekad govorili o "revoluciji".

Bez obzira što bi Glenn Beck i još mnogo američkih medija željeli da je slučaj, Adolf Hitler je sam sebe smatrao desničarem. U svojim govorima i spisima, često je nazivao svoju nacističku organizaciju "strankom desnice".

Kad je osnovao nacističku stranku u ranim 1920-ima, Hitler je jasno dao do znanja da je on na desnom krilu političkog spektra, govoreći: "Postoje samo dvije mogućnosti u Njemačkoj, nemojte misliti da će ljudi uvijek ići sa strankama centra, strankama kompromisa; jednog dana će se okrenuti onima koji su najdosljednije proricali dolazak propasti i nastojali se odvojiti od nje. A ta stranka je ili ljevica: a onda nek nam Bog pomogne! jer će nas dovesti do potpunog uništenja - do boljševizma, ili je to stranka desnice koja je na kraju, kad je narod u krajnjem očaju, kada je izgubio sav svoj duh i nema više povjerenja u ništa, odlučna sa svoje strane nemilosrdno preuzeti uzde vlasti - to je početak otpora o kojem sam govorio prije nekoliko minuta. Ovdje, također, ne može biti kompromisa - postoje samo dvije mogućnosti: ili pobjeda Arijevaca ili istrebljenje Arijevaca i pobjeda Židova."

Zbog pronađenih predmeta, kao što su razni broševi i drugi nakit, arheolozi smatraju da su u tom gradu živjeli bogatiji stanovnici. Naselje se nalazilo na području velikom oko 1.4 km, što odgovara veličini 13 nogometnih igrališta. Druga naselja pronađena u sjevernoj Engleskoj su bila znatno manja. U njemu su stanovnici živjeli kratko vrijeme, ne više od 20 do 30 godina.

Tokom iskopavanja na udaljenom ostrvu Triket u britanskoj Kolumbiji u Kanadi pronađeno je drevno selo za koje se smatra da je jedno od najstarijih ljudskih naseobina ikad otkrivenih u severnoj Americi.

Selo za koje se pretpostavlja da je staro 14.000 godina otkriveno je na ostrvu Triket udaljenom oko 500 kilometara severozapadno od Viktorije u Kanadi.

Naučnici sa Instituta Ludvig Bolcman napravili su prvi put u istoriji detaljnu mapu Karnuntuma, otkrivajući šta se osim gladijatorske arene nalazi u ovom području.

Arheolozi su 2011. godine otkrili ruševine rimske gladijatorske škole na periferiji Beča. U nadi da će još bolje razumeti zaboravljenu školu za gladijatore i Karnuntum, drevni grad koji se ovde nalazio, naučnici su izvršili detaljno skeniranje područja koristeći georadar. Bez iskopavanja, projekat je otkrio čitav grad pored amfiteatra, koji sadrži pekare, taverne i prodavnice.

Istraživači sa Instistuta za arheološka predviđanja i virtuelnu arheologiju Ludvig Bolcman, proučavali su ovo mesto od 2012. godine, a koristeći magnetometre visoke rezolucije i sistem georadara, napravili su detaljnu mapu Karnuntuma prvi put, piše Daily Mail.

Nakon otkrića gladijatorske škole, merenja su preduzete oko iskopanog amfiteatra, a rezultati su otkrili čitav grad zajedno sa neophodnom infrastrukturom za gladijatorske igre. Slično kao i danas kad krenete na utakmicu, na putu do gladijatorske arene ste mogli da naiđete na taverne, prodavnice suvenira i hrane, a iza taverni, naučnici su otkrili magacin i furunu, u kojoj se pekao hleb za 13.000 gledalaca.

Vino i hrana su skladišteni u podzemnim podrumima.

Države koje sebe smatraju vrhuncem demokratskog društva, ne tako davno, imale su ljudske zoo vrtove.

Prvi poznati ‘ljudski zoološki vrt’ u Evropi otvoren je u Vatikanu u šesnaestom stoljeću. Kardinal Hippolytus Medici, sastavio je kolekciju ljudi među kojima su bili Turci, Indijci, Maori i sl. Pisao je da je prvi u Evropi skupio na jednom mjestu dvadesetak jezika. Iako bi se iz naše perspektive mogla naći opravdanost ovog projekta u smislu upoznavanja drugih kultura i ljudi, čisto sumnjamo da su ‘eksponatima’ kuhali čaj, stavljali čistu posteljinu, pitali kako su im kod kuće ili igrali šah.

Sredinom 19. stoljeća svi veći centri u Evropi su imali ovakve izložbe. Na njima su prezentirani uglavnom crnci, zatim albino, ljudi sa niskim rastom, raznim sindromima i sl. Generalni pokret upoznavanja sa egzotičnim zemljama u Evropi se danas kroz udžbenike i opću kulturu predstavlja kao ‘širenje vidika evropskih naroda prema ostalim pravcima na kompasu’. Ipak kolonijalna eksploatacija resursa i ljudi (ljudi, naročito u Africi, tada su smatrani resursom), robovlasnički odnos prema njima i njihovoj zemlji ili život ljudi u ‘etnološkim parkovima’, koji su tu dovedeni bez svoje volje po pravilu se ne pominje.

U Briselu je u periodu nakon Drugog svjetskog rata postojao „ljudski zoo vrt“, mjesto na kome su „civilizovani“ Evropljani držali crnu djecu ograđenu visokom ogradom i dovodili svoju djecu da vide tu „nižu rasu“.

Praksa ljudskih zoo vrtova naročito je bila izražena na prijelazu iz 19. u 20. stoljeće, kada je porobljavanje i rasizam bio najviše izražen upravo u državama koje sebe smatraju naprednim i demokratskim, i koje svoju „demokratiju“ pokušavaju nametnuti slabijim od sebe, ne libeći se da u tu svrhu upotrijebe i silu.