© RedPillPress

Prije gotovo dvije tisuće godina, sjeme nove religije posijano je na istočnim rubovima Rimskog carstva. Apostol po imenu Pavao pisao je pisma svojim malim skupštinama nudeći podršku, prijekore i nacrt evanđelja koje će kasnije postati poznato kao Kršćanstvo. U desetljećima nakon toga došlo je Evanđelje po Marku, nakon čega je slijedilo više pisama i više evanđelja, kontroverzi i rasprava, frakcija i sukoba, sve dok konačno Kršćanstvo nije postalo carstvo.

Ali što ako je gotovo sve što ste mislili da znate o ranom kršćanstvu bilo pogrešno? Kada se čitaju bez predrasuda, dostupni suvremeni izvori govore sasvim drugačiju priču, ispunjenu 'šarenim' likovima, okorjelim revolucionarima, političkim manevriranjem i ideološkim sukobima. U ovoj revolucionarnoj studiji, Laura Knight-Jadczyk uklanja stoljetne pretpostavke i dogme kako bi preispitala osnove onoga što uistinu možemo znati o ranim kršćanima, kako to znamo i kako to mijenja našu sliku onoga što se stvarno događalo u prvim stoljećima u Judeji.

Zašto nema povijesnih referenci na Isusa i kršćanstvo sve do desetljeća nakon što su se događaji iz Evanđelja trebali dogoditi? Zašto se čini da prvi nekršćanski povjesničari koji spominju Isusa ovise o evanđeljima? Zašto Pavao ne upućuje nedvosmisleno na Isusa iz Nazareta iz Evanđelja? O čemu je Pavao govorio? Odgovori Laure Knight-Jadczyk na ova pitanja su revolucionarni. Nakon što pročitate ovu knjigu, nikada više nećete vidjeti podrijetlo kršćanstva na isti način.

"Što će se s Vama dogoditi ako pročitate ovu knjigu? Rado ću vam reći. Vaša će se paradigma početi mijenjati, možda u početku samo postupno. Vaše pretpostavke, čak i vaši aksiomi, bit će dovedeni u pitanje, ali ovaj puta se više nećete moći nervozno vratiti na poznati put. A sve će se to dogoditi jer ćete vidjeti pojavu nove uzbudljive faze biblijske kritike. Laura Knight-Jadczyk ovdje je sintetizirala rad nove generacije znanstvenika koji se ne boje ići dalje od konvencija i konsenzusa. Pokazala je da radovi Wellsa, Dohertyja, Doughtyja, Carriera, Deteringa, Pervoa i mene nisu samo izolirani vatrometi, već odsjaji nove zore. I u tom svjetlu ona nastavlja s vlastitim upečatljivim koracima. Zar joj se nećeš pridružiti?"

-- Robert M. Price, voditelj podcasta The Bible Geek, autor knjiga Jesus Christ Prastition i The Amazing Colossal Apostle

"Poprilično oduševljavajuće, dobro napisano, dobro istraženo."

- Russell Gmirkin, autor knjige Platon i stvaranje hebrejske Biblije i Berosusa i Postanka, Manetona i Izlaska

Ne mogu preporučiti ovu knjigu dovoljno visoko za biblijske povjesničare i laike.

Da li je Isus bio stvarna osoba? Što se zapravo dogodilo u ranoj Crkvi? Koja je bila Paulova uloga u svemu tome? A kako i zašto je prvo evanđelje stvarno napisano?

Kada se pristupa ovim važnim pitanjima, čovjek mora imati nepopustljivu ljubav prema istini. Ne samo da je to potrebno za nastavak mukotrpnog rada na pronalaženju puta kroz labirint koji okružuje rano kršćanstvo, već je i preduvjet da se ne skrene s puta zbog emocionalne vezanosti za jedno ili drugo vjerovanje ili jednu školu mišljenja. Laura Knight-Jadczyk donosi ovu ljubav prema istini, i više.

Problem s mnogim drugima koji su pokušali sintetizirati postojeća istraživanja o "Isusovom pitanju", ranoj Crkvi, Pavlu i Marku, jest to što su i oni kršćani koji vjeruju te čija su dogmatska polazišna točka ta da evanđelja i Djela moraju biti povijesno točni, barem na osnovni način - ili su ateisti koji pokušavaju "razotkriti" kršćanstvo. Dok se čini da su vjernici nesposobni čak ni pretpostaviti da su evanđelja i Djela poprilično izmišljena, a zatim pogledati stvarne povijesne tragove i kontekst, ateisti ne mogu shvatiti duhovnu prirodu i značenje onoga što se dogodilo i duhovne bitke koja se dogodila otkako je Pavao počeo propovijedati svoje sasvim drugačije evanđelje, privlačeći obožavatelje i sljedbenike, ali i ogorčene neprijatelje. Ono što je uslijedilo bilo je masovno iskrivljavanje, pa čak i krivotvorenje povijesti ranog kršćanstva, pogotovo što se odnosi na navodno Isusovo vrijeme i prvo stoljeće.

Srećom, Laura Knight-Jadczyk ne spada ni u jednu kategoriju - nije vezana ni za jednu dogmu koja proglašava Isusovu povijesnost kako je prikazano u evanđeljima, ali je također jasno da je duboko religiozna osoba koja razumije da na ovom svijetu postoji mnogo više nego što bi materijalisti i ateisti htjeli da vjerujemo. To ovdje daje neophodan poticaj i kontekst za poniranje kroz ovu iznimno tešku temu.

Jedan od najimpresivnijih aspekata knjige je to što autor uzima u obzir gotovo SVE glasove, bilo da se radi o religioznim bibličarima, ateističkim povjesničarima, sociolozima itd., pokušavajući pronaći naznake i bolje razumijevanje svih povijesnih likova koji su uključeni, čak i ako se ona ne slaže s većinom bilo kojeg konkretnog autora. Da, ne može odoljeti povremenom podsmijehu (što je razumljivo s obzirom na neke gluposti koje su napisane o kršćanskoj povijesti), ali kroz cijelu knjigu pokazuje izuzetnu poniznost u smislu da ništa ne uzima zdravo za gotovo, pogotovo ne ideje koje ona sama njeguje. Time ona postavlja izvrstan primjer za svakog istraživača koji želi saznati istinu, a ne (svjesno ili ne) samo pojačati postojeći plan.

Malo upozorenje za laike: uvjeren sam da je ova knjiga izvrsno štivo i za laike, samo imajte na umu da je prva trećina knjige vrlo gusta s dubinskim povijesnim istraživanjima. Predlažem da nastavite čitati čak i ako vam neke informacije i reference prolaze kroz glavu, kasnije ćete biti nagrađeni vrlo razumljivom sintezom, kao i fascinantnim uvidima u Pavlovu teologiju i vjerojatnu priču zašto je Marko napisan da stvori "Isusa iz Nazareta" kakvog ga danas poznajemo.

Dakle - koji su najzanimljiviji nalazi i zaključci Laure Knight-Jadczyk? Morate sami pročitati knjigu da biste saznali! Dovoljno je reći da postoji PUNO više u ranom kršćanstvu nego što obje skupine, religiozni vjernici i ateisti, misle. A s obzirom na vrijeme u kojem trenutno živimo, istinsko razumijevanje naše tradicije i povijesti potrebnije je više nego ikad.

• Recenzija knjige: "America Before" Grahama Hancocka
• Drevni Sibir bio je dom do tada nepoznatih ljudi - prepisana teorija predaka Indijanaca
• Studije genoma podupiru utjecaj Indijanaca na Polinežane
• Jesu li ljudi plovili morima milijun godina?

• Sedam destruktivnih prolaza komete Venere pokraj Zemlje
• Arrival of Beaker culture 4,500 years ago changed Britain's DNA for ever
• DNA study sheds new light on the people of the Neolithic Battle Axe Culture
• Earliest adorned female infant burial in Europe significant in understanding evolution of personhood
• Bronze Age Britons were riddled with parasites but had the finest of fabrics

• MindMatters: America Before: Comets, Catastrophes, Mounds and Mythology
• MindMatters: The Holy Grail, Comets, Earth Changes and Randall Carlson
• MindMatters: The Meaning of the World's Mythologies

Ostaci mamuta obično se nalaze nagomilani zajedno s drugim životinjama, poput tigra, antilope, deve, konja, irvasa, divovskog dabra, divovskog goveda, mošusne ovce, mošusnog goveda, magarca, jazavca, kozoroga, dlakavih nosoroga, lisice, divovskog bizona, risa, leoparda, žderavca, zeca, lava, losa, džinovskog vuka, zemaljske vjeverice, špiljske hijene, medvjeda i mnogih vrsta ptica. Većina tih životinja nije mogla preživjeti arktičku klimu. Ovo je dodatni pokazatelj da dlakavi mamuti nisu bili polarna bića,

Francuski pretpovjesničar Henry Neuville proveo je najdetaljnije istraživanje mamutove kože i dlake. Na kraju temeljite analize napisao je sljedeće:

"Čini mi se da je u anatomskom pregledu kože i [dlake] nemoguće pronaći bilo kakav argument u korist prilagodbe na hladnoću."

- H. Neuville, On the Extinction of the Mammoth, Annual Report of the Smithsonian Institution, 1919, p. 332.

Posljednje, ali ne manje važno, mamutova je prehrana u suprotnosti s bićima koja postoje u polarnoj klimi. Kako je dlakavi mamut mogao održavati svoju vegetarijansku prehranu od stotina kilograma dnevnog unosa u arktičkoj regiji lišenoj vegetacije veći dio godine? Kako bi dlakavi mamuti mogli pronaći galone vode koju su morali piti svakodnevno?

Da stvar bude gora, dlakavi mamut je živio tijekom ledenog doba, kada su temperature bile hladnije nego danas. Mamuti nisu mogli preživjeti surovu klimu sjevernog Sibira današnjice, još manje prije 13.000 godina kada je sibirska klima trebala biti znatno hladnija.

Gornji dokazi to snažno sugeriraju dlakavi mamut nije bio polarno stvorenje, već umjereno. Prema tome, na početku Mlađeg Drijasa, prije 13.000 godina, Sibir nije bio arktička regija, već umjerena.

To da je Venera planeta potvrđeno je još od Mezopotamije (približno 4.500 BP), što vjerojatno znači da se transformacija Venere iz komete u planet dogodila između 12.500 BP i 4.500 BP.

Ta je transformacija uključivala promjenu orbite, prijelaz iz dugotrajne visoko eliptične orbite u kružnu orbitu kratkog vijeka. Progresivno zarobljavanje kometa od strane Sunca je to što ga pretvara u stabilnu planetu, proces koji vjerojatno uključuje nekoliko prolazaka, sa sve kraćim i kraćim vremenskim razmakom između 12.500 i 4.500 BP.

... Prema dendrokronologu Mikeu Baillieu, događaj hlađenja iz 5200 BP bilo je jedno od tri najteža hlađenja koja je naš planet doživio u posljednjih 7000 godina

...vremenska oznaka 5, 200 BP otkriva oštar porast padalina od 450 mm do 800 mm godišnje, otprilike povećanje od 80%.

...do sada smo identificirali sedam potencijalnih Venerinih oznaka; pad temperature, metan, deuterij, sumpor-dioksid, ugljični dioksid, vlažnost i atmosferska prašina. Otkrili smo da postoji samo jedno vremensko razdoblje između 12.600 BP i 4.500 BP koje odgovara svakoj od tih sedam oznaka. Taj datum je 5.200 BP.