Tajna povijest
Ispitujući odnose gvožđa, kobalta i nikla u predmetima, istraživači su napravili sistem kako da razlikuju gvožđe dobijeno topljenjem rude od onog iz meteorita.
Uprkos tome što je već dugo poznato da su meteoriti bili značajan izvor gvožđa, naučna zajednica nije mogla da se usaglasi koliki je tačno bio udeo meteoritskog gvožđa u proizvodnji oružja i drugih predmeta iz bronzanog doba.
Početak gvozdenog doba 1.200 godine pre nove ere označio je kraj bronzanog doba, koje je trajalo oko dva milenijuma, a oni narodi koji su tokom njegovog trajanja posedovali gvozdeno oružje ili druge predmete imali su veliku vojnu i ekonomsku prednost nad protivnicima.
Žambon je sproveo hemijske analize na uzorcima muzejskih eksponata, koji uključuju ogrlicu iz Egipta (3200 p. n. e.), bodež iz Turske (2500 p. n. e.), talisman iz Sirije (2300 p. n. e.), sekira iz Sirije (1400 p. n. e.), pa čak i bodež, narukvica i naslon za glavu Tutankamona (1350 p. n. e.).
Ruda sa Zemlje mora da bude prečišćena, da se iz nje izbaci kiseonik i tek onda od nje mogu da se prave oružje i drugi predmeti. Meteoritsko gvožđe je odmah spremno za korišćenje, bez potrebe za razvojem tehnologije za njegovu obradu.
"Kada se velika nebeska tela formiraju, poput naše planete, skoro sav nikl i gvožđe se koncentrišu u jezgrima", navodi autor studije, precizirajući da tehnologija rudarstva nije bila dovoljno razvijena u bronzanom dobu da bi značajnije količine gvožđa i nikla mogle da budu izvađene sa većih dubina.
Tek u kasnom 19. i početkom 20. stoljeća arijci su postali izjednačeni s germanskim ili nordijskim narodima. Prije ove korupcije, arijsko se odnosilo na arhaični jezik čiji su govornici navodno širili i utjecali na jezike u indijskom potkontinentu.
Unatoč tome što je odlučeno da se objavi samo dio povjerljivih dokumenata koji se odnose na ubojstvo najomiljenijeg američkog predsjednika i naknadnu istragu, postoji toliko mnogo materijala o kojima su se počela otvarati pitanja.
The New York Times je objavio javni natječaj za čitatelje, tražeći od njih da novinama jave što je za njih najzanimljivije. To je jedan od načina i kako druge navesti da pročitaju planinu dokumenata.
U dokumentima ne postoje samo sumnje o mogućem sudjelovanju u ubojstvu mafije ili KGB-a, kako pišu američki mediji.
Novinarka Maria Giovanna Maglie spominje sadržaj drugih dokumenata, koji se ne odnose na paranoidne sumnje o sovjetskoj zavjeri, nego govore o mogućoj internoj uroti, a Moskva se okrivljuje samo kako bi se prikrila odgovornost američkih krugova za ubojstvo.
Zamršena zagonetka, labirint zrcala u kojeg mora biti smještena situacija tog vremena, kada su Sovjeti i Amerikanci bili nepomirljivi neprijatelji, ali i nesuđeni "saveznici" koji su samo suradnjom mogli osigurati zajedničku globalnu hegemoniju.
To ne znači da ponekad nisu pokušali razbiti ravnotežu, kako bi dobili prednosti nad neprijateljem. To se dogodilo u vrijeme sovjetskih projektila na Kubi i drugim okolnostima manje poznatima široj javnosti.
Na internetu je objavljen dokument koji otkriva jednu od mnogobrojnih ideja koje su u to doba kružile da se razbije ova ravnoteža snaga. Dokument se odnosi na ono što se dogodilo unutar posebnog odjela "Special Group Augmented".

Franjevački svećenici posjećuje tradicionalno mjesto Isusove grobnice tijekom obnove u crkvi Svetog groba
Crkva Svetog groba u Jeruzalemu kroz stoljeća je bila žrtva raznih nepogoda, što prirodnih, a što ratnih razaranja. Potpuno je bila uništena 1009. godine te naknadno renovirana. Brojni stručnjaci zbog toga već dugo vremena nagađaju starost grobnice za koja se vjeruje da je posljednje počivalište Isusa Krista, prenosi National Geographic.
Najraniji arheološki dokazi koji su pronađeni oko grobnice datiraju iz doba Križara, ne više od 1000 godina. Dok je znanstveno nemoguće tvrditi da je ova grobnica posljednje počivalište Isusa Krista, novi rezultati upućuju da je grobnica napravljena u doba cara Konstantina, prvog Rimskog cara koji je priznao kršćanstvo kao dominantnu religiju Rimskog Carstva.
Najnovije otkriće je donijelo dokaze da su ovi leteći reptili, koji su živjeli zajedno sa dinosaurusima, rađali mladunce koji u ranim fazama života nisu mogli da lete i bila im je potrebna roditeljska njega, prenosi Rojters.
Fosili stotina muških i ženskih odraslih jedinki vrste Hamipterus tianshanensis koja se hranila ribom pronađeni su pored fosila mladunaca i jaja u autonomnom regionu Sinđijang Ujgru, čime je ta vrsta, koja je živjela prije 120 miliona godina u periodu krede, možda postala najizučenija među svim pterosaurusima.
"Želimo da ovaj region nazovemo ''Raj pterosaurusa", rekao je paleontolog Šunsing Ðijang sa Instituta za paleontologiju kičmenjaka i paleoantropologiju Kineske akademije nauka.
Odrasle jedinke ove davno izumrle vrste imale su krestu na izduženoj glavi, oštre zube i raspon krila veći od tri i po metra.
Vjeruje se da je pronađeno mjesto prvog iskrcavanja Julija Cezara na tlu današnje Britanije, u Kentu

Vjeruje se da je Pegwell Bay na otoku Thanima tamo gdje se Cezar prvi put pokušao iskrcati u 55. godini pne, a kasnije uspješnije u 54. godini pne. To mjesto nikada nije bilo sumnjivo jer je bilo odvojeno od kopna
Arheolozi vjeruju da su pronašli mjesto prvog iskrcavanja Julija Cezara na tlu današnje Britanije, u Kentu.
Pegvel Bej na ostrvcetu Tanet mjesto je, kako se vjeruje, gdje se rimski general iskrcao. Do sada je tačna lokacija iskrcavanja bila misterija.
Ovo mjesto je sada oko kilometar unutar kopna, ali je u vrijeme Cezara bilo na obali, piše "Daily Mail".
Lokacija se podudara sa opisom samog Cezara da je vidljivo sa mora, ima veliki otvoreni zaliv i da iznad postoji viši predio, brdo kao osmatračnica.
Njegova vojska je odmah izgradila manje utvrđenje, a naučnici sa Univerziteta Lester tvrde da su pronašli mjesto iskrcavanja.
Među dosadašnjim nalazima pronađenima na Dugom otoku su i ostaci "najstarijega Dalmatinca", nazvanoga Šime, a u ovoj su arheološkoj kampanji istraživači, uz različite nalaze standardne za nalazišta toga vremena, iskopali i dva vrlo rijetka koštana harpuna te paleolitičku Veneru pa je tako Dugi otok nakon Šime dobio i svoju Lili, kako su je istraživači nazvali, potvrdio je Hini doc. dr. sc. Dario Vujević s Odjela za arheologiju Sveučilišta u Zadru.
Nalazište Vlakno omanja je pećina smještena po sredini Dugog otoka. Veliki ulaz s pogledom na otok Ravu i manja zaštićena galerija otvorena prema sunčanoj strani, uz izvor vode koji se u prošlosti nalazio u blizini, učinili su je idealnim mjestom za boravak manjih zajednica još od duboke prapovijesti.
Iz istog razloga privukla je i istraživače s Odjela za arheologiju Sveučilišta u Zadru, najprije pokojnog profesora Zdenka Brusića, a kasnije i njegove mlađe kolege Darija Vujevića i Matu Paricu.
Uz pomoć stručne ekipe u kojoj su se izmjenjivali studenti arheologije i znanstvenici s različitih europskih institucija, do danas je u pećini provedeno petnaestak istraživačkih kampanja u kojima je dosegnuta dubina od pet metara, s kulturnim slojevima koji se u kontinuitetu mogu pratiti sve do 19.500 godina starosti.
To je pećinu Vlakno smjestilo u krug malobrojnih nalazišta šireg jadranskog područja na kojem je moguće pratiti razvoj posljednjih faza starijeg kamenog doba i njegov postupni prelazak u kulturno razdoblje mezolitika.
"Nova istraživanja na svjetlo dana iznijela su niz nalaza gotovo jedinstvenih na ovom prostoru koji pokazuju da će pećina Vlakno još dugo imati važnu ulogu u tumačenju ponašanja ranih prapovijesnih zajednica. Trenutačno je fokus istraživanja usmjeren na slojeve iz razdoblja gornjeg paleolitika, na vrijeme neposredno prije velike vulkanske erupcije na Flegrejskim poljima u Napuljskom zaljevu koja se dogodila prije 14.900 godina, a koja je svoj trag na ovim prostorima ostavila u vidu desetak centimetara debelog sloja vulkanskog pepela nataloženog u pećini", objašnjava Vujević.
Blago iz grobnice faraona Tutankamona ima strane motive koji su u stari Egipat stigli iz Sirije.
To tvrdi tim naučnika iz Egipta i Nemačke, koji su prvi imali priliku da ispitaju i konzerviraju nakit iz čuvene grobnice, otkriven još 1922. godine.
Istraživači smatraju da je ovih 100 komada zlatnog nakita, koji su sad prvi put predstavljeni javnosti, i to na izložbi u Kairu, ukrasi za tobolce, lukove i uzde. Dr Julija Berč prva je primetila da su mnogi motivi na nakitu stranog porekla.
- Tu su slike borbenih životinja i koza kraj drveta života, i to su motivi strani Egipćanima. Pretpostavljamo da su ovi motivi, svojevremeno razvijeni u Mesopotamiji, stigli do Mediterana i Egipta preko Sirije.
To u stvari ukazuje na značaj drevne Sirije u širenju kulture tokom bronzanog doba - kaže Peter Pfalcner, profesor Instituta za istraživanje Starog istoka.
Sličan nakit, dodaje, pronađen je u grobnici u sirijskom kraljevskom gradu Katni, pa je još potrebno razotkriti zagonetku prenošenja motiva.
- Nakit je napravljen od zlata drugačijeg od uobičajenog egipatskog načina, ali još nema dokaza da je uvezen - kaže Pfalcner.
Blago je čuvano u skladištu Egipatskog muzeja u Kairu, a tim naučnika pet godina je radio na ovom nakitu, koji su mnogi povezivali s takozvanom faraonovom kletvom.
Lokacija koju su mediji već nazvali "ruski Stounhendž" nalazi se u južnom Uralu u pokrajini Čeljabinsk kod kazahstanske granice. Rusija je već mogla da se pohvali kamenom formacijom Manpupuneru saveznoj državi Komi i ovo je samo nastavak priče. Pretpostavlja se kako se radi o drevnom naselju s zaštitnom podlogom kamenih kružnih zidina.
Naučnici se slažu da Arkaim po starosti može da se uporedi sa egipatskim piramidama ili sa kritskom mikenskom civilizacijom. Drevni graditelji su ga podigli pre oko 3.600-3.700 godina.
Kefrenov hram u dolini koji se nalazi na platou Giza, jedna je od najfascinantnijih drevnih struktura na Zemlji. U njemu se nalaze supermasivni blokovi kamenja, neki premašuju 150 tona težine, i elementi dizajna koji jezivo podsećaju na elemente pronađene u Peruu.
Pored toga, neverovatno "savijeno" kamenje u unutrašnjosti su još jedan detalj koji je izazvao zbunjenost i divljenje među stručnjacima i turstima.
Jedan od najpoznatijih Hramova u dolini u Egiptu je bez sumnje onaj koji pripada Kefrenu, koji se nalazi na platou Giza, samo 500 metara od Kefrenove piramide i u neposrednoj blizini Velike sfinge.
To je jedan od najbolje očuvanih drevnih hramova u Egiptu, koji je hiljadama godina bio skoro netaknut jer je bio prekriven peskom sve do 19. veka.
Zidovi od krečnjaka imaju 45 metara, a njihova debljina se eksponencijalno smanjuje, dajući mu spoljašnji izgled nastambe.
Zidovi su prekriveni poliranim crvenim granitom i iznutra i spolja, dok je pod beli krečnjak.
Ogist Mariet ga je otkrio 1852. godine, i dao mu ime Hram sfinge.
Smatra se da je hram služio i za proces mumifikacije faraona i za njegovo pročišćenje pre nego što je sahranjen u piramidi.
Ulazi su okruženi sfingama, a krov ove strukture podržavaju stubovi koji su takođe napravljeni od crveng granita.
U njemu nema slika i natpisa, i ima otvore na gornjem delu zidova koji pružaju prirodno svetlo.
Komentar: Uspon i pad civilizacija često je u korelaciji s klimatskim promjenama i popratnim cikličkim katastrofama koje su zabilježene diljem svijeta: