Tajna povijest
Znanstvenici nisu uspjeli doći do tih prostorija veličine da u njih može stati manji avion i to iz razloga što je do njih nemoguće doći. Zato u ovom trenutku ne mogu reći ima li u njima ikakvih dragocijenosti.
Do velikog saznanja došli su zahvaljujući posebnoj tehnici mjerenja gustoće unutar velikih kamenih struktura. Čemu su te praznine u Keopsovoj i Kefrenovoj piramidi služile, to je još uvijek nepoznato.
Na Karibima su pronađeni crteži u špiljama koje su izradili pripadnici plemena Tainos. Oni su u živjeli na otoku Mona koji je danas nenaseljeni prirodni rezervat. Crteži su nastali u 14. stoljeću, prije dolaska Columba.
Znanstvenici sa sveučilišta Leicester, Cambridge zajedno sa stručnjacima iz Britanskog muzeja i Centra Advanced Studies iz Puerto Ricoa su vršili istraživanje tog područja. Njihovi pronalasci su opisani u časopisu Journal of Archaeological Science. Do sada su istražili 70 špilja, a ostalo ih je još oko dvanaest. Na crtežima su prikazana ljudska i životinjska lica kao i veliki broj apstraktnih oblika.
Nevjerovatna priča koju prenosi Telegraf stiže iz Amerike. Pragmatični i preduzimljivi Amerikanci nikada ne prestaju da iznenađuju, naizmjenično prijatno i neprijatno, čak i kada se radi o stvarima koje su davno prošle i koje pripadaju historiji.
Prema navodima muzeja Smithsonian, prije sto godina, tačnije 1913, odmah nakon što su poštanske kompanije uvele mogućnost slanja pošiljki, bilo je zakonom dozvoljeno da se bebe šalju poštom. Odnosno, nije bilo zabranjeno, što mu dođe na isto. I neki su se time i koristili.
Ma koliko djelovalo suludo i nevjerovatno, barem dva roditeljska para su došla na "briljantnu" ideju da svoju nedužnu malu djecu - koja nemaju nikakvu moć da se odbrane od napasti i pošasti koja koračaju među nama ogrnuti u ljudsku kožu - poštom pošalju na željeno odredište. Razlog? Tako je bilo jeftinije nego da im plaćaju kartu za prevoz.
Ondašnji članak New York Timesa donio je čak i pismo jednog oca koji je poštansku službu pitao da li mogu da pošalju svoje dijete preko njih, i ako mogu, kako dijete treba da bude upakovano da bi ispunilo sve regulacije i pravila kompanije.
Pravila tada još nisu bila utvrđena, i donijeta su tek nakon što je ova praksa stavljena van zakona, tako da se u ova dva slučaja o kojima danas pričamo sve odvijalo manje-više stihijski i ad hoc.
Irenino ime je nepoznanica za većinu ljudi, ali ova hrabra žena ostaće zauvek upamćena jer je prkosila nacistima i tokom Drugog svetskog rata spasla 2.500 jevrejske dece krijumčareći ih van geta u Varšavi.
Rođena je 15. februara 1910. godine u Varšavi pod imenom Irena Krzyżanowska. Njen otac Stanislav, po zanimanju fizičar, umro je 1917. godine od tifusa, kojim se zarazio dok je pomagao pacijentima kojima je bila odbijena državna nega, a među kojima je bilo dosta Jevreja. Tako je Irena sa samo sedam godina ostala da živi sa majkom Janinom. Nakon smrti njenog oca, predvodnik jevrejske zajednice se ponudio da plati Irenino školovanje.
Irena je od mladosti gajila simpatije prema Jevrejima i protivila se njihovoj diskriminaciji. Tako se nakon upisa na Varšavski univerzitet pobunila protiv tzv. Geto-Benč sistema koji je bio diskriminišući nastrojen prema Jevrejima, a koji je postojao u mnogim predratnim poljskim univerzitetima, te je bila suspendovana s Univerziteta na tri godine.
Za vreme nemačke okupacije, živela je u Varšavi radeći kao socijalni radnik. Priključla se pokretu otpora, ali se nije borila oružjem, već je pomagala onima kojima je pomoć bila najpotrebnaija - deci.
Nezavisni istraživač Tom Seker kaže za Sputnjik da je grupa verovatno bila povezana sa "Operacijom Gladio" - naporima NATO-a u organizovanju tajnih grupa za izvršavanje "fols fleg" napada u evropskim zemljama tokom Hladnog rata.
Misterija ubistava koja su tri decenije drmala Belgiju mogla bi biti na ivici revolucionarnog preokreta, nakon što je bivši policajac priznao na samrtničkoj postelji da je bio jedan od članova "Krejzi Brabant kilers" - nasilne kriminalne bande koja je ubila 28 i ranila još 40 osoba u nizu pljački koje su se desile tokom ranih osamdesetih.
Tokom trogodišnjeg postojanja grupe "Brabant Kilers" trojica prerušenih muškaraca sa maskama, koji su govorili francuski, vikali su na žrtve tokom napada i bili poznati kao "Džin", "Ubica" i "Starac". Izvršili su preko deset napada. Meta su bili supermarketi i hosteli, pucali su na kupce i osoblje, pa čak i decu, često samo u potrazi za sitnom gotovinom i jeftinom robom. Poslednji napad desio se u novembru 1985. godine kada su pumparicama zapucali u supermarketu u Alstu. Ubijeno je osam osoba, uključujući i ljude koji su polegali po podu i devetogodišnju devojčicu koja je čekala u parkiranom automobilu.

Uviđaj u supermarketu "Delez" u Alstu u Flandriji, nakon napada bande "Brabant ubice"
Sada brat penzionisanog policajca iz Alsta, koji se nalazi nedaleko od Brisela, tvrdi da je njegov brat 2015. godine na samrti priznao ko je osumnjičen da je vođa bande sa nadimkom "Džin". Osumnjičeni Kristijan Bonkofski bio je član elitne policijske jedinice "Grupa Dijana", a dužnosti je razrešen tokom 1981. godine.
Naučnici su u indijskoj pokrajini Gujarat otkrili fosil "morskog čudovišta" ihtiosaurusa star 152 miliona godina.
"Ovo je fantastično otkriće i radi se o dosad najbolje očuvanom skeletu ihtiosaurusa pronađenom u Indiji", rekao je jedan od naučnika Steve Brusatte.
Analiza DNK otkrila je da sve domaće mačke potiču od afričke divlje mačke ili Felis silvestris lybica, podvrste divlje mačke čije je stanište u severnoj Africi i na Bliskom istoku. Mačke su pre oko 10.000 godina pripitomili ratari na Bliskom istoku. Verovatno je do toga došlo tako što su prve poljoprivredne naseobine privlačile brojne glodare a oni divlje mačke. Ratari su prihvatili mačke jer su štitile useve od štetočina. S vremenom je odnos ljudi i mačaka postajao sve bliži i na kraju je doveo do pripitomljavanja divlje mačke.
Prilikom seoba ratari su vodili sa sobom i pripitomljene mačke. Kasnije su se preko Egipta, trgovačkog centra starog veka, mačke raširile duž Evrope i drugih delova sveta. Preko egipatskih trgovačkih brodova, gde su ih koristili za borbu protiv štetočina, mačke su stizale u brojne krajeve jugoistočne Azije, Afrike i Evrope. Kosti mačaka sa egipatskim natpisima pronađene su čak na teritoriji Vikinga u blizini Baltičkog mora.
"Međutim, još nije jasno da li egipatska domaća mačka potiče od mačaka uvezenih sa Bliskog istoka ili se u Egiptu dogodilo odvojeno, drugo pripitomljavanje", kaže Klaudio Otoni. On veruje da će to pokazati dalje istraživanje.

Najstariji svjetski pomorski astrolab, koje je početkom 16. stoljeća vodio portugalske istraživače na opasno putovanje u Indiju
RoniociI su uz obalu Omana pronašli olupinu broda staru 500 godina, a u njoj i najstariji navigacijski alat na svijetu, piše BBC.
Pronađena je olupina broda Esmeralde portugalskog istraživača Vasca da Game, koji je potonuo tijekom oluje u Indijskom oceanu 1503. godine. Pomorski arheolozi objavili su da su na mjestu pronalaska iskopali astrolab, alat koji su pomorci nekada koristili za mjerenje položaja Sunca.
Oko arheoloških iskopina u iranskom gradu Širazu bili su nađeni predmeti stari više od 6.500 godina. Tokom druge faze iskopavanja na brdu Pustči u blizini grada Širaz nađene su drevne relikvije, koje najverovatnije pripadaju kulturama starijim nego što se pretpostavljalo.
U provinciji Fars ima više od 3.000 mesta na kojima se mogu naći arheološki ostaci koji imaju status nacionalnog nasleđa, a to je tek devet posto od ukupnog broja istorijskih nalazišta i atrakcija Irana.
U ovoj provinciji se takođe nalaze i ruševine čuvenog Persepolja, kao i Pasagrad i vrtovi Eram.
Arheološki projekat je bio organizovan u saradnji sa Univerzitetom grada Širaz i Iranskim centrom arheoloških istraživanja. Prema rečima rukovodioca istraživačke grupe Hasanali Araba, prva faza ovog projekta je ostvarena prošle godine.
Naučnici su uspeli da nađu oko hiljadu predmeta čija je starost procenjena na otprilike 5.000 godina do nove ere. Već u drugoj fazi su nađeni predmeti stariji od 6.500 godina.
Nađeni fragmenti drevnih naseobina mogu da posluže kao važan izvor informacija o tome kako su ljudi ovde živeli i mogu da nam pomognu da shvatimo kako su kuće tada bile raspoređene u naseljima.
Gari Veb je 1988. godine došao u "San Hoze Merkjuri njuz", malu novinsku kuću koja je bila skoro neprimetna na mapi američkog žurnalizma, u poređenju sa velikanima poput "Njujork tajmsa", "Vašington posta" i ostalih eminentnih listova u SAD.