Naučnici su ustanovili da jedan sastojak majčinog mleka uspešno ubija kancerogene ćelije tumora.

Svima su dobro poznate prednosti majčinog mleka za bebe, ali švedski naučnici su nedavno ustanovili da jedan njegov sastojak delotvorno ubija kancerogene ćelije tumora mokraćnog mehura.

Sastojak majčinog mleka naučnici sa Univerziteta Lund nazvali su „Hamlet“, a njihova rana ispitivanja pokazala su da su pacijenti oboleli od raka mokraćnog mehura kojima je ubrizgana ampula sa supstancom „Hamleta“ u nekoliko dana izbacili ćelije tumora kroz urin.

Spomenuti sastojak cilja samo kancerogene ćelije i predstavlja alternativu hemoterapiji i zračenju, a poznato je da obe pomenute terapije uništavaju i kancerogene i zdrave ćelije u telu.

Profesorka imunologije Katarina Svanborg supstancu u majčinu mleku otkrila je slučajno, dok je radila na istraživanjima za antibiotike.

„Na naše iznenađenje, kad smo u mešavinu antibiotskih sastojaka dodali sastojak majčinog mleka, kancerogene ćelije su odumrle. To je bilo potpuno slučajno otkriće“, kazala je.

Objasnila je da je zapravo radila na potrazi za neuobičajenim antimikrobnim agensima, kojima majčino mleko obiluje. Svansborgova je kazala da ono sadrži alfa-laktalbumin, protein koji u crevima postaje „borac“ protiv kancerogenih ćelija, a zdrave ostavlja netaknutim.

Naučnici veruju da bi spomenuti sastojak iz majčinog mleka mogao da pomogne i u borbi protiv raka debelog creva i raka grlića maternice.

Bela vodnjikava piletina ili veliko bledunjavo parče svinjske krmenadle, koja nije prošarana belom masnoćom, siguran je znak da je takvo meso u najmanju ruku puno antibiotika, hormona ili aditiva.

Jedino meso za koje može da se kaže da je bezbedno jeste junetina, ali samo zato što se ove životinje drugačije hrane od svinja i pilića, zbog čega postoje manje šanse da koriste stočnu hranu punu antibiotika. Uprkos tome, treba dobro otvoriti oči kada se kupuje meso, jer sitnice mogu da upozore na nepravilnosti, a i potpuni laici mogu da ih uoče i preoznaju.

Iako je Srbija u samom evropskom vrhu po potrošnji antibiotika u medicini, što je veliki problem, onaj mnogo veći, kojeg nismo ni svesni, jeste unošenje ovih medikamenata putem hrane.

Lekari apeluju da su upravo antibiotici u mesu glavni razlog zašto su ljudi postali sve više rezistentni na antibiotike, pa postoji ozbiljna bojazan da ljudski život može biti ugrožen čak i zbog banalnih bakterijskih infekcija.

Antibiotici u stočnoj hrani

Veterinar i nekadašnji načelnik republičke veterinarske inspekcije, dr Miroslav Stojšić kaže da ne postoji meso ili proizvod od mesa koji je bez antibiotika ili aditiva.

- Ništa od toga nije bezbedno za decu i odrasle. Sve je prepuno hormona, emulgatora i antibiotika. Najveći problem predstavlja upotreba antibiotika u stočnoj hrani, koji se stavljaju da bi stoka bolje napredovala i da se životinje ne bi razboljevale. Nekada su antibiotici mogli da se koriste samo u lečenju životinja. Zna se period karence, kada meso ili mleko lečene životinje ne sme da se koristi. Danas je situacija potpuno drugačija. Sada se stavljaju male doze antibiotika u stočnu hranu, kao neka vrsta preventive, koje se deponuju u mesu i bakterije postaju otporne na njih. Ljudi koji jedu takvo meso, unose i antibiotike - objašnjava dr Stojšić.

Mnogi vole da posete takozvano drvo iz mladosti po kome su se u detinjstvu verali jer ih podseća na bezbrižnije dane. Nekima je kućica na drvetu bila svojevrsna oaza, dok inicijali u kori omiljenog drveta kod drugih bude drage uspomene. Prema tvrdnjama stručnjaka, dvosatni boravak u šumi dva puta mesečno blagotvoran je za zdravlje i jača imunitet.
Sve više stručnjaka širom sveta smatra da boravak u šumi može da ojača imunitet i pomogne u lečenju nekih bolesti.

Deca se rađaju sa potencijalom za 30 i više čula, navode neki autori. U modernoj civilizaciji jedva razvijamo pet osnovnih čula; tako smo manje sposobni da se snalazimo u prirodi i na otvorenom prostoru. Na tim osnovama se razvio veliki pokret vraćanja prirodi, povezan sa komplementarnom terapijom ‒ dendroterapijom ili podizanjem kvaliteta života boravkom među drvećem, rekla je za emisiju „Zeleni časovnikˮ primarijus prof. dr Gorana Isailović sa Visoke zdravstvene škole strukovnih studija u Beogradu.

Stepenica iznad su ozbiljnije poteškoće, poput veće osjetljivosti na pojavu demencije i Alzheimerove bolesti, a obje se bolesti povezuju s imuno upalnim odgovorom crijevne stijenke na upalu i poremećaj bakterija u crijevima (crijevnog mikrobioma), objašnjava akademkinja i neurologinja dr. Vida Demarin.

Crijevnu floru čini skupina “dobrih” bakterija koje žive u crijevu. One pridonose imunoregulaciji, propusnosti crijevne stijenke i probavljanju hrane, sintezi nutrijenata i vitamina te šalju signale gladi i sitosti prema mozgu.

Upala u crijevima narušava sustav propusnosti razgrađenih tvari u krvotok (kroz crijevne stijenke) jer dolazi do opuštanja međustaničnih veza, a to povećava propusnost i nekih toksina. Upalama pridonose zonulin iz pšenice, dok aglutinin može povećati crijevnu propusnost za štetne tvari jer potiče upalu u crijevima.I pšenični proteini su iritanti te u crijevu uzrokuju upalni odgovor, kaže akademkinja.

Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) proglasila je epidemiju ebole u Kongu, javlja Reuters. Do sada je zabilježen najmanje jedan smrtni slučaj na sjeveroistoku zemlje.

I ministarstvo zdravstva je saopćilo da je ebola laboratorijski potvrđena.

Više od 11.000 ljudi je umrlo od opakog virusa kad je izbila epidemija 2014. i 2015. godine u tri države - Gvineji, Sijera Leoneu i Liberiji. Zadnji put kada se javila u Kongu prije tri godine, ebola je odnijela 40 života.

Od devet ljudi za koje se smatra da su bili u kontaktu s virusom troje je već umrlo, ali je samo za jedno do sada laboratorijski potvrđeno da je riječ o eboli. Ljudi su počeli obolijevati 22. aprila u području udaljenom 1.300 kilometara od Kinšase.

- Ovo je veoma zabačeni dio zemlje, to je sretna okolnost, jer nije mnogo naseljen, ali je stanje ipak ozbiljno - poručili su iz WHO.

Do sada je zabilježeno devet velikih epidemija ebole u ovoj državi od 1976. godine kada je prvi puti otkriven ovaj smrtonosni virus. Ovaj put ljekari imaju na raspolaganju i vakcinu koja je još u testnoj fazi.

Kreme za sunčanje ključne su za zaštitu kože od raka. Nova studija, međutim, sugerira da mogu uzrokovati i manjak vitamina D.

Vitamin D važan je za zdravlje kostiju jer pomaže u apsorbciji kalcija. Pomaže i u funkcioniranju živaca i mišića te u jačanju imunološkog sustava.

Manjak vitamina D može dovesti do smanjene gustoće kostiju, a to posljedično povećava rizik za lomove i osteoporozu.

I dok neke namirnice prirodno sadrže vitamin D, poput ribe ili goveđe jetre, uglavnom se radi o malim količinama. Daleko najbolji izvor vitamina D izloženost je sunčevim zrakama. One prodiru u kožu i oblik kolesterola (7-dehidrokolesterol) pretvaraju u aktivni oblik vitamina D-3.

Znanstvenici s kalifornijskog sveučilišta predvođeni Kim Pfotenhauer proučavali su postojeće kliničke studije o manjku vitamina D i zaključili da kreme za sunčanje s faktorom 15 ili višim mogu smanjiti proizvodnju vitamina D za čak 99 posto.

Oni stoga preporučuju da se dva puta tjedno po pola sata provede na suncu bez nanošenja zaštitne kreme. Takva količina izloženosti Sunčevim zrakama neće povećati rizik od raka kože, a u organizmu će zadržati optimalna količina vitamina D.

Studija je objavljena u časopisu "The Journal of the American Osteopathic Association".

Srbija je u samom evropskom vrhu po potrošnji antibiotika u medicini i lečenju ljudi, što jeste veliki problem, ali mnogo veći - kojeg nismo ni svesni - jeste unošenje tog leka putem hrane, jer se oni mogu naći u mesu, mleku, medu.

Bivši načelnik veterinarske inspekcije Miroslav Stojšić otkriva da najveći problem predstavlja upotreba antibiotika u stočnoj hrani, a oni se stavljaju u hranu da bi stoka bolje napredovala i da se životinje ne razboljevaju.

Doktorka Heder Feris sa Virdžinijskog univerziteta u Šarlotsvilu navodi da je sve veći broj pacijenata koji zbog prekomernog ispijanja sveže ceđenih sokova imaju povišen nivo insulina u krvi.

“Došla nam je pacijentkinja kojoj je diganostikovan dijabetes, i koju je dijagnoza prilično iznenadila. Oduvek je bila gojazna i bilo je slučajeva obolelih od dijabetesa u njenoj porodici, pa je vodila računa o ishrani i mislila da se zdravo hrani. Jedna od navika koju je navela kao zdravu bilo je konzumiranje sveže ceđenih sokova”, kaže Feris.

“Odmah smo joj rekli da prekine sa tom praksom. Izašla je iz ordinacije sa izrazom sumnje na svom licu, ali je ipak poslušala naš savet. Kada je posle tri meseca došla na kontrolu nivo šećera u njenoj krvi bio je stabilizovan”, dodaje doktorka.

Feris i njene kolege Elvira Izganajtis i Florens Braun ističu da ovakvi slučajevi nisu retki i da ljudi ne shvataju da sveže ceđen sok sadrži veliku količinu šećera.

O aspartamu, umjetnom šećeru koji se nalazi u mnogim vrstama hrane i pića polemizira se već godinama. Neki tvrde da je potpuno bezopasan, drugi ga povezuju sa smrtonosnim oboljenjima, uključujući tumor na mozgu. Ako postoji sumnja da je opasan, kako to da je aspartam uopće dobio dozvolu za široku upotrebu? Priča seže unazad nekoliko desetljeća, a jedan od ključnih ljudi je Donald Rumsfeld, nekadašnji američki ministar obrane. On je zaslužan za trenutni legalan status aspartama.

Aspartam je popularni zaslađivač, prisutan je u više od šest tisuća prehrambenih proizvoda, možda je najpoznatiji kao sastojak light verzija gaziranih pića poput Coca-Cole ili Pepsija, čije su standardne verzije krcate šećerom. Primjerice, pola litre kole sadrži oko 65 grama šećera, što je kao da konzumirate trinaest vrećica šećera odjednom.

U zadnjih nekoliko godina u medijima su se pojavili brojni članci i istraživanja koja idu u korist aspartamu. Prije dvije godine, New York Times je, recimo, objavio tekst pedijatra Aarona E. Carrolla koji tvrdi kako je aspartam toliko siguran da ga on redovito daje svojoj djeci. Isti je čovjek 2013. godine za CNN napisao sličan tekst u kojem također brani umjetno sladilo. Međutim, brojni ugledni znanstvenici, poput endokrinologa i pedijatra Roberta Lustiga sa Sveučilišta Kalifornija u San Franciscu, tvrde da ne postoji dovoljno dokaza koji bi ukazali na navodnu bezopasnost aspartama.

Mnogi znanstvenici počeli su tvrditi da je opasan

Ovaj ne-saharidni zaslađivač 1960-ih godine stvorila je i patentirala čikaška farmaceutska kompanija GD Searle, a 1974. Američka agencija za hranu i lijekove FDA (Food and Drug Administration) odobrila je njegovo korištenje u komercijalnim prehrambenim proizvodima. No, javljali su se znanstvenici koji se protilivili korištenju aspartama, poput Adriana Grossa koji je radio za GD Searle i koji je javno progovorio o činjenici da kroz svih petnaest istraživanja na štakorima koje je njegova firma provela postoje ozbiljne nedosljednosti.

Primjerice, neki štakori su uginuli odmah nakon pokusa, no uopće nije ispitan uzrok. U drugim slučajevima, aspartam nije bio dovoljno izmiješan s hranom, tako da su štakori pojeli hranu, ali ne i aspartam, a u kasnijim studijima zabilježen je i tumor mozga kod štakora koji su konzumirali taj zaslađivač. Grossove tvrdnje, zajedno s pritiskom koji su stvarali drugi znanstvenici, rezultirali su osnivanjem javnog odbora za istragu početkom 1980. godine, koji se sastojao od tri nezavisna znanstvenika.

Odavno se veruje da su omega 3 masne kiseline pravi eliksir zdravlja, a jedan čovek odlučio je da to i proveri.

Nutricionista Pol Grinberg odlučio je da godinu dana svakodnevno jede ribu, a svoje iskustvo dokumentovao je u filmu "The Fish on My Plate".

Uprkos tome što postoji vrlo malo dokaza da omega 3 snižavaju krvni pritisak i sprečavaju šlog, mnogi ljudi uzmaju suplemente ovih masnih kiselina, koji nisu ni najmanje jeftini.

Kako bi proverio da li one zaista imaju magična svojstva, Grinberg je tokom jedne godine pojeo više od 700 obroka sačinjenih od morskih plodova i ribe.