Broj novih slučajeva ebole povećao se tijekom prošlog tjedna u trima najpogođenijim zemljama zapadne Afrike, izvijestila je u srijedu Svjetska zdravstvena organizacija (WHO), nakon nekoliko tjedana ohrabrujućih podataka o značajnom padu broja zaraženih i umrlih od te bolesti u cijeloj regiji.

Sumnjičavost u humanitarno osoblje, osobito u Gvineji i dalje ometa napore WHO-a da spriječi širenje smrtonosnog virusa, izvijestila je UN-ova agencija.

"Nepouzdan i opasan običaj pokapanja umrlih početkom siječnja u gvinejskoj istočnoj pokrajini Loli na granici s Obalom Bjelokosti dosad je rezultirao pojavom jedanaest novih potvrđenih slučajeva", stoji u priopćenju WHO-a te se dodaje da je lokalno stanovništvo u početku odbijalo suradnju s humanitarcima.

Većina onih koji su pokapali članove svojih obitelji umrlih od hemoragijske groznice dodirujući njihova tijela rukom kako bi se od njih oprostili, zaražena je.

WHO je prije tjedan dana objavio da je u tjednu do 25. siječnja bilo 99 potvrđenih slučajeva bolesti, što je najniža stopa od lipnja 2014. Takvi ohrabrujući podaci davali su nadu da je epidemija pod kontrolom. No nove brojke, koje se odnose na tjedan do 1. veljače pokazuju porast broja zaraženih u svim trima zemljama.

U Sierri Leoneu, najvećem žarištu bolesti zabilježeno je 80 od ukupno 124 novih slučaja bolesti u regiji, u Gvineji 39, a u Liberiji pet, stoji u priopćenju WHO-a te se dodaje kako je u planu sastanak s vlastima Gvineje, Malija i Senegala kako bi se pojačao nadzor nad bolešću.

U Hrvatskoj je više od 60 oboljelih od ospica, i to su većinom osobe koje se nisu cijepile, stoji u današnjem priopćenju Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo. Većina oboljelih se može povezati s drugim bolesnicima kao dio obiteljskog grupiranja ili kao bliski kontakti s bolesnicima s kojima nisu u rodu. U Zagrebu je zabilježeno nekoliko obiteljskih grupiranja bolesti, prvenstveno u velikim obiteljima s visokim udjelom necijepljenih članova.


U Rijeci te u Vinkovcima je zabilježeno po jedno manje grupiranje koje nije unutar obitelji. Pojedinačnih bolesnika koje u ovom trenutku ne možemo povezati s drugim bolesnicima u Hrvatskoj ima u Zagrebu i jedan bolesnik u Rijeci, koji se najvjerojatnije zarazio izvan Hrvatske. U početku epidemije većina oboljelih su bili kontakti osoba koje su se zarazile u inozemstvu, a s daljnjim razvojem, sve je veći broj bolesnika koji nemaju nikakav izravni niti posredni kontakt s inozemstvom.

Od prosinca 2014. godine zabilježeno je nekoliko slučajeva unosa ospica iz inozemstva (iz Njemačke, Bosne i Hercegovine, Srbije), a neki od importiranih slučajeva su rezultirali širenjem infekcije među necijepljenim članovima obitelji, što je dovelo do nekoliko obiteljskih grupiranja ospica. Dodatno, zabilježeni su pojedinačni slučajevi sa ili bez daljnjeg prijenosa bolesti na bliske kontakte, a za koje se ne može utvrditi jesu li se zarazili u inozemstvu.

"Do danas su prikupljeni podaci o preko 60 oboljelih od ospica u Hrvatskoj, od kojih je dio laboratorijski potvrđen, a dio bolesnika je još u obradi te se službene prijave tek očekuju. Velika većina bolesnika nije cijepljena protiv ospica", navode u priopćenju iz Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo. Četvoro oboljelih je razvilo upalu pluća kao komplikaciju bolesti, a jedan upalu srednjeg uha.

"Podsjećamo da je u suzbijanju epidemije izuzetno važno svaku postavljenu sumnju na ospice odmah prijaviti nadležnoj epidemiološkoj službi zbog pravovremene obrade kontakata oboljelog od ospica i provedbe protuepidemijskih mjera", zaključuju iz HZJZ-a.

Desetljećima slušamo kako je pušenje duhana siguran put do mnogih teških oboljenja i prerane smrti, ali uz sve veći broj znanstvenih istraživanja koja su izbjegla nevjerojatnu cenzuru počinjemo shvaćati da nas se laže, truje i obmanjuje.

Unatoč pozamašnoj anti-pušačkoj i anti-duhanskoj propagandi koja je u potpunosti zaludila svijet, na svjetlo dana je izašlo još jedno istraživanje koje će sigurno uznemiriti pristalice pobune protiv duhanskih proizvoda. Danski institut Panum je otkrio kako pušenje duhana povećava inteligenciju. Nažalost, rad prof. dr. sc. Alberta Gjeddea su objavili tek lokalni listovi Ekstra Bladet i Den Gule Negl. Gjedde je u intervjuu nakon objavljivanja studije izjavio sljedeće:

"Oksidacija nastala zbog uobičajenih procesa metabolizma uništava stanice mozga, što znači da nam postaje sve teže i teže razmišljati. Oni koji su prestali pušiti najbolje mogu svjedočiti koliko im je pala intelektualna i kognitivna sposobnost. Počnete li pušiti, poništavaju se efekti oksidacije tkiva mozga, te dobijamo mozak koji je naglo postao inteligentniji. Ako trebamo objasniti koncept inteligencije, tada je to naša sposobnost da kreativno stvaramo i donosimo osjetljive odluke. Tu nikotin dolazi do punog izražaja."

U dansko-švedskom meta-istraživanju koje su proveli istraživači Niels Ipsen i Klaus Kjellerup sakupljeni su brojni podaci koji pokazuju koliko pušenje duhana pozitivno utječe na zdravlje mozga. Oni su obuhvatili 40 godina istraživanja, te su rezultate objavili pod naslovom Science is conclusive: Tobacco increases work capacity (“Znanost je definitivno zaključila: Duhan povećava radnu sposobnost”, op. ur.). U zaključku njihovog istraživanja stoji:

Nikotin poboljšava rad mozga na način da povećava fokusiranje, preciznost, motoričke sposobnosti, brzinu rada i pamćenje. Nikotin u prosjeku ubrzava rad mozga za 10-30%, zbog toga omogućava bolje i točnije kalkulacije. Mozak je izdržljiviji i zdraviji. Ljudi koji prestanu pušiti, zbog nedostatka nikotina osjetno gube na kognitivnim sposobnostima i inteligenciji, čak i više od 50%. Ljudima koji ne puše i onima koji su prestali pušiti smanjuje se kreativnost, izdržljivost i radna moć. Vrijeme je da se naglasi pozitivan učinak duhana na duh i tijelo.

Oni su temeljitim proučavanjem različitih studija došli do saznanja kako pušači ne žude za pušenjem i nikotinom per se, već im je mozak naučio raditi "u višoj brzini" potpomognut neurotransmiterom - acetilkolinom koji jedino djeluje uz pomoć nikotinskih receptora. Dakle mozak samo želi nastaviti raditi onako kako je radio s duhanom - brzo, precizno i zdravo, te zbog toga pušači imaju veliku potrebu za nikotinom.

Želite li znati istinu ili živjeti u strahu od duhana?

Spavanje je izuzetno važno za dobro zdravlje, kao što svi znamo. No, nova studija je pokazala da spavanje u hladnijoj sobi znatno poboljšava naše zdravlje. Hladnije spavaće sobe mogle bi suptilno transformirati smeđe masno tkivo i potaknuti optimalniji rad metabolizma, čak i za vrijeme dana.

Do nedavno, znanstvenici su smatrali da odrasli nemaju smeđe masno tkivo, no tijekom posljednjih nekoliko godina pronađena je vrlo mala i oskudna količina smeđeg masnog tkiva, veličine žličice, u vratu i gornjem dijelu leđa kod mnogih odraslih ljudi. Ovo je vrlo važno jer je smeđa masnoća za razliku od poznatije bijele masnoće metabolički aktivna.

Eksperimenti s miševima su pokazali da je potrebno da šećer bude izbačen iz krvotoka kako bi miševi počeli sagorijevati kalorije i održavati unutrašnju temperaturu tijela. Sličan proces se odvija i kod ljudi.

Nova studija, od strane Američkog društva za dijabetes, u suradnji s Nacionalnim institutom za zdravlje, istražila je utjecaj kontroliranih klimatskih uvjeta spavaćih soba u kojima je spavalo pet mladih muškaraca volontera kroz nekoliko mjeseci. Mladići su tijekom dana živjeli svoje uobičajene živote, no navečer bi se vraćali na spavanje u institut. Svi obroci su im bili osigurani kako bi održali pravilno unošenje kalorija. Spavali su ispod provjetrenih laganih plahti.

Za vrijeme prvog mjeseca istraživači su održavali temperaturu soba na 24˚C, smatrajući da neutralna temperatura neće potaknuti reakciju tijela. Sljedećeg mjeseca su temperaturu soba smanjili na 19˚C, smatrajući da će u malim okvirima stimulirati smeđe masno tkivo (ali ne i da će izazvati drhtanje, što je inače standardna reakcija na nižim temperaturama). Sljedeći mjesec temperatura soba je ponovo vraćena na 24˚C, kako bi ukinuli sve efekte iz hladnije sobe. Posljednji mjesec, temperaturu su povećali na 27˚C.

Tijekom eksperimenta pratio se dnevni unos kalorija te razina inzulina i šećera u krvi, isto tako mjerena je količina smeđeg masnog tkiva nakon svakog mjeseca. Hladna temperatura, kako je istraživanje pokazalo, značajno je promijenila njihova tijela. Ono što je najviše iznenadilo, nakon nekoliko tjedana spavanja na temperaturi od 19˚C, je da su muškarci skoro dvostruko povećali volumen njihovog smeđeg masnog tkiva. Poboljšala se i njihova osjetljivost na inzulin, koji je pod utjecajem promjena šećera u krvi.

Česta konzumacija gaziranih sokova može kod devojčica da bude povezana s ranijim početkom puberteta, sugeriše istraživanje sprovedeno na Harvardu.

Prateći oko 5.600 devojčica starih od 9 do 14 godina, naučnici su izračunali da je među ispitanicama koje su pile više od 1,5 doze gaziranih sokova dnevno do prve menstruacije dolazilo prosečno 2,7 meseci ranije nego kod njihovih vršnjakinja koje su pile do dve doze gaziranih sokova nedeljno.

Uočena veza bila je nezavisna od indeksa telesne mase devojcica, piše stručni časopis "Human Reproduction".

Inače, rani početak puberteta kod đevojčica je povezan s većim rizikom za depresiju u adolescenciji i rak dojke u odrasloj dobi, napominju naučnici.

Prema njihovim rečima, dobijene nalaze je moguće objasniti posledicama konzumacije velike količine šećera iz gaziranih sokova, što dovodi do povećanja prisutnosti insulina i nekih polnih hormona povezanih s ranijim početkom puberteta.

Amalgam, kao sredstvo za ispunu oštećenih zubi, rabi se već dugi niz godina. Plombe izrađene od amalgama poznate su i kao "srebrne plombe".

Amalgamske plombe sastavljene su od približno 50% žive i 50% fine prašine, sastavljene iz srebra, kositra, bakra i cinka. Otkad su 1819. godine napravili prve zubne amalgame na temelju žive zbog dobrog vezivanja u zubima, mehaničkih osobina i niske cijene, korištenje je prešlo u masovnu upotrebu u cijelom svijetu. U većini zemalja svijeta još uvijek se smatraju sigurnima za zdravlje. Štoviše, mnogi stomatolozi daju im prednost jer su mehanički otpornije i dvostruko trajnije od bijelih zubnih ispuna. Jedna od prednosti amalgamskih plombi je i u njihovoj cijeni, što znači da su dostupne svakome.

Ipak, po koju cijenu?

S obzirom na činjenicu da se o opasnosti amalgamskih plombi počelo govoriti tek u novije vrijeme, većina ljudi ne zna da su takve ispune štetne po zdravlje. Nažalost, unatoč brojnim i sve glasnijim upozorenjima znanstvenika, FDA nije zabranila uporabu amalgamskih plombi. Doduše, radi li se o djeci mlađoj od 6 godina, trudnicama i osobama narušenog zdravlja, FDA prije stavljanja takvih zubnih ispuna savjetuje konzultacije s liječnikom, no to je zasad sve. Iz navedenog se stječe dojam da bi takve plombe mogle biti potencijalno štetne za djecu, trudnice i osobe oslabljenog imuniteta, ali ne i za ostatak populacije.

No, to nije tako. Živa je izvor opasnosti ne samo za trudnice i djecu, nego i sve nas. Živa je poznata kao opasan kancerogeni otrov izrazito poguban za imunološki sustav.

U prošlosti, sva cjepiva su sadržavala živu, a mnoga je i danas sadrže, poput cjepiva protiv gripe za koje je - kad već govorimo o štetnosti žive - utvrđeno da za 10% povećava rizik obolijevanja od Alzheimerove bolesti. U skladu s tim, nije teško zaključiti da briga oko prisutnosti tog otrova u našim ustima nipošto nije neosnovana. Naime, čak i zagovornici amalgama priznaju da iz takvih zubnih ispuna s vremenom može doći do otpuštanja živinih para koje će se udisanjem apsorbirati većinom u pluća, a zatim će preko krvi dospjeti do svih organa.

Temeljac je temelj svakog ukusnog jela, no često zanemarujemo i njegova ljekovita svojstva koja ima na ljudski organizam.

Juha od kostiju, temeljac ili bujon je tekućina bogata mineralima koja se priprema kuhanjem kostiju zdravih životinja. Ponekad se dodaje povrće, trave i začini no u osnovi, temeljac je nezačinjena tekućina nastala kuhanjem kostiju. Temeljac se sigurno "krčkao" u loncu vaših baka, a danas se "krčka" u kuhinjama svih luksuznih restorana zbog svoje izuzetne kulinarske vrijednosti i okusa.

Temeljac se priprema kuhanjem mesnih, ribljih i pilećih kostiju, a često se dodaje povrće i začini. Kosti sadrže veliku količinu snažnih hranjivih tvari koje se oslobađaju tijekom polaganog višesatnog kuhanja u vodi. To uključuje koštanu srž koja je "zadužena" za zdravlje krvnih zrnaca i imunološki sustav.

Kosti - izvor ljekovitih hranjivih tvari

Ostali važni sastojci kostiju su kolagen, želatina, hijaluronska kiselina, prolin, glicin, kalcij, fosfor, magnezij.

Kalcij, magnezij i fosfor povoljno utječu na zdravlje kosti i zubi. Zbog visoke koncentracije kolagena, temeljac ojačava zglobove, kosu, kožu i nokte. Svi ovi minerali pomažu u razvoju zdravih zglobova i kosti, ligamenata te kože i kose te ih se zbog toga smatra "hranom ljepote".

Glicin i prolin su ključni za funkcioniranje vezivnog tkiva, odnosno "biološkog ljepila" bez kojeg bi se ljudsko tijelo doslovno raspalo. Ove dvije aminokiseline zadužene su za liječenje mikroskopskih rana organizma te imaju protuupalno djelovanje.

Ovo je izuzetno važno za osobe koje boluju od autoimunih bolesti ili kroničnih upalnih procesa. Nutricionisti također sugeriraju da temeljac zbog spomenute mogućnosti obnavljanja vezivnog tkiva pomaže i u borbi protiv celulita.

Različite kosti, različita svojstva

Juha od kostiju pruža nutritivnu ravnotežu koja stabilizira imunološki sustav te gradi snažnije i zdravije stanice. Zbog toga je juha prvi izbor kod prehlade i bolesti, kad je tijelo pod stresom uslijed borbe protiv bakterija i virusa.

Različite kosti imaju različite i jedinstvene karakteristike. Veće kosti (poput potkoljenice i nadlaktice) sadrže više koštane srži nego male kosti. Osobe s anemijom, bolestima pluća, imunološkim bolestima, kroničnim infekcijama trebaju jesti juhe pripremljene od većih kostiju koje su bogatije koštanom srži.

Moderni lijekovi za snižavanje kolesterola djeluju na način da onesposobljuju enzim (HMG-CoA reduktaza) koji je potreban za stvaranje kolesterola u jetri. Ovi inhibitori HMG-CoA reduktaze, zvani statini, prodaju se kao Lipitor, Mevacor, Pravacol, Zocor, itd.

SLABOST I TROŠENJE MIŠIĆA:
Ovo je najčešća nuspojava statinskih lijekova, kod čak jedne od tri osobe koje ih uzimaju. Bolovi mišića, bol u leđima, bol u peti, slabost i nerazgovijetan govor javljaju se kao posljedica utjecaja statina na stvaranje koenzima Q₁₀ (Co-Q₁₀), potrebnog za funkcioniranje mišića. Ove su nuspojave češće kod aktivnih osoba i ne moraju biti uočljive i do tri godine nakon početka uzimanja.

ZATAJENJE SRCA:
Stopa zatajenja srca se udvostručila od pojave statinskih lijekova. Srce je mišić koji ovisi o obilnoj opskrbi s Co-Q_10.

POLINEUROPATIJA:
Bockanje i bol u dlanovima i stopalima kao i otežano hodanje česti su kod osoba koje uzimaju statine, što se obično pripisuje “starosti”, a ne lijeku.

OŠTEĆENJE KOGNITIVNIH FUNKCIJA:
Mnogi su pacijenti prijavljivali gubitak pamćenja i omaglicu u glavi, pa i potpunu globalnu amneziju (epizode potpunog gubitka sjećanja). Implikacije na pilote i vozače auta i kamiona su duboke.

RAK:
U svakoj dosada provedenoj studiji na glodavcima statini su uzrokovali rak. Većina pokusa na ljudima nije trajala dovoljno dugo da bi povećana stopa slučajeva raka mogla biti uočena, no u jednom je pokusu stopa raka dojke kod osoba na statinima bila 1500 posto viša od stope u kontrolnoj skupini.

DEPRESIJA:
Brojne su studije povezale nizak kolesterol s depresijom.

Kolesterol je molekula slična molekuli masne kiseline i toliko je važna za normalan rad organizma da sve stanice u tijelu imaju vlastitu sposobnost stvarati kolesterol. Potreba za njim izuzetno je velika pa, kada ga stanice ne mogu proizvesti dovoljno, u proizvodnji pomaže jetra. U našem tijelu proizvodi se tri do pet puta više kolesterola nego što ga unesemo hranom. Ako ga hrana sadrži premalo, povećava se vlastita proizvodnja. Unosimo li ga puno hranom, proizvodnja se u stanicama smanjuje. Tijelo treba kolesterol za razne funkcije i proizvodi ga upravo onoliko koliko mu je potrebno.

Kolesterol je važan za zdravo funkcioniranje mozga i štiti od depresije. Djeluje kao snažan antioksidans i čak nas štiti od raka. Bez kolesterola naša koža nije u stanju sintetizirati vitamin D iz sunčevog svjetla. S premalo kolesterola naše tijelo ne može stvarati nove stanice, a ne uspijeva ni dovoljno brzo obnavljati stare, što dovodi do ubrzanog starenja.

Osim što je građevinski materijal za tijelo, kolesterol se u tijelu koristi za sintezu hormona potrebnih za borbu protiv stresa. Upravo je ovo objašnjenje zašto stres podiže razinu kolesterola u krvi - jer ga trebamo više da bi se tijelo nosilo s povećanim zahtjevima. Stariji ljudi imaju više kolesterola jer je za vrijeme njihovog životnog vijeka nastalo više staničnog oštećenja u odnosu na mlađe osobe, zbog toga njihov kolesterol nije pametno snižavati lijekovima. Usput rečeno, ljudi s višom razinom kolesterola žive dulje od ljudi s nižom razinom kolesterola u krvi.

Kolesterol između ostalog izgrađuje i stabilizira stanične stijenke, tj. opnu koja štiti sve stanice našeg tijela. Prema novijim istraživanjima upravo je stijenka glavni dio stanice koji komunicira izmjenu tvari i informacija između stanice i njenog okruženja. Kolesterol je i glavni sastojak žuči koja je potrebna za probavu masnoća, ali i svih vitamina topivih u mastima. Kolesterol predstavlja predstadij potreban za proizvodnju hormona kao što su kortizol, D-vitamin te sva tri spolna hormona testosteron, estrogen i progesteron. Nadalje, kolesterol se koristi za izgradnju živčanih vlakana i prenošenje živčanih impulsa te za jačanje imunološkog sustava organizma.

Bez kolesterola ljudski mozak ne može funkcionirati. Kemijski procesi koji stvaraju živčane impulse trebaju kontinuiranu lokalnu produkciju molekula kolesterola. Zbog toga je upravo mozak organ koji sadrži najveću količinu ove važne molekule. Kolesterol je potreban za normalnu funkciju receptora serotonina (supstance u mozgu od koje se dobro osjećamo) te se nedostatak kolesterola povezuje s agresivnošću i nasilnim ponašanjem, depresijom i poremećajima samodestrukcije.

Dalje, kolesterol sudjeluje u popravku oštećenih stanica tijela te čisti i neutralizira toksine koji nastaju raznim upalnim procesima u organizmu. Kolesterol je također važan za održanje zdravlja crijevne stijenke pa prehrana s malom količinom kolesterola može dovesti do nastanka propusnosti crijevne stijenke i drugih crijevnih problema.

Bez kolesterola nema života. Jaje, koje je začetak života, namirnica je najbogatija kolesterolom. Potrebno je, naime, mnogo kolesterola da bi se stvorilo jedno živo toplokrvno biće. Majčino mlijeko posebno je bogato kolesterolom i enzimima koji djetetu pomažu da što bolje iskoristi ovu hranjivu tvar. Zašto? Zato što upravo novorođenčad i male bebe trebaju hranu bogatu kolesterolom radi normalnog razvoja mozga, živčanog sustava te mnogih drugih funkcija u tijelu.

Kolesterol je dakle prirodna tvar koju naše tijelo samo proizvodi te regulira vlastitu proizvodnju do optimalne razine, gdje unos kolesterola hranom predstavlja samo manji dio. Zato je pokušaj da se izvana intervenira na količinu kolesterola u krvi sasvim nebiološki i nelogičan. Nažalost, statini se prodaju i bolesnima i zdravima iako nema dokaza da snižavanje kolesterola jamči bolje zdravlje. Još je manje dokaza o eventualnim prednostima ovog lijeka u odnosu na nuspojave koje izaziva.

Najveću korist od ovog lijeka nemaju pacijenti, nego industrija lijekova, među Amerikancima podrugljivo prozvana BigPharma. Statini su najprodavaniji lijekovi na svijetu, a profit se broji u stotinama milijuna dolara, jer oni se ne prodaju tek za kraću uporabu, već se troše doživotno.

Roger Ekrich primijetio je da mnoge stare knjige, uključujući i Chaucerove "Canterburyjske priče", upućuju na činjenicu da je dvodijelno spavanje nekoć bilo općeprihvaćeni način spavanja.

... Ekrich je otkrio činjenicu o životu ljudi, koja je u ono vrijeme bila uobičajena kao i jedenje doručka. Svake noći, ljudi bi išli spavati nedugo nakon zalaska sunca i spavali bi negdje do poslije ponoći. To je bio prvi dio spavanja ili prvi san, koji se spominje u starim pričama. Kada bi se nakon toga osoba probudila, ona ili on bi ostala budna - oko sat vremena prije odlaska natrag na spavanje do jutra - ovo je bio tzv. drugi san. Budno vrijeme između dva sna je bio prirodan i očekivan dio noći koji je, ovisno o potrebama, bio proveden u molitvi, čitanju, razmatranju snova, mokrenju, ili seksualnim aktivnostima. Ovo posljednje je vjerojatno bilo i najpopularnije.

Uzevši u obzir ove informacije, znanstvenici su odlučili napraviti istraživanje. U njemu su se ispitanici, nakon što više nisu bili izloženi utjecajima umjetnog osvjetljenja, vratili ovakvom tipu dvodijelnog spavanja:

Ubrzo, ispitanici su se počeli meškoljiti u krevetima malo poslije ponoći, ležati budni u krevetu sat vremena, a potom su opet zaspali. Ovakva vrsta podijeljenog sna je ono što je Ekirch našao u povijesnim zapisima. Izolirani od utjecaja umjetnog osvjetljenja, ispitanici su počeli gubiti uobičajene navike spavanja nastale tijekom života.