"Erdogan, Putin i Orban utjelovljuju novi oblik autoritarne politike. Oni se ne predstavljaju kao strogi očevi, nego kao prijatelji", za Die Zeit je izjavila američka povjesničarka i profesorica europske povijesti Holly Case.
Prema njezinim riječima, '90-ih su ljudi mislili da su autoritarni režimi konačno završili i otišli u povijest.
"Međutim, danas je čini da se autoritarne strukture vraćaju. Viktor Orban u Mađarskoj promovira neliberalnu demokraciju, Putin sličan razvoj podržava u Rusiji, a Recep Tayyip Erdogan širi svoju moć u Turskoj. No, umjesto potrage za starim modelima, potrebno je pokušati razumjeti ono što je novo i to mijenjati", tvrdi američka povjesničarka.
Ona kaže kako se u prostoru engleskog govornog područja već počinje stvarati predodžba o "novim autoritarnim režimima".
Ali Holly Case pojašnjava zašto je nemoguće usporediti Erdogana, Putina i Orbana s autoritarnim vođama starog kova, koji su zahtijevali velike žrtve od svojih građana, po čemu se jako razlikuju od modernih vladara koji u svojim političkim programima još nemaju zahtjeve za takve žrtve.
"Kritičare i disidente se često vrlo oštro proganjalo i koristile su teške represivne mjere. Međutim, za autoritarne vlade našeg vremena je postalo teško objasniti javnosti otvoreno suzbijanje oporbe, pa se češće koriste skriveni alati. Na primjer, ljudi teško mogu pronaći posao", ističe profesorica povijesti.
"Turska ne spada u ovaj obrazac, jer je nakon pokušaja puča Erdogan dobio priliku da provede masovna uhićenja i smjene kadrova, tvrdeći da mu je želja da u korijenu uništi sve daljnje pokušaje organiziranja državnog udara. Stoga se ni u suvremenom svijetu ne može isključiti vjerojatnost masovnih represivnih mjera, a iznimke se mogu pretvoriti u pravilo", upozorava Holly Case.
"Na primjer, danas autoritarni režimi nisu pokrenuli velike i ambiciozne projekte modernizacije i industrijalizacije, obećavajući narodu bolju budućnost, kao što je bio nekoć. Oni ne pokušavaju stvoriti "boljeg čovjeka" ili mijenjati svoje građane, ne prisiljavaju nikoga da se pridruži organizacijama ili da napamet uče mlade srčane tekstove. Naprotiv, oni naglašavaju da se osoba može osjećati zadovoljno i bez promjene. Ovdje se ne radi o velikim političkim projektima, nego o objašnjavanju zašto se ništa ne događa i zašto je to dobro", kaže profesor povijesti.
"Osim toga, ranije su se autoritarne politike oslanjale na karizmu i osobnost vođa koji su bili kao "očevi" naroda, a sada imamo nove oblike kulta ličnosti", kaže ona.
"Novi autoritarni vladari su vrlo zadovoljni ulogom brižnog prijatelja. Imidž vođe kao "strogog oca" se puno promijenio i danas autoritarni vođa prije svega štiti svoju "djecu" i brine kako ne bi zapala u nevolje. Oni nisu netko tko je strog prema njima i govori im što moraju činiti", pojašnjava Holly Case.
"Ako su posljednjih desetljeća ljudi mislili da će život sljedeće generacije biti bolji od prethodne, danas u to više nitko ne vjeruje. Istovremeno, novi autoritarni vladari ponovno formuliraju očekivanja za budućnost. Oni određuju tko i pod kojim okolnostima može očekivati da će se njegova situacija poboljšati. Oni koji ne spadaju u ovu kategoriju, bit će isključeni i marginalizirani. Istovremeno, ova situacija smanjuje pritisak na vladu, jer nemaju svi pravo očekivati boljitak. Možemo reći da nove autoritarne vlade žele izbjeći odgovornost za tmurne izglede u budućnosti", zaključuje Holly Case.
"Ljude se poučava da ne očekuju puno od budućnosti. Ako su ranije građani bili fascinirani idejama utopijske budućnosti, to je sada slavna prošlost. Prije svega, oni se vraćaju tradicionalnim vrijednostima i među svih novih autoritarnim državama možete vidjeti oživljavanje tri elementa: patrijarhalne strukture, nacionalizma i religije", naglasila je američka povjesničarka Holly Case u intervjuu za Die Zeit.
Holly Case je većim dijelom u pravu, iako kao američke povjesničarka ima određenih zadrški prema ovakvom načinu vladavine. Međutim, vrijeme će pokazati kako će se razvijati političke prilike u Turskoj, Mađarskoj i Rusiji.
Podsjetimo da je Recep Tayyip Erdoğan u drugim krugu predsjedničkih izbora dobio 74,13% glasova. U travnju 2014. je Orbanova koalicija Fidesz-KDNP na parlamentarnim izborima osvojila 133 od ukupno 199 zastupničkih mjesta u parlamentu, a Vladimir Putin je na predsjedničkim izborima 2012. godine, uz puno manji rejting nego danas, dobio 63,6% glasova.
Biografija Holly Case
Komentar: Je li demokracija na putu prema dolje?