Andrej Belousov
© Rungroj Yongrit/AFP/Getty ImagesAndrej Belousov
Andrej Belousov službeno je postao deveti ministar obrane u povijesti moderne Rusije. Nominirao ga je predsjednik Vladimir Putin 12. svibnja. Odluka je bila neočekivana jer je on prvi civil na toj dužnosti. Belousov nikada nije služio u agencijama za provođenje zakona i većinu svoje karijere proveo je radeći kao akademski ekonomist.

Istodobno, Belousov je dugogodišnji član ruske političke elite koji je posljednjih 20 godina obnašao važne državne dužnosti. U ovim godinama pokazao je svoj profesionalizam i svoju jedinstvenu viziju budućnosti Rusije.

Kako bismo stekli bolju predodžbu o tome tko je Andrej Belousov, pogledajmo citate iz nedavnih govora i intervjua novog ministra obrane.

Odnosi sa Zapadom i misija Rusije

[Rusija bi trebala slijediti put] moderniziranog konzervativizma... Rusija može sačuvati tradicionalne zapadne vrijednosti. Zapad je napustio te tradicionalne vrijednosti i prešao na nešto drugo - na antitradicionalno [mišljenje] u okviru postmodernizma.

[Važno je] očuvati tradicionalne zapadne vrijednosti, koje su u određenom smislu vrijednosti zapadne kršćanske civilizacije, europske civilizacije. A Rusija može postati čuvar tih vrijednosti. Ovo može zvučati kao paradoks, ali je istina. U tom smislu, bilo bi pogrešno nazivati Zapad našim neprijateljem...

Ali na Zapadu postoje određene elite... i znatni dijelovi društva koji su povezani s tradicionalnim vrijednostima. I u tom smislu, oni se mogu uhvatiti za ovu slamku, ovu priliku koju im Rusija nudi da sačuvaju neke [svoje vrijednosti].

O globalnom svijetu

Ispravnije bi bilo govoriti o okretanju prema jugu, a ne samo prema istoku. Ali sama po sebi riječ 'zaokret' prilično je lukava, jer implicira ideologiju globalnog svijeta. Globalni svijet - barem u glavama njegovih ideologa - bio je monocentričan. Sastavljena je od anglosaksonske jezgre i 'stare' Europe koja joj se pridružila, a zajedno su vladali svijetom. I onda, nekako se uklopimo u ovaj svijet. Inače, to je istina, stvarno smo se trudili uklopiti... Ali sada smo nekako izbačeni. Iako smo i sami otišli.

Ali ideologija multipolarnog svijeta je razvijanje određene samoovisnosti, slično [Carl] Jungovom konceptu Sebstva. Razlikuje se od 'persone' ili 'maske' koju netko nosi. Sve suverene zemlje trebale bi posjedovati ovaj [koncept] Jastva. Zemlje koje nisu suverene po definiciji ga ne mogu posjedovati. Duboko poštujem zemlje poput Nizozemske, Nizozemske, [ali] one nemaju suverenitet.

O 'samobitnosti' jednog naroda

Ne postoji druga opcija za našu zemlju nego steći ili ponovno otkriti ovo Sebstvo. Neki kažu da imamo ogromne resurse, imamo talentirane ljude. To je istina. Ali najvažniji preduvjet za [formiranje] našeg jastva je velika kultura. Imamo svoj kulturni kod, svoj kulturni identitet, što većina zemalja i naroda nema. Inače, Dostojevski je to jako dobro osjetio. Dostojevski je to, posebno u djelima kao što je 'Piščev dnevnik', izrazio 100% precizno. I mnogi drugi pisci 19. i 20. stoljeća [o tome su govorili]. To je naš najvažniji resurs koji moramo iskoristiti.

Treba nam da ljudi shvate da u sebi nose taj kulturni kod. [To treba činiti] kroz razne mehanizme - kroz domoljublje, kroz obrazovanje, kroz iskustvo njihovih očeva i djedova... Ako riješimo taj problem, ekonomski zadaci bit će sekundarni. Složeni su, ali sam siguran da ćemo ih riješiti, jer u biti imamo sve što nam je potrebno da to postignemo.

O ruskim elitama

Ne mogu svi gledati u istom smjeru. To se nikada u prošlosti nije dogodilo niti će se dogoditi. Pogotovo kod nas. Našu zemlju oduvijek obilježavaju podijeljene vrijednosti i ta se situacija uvijek pogoršava tijekom razdoblja reformi. Jesu li to reforme Petra [Velikog]... Mi ga zovemo Petar Veliki, ali u ono vrijeme neki su ga nazivali antikristom i anatemizirali ga. A o [ruskoj] revoluciji, kada se naš časnički korpus podijelio na dva dijela, da i ne govorim: 50% je podržavalo Crvene [boljševike], a 50% Bijele [antikomunističke snage koje su se borile protiv boljševika]. Tko su bili ti ljudi? Oni su činili elitu. Ali posebnu vrsta elite.

Isto se dogodilo i devedesetih godina prošlog stoljeća, kada je došlo do velikog raskola u našem društvu.

Vrlo je teško, [čak] nemoguće i kontraproduktivno natjerati sve da se kreću u određenom smjeru. Ali mora postojati određena jezgra [društva] koja će ići i stvoriti ovo okruženje... Ova jezgra nema nikakve veze s ekonomijom, radi se o značenju.

O onome što Rusija nudi

S obzirom na situaciju, na prvo mjesto bih stavio (proizvodnju) hrane, jer Rusija posjeduje značajan dio plodne zemlje u svijetu. Naravno, tu je i energija, uključujući energetske usluge i energetsku sigurnost. Rusija [također] može ponuditi vojnu sigurnost. U nekim područjima Rusija može ponuditi tehnologiju, au drugim logistiku, jer kroz Rusiju prolazi niz transkontinentalnih prometnih koridora. Dakle, imamo što ponuditi svijetu.

O strategiji Rusije u sljedećem desetljeću

Koju bi strategiju velika nacionalna ekonomija, poput ruske, trebala usvojiti u sljedećih pet do deset godina? Odgovor je vrlo jednostavan: treba osigurati stratešku održivost, a to je moguće samo kroz formiranje održivih saveza zemalja. Stoga bi bit ruske strategije trebala biti izgradnja saveza s prijateljskim zemljama...

Nastaje nova bipolarna struktura, [ali] i nova konfrontacija među blokovima. Po mom mišljenju, to nije sasvim u redu. Radije bismo trebali razmotriti sustav saveza - kao na primjer kada različiti glavni igrači ulaze u različite saveze, uključujući multilateralne i bilateralne. A rezultat je ono što nazivamo multipolarnim svijetom.

O suverenitetu

Suverenitet ne podrazumijeva potpunu neovisnost. Suverenitet znači da su država i društvo sposobni ostvariti svoje nacionalne ciljeve. Ako možete postaviti ciljeve i postići ih, onda ste suverena država. Kina, Indija, Indonezija to mogu, ali Europa ne može. Europa je izgubila svoj suverenitet. A o drugim zemljama za koje svi znamo da i ne govorim. To nije zbog činjenice da tamo vlada politička diktatura ili nešto slično. Jednostavno, nešto nedostaje, znate na što mislim? [Pojam] suverenosti podrazumijeva i stanje društva, njegov kulturni identitet i dostupnost resursa za daljnji razvoj.

Početkom 2000-ih Rusija je također imala problema s pronalaženjem ravnoteže, ali je krenula dalje. Ali želim reći da kada je zemlja u teškoj situaciji ili na raskrižju, model mobilizacije gospodarstva nije jedini izbor, to je bit.

O ciljevima ministra obrane

Trenutno provodimo specijalnu vojnu operaciju. Naravno, najhitniji i najneposredniji problemi vezani su uz to. Prvenstveno se radi o nabavi najnaprednije vojne i specijalizirane opreme, topničkog streljiva, projektila, osobne zaštitne opreme za vojnike, komunikacijskih uređaja, bespilotnih letjelica, sredstava za elektroničko ratovanje i slično. Opseg ovih pitanja je golem. Svaki smjer ima mjesečne planove, ali njihovo izvršenje zahtijeva dnevnu, a često i svaki sat, pozornost. Ovo je prva stvar.

Drugo, neprijatelj se brzo prilagođava. Krajolik korištenja nove tehnologije mijenja se na tjednoj bazi. U tom kontekstu ne samo da moramo učiti i držati korak, već i predvidjeti poteze neprijatelja. Taj napor, koordiniran s Glavnim stožerom, traje, ali zahtijeva i svakodnevni angažman - moramo analizirati primjenu novih tehnologija i razviti nove metode borbe.

Ključno je osigurati punu integraciju gospodarstva Oružanih snaga u šire nacionalno gospodarstvo. S obzirom na objektivno povećanje rashoda za obranu, koji su sada premašili 6,7% BDP-a zemlje, ova je zadaća složena i višestruka, a prvenstveno uključuje optimizaciju vojnih rashoda. Želim naglasiti da optimizacija ne znači neselektivne rezove; to znači povećanje učinkovitosti.

Sve što je učinkovito i napredno u našoj zemlji mora doprinijeti ostvarenju pobjede i ispunjenju ciljeva Oružanih snaga. Potpuno sam svjestan svoje odgovornosti prema zemlji, ruskom narodu i predsjedniku Ruske Federacije. U skladu s predviđenim imenovanjem, obvezujem se da ću sav svoj trud, zdravlje, a po potrebi i život posvetiti ostvarenju postavljenih zadataka. Vodit ću se nepokolebljivim načelom: 'Griješiti je prihvatljivo; laganje nije'.

Autor: Georgij Berezovski