aurora
© Chris Pirner
Znanstvenici već neko vrijeme znaju da Zemljina atmosfera gubi nekoliko stotina tona kisika svakoga dana. Shvaćaju kako i zašto se taj proces zbiva noću, no još uvijek im nije posve jasno zašto se to događa na dnevnoj strani Zemlje, piše Science Alert.

No sigurni su u jednu stvar, Zemlja gubi najviše kisika tijekom formiranja aurora, odnosno polarne svjetlosti.

Prema istraživanjima NASA-e, nema dva identična odljeva kisika pa ih je stoga i teško u potpunosti razumjeti. Znanstvenici ih nazivaju "izvorima plina" koji izbacuju kisik tijekom polarne svjetlosti.
rakete
© Allison Stancil-Ervin iz NASA-inog Wallops Flight Facilitya.Par sondažnih raketa ciljaju na auroru iznad Svalbarda u Norveškoj kako bi pomogao znanstvenicima da shvate kako Zemljina atmosfera gubi kisik u svemiru

VISIONS-2 (Visualizing Ion Outflow Neutral Atom Sensing-2) projekt je NASA-inog odjela Earth Observatory, čija je misija razumijevanje fenomena "izvora plina".

Projekt je smješten u Ny Alesundu u Norveškoj jer taj gradić ima moderno postrojenje za lansiranje raketa i dulje razdoblje bez dnevne svjetlosti, pa se neometano može promatrati polarna svjetlost, ali i zbog toga što se nalazi točno ispod slabe točke magnetskog Zemljinog štita.

Ta slaba točka je poput lijevka koji provodi žestoki solarni vjetar u našu gornju atmosferu. To uzrokuje prekrasne aurore, ali i izbacuje plinove iz naše atmosfere u vakuum svemira kroz fontanu polarne svjetlosti.
kisik aurora
Na 78.9 ° S, Ny Alesund je samo 1237 km od Sjevernog pola, a više od 5700 km od Washingtona, DC.
7. prosinca ove godine znanstvenici su u sklopu projekta VISIONS-2 u polarnu svjetlost lansirali dvije omanje rakete, koje su na sebi imale kamere i druge mjerne instrumente.

Desetak minuta nakon lansiranja, mjerni instrumenti zabilježili su izvanjski i unutarnji izgled fontane plina, njenu temperaturu, visinu i intenzitet.

Lansiranje je bilo uspješno i preliminarni podaci ukazuju na to da su svi mjerni instrumenti pravilno funkcionirali. Stručnjaci iz NASA-e sada rade na analizi podataka.

No, bez brige, koliko god da brojka od nekoliko stotina tona zvučala veliko, Zemljina atmosfera neće uskoro nestati.

Potrajat će još 5 milijardi godina dok se Sunce ne pretvori u crvenog diva. Tada će naša uvećana zvijezda prokuhati i uništiti cijelu našu atmosferu - tek onda ćemo biti uistinu gotovi.

Količina kisika (i vodika) koja se gubi iz Zemljine atmosfere tijekom aurora zapravo je vrlo mala. Nekoliko stotina tona dnevno može zvučati puno, ali nije kada se gleda u planetarnim razmjerima. U svakom slučaju, tu je i fotosinteza koja nam pomaže u obnavljanju kisika.