Trump flags walk image
© Copyright
U svakom trenutku i na svim mjestima bilo je teško slobodno govoriti.

Čak su i osnivači imali svoj Zakon o pobuni iz 1798. koji je kriminalizirao izjave protiv američke vlade. Ubrzo nakon toga, predsjednik Thomas Jefferson uspio je ukinuti većinu zakona.

Predsjednik Abraham Lincoln tijekom svoje invazije na Konfederacijske Američke Države 1861.-1865. de facto je počinio pobunu. Lincoln je koristio izvršne naredbe, vojne direktive, izvanredno stanje i suspenziju habeas corpusa kako bi ugasio slobodu govora. U jednom trenutku Lincoln je držao 300 urednika sjevernih novina u zatvoru.


Komentar: Habeas corpus je temeljna pravna radnja koja omogućuje svakome koga je vlada pritvorila da ospori svoje zatvaranje na sudu.


Godine 1918. Kongres je donio novi Zakon o pobuni koji se primjenjivao kada je američka vlada bila u ratu. Zakon je zabranjivao govor i mišljenje koji su stavljali američku vladu i njezine ratne napore u loše svjetlo. Loše svjetlo bilo je to što je američki predsjednik Woodrow Wilson obećao Njemačkoj da neće imati teritorijalnih gubitaka i reparacija u zamjenu za primirje, te je iznevjerio obećanje. Rezultat je bio Versajski ugovor koji je, kako je britanski ekonomist John Maynard Keynes ispravno predvidio, doveo do Drugog svjetskog rata.

Predsjednik Donald Trump proglasio je vlastiti Zakon o pobuni koji nije donio Kongres, sve nebitnija vladina institucija, već Trumpov osobni odvjetnik koji trenutno obnaša dužnost državnog odvjetnika SAD-a. Trumpov Zakon o pobuni je jedinstven. On štiti od kritike ne američku vladu, već stranu - Izrael. U priopćenju za javnost američkog Ministarstva pravosuđa od 19. svibnja stoji:
"Predsjednik Trump jasno je dao do znanja da ova administracija neće tolerirati antisemitizam, a Ministarstvo pravosuđa predano je provedbi te direktive." (Pogledajte ovo)
Shvatite da je američko Ministarstvo pravosuđa sada zaštitnik Izraela, kao i američka vojska i američki porezni obveznici, a antisemitizam znači svaku kritiku Izraela. Na primjer, izraelski genocid nad Palestinom i njezinim narodom, izraelsko miješanje u odluke o stalnom zaposlenju na američkim sveučilištima, politike zapošljavanja i ugovaranja državnih vlada poput Teksasa i Floride, izraelsko financiranje poraza američkog republikanskog zastupnika Thomasa Massieja na predizborima, izraelski atentati na strane čelnike, sumnja na atentat Charlieja Kirka od strane Izraela, sumnja da je Epstein bio agent Mossada koji je prikupljao ucjenjivačke informacije protiv Amerikanaca u poziciji da utječu na američku stranu na Bliskom istoku i tako dalje. Svaka misao, pitanje, izjava o činjenici koja se može protumačiti kao neprijateljska prema Izraelu postala je antisemitizam i američko Ministarstvo pravosuđa je neće tolerirati.

Jasno je da Trumpov režim, u biti cionistički režim, nema namjeru dopustiti emitiranje bilo kakvih točnih informacija. Ako izazovete ili ismijavate režim, prestat ćete s radom poput Colberta, Thomasa Massieja, Marjorie Taylor Greene i mnogih drugih.

Washington Post je 21. svibnja objavio članak o naporima predsjednika Trumpa da ušutka TV voditelje kasnonoćnih programa. Navodno je Trump uspio zastrašiti CBS da otkaže Stephena Colberta. Seth Meyers s NBC-a i Jimmy Kimmel s ABC-a vjeruju da su na popisu za odstrel. Pogledajte ovo.

Diskreditirani medij koji nije u stanju pozvati Trumpa na odgovornost zamijenio je bivše pristrane medije.

Tijekom mog profesionalnog vijeka tiskani i televizijski mediji imali su liberalnu pristranost, žestoko napadajući konzervativce i republikance, a blago, ako uopće, ljevicu i demokrate. Liberalni mediji bili su više-manje na raspolaganju CIA-i, ali New York Times je konačno odlučio objaviti procurele dokumente Pentagona, čin koji je pridonio završetku Vijetnamskog rata.

Tijekom 1980-ih i mislim 1990-ih New York Times me dva puta godišnje tražio za članak s komentarom koji se bavi određenom temom. Ako me sjećanje dobro služi, dva je bila godišnja granica za vanjske suradnike, iako možda ne i za liberalno-ljevičare. Budući da sam bio predsjednički imenovani dužnosnik u Reaganovoj administraciji, povjerenik Odbora za trenutnu opasnost, urednik i kolumnist Wall Street Journala te suradnik u National Reviewu, liberalni mediji su me smatrali konzervativcem, a ne osobom koja razmišlja samostalno.

Washington Post je također bio prijateljski nastrojen donekle. Urednica uredničke stranice Posta s veseljem me povremeno ugostila na svojoj stranici i jednom me odvela na ručak s nekim od svojih kolega. Kada krajem 20. stoljeća više nisam mogao podnijeti korupciju i spletke washingtonske zmijske jame te sam otišao na plažu na Floridi, Washington Post je poslao istaknutog novinara i snimateljski tim u moj dom na Floridi na potpuni intervju i izrazio žaljenje što je iskren glas napustio glavni grad nacije. Činjenica da je Washington Post mislio da sam iskren nije značila da Post misli da sam u pravu.

U to vrijeme velike novine poput Timesa i Posta udobno su egzistirale zahvaljujući prihodima od oglašavanja toliko raznolikim da nijedan oglašivač vrlo često nije mogao utjecati na novine. Mediji su imali liberalnu pristranost, ali to je bila njihova vlastita odluka. Nije im bila nametnuta. Za razliku od danas, u medijima je ostalo dovoljno vjere u raspravu umjesto ušutkavanja kritičara, što je rezultiralo povremenim predstavljanjem alternativnih objašnjenja službenim narativima.

U 21. stoljeću mediji su iz bilo kojeg razloga postali cenzurni, demonizirajući one koji se protive službenim narativima. Rezultat je diskreditacija medija kao izvora informacija.

Danas nemamo, kao što je postojao tijekom mojih 25 godina u Washingtonu, medije koji su čak i djelomično otvoreni za različita objašnjenja.

S diskreditiranom tradicionalnom televizijom i tiskanim medijima te nedostatkom transparentnosti većine internetskih medija, kome se obraćamo za vjerodostojna objašnjenja? Moji vlastiti pokušaji da prenesem istinu kompromitirani su nevaljanim optužbama protiv mene od strane cionističkih organizacija, političke ljevice i liberala koji i dalje vjeruju da je više vlade rješenje. Napadi na mene imaju za cilj ograničiti moje čitateljstvo, i napadi su djelomično uspjeli. Sumnjam da me sada više čitaju u inozemstvu nego u Sjedinjenim Državama.

Možda sam podbacio u svom pristupu ravnodušnim Amerikancima koji, unatoč visokim ulozima, nisu svjesni zahtjeva našeg vremena koji su pred njima. Ako je tako, moj neuspjeh je malen u usporedbi s neuspjehom medija, koji su uništavajući vlastiti kredibilitet, uništili medijski šah-mat u usponu Cezara.

Amerika sada ima predsjednika koji ide u rat na zahtjev svojih najvažnijih suradnika u kampanji bez odobrenja američkog Kongresa, sve dok je zahtjev u ime Izraela. Pravni savjetnik američkog State Departmenta, Reed Rubinstein, napisao je opravdanje za Trumpov vojni napad na Iran u kojem se navodi da su Sjedinjene Države pokrenule svoju vojnu kampanju protiv Irana (Operacija Epski bijes) "na zahtjev i u kolektivnoj samoobrani svog izraelskog saveznika". Treba napomenuti da State Department definira agresiju kao samoobranu.

Jasno je da pod predsjednikom Trumpom, Sjedinjene Američke Države sada posvećuju svoje resurse i živote svog vojnog osoblja ostvarenju cionističke agende Velikog Izraela. Amerikanci sada plaćaju porez i umiru za izraelsku dominaciju Bliskim istokom. Ako se ne slažete, kažnjeni ste kao "antisemit".

Ne mogu zamisliti da američki mediji dopuštaju da se to dogodi do 21. stoljeća. Digitalna revolucija, stavljajući moć novca nad medijima u ruke nekolicine, ukinula je čak i pristrani slobodni tisak. Na njegovom mjestu je ministarstvo propagande.

Politika antisemitizma predsjednika Trumpa poništava Prvi amandman ako ga Amerikanci koriste za kritiku izraelske vladine politike, poput genocida u Palestini.

Kad izraelski lobi može poništiti Prvi amandman, znat ćete da Sjedinjene Države više nisu suverena zemlja.

Zemlja koja je danas na raspolaganju Izraelu je Amerika, zahvaljujući Donaldu Trumpu. Pa ipak, značajan postotak Trumpovih pristaša miješa MAGA s MIGA. Američki patriotizam sada zahtijeva patriotizam prema Izraelu. Kako kaže najnovija mantra, "ne možete biti Amerikanac ako ne volite Izrael." Morate priznati cionistima. Čak su nam ukrali i patriotizam.