jezera metana tita
© Jurik Peter / Shutterstock
Nezemaljska jezera - umjetnički dojam
Misija letjelice Cassini koja je obišla divovski planet Saturn i njegove satelite završila je 2017. godine, kada je zaronila u plinoviti planet i tako okončala svoj život. No podaci koje je poslala znanstvenicima još se obrađuju i ne prestaju oduševljavati znanstvenike.

Tako je astronome, nakon nedavne analize podataka s letjelice, iznenadilo jedno otkriće: jezera Titana koja su ispunjena metanom mnogo su dublja i čudnija nego što se očekivalo, piše Science Alert.

Neobičan svijet

Titan je vrlo neobičan svijet. Ovaj Saturnov mjesec jedino je tijelo, osim Zemlje, koje ima neku vrstu tekućine na svojoj površini. Premda znanstvenici pretpostavljaju da i drugi sateliti u našem Sunčevom sustavu imaju oceane, poput Europe ili Enkelada, oni se vjerojatno nalaze ispod površine, odnosno radi se o podzemnim oceanima.

Samo Titan ima površinska jezera s tekućim metanom. Istina, ne radi se o rijekama ili morima sa slatkom ili slanom vodom, ali je ipak prošaran nama poznatijim krajolikom koji nije samo suh i prašnjav.

Letjelica Cassini je pri kraju svoje misije usmjerila radar na neka od tih fascinantnih jezera. Najnovija analiza podataka ukazuje na to da su ta jezera duboka i do stotinu metara, ali i da Titan ima vrlo zanimljiv ugljikovodični ciklus.

Studija koja opisuje ove rezultate kombinira dva znanstvena rada objavljena u uglednom časopisu Nature: "Deep and methane-rich lakes on Titan" i "The case for seasonal surface changes at Titan's lake district".

Duboka jezera

Kada je letjelica Cassini stigla do Saturna 2004. godine, ubrzo je potvrdila pretpostavke znanstvenika da se na njegovom satelitu Titanu nalaze jezera puna tekućeg ugljikovodika. Naišla je na njih na polovima, gdje su astronomi i pretpostavljali da će ona postojati. Nakon toga otkrila ih je mnogo više, a pojavile su se i njihove fotografije.


No znanstvenici su sada otkrili mnogo više od podataka o dubini tih jezera. Naime, saznali su kako uz velika jezera i mora postoje i manja jezera ispunjena metanom. To otkriće iznenadilo je stručnjake jer su u njima očekivali etan, teži oblik ugljikovodika.

Titanov ciklus ugljikovodika

Nove spoznaje o manjim jezerima potvrdile su predviđanja ciklusa ugljikovodika na Titanu koji je sličan hidrološkom ciklusu na Zemlji. Hidrološki ciklus stalni je proces kruženja, obnavljanja i prividnog gubitka vode na Zemlji. Dakle, u oba slučaja isparavanje tvori oblake koji na kraju padaju na površinu, formirajući rijeke koje teku u jezera ugljikovodika na Titanu ili vode na Zemlji.

Tu stvari postaju čudnije

Titan je zapravo čudno nebesko tijelo. Ima slične geološke značajke kao naš planet, ali ih tvore tekući ugljikovodici.

No jedna stvar je posebno zanimljiva - ciklus ugljikovodika na jednoj strani sjeverne polarne regije drukčiji je nego na drugoj strani.

Na Titanovoj zapadnoj strani nalaze se mala jezera, od kojih neka imaju promjer manji od 16 kilometara. Smještena su na velikim brežuljcima i visoravnima. Na istočnoj strani Titana nalazi se nisko more s kanjonima i otocima.

Zašto su strane toliko drukčije?

"Mogli bismo to usporediti s time da na sjevernoj polutci Zemlje vidite da Sjeverna Amerika ima potpuno drugačije geološke formacije stajačica i tekućica od sjevernog dijela Azije", rekao je koautor studije, astrofizičar Jonathan Lunine sa Sveučilišta Cornell.

Znanstvenici smatraju da se zapravo radi o jednom poznatom geološkom procesu tijekom kojeg se okolno stijenje rastvara zbog kemijskih procesa. Slični scenariji postoje i na nekim mjestima na Zemlji, primjerice, u Njemačkoj, SAD-u, ali i Hrvatskoj.

Jezera na Titanu kao hrvatska krška jezera

Krš je skup reljefnih oblika koji su produkt kemijskog trošenja (korozije) stijena topivih u vodi (karbonatne stijene i slično). Osnovna karakteristika krškog reljefa je izražena topljivost stijena. Posljedica toga je nastanak izrazito razvedenog reljefa s mnogo udubina i uzvisina.

Neka krška jezera mogu nestati u određenom dijelu godine. Takva jezera se nazivaju intermitentnim jezerima i tipična su za krški teren.

Jedan od najljepših primjera takvog tipa jezera kod nas jest naše Modro jezero. Za njega je također poznato da njegova razina vode tijekom godine znatno oscilira te da ponekad u potpunosti presuši. U tim slučajevima, na njegovu dnu lokalno stanovništvo igra nogomet.

Prema najnovijim podacima, na Titanu također postoje slična prolazna jezera čije razine znatno variraju u kratkim razdobljima.

Spremnici tekućeg ugljikovodika

"Jedna od mogućnosti jest da se radi o prolaznim plićim jezerima koje sezonski isparavaju ili se infiltriraju u podzemlje", rekla je planetarna znanstvenica Shannon MacKenzie sa Sveučilišta Johns Hopkins.

Novo istraživanje, dakle, prikazuje sliku ciklusa ugljikovodika na Titanu, gdje ugljikovodične kiše hrane jezera koja su podložna isparavanju i prodiranju u tlo, što bi značilo da Titan možda ispod svoje (krške) površine ima spremnike tekućih ugljikovodika.