mišići
© Rui Diogo, Natalia Siomava, Yorick Gitton
Tijekom ranog razvoja ljudskog fetusa u udovima su prisutni brojni, tzv. atavistički mišići, koji nestaju do rođenja bebe, pokazala je studija američkih znanstvenika objavljena u časopisu Development.

Fascinantno je da su neki od tih mišića nestali kod naših predaka prije više od 250 milijuna godina tijekom evolucije sinapsidnih gmazova u sisavce. Drugim riječima, u ranom razvoju ljudskog fetusa prisutni su mišići koje posjeduju gmazovi, poput guštera i daždevnjaka.

Koristeći napredne tehnike 3D snimanja, znanstvenici su uspjeli s izvanrednom rezolucijom prikazati rani rast naših udova. Slike koje su snimili pokazuju prolaznu prisutnost nekoliko atavističkih mišića.

Tako se pokazalo da od 30 mišića u ruci i stopalu, formiranih oko sedmog tjedna trudnoće, trećina ih se ili spojila ili nestala do otprilike 13 tjedna trudnoće.

- Ono što je fascinantno jest da smo promatrali različite mišiće koji nikada nisu opisani u prenatalnom razvoju čovjeka.

Neke od ovih atavističkih mišića vidjeli smo čak i u fetusima starima 11,5 tjedana, što je dosta kasno - rekao je autor studije Rui Diogo, evolucijski biolog sa Sveučilišta Howard u Washingtonu.

- Zanimljivo je da se neki od tih atavističkih mišića u rijetkim prilikama mogu naći kod odraslih, bilo kao anatomske varijacije bez ikakvog primjetnog učinka na zdravog pojedinca ili kao rezultat urođenih malformacija.

To pruža fascinantan, moćan primjer evolucije na djelu - dodao je Diogo.

Kada je 1859. godine objavio svoje epohalno djelo "Postanak vrsta prirodnim odabirom", Charles Darwin opisao je neke od atavističkih organa.

Primjerice, slijepo crijevo. Darwin je smatrao da je slijepo crijevo teret koji smo naslijedili od svojih predaka kojima je taj organ koristio za posebne procese koji su pomagali probavu hrane. No, kod modernih ljudi slijepo crijevo nema nikakvu funkciju, osim što nas njegova upala može ubiti.

Tako statistike pokazuju da je pet do deset posto ljudi imalo upalu slijepog crijeva koja zahtijeva hitnu operaciju.


Nadalje, jedan od atavističkih organa je repna kost ili trtica, ostatak iz daleke evolucijske prošlosti kad su naši preci imali rep. Među beskorisnim organima kod ljudi ističu se i umnjaci. Osim što služe kao dokaz da je čovjek evoluirao od primata, nemaju drugu funkciju.

Čak ne služe ni za žvakanje hrane jer su preduboko u vilici. Našim precima, koji su imali dulje čeljusti, bili su potrebni. Da su umnjaci potpuno beskorisni pokazuje i činjenica da određenom postotku ljudi oni uopće ne izrastu, nego ostaju u zubnom mesu.