Oblaci na Marsu
© NASA / JPL / MSSS / Justin Cowart / Seán Doran
Oblaci na Marsu
Atmosferski plinovi na Marsu podosta su tajnoviti. Znanstvenici su se prvo bavili misterijem metana koji se svako malo pojavljivao pa nestajao, a sada su otkrili kako se ista stvar događa s kisikom iznad područja kratera Gale. Naime, razina kisika malo raste pa malo pada i to u količinama koje ne mogu objasniti poznati kemijski procesi.

Ove varijacije otkrio je rover Curiosity koji polako i metodično putuje po dnu kratera i podnožju planine Sharp, koja se nalazi u njegovom središtu.

Rover ne analizira samo tlo Crvenog planeta nego i sastav Marsove atmosfere. Boravi u krateru dalekog planeta već tri Marsove godine (odnosno šest Zemljinih), a astrofizičari su primijetili kako se razina kisika u atmosferi planeta ne ponaša u potpunosti onako kako bi trebala, piše Science Alert.

Da ne bi bilo zabune, na Marsu nema jako puno kisika. Većinu njegove tanke atmosfere čini ugljikov dioksid (95%), odnosno CO2. Ostatak čine: 2,6% dušik, 1,9% argon, 0,16% kisik i 0,06% ugljikov monoksid (CO).

Suprotno tome, Zemljina atmosfera se sastoji uglavnom od dušika (78,09%) i kisika (20,95%)

Na Marsu se tijekom godine mijenja atmosferski tlak. Na zimskoj hemisferi, CO2 se smrzava iznad pola, što na tom području uzrokuje pad tlaka. To rezultira preraspodjelom plinova radi izjednačavanja atmosferskog tlaka na cijelom planetu. U proljeće se događa suprotan efekt, polarne kape ispuštaju CO2 čija razina onda raste na tom području da bi se kasnije izjednačila.

Dakle, fluktuacije nekih plinova mogu se predvidjeti razmjerno razinama CO2. Argon i dušik ponašaju se više-manje u skladu s tim modelom - ali ne i kisik.

Tijekom proljeća i ljeta razina kisika se poveća za oko 30 posto, vrativši se na normalnu razinu u jesen. To se događa svake godine, ali kako količina povišene vrijednosti kisika varira iz godine u godinu, čini se da nešto dodaje, a zatim ponovno oduzima taj plin iz zraka.

Znanstvenici za sada ne znaju što bi moglo uzrokovati razliku u razinama kisika, odnosno kakav se kemijski proces krije iza ove anomalije.

"Pokušavamo shvatiti što se događa", rekla je planetarna znanstvenica Melissa Trainer iz NASA-inog instituta Goddard Space Flight Center.

"Činjenica da se stanje kisika ne ponavlja u istoj mjeri svake sezone upućuje na to da uzrok tome nije atmosferska dinamika. Očito se radi o nekom kemijskom izvoru za koji još uvijek nemamo objašnjenja", dodala je.

No postoji jedan trag - metan. I njegova razina se na Marsu drastično povećava tijekom ljetnih mjeseci, čak do 60 posto. Možda razine metana i kisika rastu u tandemu te ono što uzrokuje kolebanje razina metana uzrokuje i fluktuacije stanja kisika.

Oba plina mogu nastati organskim; što bi značilo da su ih proizveli živi organizmi, ali i geološkim procesima.