transrodnost
© Blackstone Publishing, 2020
Abigail Shrier "Nepovratna šteta: Transeksualna ludost zavodi naše kćeri"
Nova knjiga, Nepovratna šteta, otkriva kako se tinejdžerke tjera da vjeruju kako one zapravo žele biti dječaci. Knjiga govori o tome i kako djevojčice uzimaju blokatore puberteta, unakrsne spolne hormone i da se podvrgavaju dvostrukoj vazektomiji.

Bilo da se radi o izjavi ili pitanju, naslov ove knjige otkriva potrebnu hitnost ove očajno tužne priče. Usred rasprave o transseksualcima, koja je zapravo bitka između odraslih, sve je jasnije da su djeca plijen te zle ideologije, koju oni koji uspiju pobjeći od njezinih ralja nazivaju kultom.

U izvrsnom djelu istraživačkog novinarstva, Abigail Shrier fokusira se na tinejdžerke, od kojih većina nema povijest rodne disforije, koje su očarane uvjerenjem da su transrodne. Iza prekrasne vanjštine koju prikazuju "mainstream" mediji, autorica je otkrila da se zapravo radi o oštećenoj djeci; mnoga od njih otuđena su od svojih obitelji, lošeg su mentalnog zdravlja, suočena s neplodnošću i činjenicom da će cijele svoje živote morati piti lijekove.

Shrier, spisateljica časopisa Wall Street Journal, ne smanjuje žestinu kada opisuje faloplastiku, izgradnju umjetnog penisa. Komplikacije mogu biti strašne. Ona izvještava o iskustvu jednog devetnaestogodišnjaka, "čija je faloloplastika rezultirala gangrenom i gubitkom uda". U vrhuncu odrasle dobi, ta je mlada osoba ostala bez normalnih genitalija, bilo kojeg spola, a cijeli život bit će ovisna o kateteru.

Transrodna sam osoba, ali to sam postala kao odrasla osoba kad sam mogla shvatiti implikacije na moje tijelo i moj odnos prema društvu. Osim toga, do tad sam imala svoju djecu. Ipak, djeca premlada da bi čak dala pristanak za tetovažu, dobivaju mogućnost donošenju odluka koje im mogu trajno promijeniti živote.

Bez obzira na to slažete li se sa spisateljicom ili ne, ovo je knjiga koju je potrebno pročitati. Shrierina informirana analiza proizlazi iz desetaka intervjua, uključujući i one s medicinskim stručnjacima i roditeljima. Od dr. Kennetha Zuckera, koji je nadzirao pisanje medicinske definicije "spolne disforije", do običnih obitelji, kojima izgleda kao da je njihovu djecu progutao ovaj kult, Shrier razgovara izravno s onima koji imaju osobno iskustvo.

Činjenice su jasne: širi se zaraza među djevojčicama tinejdžerkama koje odjednom vjeruju da su dječaci. Iako postoji dokumentirana povijest mladih feminiziranih dječaka koja izražavaju želju za time da postanu djevojčice, nikada djevojke nisu dominirale radom pedijatrijskih rodnih klinika. Statistika je zapanjujuća. Na primjer, u Velikoj Britaniji, preporuke za tinejdžerke porasle su u posljednjem desetljeću za 4400 %.

Shrier je intervjuirala Lisu Littman, američku liječnicu koja je provela promatračko istraživanje i otkrila da gotovo 70 posto tinejdžera pripada skupini vršnjaka iz koje je barem jedan vršnjak izašao kao transrodna osoba. Kod nekih skupina većina vršnjaka postali su transrodni. Željom za time da se netko identificira kao transrodna osoba potiču društvo i mediji i začudo, izgleda da to prethodi iskustvu same rodne disforije.

Shrier istražuje moguće razloge zbog kojih te kćeri, često iz takozvanih "liberalno-naprednjačkih" kućanstava, žele biti sinovi. Prvo, radi se o djelovanju društvenih medija koji forsiraju djecu, dok su roditelji u neznanju. Drugo, obrazovni sustav u kojem bi odrasli trebali biti obrazovaniji, su ili i sami očarani ili im prijete transrodni aktivisti. Zanemarujući znanost i osnovnu zaštitu, oni su prihvatili to da svi imamo nepromjenjivi rodni identitet koji može ili ne mora odgovarati našem spolu.

Uz nevjerojatnu glupost, djecu se u njihovim školama oslovljava novim nadimcima i imenima. Ako njihovi roditelji djeci nisu podrška, onda im njihova djeca neće ni reći u slučaju da se osjete "pod prijetnjom". Ali to je nešto što svi roditelji trebaju znati: ova pojava se širi i o njoj se treba maksimalno informirati i biti spreman na nju.

No, ništa od toga se ne bi moglo dogoditi bez suradnje kreatora politike i to ne samo u okviru obrazovnog sustava. Terapeuti, sami ljudi koji bi trebali pomoći djeci da razmišljaju i promišljaju o životu, samo slijepo potvrđuju samo ono što su njihovi mladi pacijenti pronašli na internetu.

Svatko tko se tome protivio suočio se s cenzurom i osudom. No, kako je objasnila jungovska analitičarka Lisa Marchiano, "Zamisao da nam dijete kaže: 'Da, ja sam trans', a da mu mi nakon tri, četiri sata terapije napišemo pismo, to nije terapija".

Čak se i medicinska struka našla u potrazi. Eminentni seksolog dr. Ray Blanchard rekao je Shrier da "ne mogu pomisliti ni na jednu granu medicine, izvan kozmetičke kirurgije, gdje pacijent sam postavi dijagnozu i propisuje liječenje". Iako su zlotvori koji zapravo vjeruju da djeca mogu promijeniti spol možda u manjini, oni profesionalci koji šute, a koji se nalaze u obrazovanju, terapiji i medicini, zapravo su sudionici su u ovom skandalu koji se odvija ispred naših očiju!

Shrier pripisuje zasluge radu skupina kao što su 4thWaveNow i Transgender Trend koji su čvrsto stajali protiv ideologije. No oni su suđeni kao bigoti i transfobi, samo zbog toga što štite djecu od pokušaja pretvaranja djecu u trans-osobe, iako je zaštita djece od strane roditelja dužnost roditelja od početka svijeta.

Knjiga je dobro referencirana i laka za čitanje, što je čini pogodnom za široku čitateljsku publiku. Najočitija publika su roditelji zabrinuti za dobrobit svojih kćeri. Ali učitelji, terapeuti i liječnici, od kojih neki šute iz neznanja ili straha, također trebaju znati ove priče. Konačno, šira javnost shvatila je kako je Shrierina analiza dostupna, jasna i poučna. One koji su samo nejasno svjesni transrodne ideologije mogu se naći u iskušenju da misle kako to ne može biti istina, no istina je. Mlade djevojke uzimaju snažne lijekove protiv raka za sprječavanje puberteta ili induciraju umjetnu menopauzu da do puberteta ne dođe. No, to se događa u cijelom svijetu.

Došlo je vrijeme da društvo preuzme odgovornost. Mnogo toga se dogodilo prikriveno, a zaprepaštenom gledatelju možda će trebati vremena da sve pohvata, ali ova knjiga ispunjava praznine, prepoznaje probleme, objašnjava utjecaj i predlaže jasne i izvedive načine za napredovanje. Ovo je obavezno čitanje za sve one koji imaju djecu, sve koji rade s djecom i za sve koji se brinu o njima.