Kada je meksička policija dobila poziv od lokalnog stanovnika te 2012. godine, o uznemiravajućem sadržaju u pećini Komalapa koja se nalazi na granici sa Gvatemalom, nisu ni sanjali kakvo ih neobično iznenađenje čeka.

meksiko lubanje
© YOUTUBE PRINTSCREEN
U podzemnoj pećini u državi Čijapas nalazilo se 150 lobanja i drugih ljudskih ostataka, a vlasti su pogrešno zaključile da se ovaj zločin odigrao u modernom dobu. Međutim, nakon decenije istraživanja, stručnjaci su došli do saznanja koje je sve iznenadilo.

Kako piše New York Post, Nacionalni institut za antropologiju i istoriju (INAH) objavio je ovu vest 27. aprila 2022. godine.

Templo Mayor
© Alexandre Meneghini / APLubanja otkrivena na arheološkom nalazištu Templo Mayor izložena je u Mexico Cityju u petak, 5. listopada 2012.
Rešavanje misterije masovne grobnice

Datovana u period ranog postklasičnog perioda, koji je trajao od 900. do 1200. godine nove ere, lobanje su pripadale muškarcima, ženama i deci kojima su ritualno odrubljene glave - i izložene na vrsti "trofejnog" stalka zvanog tzompantli.

Ova pećina u kojoj se odigrao masovni zločin se nalazi u blizini granice sa Gvatemalom. Zbog toga su policajci, kada su prvi put ušli i ugledali brojne kosti, pomislili da je u pitanju zločin povezan sa trgovinom ljudima, koji, nažalost, u ovoj oblasti nisu neuobičajeni.


Štaviše, u prilog njihovim sumnjama je govorila i činjenica da su pre-kolumbovskim žrtavama egzekutori obično bušili rupe kroz lobanje, a ovi ostaci nisu pokazivali nikakve dokaze o praksi takve vrste.

Međutim, na opšte iznenađenje svih - prema saopštenju koje je objavilo meksičko Ministarstvo kulture, sada imamo neke odgovore koji se ne poklapaju sa prvobitnim sumnjama.
"Od tada su sprovedene analize koje omogućavaju fizičkim antropolozima INAH-a da razumeju pogrebni kontekst koji je star otprilike hiljadu godina i da čak razviju teoriju o postojanju oltara napravljenog od lobanja, ili tzompantli, u pećini Komalapa", navodi se u saopštenju.
Kako navode neki izvori, policiju je prvobitno na ovo mesto upozorio lokalni građanin koji je naišao na njegov sadržaj.
"Verujući da gledaju u mesto zločina, istražitelji su sakupili kosti i počeli da ih ispituju", piše INAH.
Međutim, kada je postalo jasno da nije u pitanju zločin koji se odigrao u modernom dobu, zatražili su pomoć stručnjaka koji su specijalizovani za drevne zločine. Potom su usledile godine antropološkog istraživanja i fizičkih analiza.

Stručnjaci su datovali kosti u period od pre 900-1200. godine nove ere. A takođe su i shvatili da na mestu događaja nije pronađen nijedan kompletan skelet.


"Prepoznali smo skeletne ostatke beba (tri), ali većina kostiju je pripadala odraslima i... više njih pripada ženama nego muškarcima", piše INAH. "Još uvek nemamo tačnu procenu koliko ih ima, jer su neke veoma fragmentovane, ali za sada možemo da govorimo o otprilike 150 lobanja."
Jedinstven nalaz

INAH je takođe bio fasciniran saznanjem da su skoro sve lobanje bez zuba. Ovaj nalaz je paralelan sa otkrićem od 124 lobanje pronađene u pećini u La Trinitariji 1980-ih i pet drugih potom pronađenih u pećini u Okozokoautli 1993. godine.

Stručnjaci ove ustanove su bili zbunjeni činjenicom da lobanje nemaju perforacije sa obe strane, pošto je većina ljudskih žrtvovanja u pre-kolumbovskom Meksiku imala rupe u glavama kako bi ih lakše izložili na policama.

Međutim, izveštaj Kancelarije državnog tužioca u Čijapasu potvrdio je da su vlasti pronašle tragove drvenih štapova u pećini - koji su bili poređani po šablonu. Ovo je navelo stručnjake da pomisle kako su lobanje bile postavljene na ove drvene stubove, stoga nije bilo potrebe da se buše.


Ovi tzompantli stalci su dobro dokumentovani u izveštajima španskih konkvistadora, koji datiraju iz 1520-ih godina. Stoga su stručnjaci, logičkim razmišljanjem uz pomoć istorijskih izvora i ranije potvrđenih ritualnih praksi došli do zaključka - da je pećina u Komalapi bila mesto ritualnog žrtvovanja, a drveni štapovi koji su korišćeni za prikazivanje lobanja, su nakon toliko vremena podlegli procesu raspadanja.

Međutim, istraživači i dalje imaju bezbroj pitanja na koja treba dati odgovore. Dodajući da Institut nastavlja da istražuje lokalitet i njegove ostatke - uz želju da se otkriju sve njegove tajne.