Don't Live in Your head
Spoznaj samog sebe!

Tko bi se uopće mogao protiviti Sokratovoj maksimi?

Pa, uvijek pronicljivi Goethe.

Tvrdio je da se samo kroz druge možemo nadati da ćemo dobiti uvid u ono što se događa s nama, a ne kroz introspekciju. Jednostavno smo previše zbrkani da bismo sami sebi sudili. Napisao je:1
Ovdje priznajem da mi je veliki i tako važno zvučeći zadatak: "Spoznaj samog sebe!" oduvijek bio sumnjiv, kao trik svećenika koji potajno konspiriraju i koji nedostižnim zahtjevima žele zbuniti čovjeka i odvesti ga od aktivnosti prema vanjskom svijetu na lažnu unutarnju kontemplaciju. Čovjek spoznaje sebe samo u onoj mjeri u kojoj poznaje svijet, kojeg postaje svjestan samo unutar sebe i samo u njemu. Svaki novi predmet, dobro promatran, otvara novi organ u nama.
Drugim riječima, naš prvi zadatak je promatrati svijet onakvim kakav stvarno jest, što nam zauzvrat daje pristup novim uvidima, novim sposobnostima, novim unutarnjim svjetlima.

Međutim, ne trebamo se prvenstveno brinuti o materijalnim objektima, već o drugim ljudima:
Ali najviše nas podržavaju naši susjedi, koji imaju prednost uspoređivati nas sa svijetom sa svoje točke gledišta i stoga steći bliže znanje o nama nego što to možemo sami učiniti.

U zrelim sam godinama stoga veliku pozornost pridavao tome koliko me drugi žele prepoznati, kako bih u njima i kroz njih, kao kroz tolika zrcala, postao jasniji o sebi i svojoj nutrini.
Ljudi oko nas služe nam kao ogledala koja bismo trebali shvatiti ozbiljno. Ako to učinimo ispravno, to je upravo suprotno od narcizma: dok narcis projicira svoju vlastitu grandioznu sliku prema van i zatim uživa gledajući u tu lažnu projiciranu sliku, Goethe gleda stvarnu sliku sebe kao odraz iz istinitog zrcala koje mu pružaju povjerljivi prijatelji.

To znači da je naš zadatak razlikovati iskrivljena zrcala od istinitih zrcala: između onih ljudi koji su pošteni i dobronamjerni i onih koji su nepošteni i ne žele nam dobro, te između vlastitih projekcija (onoga što želimo vidjeti kao odraz) i istinita odraza.

Goethe:
Protivnici ne dolaze u obzir, jer im je moje postojanje mrsko, oni odbacuju ciljeve prema kojima su usmjerena moja djelovanja, a sredstva za postizanje tog cilja smatraju isto toliko lažnim pothvatom. Ja ih stoga odbacujem i ignoriram, jer me ne mogu unaprijediti, a o tome ovisi sve u životu; od prijatelja, međutim, dopuštam da budem jednako uvjetovan koliko i vođen prema beskonačnom, u njih uvijek s čistim povjerenjem tražim istinsku edifikaciju.
Tome zapravo ne mogu ništa dodati, osim naglasiti da razlika između "protivnika" i "prijatelja" doista može biti jako složena.