Ostaci skeleta drevnog majmuna, nađeni u bavarskoj glinenoj jami, navode na zaključak da su preci današnjih ljudi počeli da stoje uspravno milionima godina ranije nego što se do sada mislilo, naveli su naučnici.

Međunarodni tim naučnika je naveo da je dio fosiliziranog skeleta muškog primata, koji je prije skoro 12 miliona godina živio u vlažnim šumama na jugu Njemačke, veoma sličan kostima današnjih ljudi.

U radu objavljenom u časopisu Nature, oni su iznijeli zaključak da je do sada nepoznata vrsta, nazvana "Danuvius guggenmosi", mogla da hoda na dvije noge ali i da se penje poput majmuna, prenosi Beta.

Prema najnovijem istraživanju, ako putujemo dovoljno daleko u svemir, mogli bismo završiti tamo gdje smo i započeli. Naime, prema mjerenjima opservatorija Planck, naš svemir mogao bi imati sferičan oblik, a ne onaj ravne ploče; što bi u konačnici promijenilo gotovo sve što znamo o kozmosu.

Znanstvenici su, koristeći se opservatorijem Planck koji je bio aktivan od 2009. do 2013. godine, uspjeli mapirati kozmičko mikrovalno pozadinsko zračenje, odnosno svjetlo preostalo još od Velikog praska. No, jedan skup promatranja ukazao je na drugo zanimljivo otkriće - da u svemiru postoji više fenomena gravitacijske leće nego što se to očekivalo.

Više tamne materije

Gravitacijska leća je zakrivljenje slike nekog nebeskog tijela zbog utjecaja gravitacije drugog masivnog tijela. Astrofizičar Alessandro Melchiorri sa Sveučilišta Sapienza i njegovi kolege izračunali su da bi razlog tolike učestalosti tog fenomena mogao ležati u činjenici da je oblik svemira drugačiji od onoga što smo mislili, piše New Scientist.

Svi drugi kozmološki podaci sugeriraju da je svemir ravan, poput lista papira. No, najnovija mjerenja pokazuju da bi mogao biti "zatvoren" ili sferan, što bi značilo da bismo, ako putujemo dovoljno daleko u jednom smjeru, završili tamo gdje smo i započeli s putovanjem. Trebao bi biti okrugao jer tolika razina fenomena gravitacijskih leća podrazumijeva prisutnost dodatne tamne materije koja bi svemir povukla u oblik sfere.

Prema tim opažanjima, vjerojatnost da je svemir sferičan je 41 puta veća nego da je ravan.

"Ovo su najpreciznija kozmološka mjerenja i predstavljaju nam drugačiju sliku svemira", kaže Melchiorri.

Čini se kako je Zemlja premala za ambiciozne ekonomske planove Kine koja razmišlja o razvoju trgovine izvan naše planete te želi stvoriti ekonomsku zonu u cislunarnom prostoru do 2050. godine.

Nova zona bi pokrivala područje između Zemlje i Mjeseca, otkrio je Bao Weimin, šef komisije za nauku i tehnologiju pri Kineskoj svemirskoj naučno-tehnološkoj korporaciji (CAST) koja je glavni izvođač nacionalnog svemirskog programa.

Ovaj projekt bi mogao donijeti otprilike deset milijardi dolara za Kinu, objavio je državni list Science and Technology Daily, pozivajući se na mišljenje stručnjaka.

U izvještaju o razvoju svemirskog prostora oko Zemlje i Mjeseca, Weimin je rekao da ovo polje ima ogroman ekonomski potencijal i stoga bi Zemlja trebala proučiti pouzdane i jeftine avionske transportne sisteme između naše planete i njenog satelita.

Kina planira do 2030. osigurati osnovnu tehnologiju potrebnu za ovaj projekt, dok se ključna tehnologija očekuje do 2040. godine.

"Do sredine stoljeća Kina bi mogla uspješno uspostaviti svemirsku ekonomsku zonu", rekao je Weimin.

Više detalja o tome kakvu trgovinu Kina želi uspostaviti između Zemlje i Mjeseca nije poznato.

Kina posljednjih godina ubrzano razvija svoj svemirski sektor i proučava Mjesec. Privatna kompanija i-Space (poznata i kao Peking Interstellar Glory Space Technology) u julu je lansirala raketu, što je bila prva uspješna orbitalna misija kineske komercijalne svemirske industrije. Prošle godine Kina je lansirala svoju sondu Chang 4 i uspješno je spustila svoj lunarni rover na Mjesec.

Nakon više od 40 godina od trenutka lansiranja, svemirska letelica "Vojadžer 2" ušla je u međuzvezdani prostor, odakle je poslala prve podatke, saopštila je agencija NASA.

U saopštenju se navodi da je "Vojadžer 2" napustio heliosferu. Aparat je ušao u međuzvezdani prostor još 5. novembra 2018. godine, na udaljenosti od 18 milijardi kilometara od Zemlje, daleko izvan orbite Plutona. Trebalo je godinu dana da prikupljene informacije stignu do Zemlje i da ih stručnjaci dešifruju.

U časopisu "Nejčr astronomi" objavljeno je pet članaka posvećenih događaju, a svaki od njih opisuje rezultate jednog od pet instrumenata "Vojadžera 2", u koje spadaju detektor magnetnog polja, dva detektora čestica u različitim energetskim rasponima i dva pribora za proučavanje plazme — gasa, koji se sastoji od naelektrisanih čestica.

"Kombinacija tih rezultata omogućava da se stvori slika svemirskog 'obalnog područja', gde se završava prostor oko Sunca, a počinje ogromni okean međuzvezdanog prostora", ističe se u saopštenju NASA.

Ranije je za predeo heliosfere izlazio samo jedan svemirski aparat — "Vojadžer 1", a podaci koji su prikupljeni omogućili su stručnjacima da zaključe da heliosfera štiti Zemlju od oko 70 odsto međuzvezdanog zračenja.

"Vojadžer 2" je potvrdio da između heliosfere i međuzvezdanog prostranstva postoji dovoljno jasna granica.

"Ovi podaci su potvrdili da je međuplanetarni svemirski brod ušao u novu oblast kosmosa", prenosi NASA.

Prvobitni cilj oba svemirska aparata bio je da istraže Jupiter i Saturn. Osim toga, "Vojadžer 2" je izveo let pored Urana i Neptuna, za sada jedinstven u istoriji. Na kraju su oba aparata napustili granice Sunčevog sistema.

"Vojadžer 1" sada je udaljen 22 milijarde kilometara od Sunca, a "Vojadžer 2" 18,2 milijarde kilometara. Svetlost Sunca putuje do "Vojadžera 2" 16,5 sati, dok svetlost do Zemlje putuje samo osam minuta.

Čini se da nova otkrića podupiru hipotezu o "zatvorenom svemiru" koja ima neke nekonvencionalne implikacije na prostor i vrijeme, iako većina znanstvenika trenutno ne podržava ovaj model.

Nova studija objavljena u časopisu Nature Astronomy izgleda kako podupire hipotezu da je naš svemir zakrivljen i nije ravan, a većina znanstvenika vjeruje u suprotno.

Ako je to slučaj, putovanje u jednom smjeru na kraju će vas vratiti do točke u kojoj ste započeli putovanje, što znanstvenici nazivaju "zatvorenim svemirom". Međutim, većina znanstvenika trenutno podržava teoriju o "ravnom svemiru" koja sugerira da se poznati svemir širi u svim smjerovima i putovanje u jednom smjeru dovest će vas do kraja svemira ili do beskonačnosti (postoje različite hipoteze).

Raniji rezultati misije svemirske letjelice Planck podržavaju teoriju ravnog svemira.

Studija pod naslovom "Planckovi dokazi za zatvoreni svemir i moguća kriza kozmologije" bavi se "kozmičkom mikrovalnom pozadinom" (CMB), elektromagnetskim potpisom Velikog praska koji je u početku stvorio naš svemir.

Prema studiji, koju je napravio tim istraživača iz Velike Britanije i Italije, CMB otkriva značajno veću "gravitacijsku leću" nego što se očekivalo, sugerirajući kako gravitacija savija mikrovalove mnogo više nego što današnja fizika može objasniti.

"Pretpostavka o ravnom Svemiru mogla bi [...] prikriti kozmološku krizu u kojoj se pojavljuju različita promatrana svojstva Svemira koja su međusobno nedosljedna", primjećuje se u uvodnom istraživanju.

Znanstvenici koji su napisali izvještaj ipak imaju dozu zdravog skepticizma prema vlastitim nalazima.

"Ne želim reći kako vjerujem u zatvoreni svemir", rekao je koautor studije Alessandro Melchiorri sa sveučilišta Sapienza u Rimu za Live Science. "Ja sam malo neutralniji. Rekao bih, pričekajmo podatke i vidjet ćemo što će nam novi podaci reći. Vjerujem kako sad postoji određeni raskorak u teorijama, moramo biti oprezni i pokušati pronaći ono što proizvodi ovo odstupanje. "

Ranija mjerenja, koja je provodila svemirska letjelica Planck, sugerirala su kako je svemir ravan, s tvrdnjom da je postojala 99,8 posto točnost podataka. Istraživači, međutim, primjećuju kako su "potrebna buduća mjerenja kako bi se razjasnilo jesu li uočene nedosljednosti posljedica neotkrivene sistematike ili nove fizike ili jednostavno riječ o statističkom odstupanju."

Pogledajmo kako funkcionira datiranje radioaktivnim ugljikom. Ugljik-12 (12C) je 'normalni' ugljik (6 neutrona i 6 protona). Kada mu se dodaju 2 neutrona, postaje ugljik-14 (14C). Transformaciju ugljika-12 u ugljik-14 pokreće kozmička radijacija. Preciznije, kozmičke zrake (koje emitiraju zvijezde) pogađaju atmosferu kako bi proizvele 2,4 atoma ugljika-14 po cm² svake sekunde.To znači kako, u prosjeku, za svaki atom ugljika-14 postoji 10¹² atoma ugljika-12.¹

Ugljik (i jedan i drugi, 12C i 14C) se kombinira s kisikom kako bi proizveo CO2, kojeg apsorbiraju biljke, a zatim i životinje. Stoga, kada ta živa bića uginu, u njima se nalazi jedan atom ugljika-14 za svakih 10¹² atoma ugljika-12. Međutim, ugljik-14 ima jedinstvenu karakteristiku: raspada se. Svakih 5,568 godina, pola ugljika-14 nestane (transformira se u dušik-14). Dakle, nakon pronalaska fosila, znanstvenici mjere omjer između ugljika-12 i ugljika-14; što je veći broj tog omjera, to je došlo do većeg raspada ugljika-14 i, stoga, to je veća starost uzorka.

Ova izravna metoda je, razumljivo, vrlo primamljiva. Međutim, primijetite da je cijeli proces baziran na jednoj temeljnoj pretpostavci: omjer ugljika-12 i ugljika-14 je konstantan. Problem je u tome što, kada se usporedi s drugim metodama datiranja (elektroluminiscencijom, dendrokronologijom, arheologijom, geologijom, analizom ledenih jezgri), datiranje radioaktivnim ugljikom stalno pokazuje 'anomalije'. Zapravo, ovakvo datiranje često pripisuje veću starost uzorcima koji su u stvarnosti mnogo manje stari.

Kao što svi znamo, naš zvjezdani sustav napaja jedna zvijezda, Sunce. Pa, pretpostavlja se da je naš zvjezdani sustav sustav s jednom zvijezdom jer vidimo samo jedno sunce kako izlazi svakog jutra. Međutim, to je zapravo vrlo neobična konfiguracija jer je većina zvijezda koje astronomi opažaju dio višezvjezdanog sustava (najčešće dvojnog).

Na temelju podataka NASA-inog opservatorija za promatranje u rendgenskom dijelu elektromagnetskog spektra Chandra, procjenjuje se da više od 80% svih zvijezda može biti bilo u dvojnim ili višezvjezdanim sustavima.¹ Grazia i Milton, koji su proučavali 60 zvjezdanih sustava koji su najbliži našem, došli su do usporedivog zaključka:

61% od 60 najbližih zvijezda su dijelovi dvostrukog (binarnog) ili trostrukog zvjezdanog sustava.²

Model zvijezde-blizanca u našem Sunčevom sustavu je interesantna mogućnost, ne samo zato što bi to moglo objasniti mnoge "anomalije" koje pokazuje hipoteza o jednoj zvijezdi. Kao što je naveo Institut za binarno istraživanje (Binary Research Institute, BRI):

... pronađeno je da jednadžbe eliptične orbite bolje predviđaju brzine precesija od Newcombove formule, pokazujući daleko veću preciznost u posljednjih stotinu godina. Osim toga, čini se da model pokretnog zvjezdanog sustava rješava niz problema teorije o nastanku solarnog sustava, uključujući nedostatak Sunčevog kutne količine gibanja. Iz tih razloga, BRI je zaključio da je naše Sunce najvjerojatnije dio binarnog sistema s dugim ciklusom.³

Oluja poznata kao uragan Lorenzo udarila je prošlog mjeseca na Irsku i Veliku Britaniju, donoseći vjetrove brzine 130 km/h, jaku kišu i poplave. Lorenzo se kretao putanjom od Azora prema britanskim otocima i narastao do 4. kategorije. Lorenzo nije smrtonosan poput uragana Dorian, koji se nekoliko tjedana prije Lorenza zaustavio iznad Bahama, ali je izazvao probleme na ogromnom području. Znanstvenici prate oluje poput Lorenza ne samo zbog njihovih učinaka na stanovnike otoka i obalnih gradova, nego i samih oceana, objavljuje wired.com.

U kolovozu je četvrt u kojoj živi Tal Ezer u Norfolku u američkoj saveznoj državi Virginiji osjetila posljedice Doriana, koji se kretao više od 1300 kilometara južno. To je predaleko da bi se osjetio nalet oluje nošene vjetrovima uraganske snage, ali bilo je manjih poplava koje su izazvale gužve u prometu i upropastile njegov dnevni jogging.

Dorian je usporio Golfsku struju

Ezer je oceanograf i kaže kako je Dorian zapravo za 50 posto usporio Golfsku struju, koja se kreće sjeverno od Floride uz obalu prema sjevernom Atlantiku. On to zna jer je dobio podatke iz divovskog podvodnog kabela koji se proteže između Floride i Bahama i koji mjeri brzinu struje. U normalnim okolnostima Golfska struja je tako jaka (5 do 8 km/h) duž američke istočne obale da tjera vodu dalje od obale. Zamislite toplu i brzu struju usred mirne i hladnije rijeke. Kad su uraganski vjetrovi privremeno zaustavili Golfsku struju, voda se počela vraćati prema obali, pa su Ezer i ostali istraživači iskusili poplavu u svome susjedstvu.

"Poplave su se pojavile kad se Dorian zaustavio iznad Bahama", kaže Ezer, znanstvenik Sveučilišta Old Dominion. Poplave su se intenzivirale kad je Dorian prolazio kraj Virginije, kao što se očekivalo. No promjene koje je na daljinu izazvao Dorian, kako na obali, tako i u dubokom oceanu, znanstvenici su tek počeli otkrivati i razumijevati.

Koristeći satelite i stanice na tlu, naučnici su dokumentovali izuzetno dugačku munju, koja se protegla dužinom od čak 500 kilometara. Začudno, stručnjaci ističu da očekuju da otkriju i duže "megamunje".

Kada se pomene munja, ljudi obično pomisle na vertikalno električno pražnjenje iz oblaka, ali munje mogu da se kreću i horizontalno, posebno na velikim visinama, piše RTS.

Novo istraživanje objavljeno u časopisu Bulletin of the American Meteorological Society potvrdilo je da su "megamunje" češće nego što se mislilo.

Ovi kanali električnog pražnjenja se često protežu i više od 100 kilometara, uključujući rekordera dugačkog više od 500 kilometara, zabeleženog 2017. godine iznad tri američke države - Teksasa, Oklahome i Kanzasa.

Vertikalni udari uobičajeno su dugački od šest do 10 kilometara, a najviši zabilježeni protegao se čak 20 kilometara.

Horizontalni domet munje, međutim, može da bude mnogo duži, posebno u velikim olujnim sistemima, naveli su autori studije, predvođeni Volterom Lajonsom iz Fort Kolinsa.

Voda iz potpuno izvanzemaljskog sustava zvijezda otkrivena je na međuzvjezdanom kometu 2I / Borisov, koji trenutno prolazi kroz naše svemirsko susjedstvo.

U izvanrednom otkriću astronomi koji proučavaju Borisov vjeruju kako su otkrili znakove vode na kometu koji je u "posjeti" našem sustavu. Voda iz drugog planetarnog sustava nikad ranije nije primijećena unutar našeg solarnog sustava.

Borisov komet je 30. kolovoza uočio amaterski astronom, a profesionalci se ga pokušaju analizirati prije nego što proleti dalje. Istraživači su već otkrili kako se plin izvlači s površine kometa, ali pronalazak vode signalizirao bi izuzetno značajno otkriće.

Nalazi govore kako kometi bogati vodom nisu jedinstveni za Sunčev sustav i da svemir vjerojatno sadrži druge svjetove slične Zemlji koji mogu poduprijeti život.


Istraživači iz NASA-inog centra za svemirske letove Goddard proučavali su Borisovu svjetlost i pronašli velike količine kisika oko komete, za koju vjeruju da je rezultat prelaska vodenog leda iz čvrstog stanja u plin, što nastaje zagrijavanjem Sunca.

Istraživanje sugerira kako Borisov proizvodi do 19 kilograma vode u sekundi.

Istraživač Adam McKay primjećuje kako bi nam proučavanje vode moglo dati fascinantan uvid u ostale planetarne sustave. "Jesmo li kao planetarni sustav posebni ili postoji puno planetarnih sustava poput našeg?", pitao se "To ima posljedice za podrijetlo života i kako je uobičajen život u cijelom svemiru."

Znanstvena zajednica ima još najmanje šest tjedana za proučavanje ovog izvanzemaljskog posjetitelja prije nego što ode izvan našeg dometa.