Pentagon agencija, zadužena za razvoj nove tehnologije za američku vojsku, kaže da za će samo nekoliko godina započeti ljudski pokusi sa senzorima, koje nositelju daju telepatske sposobnosti.

Profesor Jacob Robinson sa Sveučilišta Rice, koordinator istraživačke skupine Agencije za napredne istraživačke projekte obrane (DARPA), izjavio je za Express da će sučelje mozga i računala moći telepatski zapovijedati "aktivnim sustavima cyber obrane", kao i "rojevima bespilotnih vozila." Istraživač je istaknuo kako će tehnologija ukloniti "latenciju veze" između uma i tijela.

"Postoji kašnjenje između moje misli i kretanja mišića potrebnih za interakciju s vanjskim svijetom. Dakle, ideja je da ako možemo komunicirati s mozgom u vanjskom svijetu bez potrebe pomicanja mišića, onda bismo mogli imati puno bržu vezu s vanjskim uređajima.

DARPA se nada da će početi testirati futurističku tehnologiju na ljudima u naredne četiri godine. Glavna prepreka, kaže Robinson, je dobivanje odobrenja od Uprave za hranu i lijekove (FDA). Profesor je naglasio da slušalice neće biti samo vojne svrhe.

"Nakon kliničkih ispitivanja možemo zamisliti razvijanje potrošačkih proizvoda koji uključuju tradicionalnu tranziciju, a vrijeme razvoja može biti između deset i dvadeset godina", kazao je.

Robinson je priznao da uvijek postoji "dodatna zabrinutost" kada američka vlada razvija tehnologije koje bi se mogle zloupotrijebiti, ali je inzistirala da postoje propisi kako bi se osiguralo da njegovo istraživanje ne krši etičke standarde.

"Za neuronske tehnologije, posebno, postoji skup smjernica koje zajednica razvija, nazvane neuronsko-etički standardi. I dok razvijamo ovu tehnologiju, u stalnom smo kontaktu s etikom na temu: Kako zaštititi ovu tehnologiju od zlouporabe."

Razvoj tehnologije upravljanja umom postao je središnji fokus aktivnosti DARPA-e. Pentagon je u veljači priopćio kako prihvaća prijedloge za "neurotehnologiju sljedeće generacije" kako bi pomogao u jačanju već postojećih istraživanja neuronskog sučelja.

Agencija je puno uložila u tehnologiju mozga od 2013. godine, kada je predstavila svoju inicijativu BRAIN (Brain Research through Advancing Innovative Neurotechnologies - Istraživanje mozga kroz promicanje inovativnih Neurotehnologija), koja se sastoji od nekoliko programa koji se bave "revolucionarnim" napretkom u neuroznanosti.

Treba pratiti aktivnost vulkana Velika Udina na Kamčatki zbog opasnosti od velike erupcije, zaključili su naučnici, proučivši podatke seizmoloških stanica postavljenih na vulkanu.

Kako se navodi, vulkan Velika Udina koji se nalazi u ključevskoj grupi vulkana (u koju ulaze i Ključevski, Bezimeni, Kamen), donedavno je smatran ugašenim. Kamčatsko odeljenje jedinstvene Geofizičke službe Ruske akademije nauka, koje radi od 1961. godine, registrovalo je u ovom regionu samo jednu aktivnost.

Stručnjaci uveravaju da su potresi, od jeseni 2017. godine, sve češći i njihova snaga konstantno raste. Od maja do jula 2018. godine u rejonu vulkana registrovano je 559 zemljotresa. U februaru ove godine registrovan je zemljotres magnitude 4,3 stepena po Rihteru. Tokom celokupnog posmatranja, to je bio najveći zemljotres u tom delu ključevske grupe vulkana.

Direktor laboratorije za seizmološku tomografiju Instituta za naftogasnu geologiju i geofiziku "A. A. Trofimuk" Ruske akademije nauka, akademik Ivan Kulakov smatra da će erupcija vulkana, ako počne, najverovatnije biti eksplozivnog tipa. Isti slučaj je bio i sa Bezimenim - smatran je ugašenim vulkanom sve dok 1956. godine nije došlo do jake erupcije.

"Kada vulkan dugo miruje, njegova prva eksplozija biće katastrofalna. Ogromna količina pepela će završiti u vazduhu, a to može biti pogubno ne samo za okolna područja već i ceo svet", rekao je Kulakov.

Prema rečima stručnjaka Kamčatskog odeljenja Geofizičke službe RAN, nastavlja se sa pažljivim posmatranjem vulkana Velika Udina. Naučnici nameravaju da iskoriste različite pristupe proučavanju giganta, koji mogu pomoći da se detaljno istraži navodno buđenje Udine.

Kuglaste ili kugličaste munje vrlo su rijetka i do dan-danas nerazjašnjena pojava. Toliko su neobične da ih mnogi očevici doživljaju kao svemirske letjelice (NLO, neidentificirani leteći objekti) ili kao čudna, eterična bića.

O uzroku te pojave postoje mnogobrojne hipoteze, neke manje, a neke više uvjerljive, a jedna od bizarnijih tvrdi da se uopće ne radi o munji, već o "mjehuru svjetla", piše Science Alert.

Najnovija studija naziva "Physics of a ball lightning in a form of a bubble of light", objavljena u časopisu Optik, iznijela je nove informacije koje idu u prilog toj neobičnoj hipotezi da se zapravo radi o svjetlu zarobljenom unutar tankog mjehura zraka.

Ponašaju se vrlo čudno

Formiranje kugličastih munja jako je teško predvidjeti. Pojavljuju se u obliku žućkaste svjetleće kugle promjera 10 do 20 centimetara, a ponekad i do par metara. Kratko vrijeme se lagano kreću iznad tla te nakon desetak sekundi nestaju. Povezuju se s grmljavinskom olujom, ali traju duže od bljeska munje.

Već je prije nekih desetak godina fizičar Vladimir Torchigin iz Ruske akademije znanosti došao do teze da atmosferska pojava koju nazivamo kuglastom munjom uopće nije munja, nego fotoni koji se odbijaju unutar zračnog mjehura koji su sami stvorili.

U najnovijoj studiji Torchigin dodatno formulira tu svoju hipotezu te objašnjava kako se pri odgovarajućim atmosferskim uvjetima stvara tanak sloja zraka koji lomi svjetlo. Taj sloj zraka, koji pomalo nalikuje mjehuriću, može učinkovito fokusirati svjetlo poput leće, pojačavajući ga dovoljno da se unutar njega uguraju čestice zraka i da se proizvede dugotrajniji mjehur svjetla.

Njegova hipoteza ne objašnjava u potpunosti nasilnije nestanke kuglastih munja, spektrografske analize te pojave, poput one koju su izradili kineski znanstvenici, ili miris sumpora koji često prati taj neobičan fenomen.

No on u najnovijoj studiji predstavlja neke brojke koje bi mogle dovesti do potrebnih eksperimenata koji će, jednom za svagda, potvrditi ili osporiti tu hipotezu.

Astronomi su pronašli egzoplanet koji je toliko rijedak da su ga nazvali "zabranjeni planet", navodi se u novoj studiji. Tehnički poznat kao NGTS-4b, planet je tri puta veći od Zemlje i 20% manji od Neptuna. Također je topliji od Merkura s temperaturom od 1000 stupnjeva Celzija, a posjeduje i svoju vlastitu atmosferu, piše CNN.

Međunarodni tim astronoma uočio je mali planet putem postrojenja za traženje egzoplaneta Next-Generation Transit Survey. Njegova masa je 20 puta veća od mase Zemlje, a oko svoje zvijezde okrene se u punoj orbiti za 1,3 dana. Studija koja detaljno opisuje planet objavljena je u ponedjeljak u časopisu Monthly Notices Kraljevskog astronomskog društva, nakon prošlotjednog otkrića 18 egzoplaneta veličine Zemlje.

Prvi takav planet u 'Neptunijskoj pustinji'

To je prvi takav egzoplanet koji je pronađen u "Neptunijskoj pustinji", tj. području blizu zvijezda gdje se inače ne mogu pronaći planeti veličine Neptuna, budući da su planeti bombardirani zračenjem zvijezda i ne mogu održavati svoju plinovitu atmosferu. Isparavaju, ostavljajući samo stjenovitu jezgru.

Međutim, usprkos tome, planet NGTS-4b i dalje ima plinovitu atmosferu. Prema mišljenju astronoma, planet se ili pomaknuo u to područje tijekom posljednjih milijun godina, ili je sam planet nekoć bio veći, a atmosfera je u procesu isparavanja.

"Ovaj planet mora biti žilav - nalazi se točno u zoni u kojoj smo očekivali da planeti veličine Neptuna ne mogu preživjeti", rekao je Richard West u priopćenju, autor studije i glavni istraživač sa Sveučilišta u Warwicku.

"Zaista je nevjerojatno da smo pronašli tranzitni planet kroz zatamnjenje zvijezde manje od 0,2% - to nikada prije nije bilo učinjeno putem teleskopa na tlu, i bilo je sjajno pronaći ga, nakon godinu dana rada na ovom projektu."

West je potvrdio da sada pretražuju podatke kako bi vidjeli mogu li pronaći još koji planet u "Neptunijskoj pustinji". "Možda je pustinja zelenija nego što se nekad mislilo", dodao je.

U novoj studiji CNRS Centra za molekularnu biofiziku u Francuskoj, naučnici su otkrili vanzemaljsku organsku materiju "zarobljenu" u vulkanskim stenama duž planine Makondžva u Južnoj Africi, starim više od tri milijarde godina.

Od rane istorije Sunčevog sistema, meteoriti i druge svemirske stene "bombardovale" su Zemlju, a prema nekim teorijama, donele su i gradivne blokove života koji su omogućili nastanak života na Zemlji. Nalaz vanzemaljske organske materije u planinama Južne Afrike izgleda da potvrđuje te teorije, prenosi sajt "Advokator".

"Ovo je prvi put da smo pronašli stvarne dokaze za vanzemaljski ugljenik u zemaljskim stenama", kaže Frances Vestal, astrobiolog iz CNRS Centra za molekularnu biofiziku u Francuskoj.

U Džozefsdal Čertu, vulkanskom ležištu u regionu planine Makondžve, istraživači su otkrili plitki sloj stena koji je pokazivao neke abnormalne karakteristike.

Među njima su postojale dve vrste nerastvorne vanzemaljske organske materije, što bi bila i najstarija organska materija vanzemaljskog porekla koja je pronađena na Zemlji, prenosi kanadski sajt.

Osim toga, na nekim stenama su pronađene nanočestice nikla, hroma i gvožđa, nešto što nije uobičajeno među stenama koje su nastale na Zemlji. Ta činjenica takođe sugeriše da se pomenuti sloj kamenja pojavio zahvaljujući sudarima sa svemirskim stenama koje dolaze iz dubokog svemira, objasnio je Didijer Gurije, vodeći autor studije, istraživač iz "PSL Riserč juniversiti".

U zaključku, naučnici su izneli teoriju da je vanzemaljska organska materija padala na zemlju sa mikrometeoritima koji su se mešali u atmosferi s vulkanskim pepelom, a zatim su zarobljeni u vulkanskim stenama planine Makondžve u Južnoj Africi.

Ispod površine severnog pola Marsa nalazi se ogroman rezervoar zamrznute vode, otkrila su nova istraživanja. Pronađene rezerve bile bi dovoljne da pokriju čitavu Crvenu planetu vodom.

Koristeći poseban radar, naučnici su ispod severnog pola Marsa otkrili zaleđenu vodu zarobljenu između peščanih slojeva.

"Ovo je i za nas bilo veliko iznenađenje", rekao je za Gizmodo Stefano Neroci, vođa istraživanja sa Univerziteta u Teksasu.

Ogroman rezervoar formirao se tako što su se slojevi leda izmešali sa peskom tokom stotina miliona godina. Nalazi se oko dva kilometra ispod severnog pola.

Naučnici su i pre ovoga verovali da se tu nalaze slojevi leda, ali su mislili da se radi o mnogo manjoj količini.

Sada, međutim, radarsko skeniranje iz orbite pokazuje da ima mnogo više leda nego peska, što rezervoar čini trećim najvećim na Crvenoj planeti, odmah iza polarnih kapa.

U slojevima rezervoara odnos leda i peska kreće se od 61 do 88 odsto, što je mnogo više nego što se ranije mislilo. Ukoliko bi bio donet na površinu i otopljen, bilo bi dovoljno da pokrije čitavu površinu Marsa sa metar i po vode.

Istraživanje je objavljeno u časopisu Geophysical Research Letters, a nova posmatranja su obavljena pomoću "Šarada" (Shallow Radar - SHARAD), instrumenta koji se nalazi na Nasinoj letelici "Mars Reconnaissance Orbiter".

NASA-ini promatrači asteroida objavili su kako će ove nedjelje blizu Zemlje projuriti veliki dvostruki asteroid, piše EarthSky.

Asteroid naziva 1999 KW4 sastoji se od jednog tijela promjera oko 1,5 kilometara koje ima svoj vlastiti mjesec, odnosno manji asteroid veličine 500 metara. Radi se zapravo o binarnom asteroidu koji se sastoji od dva objekta slične veličine koji orbitiraju jedan oko drugoga.

Koliko je opasan?

1999 KW4 će projuriti pored nas ove nedjelje, 26. svibnja, oko 1 sat nevjerojatnom brzinom od oko 67.000 km/h. Mada ga je organizacija Minor Planet Centre (MPC) kategorizirala "potencijalno opasnim objektom" i mada će proći relativno blizu našeg planeta, ipak će projuriti na sigurnoj udaljenosti od 5.182.015 km, odnosno oko 13,5 puta udaljenosti između Zemlje i Mjeseca.

NASA-ina letjelica Juno uočila je periodične promjene unutar magnetskog polja Jupitera, što je prva detekcija takvog fenomena izvan našeg planeta, javlja NASA.

Radi se fenomenu naziva sekularna varijacija, koji ukazuje na dugotrajne i nepredvidive promjene u magnetskom polju, a Juno je utvrdio da je sekularna varijacija tog plinovitog diva najvjerojatnije potaknuta dubokim atmosferskim vjetrovima na planetu.

"Već desetljećima planetarni znanstvenici žele istraživati sekularnu varijaciju na drugim planetima", rekao je astrofizičar Scott Bolton s instituta Southwest Research.

"Ovaj fenomen smo mogli otkriti jedino uz pomoć iznimno preciznih znanstvenih instrumenata letjelice Juno i njene jedinstvene orbite oko Jupitera, zbog koje leti vrlo blizu planeta", dodao je.

Veliki izazov za znanstvenike

Kako bi se odredile promjene u magnetskom polju, potrebna su mjerenja iz velike blizine. Znanstvenici su stoga usporedili podatke iz NASA-inih prošlih misija na Jupiter (Pioneer 10 i 11, Voyager 1 i Ulysses) s novim modelom Jupiterovog magnetskog polja pod imenom JRM09. Novi model temeljio se na podacima prikupljenim tijekom osam prolaza letjelice Juno, pri kojima je ona koristila magnometar, odnosno uređaj koji može stvoriti detaljnu trodimenzionalnu kartu magnetskog polja.

Znanstvenici su prilikom usporedbe prvih podataka o Jupiterovom magnetskom polju koje je zabilježio Pioneer, i najnovijih koje je registrirao Juno, uočili niz malih, ali izrazitih promjena u polju.

"Uistinu je bio velik izazov pronaći tako male promjene u nečemu tako velikom poput Jupiterovog magnetskog polja", rekla je astrofizičarka Kimee Moore sa Sveučilišta Harvard.

Ujedinjene nacije su objavile izveštaj prema kojem je milion vrsta biljaka i životinja u opasnosti od izumiranja, kao i da je ljudska vrsta ugrožena jer joj predstoji opasnost od nedostatka hrane i zdrave vode za piće.

Kako je preneo "Njujork tajms", izumiranje biljnih i životinjskih vrsta je posledica razvoja ljudske zajednice, a tu informaciju su prenele samo tri televizijske mreže u SAD.


Taj izveštaj UN pripremili su brojni ekolozi i naučnici iz 131 zemlje-članice UN. Izveštaj ima 1.500 strana i biće objavljen u celini ove sedmice u Parizu, a rezime na 40 strana namenjen medijima je upućen na adrese svih zemalja-članica UN.

Premda je gotovo sva vulkanska aktivnost na Mjesecu prestala prije više milijardi godina i riječ je o mrtvome Zemljinom satelitu s rijetkom geološkom aktivnošću, na njemu se povremeno, kao i na našemu i ostalim planetima događaju potresi, kažu znanstvenici NASA-e.

Oni tvrde da se zbog unutarnjeg hlađenja u posljednjih nekoliko stotina milijuna godina ovo nebesko tijelo smanjilo za 50 metara te da je još uvijek tektonski aktivno, piše portal Stuff.

Postupno se 'skupljajući' Mjesec postaje naboran.

Znanstvenici su to usporedili sa 'skupljanjem' bobice grožđa koja se smanjuje i bora pretvarajući se u grožđicu. No za razliku od fleksibilne kožice grožđa Mjesečeva površinska kora je krhka pa se pri skupljanju raspada.

Do ovih pojava dolazi kad se kora pomiče i gura jedan dio iznad drugoga. Pritom se formiraju neobične stijene koje se mogu vidjeti na površini. Visoke su i duge kilometrima.

Stijene koje su se ranije rasule ostavile su trag po cijeloj površini, a novi podaci NASA-ine misije ukazuju na to da se i danas duž tih rascjepa događaju potresi.

Nova istraživanja omogućili su algoritmi kojima su obrađeni seizmički podaci iz šezdesetih i sedamdesetih godina prošloga stoljeća, što je pridonijelo rasvjetljavanju tektonske aktivnosti na Mjesecu i njihovu boljem razumijevanju.

Otprije se zna da se na Mjesecu događaju četiri vrste potresa - prva tri tipa se odnose na duboke potrese koje uzrokuju sudari meteorita ili toplinski potresi uzrokovani Sunčevom toplinom, no oni su relativno slabi. Četvrta vrsta takozvanih 'plitkih' potresa je snažnija i može dosegnuti jakost do 5,5 stupnjeva po Richteru te trajati i do 10 minuta.