Znanost i tehnologijaS


Telescope

Novootkriveni maleni 'Jednorog' najbliža je Zemlji poznata crna rupa

crna rupa
© ilustracija države Ohio Lauren FanferUmjetnička ilustracija majušnog kandidata crne rupe poznate kao "Jednorog" koji vuče svog suputnika, crvenu divovsku zvijezdu
Astronomi misle da su otkrili sićušnu crnu rupu, tako male mase da su morali da smisle ekskluzivnu kategoriju u koju bi je svrstali. Osim što je mala, ova crna rupa nam je i najbliža.

Udaljenu oko 1.500 svjetlosnih godina od naše planete, u sazviježđu Jednoroga u Mliječnom putu, naučnici su imali sreće da otkriju crnu rupu koja je po dosadašnjim podacima najbliža Zemlji.

Zbog neobičnih svojstava i sazviježđa u kome je otkrivena, naučnici sa Univerziteta u Ohaju koji su je otkrili, odlučili su da je nazovu "Jednorog".

"Kada smo analizirali podatke, ova crna rupa, Jednorog, jednostavno je iskočila", kaže astronom Tarindu Džajašingve. "Zašto je nismo ranije otkrili? Izgleda da smo imali spuštene astronomske roletne", dodaje naučnik.

Masa crne rupe

Teorijski, crne rupe mogu biti različite mase - od "sićušnih" do supermasivnih divova koji pokreću srca galaksija. Međutim, kada je riječ o crnim rupama nastalim gašenjem jezgara mrtvih zvijezda, astronomi su tokom godina pronašli neke "masivne praznine".

Na primjer, ako se ugasi zvijezda koja ima masu manju od 2,3 mase našeg Sunca, opšta teorija relativiteta kaže da će ona postati neutronska zvijezda ili bijeli patuljak, a ne crna rupa. Donedavno, nije pronađena nijedna crna rupa manja od pet solarnih masa.

Fireball 3

Prvi put mapirano putovanje asteroida od izvora do Zemlje: Asteroid koji se srušio u pustinju Kalahari 2018. jurio je svemirom 22 milijuna godina

asteroid
Astronomi su rekonstruisali 22 miliona godina dugo putovanje asteroida koji je projurio kroz sunčev sistem i eksplodirao iznad Bocvane, zasuvši meteoritima pustinju Kalahari.

Ovo je prvi put da su naučnici uspeli da isprate putovanje asteroida od izvora, u ovom slučaju Veste, jednog od najvećih kosmičkih tela u pojasu asteroida koji kruže između Jupitera i Marsa.

Asteroid težak šest tona ušao je u Zemljinu atmosferu u junu 2018. i raspao se iznad centralnog Kalaharija. Meteorit koji je pronađen na mestu udara nazvan je Motopi Pan.

Nebula

Černobilska nesreća nije utjecala na gene djece ozračenih roditelja

Černobilska nuklearna elektrana
© ShutterstockČernobilska nuklearna elektrana
Nema "dodatne štete na DNK-u" djece čiji su roditelji bili izloženi zračenju nakon nuklearne eksplozije u Černobilu prije nego što su ta djeca začeta, pokazalo je istraživanje čiji su rezultati objavljeni u časopisu Science.

To je prva studija koja je proučavala gene djece čiji su roditelji bili angažirani na poslovima raščišćavanja nakon nuklearne katastrofe koja se dogodila 26. travnja 1986., prenio je BBC. Svi ispitanici rođeni su nakon nesreće, između 1987. i 2002., i pregledani su njihovi genomi. Znanstvenici nisu pronašli nikakve mutacije koje bi bile povezane s izlaganjem njihovih roditelja posljedicama nuklearne nesreće.

Ozračenost roditelja nema učinka na njihovu djecu

Profesorica Gerry Thomas s Imperial College London provela je desetljeća proučavajući biologiju raka, posebno tumora povezanih sa štetama od zračenja. Ona objašnjava da je ovo prva nova studija koja je pokazala da čak i kad su ljudi izloženi relativno visokim dozama zračenja u usporedbi s pozadinskim zračenjem to nema učinka na njihovu buduću djecu.

Novu studiju vodila je profesorica Meredith Yeager s Američkog nacionalnog instituta za rak (NCI) u Marylandu. Bila je usmjerena na djecu radnika koji su bili poslani na raščišćavanje visoko kontaminiranog područja oko nuklearne elektrane te na djecu evakuiranih stanovnika iz danas napuštenog grada Pripjata i drugih naselja u krugu od 70 kilometara od nuklearke.

Komentar: Naše razumijevanje utjecaja zračenja, kao i otpornosti prirode i sposobnosti prilagodbe, mijenja se:


Arrow Up

Najveća baklja najbližeg susjeda Sunca ruši rekorde

bakla
© NRAO / S. DagnelloUmjetnikova koncepcija silovite baklje koja izbija iz zvijezde Proxime Centauri
Ogromna zvezdana baklja, eksplozija u zvezdanoj atmosferi, zabeležena je na Proksimi Kentauri, zvezdi koja se nalazi u blizini našeg Sunčevog sistema.

Zvezdana baklja na Proksimi Kentauri, koju su zabeležili naučnici, bila je 100 puta snažnija nego ijedna viđena na Suncu, objavljeno je u naučnom radu u naučnom časopisu "Astrofizički žurnal".

Proksima Kentauri je crveni patuljak, najmanja, najtamnija i najčešća vrsta zvezda glavnog niza u galaksiji i udaljena je približno 4,25 svetlosnih godina od Zemlje.

Ona ima tek osminu mase našeg Sunca i oko nje kruže dve egzoplanete. Jedna od tih planeta, Proksima Kentauri b, smatra se sličnom Zemlji i nalazi se u zoni u kojoj je moguć život.

Ovaj nesvakidašnji svemirski događaj zabeležen je uz pomoć devet zemaljskih i orbitalnih teleskopa, među kojima je i Habl.

Nuke

Studija kaže da se nuklearni otpad pojavio u američkom medu desetljećima nakon ispitivanja bombi

pčele med
© ARX0NT / ISTOCKCvjetnice mogu prenijeti radiocezij iz tla u medonosne pčele, koje zatim mogu koncentrirati onečišćenje u med
Radioaktivne čestice iz američkih nuklearnih pokusa provedenih 50-ih i 60-ih godina prošlog stoljeća otkrivene su u uzorcima meda prikupljenima s lokacija udaljenih i po par tisuća kilometara daleko od poligona na kojima su nekad detonirane atomske bombe, pokazalo je novo istraživanje objavljeno u časopisu Nature Communications.

U jeku hladnog rata, Sjedinjene Države detonirale su stotine atomskih bombi na poligonima u saveznim državama Nevada i Novi Meksiko. Testiranja su imala brojne neželjene posljedice - poljoprivrednici su znali pronaći mrtvu stoku na svojim farmama, a područja koja su se nalazila niz vjetar od poligona u narednim su desetljećima zabilježila znatno češće pojave raznovrsnih karcinoma kod svojih stanovnika.

Atmosferska ispitivanja su se s kontinentalnog dijela SAD-a preselila na udaljene pacifičke otoke, a u konačnici su u potpunosti obustavljena 1963., sporazumom između SAD-a, SSSR-a i Ujedinjenog Kraljevstva koji je zabranio testove u atmosferi, u svemiru i pod vodom.

No, čak i više od šest desetljeća kasnije, tragovi eksplozija još uvijek se mogu otkriti u ekosustavu. Geolog James Kaste sa Sveučilišta William & Mary u Williamsburgu zadao je svojim studentima zadaću za ljetne praznike - donesite uzorke lokalno proizvedene hrane kako bi ih testirali na radioaktivni cezij.

Jedan student donio je uzorak meda iz Raleigha u Sjevernoj Karolini, čija je koncentracija cezija-137 bila 100 puta veća nego u svih ostalih uzoraka. Kaste je posumnjao da pčele u istočnom dijelu SAD-a koncentriraju cezij iz nuklearnih testiranja kad skupljaju peludna zrnca, i stoga je osmislio novo istraživanje kako bi provjerio tu hipotezu.

Bandaid

Ruski znanstvenici stvorili jedinstvenu "umjetnu kožu" za previjanje rana

koža
Istraživači s Instituta za teorijsku i eksperimentalnu biofiziku Ruske akademije znanosti (RAN) stvorili su jedinstvenu vrstu tkanine za previjanje rane, koju su nazvali "umjetna koža".

Takozvana "koža" nanosila bi se na ranu kako bi je zaštitila od infekcija i fizičkih oštećenja, a istovremeno bi omogućila rast stanica i osigurala da rana ne postane mokra ili presuha dok je ispod tkanine, prenosi Sputnik.

"Umjetna koža" napravljena je od kolagena ispunjenog dermalnim stanicama nazvanim fibroblasti, i sloja epitelnih stanica - keratinocita - koji nalikuje ljudskoj koži. Taj tanki materijal pospješuje zacjeljivanje rane i pruža dodatni kolagen.

Prema navodima istraživača, potrebno je dva dana da rana zacijeli, čak i kad se radi o ozbiljnim povredama.

Ova najmodernija tehnologija razvijena je u ruskom gradu Pushchino, gdje se nalazi sjedište RAN Instituta.

"Svake godine znanstvenici ovog instituta razviju desetke novih tehnologija i otkrića u području biologije, kemije, fizike, farmacije i drugih znanosti.", izjavila je Ekaterina Zinovieva, ministrica za investicije, industriju i znanost Moskve.

Nešto ranije, 2019. godine, tim američkih znanstvenika uveo je sličnu tehnologiju pomoću 3D printera za stvaranje slojeva žive kože na površini kože pacijenta. Tehnologiju su prethodno testirali na miševima.

Evil Rays

Tvrtka za moždane čipove Elona Muska, Neuralink, objavila je video majmuna koji svojim umom igra video igre

majmun
Neuralink, jedna od mnogobrojnih visokotehnoloških kompanija koje je osnovao Elon Musk, objavila je u četvrtak nevjerojatan video koji pokazuje makakija koji igra videoigre koristeći mikročip s umjetnom inteligencijom koji mu je ugrađen u mozak. Musk se i ranije hvalio eksperimentima na primatima, ali ovo je prvi put da je sve javno otkriveno, piše Business Insider.

Tijekom jedne od prezentacija 2019. godine, Musk je tvrdio da je tvrtka omogućila majmunu da "mozgom kontrolira računalo". Majmunu Pageru tvrtka je u mozak ugradila mikročip prije šest tjedana. On je u videu igrao igricu u kojoj na obojeni kvadrat pomiče kursor. Kada uspješno obavi taj zadatak, kroz cijev dobije malo slatkiša od banane.


Komentar: Više o ovoj transhumanističkoj tehnologiji:


Microscope 2

Najstariji moderni genom čovjeka rekonstruiran pomoću DNK lobanje stare 45.000 godina

lobanja
© Martin FrouzBočni pogled na uglavnom cjelovitu lubanju Zlatý Kůň
Analiza lobanje žene otkrivene u Češkoj otkriva da je bila među prvim Homo sapiensima koja je živjela u Evroaziji nakon što se naša vrsta preselila iz Afrike.

Najstarija ljudska DNK ikada pronađena pripada ženi koja je živjela u današnjoj Češkoj Republici prije više od 45.000 godina, otkrilo je istraživanje objavljeno u časopisu Nature Ecology & Evolution.

Drevni ljudski genom, kao i onaj iz neandertalaca, pokazali su da su se prvi i drugi vjerovatno križali negdje na Bliskom istoku nakon što su rani Homo sapiensi napustili afrički kontinent prije nekih 50.000 godina.

Prema tome, svi ljudi koji žive izvan Afrike obično nose oko 2 % do 3 % neandertalnog genoma. Vremenom je postajao sve kraći, tako da se njihova dužina sada koristi za određivanje kada je tačno živio nosilac genoma.

Na primjer, DNK žene koja je istraživačima poznata kao Zlaty kun (zlatni konj na češkom) izgleda da pokazuje duže dijelove neandertalske DNK od 45.000 godina stare Ust'-Ishim individue iz Sibira, do sada najstarijeg modernog ljudskog genoma.

Analiza sugeriše da je ona bila dio populacije koja se formirala prije nego što su se grupe koje su stvorile današnje Evropljane i Azijate razdvojile.

Rainbow

Da li je Rover snimio dugu na Marsu?

Duga na Marsu
© NASA's Perseverance Mars Rover/TwitterDuga na Marsu
Rover "Istrajnost" koji je na Mars sleteo u februaru uslikao je, čini se, neverovatan prizor - dugu na Crvenoj planeti, navodi NASA u objavi na Tviteru.

Naučnici su verovali da je pojava duge u suvoj atmosferi Marsa nemoguća, jer ovaj optički raritet iziskuje postojanje nebrojeno mnogo sićušnih kapljice vode kroz koje se prelamaju zraci sunčeve svetlosti.

Atmosfera na Marsu je, pak, veoma suva i sačinjena je od oko 95 procenata toksičnog ugljen-dioksida, četiri procenta azota i argona, dok samo jedan procenat čine kiseonik i vodena para. Iako se hemijski i fizički pokazatelji značajno razlikuju od Zemlje, čini se da su neki prirodni fenomeni mogući u oba sveta.

Duga na Crvenoj planeti je možda odraz sunčeve svetlosti kroz čestice prašine unutar optike fotoaparata, što je analogno odsjaju sočiva, kako navodi Dejv Laveri, izvršni direktor za istraživanje solarnog sistema u NASA.

"Rover se nalazio severno od helikoptera, pa kamera gleda gotovo pravo na jug oko 14 sati po lokalnom Marsovom olarnom vremenu, što su idealni uslovi da zalutala svetlost "ometa" sočiva kamere", rekao je Laveri, preneo je Forbs.

Međutim, pojedini stručnjaci smatraju da bi dugu mogli da izazovu i "ledeni lukovi" pošto je sneg primećen na polarnim delovima Marsa.

Blue Planet

Udar asteroida koji je ubio dinosaure iznjedrio je prašumu Amazona

asteroid
© SPLUdar asteroida prije 66 milijuna godina doveo je ne samo do izumiranja dinosaura, već i do drugih oblika života
Znanstvenici smatraju da su današnje tropske kišne šume na području Amazonije nastale nakon ogromnog udara asteroida za kojeg se mislilo da je odgovoran za kraj ere dinosaura.

Prije nego što je asteroid pogodio poluotok Yucatan u današnjem Meksiku, kišne šume na području Južne Amerike sastojale su se od znatno drugačijeg bilja te nisu bile bogate raznim cvjetajućim biljkama kao što je to slučaj danas.

"Da se vratite dan prije pada meteorita, šume bi imale otvorene krošnje s puno paprati, mnogo četinjača i dinosaura. Šuma kakvu vidimo danas produkt je jednog događaja prije 66 milijuna godina", rekao je paleobotaničar Carlos Jaramillo s instituta Smithsonian Tropical Research Institute.

Jaramillo i njegovi kolege analizirali su desetke tisuća uzoraka fosilizirane peludi i lišća pronađenih na sjeveru Južne Amerike koji datiraju ili iz perioda krede neposredno prije udara asteroida ili neposredno nakon udara, iz epohe paleocena.

Otkrili su da se biljna raznolikost smanjila za 45 posto nakon udara i da joj je trebalo otprilike 6 milijuna godina da se oporavi. Ostaci ugriza insekta na fosiliziranim listovima pokazali su da je nakon udara asteroida došlo i do smanjenja raznolikosti insekta, piše New Scientist.

Kišne šume Južne Amerike promijenile su se nakon te katastrofe. Nestalo je većine četinjača i paprati, a pojavile su se cvjetajuće biljke zvane kritosjemenjače. Šume je ubrzo prekrila gusta krošnja koja je dopuštala samo malom dijelu svjetlosti da dopre do tla.

Komentar: Kao što Pierre Lescaudron zaključuje u svom članku Sedam destruktivnih prolaza komete Venere pokraj Zemlje, čini se da događaje na razini izumiranja prati eksplozija života na našem planetu:
Unatoč prividnoj udaljenosti, kometarni događaji su stvarni i zapravo mogu biti jedan od glavnih pokretača života i smrti na Zemlji. Većina masovnih izumiranja potaknuta su kometarnim događajima i, što je zanimljivo, pratila ih je pojava složenijih životnih oblika.

Ovom fenomenu možemo svjedočiti, na primjer, na granici eoceona i oligocena (EO) gdje su brojne eocenske vrste izumrle i "zamijenjene" složenijom oligocenskom faunom:
Čak i otvoreniji krajolik omogućio je da životinje narastu do većih veličina nego što su bile u paleolcenskoj epohi 30 milijuna godina ranije. Morske faune postale su prilično moderne, kao i faune kopnenih kralježnjaka na sjevernim kontinentima. To je vjerojatno više posljedica umiranja starijih oblika nego posljedica evolucije modernijih oblika.
Izvor
Sličan je obrazac na granici krede-paleogena (K-Pt) (koji se pripisuje udaru Chicxulub) gdje su brojne vrste krede izumrle i "zamijenjene" su složenijom paleogenom faunom:
Paleogen je najistaknutiji po vremenu tijekom kojeg su se sisavci razvili iz relativno malih, jednostavnih oblika u veliku skupinu raznolikih životinja nakon događaja izumiranja krede-paleogena koji je okončao prethodni period krede.
Izvor
Ako veliki kometarni udari uzrokuju skokove u složenosti života na našem planetu, pitanje je: kako? Jedan od mogućih mehanizama je putem virusa koji se prenose kometima. Mainstream znanost sada pretpostavlja prisutnost organskog materijala u kometama. A znamo da virusi mogu prenijeti DNK svojim domaćinima.

Pa, jesu li glavni kometarni događaji povoljna prilika koju 'inteligentni dizajn' koristi za uklanjanje zastarjelih životnih oblika (masovno izumiranje) i uvođenje složenijih životnih oblika (životna eksplozija) putem novih DNK kodova koje nose prateći virusi?

To će biti tema budućeg članka.
Pogledajte također: I na engl.jeziku: