Naučnici su ispod najvećeg i najdubljeg kratera na Mesecu otkrili ogromnu količinu misteriozne mase nepoznatog porekla.

Prema istraživanju tima sa Univerziteta Bejlor u SAD-u, pod Ajtkenovim kraterom na južnom Mesečevom polu mogao bi da bude zakopani metalni materijal asteroida koji je u davnoj prošlosti udario u Zemljin prirodni satelit.

Naučnici smatraju da je došlo vreme za potpuni geofizički pregled Minča, da se vidi da li škotski moreuz skriva drevni meteorski krater.

Ideja da se takva struktura nalazi između zapadnih ostrva i kopnene Škotske prvi put je pomenuta 2008. godine.

Naučnici su pronašli dokaze na obali Škotskih hridi u kamenitim ostacima koji su nastali pod ogromnim udarcem.

Sada, tim iz Oksfordskog i Aberdin univerziteta veruje da može da odredi gde je svemirski objekt pao na Zemlju.

Dva proteina koja se nalaze u "mladoj krvi" pomlađuju strukture kod neurona i mogu biti razlog zašto mlada krv poboljšava kognitivne funkcije starijih mozgova, piše New Scientist.

Krv mladih osoba povezuje se sa smanjenim rizikom od mnogih bolesti, uključujući rak, bolesti krvožilnog sustava i Alzheimerovu bolest. No ona izgleda utječe i na bolje kognitivne funkcije.

Kako bi razumjeli zašto se to zbiva, biokemičar Thomas Sudhof i njegovi kolege sa sveučilišta Stanford usporedili su utjecaj dva seruma mišje krvi na ljudske neurone, odnosno živčane stanice. Jedan serum bio je od krvi mladih miševa, starih samo dva tjedna, a drugi od miševa starih između 12 i 15 mjeseci.

Znanstvenici su otkrili kako je krvni serum mladih miševa imao snažan učinak na ljudske neurone. Uzrokovao je rast brojnih ključnih struktura potrebnih za komunikaciju stanica i doveo do stvaranja većeg broja sinapsi. Krvni serum starijih miševa nije pokazao nikakav utjecaj na živčane stanice.

Čudnovati proteini

Analizirajući razlike ta dva krvna seruma, Sudhof i njegovi kolege otkrili su da je krv mladih miševa bogata s dva proteina, THBS4 i SPARCL1, od kojih oba utječu na rast i organizaciju stanica u tijelu.

Kada su izdvojili samo te proteine i primijenili ih na ljudske neurone, također su uočili "značajno poboljšano" formiranje i aktivnost sinapsi.

"Osim što omogućuju zdravo starenje, ovi se proteini u budućnosti mogu koristiti i za liječenje neurodegenerativnih bolesti", rekao je biomedicinski stručnjak Thomas Fath sa sveučilišta Macquarie.

Pomama za mladom krvlju

Pomama među imućnijim građanima svijeta za krvlju mladih ljudi, koliko god ovo bizarno zvučalo, krenula je početkom 2000-ih kada su istraživanja na miševima pokazala obećavajuće rezultate, piše The Verge.

Rusko Ministarstvo za izvanredna stanja pokazalo je novi uređaj koji presreće i "slijeće" prijeteće dronove koji prekidaju operacije spašavanja u katastrofama.

Lokalni mediji su prenijeli kako je prijenosni uređaj prikazan na vježbama izvedenim tijekom međunarodne izložbe o katastrofama u Moskvi u subotu.

Tehnologija omogućuje operativcima presretanje bilo kakvih neovlaštenih bespilotnih letjelica koji djeluju u katastrofalnim zonama i dovode ih u prisilno slijetanje. "Prisutnost civilnih dronova tijekom katastrofa dugo je bila izazov za spasiteljske timove jer predstavljaju opasnost ometanjem rada letjelica za pomoć, kao što su kanaderi, bombarderi ili helikopteri za medicinsku pomoć.

Izvješća nisu pojasnila kako točno novi uređaji prisiljavaju dronove na slijetanje. Tvrtke u različitim državama pružaju različite načine za borbu protiv dronova, kao što je ometanje njihovog signala i preuzimanje kontrole vozila usred leta. Drugi nude više "nasilna" rješenja, kao što su pucanje na dronove mrežama i laserima.

Posljednjih godina, zbog sve veće zabrinutosti i zbog njihove distribucije i dostupnosti, došlo je do porasta tehnologije bespilotnih letjelica. U siječnju je nekoliko dronova koje vode lokalni entuzijasti izazvalo kaos i paniku u zračnim lukama Heathrow i Gatwick u Londonu, zadržavajući i prizemljujući više od 1.000 letova.

Bilo je i izvješća o korištenju dronova za terorističke napade. U kolovozu, par eksplozivnih dronova je upotrijebljeno u zavjeri za atentat na venezuelanskog čelnika Nicholasa Madura. Slično tome, militanti u Siriji nekoliko su puta koristili domaće dronove kako bi pogodili zračnu bazu Hmeim, na kojoj se nalaze ruski zrakoplovi.

Pentagon agencija, zadužena za razvoj nove tehnologije za američku vojsku, kaže da za će samo nekoliko godina započeti ljudski pokusi sa senzorima, koje nositelju daju telepatske sposobnosti.

Profesor Jacob Robinson sa Sveučilišta Rice, koordinator istraživačke skupine Agencije za napredne istraživačke projekte obrane (DARPA), izjavio je za Express da će sučelje mozga i računala moći telepatski zapovijedati "aktivnim sustavima cyber obrane", kao i "rojevima bespilotnih vozila." Istraživač je istaknuo kako će tehnologija ukloniti "latenciju veze" između uma i tijela.

"Postoji kašnjenje između moje misli i kretanja mišića potrebnih za interakciju s vanjskim svijetom. Dakle, ideja je da ako možemo komunicirati s mozgom u vanjskom svijetu bez potrebe pomicanja mišića, onda bismo mogli imati puno bržu vezu s vanjskim uređajima.

DARPA se nada da će početi testirati futurističku tehnologiju na ljudima u naredne četiri godine. Glavna prepreka, kaže Robinson, je dobivanje odobrenja od Uprave za hranu i lijekove (FDA). Profesor je naglasio da slušalice neće biti samo vojne svrhe.

"Nakon kliničkih ispitivanja možemo zamisliti razvijanje potrošačkih proizvoda koji uključuju tradicionalnu tranziciju, a vrijeme razvoja može biti između deset i dvadeset godina", kazao je.

Robinson je priznao da uvijek postoji "dodatna zabrinutost" kada američka vlada razvija tehnologije koje bi se mogle zloupotrijebiti, ali je inzistirala da postoje propisi kako bi se osiguralo da njegovo istraživanje ne krši etičke standarde.

"Za neuronske tehnologije, posebno, postoji skup smjernica koje zajednica razvija, nazvane neuronsko-etički standardi. I dok razvijamo ovu tehnologiju, u stalnom smo kontaktu s etikom na temu: Kako zaštititi ovu tehnologiju od zlouporabe."

Razvoj tehnologije upravljanja umom postao je središnji fokus aktivnosti DARPA-e. Pentagon je u veljači priopćio kako prihvaća prijedloge za "neurotehnologiju sljedeće generacije" kako bi pomogao u jačanju već postojećih istraživanja neuronskog sučelja.

Agencija je puno uložila u tehnologiju mozga od 2013. godine, kada je predstavila svoju inicijativu BRAIN (Brain Research through Advancing Innovative Neurotechnologies - Istraživanje mozga kroz promicanje inovativnih Neurotehnologija), koja se sastoji od nekoliko programa koji se bave "revolucionarnim" napretkom u neuroznanosti.

Treba pratiti aktivnost vulkana Velika Udina na Kamčatki zbog opasnosti od velike erupcije, zaključili su naučnici, proučivši podatke seizmoloških stanica postavljenih na vulkanu.

Kako se navodi, vulkan Velika Udina koji se nalazi u ključevskoj grupi vulkana (u koju ulaze i Ključevski, Bezimeni, Kamen), donedavno je smatran ugašenim. Kamčatsko odeljenje jedinstvene Geofizičke službe Ruske akademije nauka, koje radi od 1961. godine, registrovalo je u ovom regionu samo jednu aktivnost.

Stručnjaci uveravaju da su potresi, od jeseni 2017. godine, sve češći i njihova snaga konstantno raste. Od maja do jula 2018. godine u rejonu vulkana registrovano je 559 zemljotresa. U februaru ove godine registrovan je zemljotres magnitude 4,3 stepena po Rihteru. Tokom celokupnog posmatranja, to je bio najveći zemljotres u tom delu ključevske grupe vulkana.

Direktor laboratorije za seizmološku tomografiju Instituta za naftogasnu geologiju i geofiziku "A. A. Trofimuk" Ruske akademije nauka, akademik Ivan Kulakov smatra da će erupcija vulkana, ako počne, najverovatnije biti eksplozivnog tipa. Isti slučaj je bio i sa Bezimenim - smatran je ugašenim vulkanom sve dok 1956. godine nije došlo do jake erupcije.

"Kada vulkan dugo miruje, njegova prva eksplozija biće katastrofalna. Ogromna količina pepela će završiti u vazduhu, a to može biti pogubno ne samo za okolna područja već i ceo svet", rekao je Kulakov.

Prema rečima stručnjaka Kamčatskog odeljenja Geofizičke službe RAN, nastavlja se sa pažljivim posmatranjem vulkana Velika Udina. Naučnici nameravaju da iskoriste različite pristupe proučavanju giganta, koji mogu pomoći da se detaljno istraži navodno buđenje Udine.

Kuglaste ili kugličaste munje vrlo su rijetka i do dan-danas nerazjašnjena pojava. Toliko su neobične da ih mnogi očevici doživljaju kao svemirske letjelice (NLO, neidentificirani leteći objekti) ili kao čudna, eterična bića.

O uzroku te pojave postoje mnogobrojne hipoteze, neke manje, a neke više uvjerljive, a jedna od bizarnijih tvrdi da se uopće ne radi o munji, već o "mjehuru svjetla", piše Science Alert.

Najnovija studija naziva "Physics of a ball lightning in a form of a bubble of light", objavljena u časopisu Optik, iznijela je nove informacije koje idu u prilog toj neobičnoj hipotezi da se zapravo radi o svjetlu zarobljenom unutar tankog mjehura zraka.

Ponašaju se vrlo čudno

Formiranje kugličastih munja jako je teško predvidjeti. Pojavljuju se u obliku žućkaste svjetleće kugle promjera 10 do 20 centimetara, a ponekad i do par metara. Kratko vrijeme se lagano kreću iznad tla te nakon desetak sekundi nestaju. Povezuju se s grmljavinskom olujom, ali traju duže od bljeska munje.

Već je prije nekih desetak godina fizičar Vladimir Torchigin iz Ruske akademije znanosti došao do teze da atmosferska pojava koju nazivamo kuglastom munjom uopće nije munja, nego fotoni koji se odbijaju unutar zračnog mjehura koji su sami stvorili.

U najnovijoj studiji Torchigin dodatno formulira tu svoju hipotezu te objašnjava kako se pri odgovarajućim atmosferskim uvjetima stvara tanak sloja zraka koji lomi svjetlo. Taj sloj zraka, koji pomalo nalikuje mjehuriću, može učinkovito fokusirati svjetlo poput leće, pojačavajući ga dovoljno da se unutar njega uguraju čestice zraka i da se proizvede dugotrajniji mjehur svjetla.

Njegova hipoteza ne objašnjava u potpunosti nasilnije nestanke kuglastih munja, spektrografske analize te pojave, poput one koju su izradili kineski znanstvenici, ili miris sumpora koji često prati taj neobičan fenomen.

No on u najnovijoj studiji predstavlja neke brojke koje bi mogle dovesti do potrebnih eksperimenata koji će, jednom za svagda, potvrditi ili osporiti tu hipotezu.

Astronomi su pronašli egzoplanet koji je toliko rijedak da su ga nazvali "zabranjeni planet", navodi se u novoj studiji. Tehnički poznat kao NGTS-4b, planet je tri puta veći od Zemlje i 20% manji od Neptuna. Također je topliji od Merkura s temperaturom od 1000 stupnjeva Celzija, a posjeduje i svoju vlastitu atmosferu, piše CNN.

Međunarodni tim astronoma uočio je mali planet putem postrojenja za traženje egzoplaneta Next-Generation Transit Survey. Njegova masa je 20 puta veća od mase Zemlje, a oko svoje zvijezde okrene se u punoj orbiti za 1,3 dana. Studija koja detaljno opisuje planet objavljena je u ponedjeljak u časopisu Monthly Notices Kraljevskog astronomskog društva, nakon prošlotjednog otkrića 18 egzoplaneta veličine Zemlje.

Prvi takav planet u 'Neptunijskoj pustinji'

To je prvi takav egzoplanet koji je pronađen u "Neptunijskoj pustinji", tj. području blizu zvijezda gdje se inače ne mogu pronaći planeti veličine Neptuna, budući da su planeti bombardirani zračenjem zvijezda i ne mogu održavati svoju plinovitu atmosferu. Isparavaju, ostavljajući samo stjenovitu jezgru.

Međutim, usprkos tome, planet NGTS-4b i dalje ima plinovitu atmosferu. Prema mišljenju astronoma, planet se ili pomaknuo u to područje tijekom posljednjih milijun godina, ili je sam planet nekoć bio veći, a atmosfera je u procesu isparavanja.

"Ovaj planet mora biti žilav - nalazi se točno u zoni u kojoj smo očekivali da planeti veličine Neptuna ne mogu preživjeti", rekao je Richard West u priopćenju, autor studije i glavni istraživač sa Sveučilišta u Warwicku.

"Zaista je nevjerojatno da smo pronašli tranzitni planet kroz zatamnjenje zvijezde manje od 0,2% - to nikada prije nije bilo učinjeno putem teleskopa na tlu, i bilo je sjajno pronaći ga, nakon godinu dana rada na ovom projektu."

West je potvrdio da sada pretražuju podatke kako bi vidjeli mogu li pronaći još koji planet u "Neptunijskoj pustinji". "Možda je pustinja zelenija nego što se nekad mislilo", dodao je.

U novoj studiji CNRS Centra za molekularnu biofiziku u Francuskoj, naučnici su otkrili vanzemaljsku organsku materiju "zarobljenu" u vulkanskim stenama duž planine Makondžva u Južnoj Africi, starim više od tri milijarde godina.

Od rane istorije Sunčevog sistema, meteoriti i druge svemirske stene "bombardovale" su Zemlju, a prema nekim teorijama, donele su i gradivne blokove života koji su omogućili nastanak života na Zemlji. Nalaz vanzemaljske organske materije u planinama Južne Afrike izgleda da potvrđuje te teorije, prenosi sajt "Advokator".

"Ovo je prvi put da smo pronašli stvarne dokaze za vanzemaljski ugljenik u zemaljskim stenama", kaže Frances Vestal, astrobiolog iz CNRS Centra za molekularnu biofiziku u Francuskoj.

U Džozefsdal Čertu, vulkanskom ležištu u regionu planine Makondžve, istraživači su otkrili plitki sloj stena koji je pokazivao neke abnormalne karakteristike.

Među njima su postojale dve vrste nerastvorne vanzemaljske organske materije, što bi bila i najstarija organska materija vanzemaljskog porekla koja je pronađena na Zemlji, prenosi kanadski sajt.

Osim toga, na nekim stenama su pronađene nanočestice nikla, hroma i gvožđa, nešto što nije uobičajeno među stenama koje su nastale na Zemlji. Ta činjenica takođe sugeriše da se pomenuti sloj kamenja pojavio zahvaljujući sudarima sa svemirskim stenama koje dolaze iz dubokog svemira, objasnio je Didijer Gurije, vodeći autor studije, istraživač iz "PSL Riserč juniversiti".

U zaključku, naučnici su izneli teoriju da je vanzemaljska organska materija padala na zemlju sa mikrometeoritima koji su se mešali u atmosferi s vulkanskim pepelom, a zatim su zarobljeni u vulkanskim stenama planine Makondžve u Južnoj Africi.

Ispod površine severnog pola Marsa nalazi se ogroman rezervoar zamrznute vode, otkrila su nova istraživanja. Pronađene rezerve bile bi dovoljne da pokriju čitavu Crvenu planetu vodom.

Koristeći poseban radar, naučnici su ispod severnog pola Marsa otkrili zaleđenu vodu zarobljenu između peščanih slojeva.

"Ovo je i za nas bilo veliko iznenađenje", rekao je za Gizmodo Stefano Neroci, vođa istraživanja sa Univerziteta u Teksasu.

Ogroman rezervoar formirao se tako što su se slojevi leda izmešali sa peskom tokom stotina miliona godina. Nalazi se oko dva kilometra ispod severnog pola.

Naučnici su i pre ovoga verovali da se tu nalaze slojevi leda, ali su mislili da se radi o mnogo manjoj količini.

Sada, međutim, radarsko skeniranje iz orbite pokazuje da ima mnogo više leda nego peska, što rezervoar čini trećim najvećim na Crvenoj planeti, odmah iza polarnih kapa.

U slojevima rezervoara odnos leda i peska kreće se od 61 do 88 odsto, što je mnogo više nego što se ranije mislilo. Ukoliko bi bio donet na površinu i otopljen, bilo bi dovoljno da pokrije čitavu površinu Marsa sa metar i po vode.

Istraživanje je objavljeno u časopisu Geophysical Research Letters, a nova posmatranja su obavljena pomoću "Šarada" (Shallow Radar - SHARAD), instrumenta koji se nalazi na Nasinoj letelici "Mars Reconnaissance Orbiter".