Dolazi Nemesis

Kao što svi znamo, naš zvjezdani sustav napaja jedna zvijezda, Sunce. Pa, pretpostavlja se da je naš zvjezdani sustav sustav s jednom zvijezdom jer vidimo samo jedno sunce kako izlazi svakog jutra. Međutim, to je zapravo vrlo neobična konfiguracija jer je većina zvijezda koje astronomi opažaju dio višezvjezdanog sustava (najčešće dvojnog).

Na temelju podataka NASA-inog opservatorija za promatranje u rendgenskom dijelu elektromagnetskog spektra Chandra, procjenjuje se da više od 80% svih zvijezda može biti bilo u dvojnim ili višezvjezdanim sustavima.¹ Grazia i Milton, koji su proučavali 60 zvjezdanih sustava koji su najbliži našem, došli su do usporedivog zaključka:

61% od 60 najbližih zvijezda su dijelovi dvostrukog (binarnog) ili trostrukog zvjezdanog sustava.²

Model zvijezde-blizanca u našem Sunčevom sustavu je interesantna mogućnost, ne samo zato što bi to moglo objasniti mnoge "anomalije" koje pokazuje hipoteza o jednoj zvijezdi. Kao što je naveo Institut za binarno istraživanje (Binary Research Institute, BRI):

... pronađeno je da jednadžbe eliptične orbite bolje predviđaju brzine precesija od Newcombove formule, pokazujući daleko veću preciznost u posljednjih stotinu godina. Osim toga, čini se da model pokretnog zvjezdanog sustava rješava niz problema teorije o nastanku solarnog sustava, uključujući nedostatak Sunčevog kutne količine gibanja. Iz tih razloga, BRI je zaključio da je naše Sunce najvjerojatnije dio binarnog sistema s dugim ciklusom.³

Imajte na umu da su binarni sustavi koji su identificirani u tekstu iznad sastavljeni od zvijezda dovoljno jakih da mogu biti otkrivene s teleskopom. To znači da postotak binarnih sustava može biti čak i veći, jer neki sustavi mogu uključivati "ugašene" zvijezde, kao što su takozvani "smeđi patuljci", na primjer.

Za plazma kozmologe, binarni sustav je logičan način putem kojih se pojedinačne zvijezde mogu nositi s visokim električnim stresom, uzrokujući da određena zvijezda prođe kroz proces fisije (tj. podjele na dva ili više dijelova).⁴ Kada se kugla podijeli na dvije kugle iste veličine, ukupna masa će ostati ista (materija ne nestaje), ali ukupna površina ovog para će biti oko 26% veća od površine izvorne kugle.⁵ To povećava ukupnu površinu koja je izložen električnom polju i na taj način smanjuje gustoću struje (ampera po kvadratnom metru). Dakle, električki inducirana fisija omogućuje zvijezdama da smanje električni stres kojem su podvrgnute tako što ga rašire između dvije ili više zvijezda.

Zbog niže razine električnog stresa koji djeluje na binarni sustav nakon fisije, smeđi patuljci (zvijezde izložene slabom električnom polju, stoga imaju smanjenu svjetlinu) bi trebali biti sasvim uobičajeni u binarnim sustavima:

Ako članovi nastalog binarnog para ispadnu nejednake veličine, veći će vjerojatno imati veću gustoću struje - ali još uvijek nižu od izvorne vrijednosti. (To pretpostavlja da se ukupni naboj i ukupna vodeća struja u odnosu na izvornu zvijezdu distribuira na nove zvijezde proporcionalno njihovim masama.) U ovom slučaju, manji član para može imati tako nisku vrijednost gustoće struje da je spusti, naglo, do statusa "smeđeg patuljka" ili čak "plinovitog diva".⁶

Jasno je da su binarne zvijezde vrlo česte, vjerojatno čak i češće nego što je priznato u znanstvenoj literaturi. Dakle, da li je naše Sunce još jedan anomalija u svemiru koji je prilično ispunjen anomalijama kakvog ga prikazuje standardna znanost? Je li to stvarno sam?

Značajan trag da naša zvijezda može u stvari biti dio binarnog sustava pojavila se u časopisu Nature 19. ožujka, 1982.,⁷ kada su paleontolozi David Raup i Jack Sepkoski razotkrili ciklički uzorak događaja masovnog izumiranja u fosilnim ostacima.⁸ Njihovo istraživanje otkrilo je da je tijekom posljednjih 250 milijuna godina, Zemlja redovito iskusila masovna izumiranja [...]

1. 1 Cruttenden, W., Izgubljena zvijezda, str.111
2. 2 De Grazia, A. i Milton, ER, Solaria Binaria, str
3. 3 'Uvod u binarnu popratnu teoriju', Institut za binarna istraživanja. Pogledajte ovdje: www.binaryresearchinstitute.org/bri/research/introduction/theory.shtml
4. 4 Scott, D. The Electric Sky, str. 157-159 (prikaz, stručni)
5. 5 Scott, DE, 'Electric cosmology - Stellar Evolution', The Electric Sky, mrežna verzija. Vidjeti: electric-cosmos.org/hrdiagr.htm
6. 6 Scott, D., The Electric Sky, str.158
7. 7 Raup, D. i Sepkoski, J., 'Masovna izumiranja u morskim fosilima', Znanost, svezak 215, izdanje 4539, str. 1501-1503
8. 8 Prema izračunima koje su izvršili Raup i Sepkoski, vjerojatnost da će ciklus masovnog izumiranja od 27 MY nastati slučajnom slučajnošću manja je od 1%.

• Naglo smrznuti mamuti i kozmičke katastrofe
• Je li Zemlja 'ukrala' Marsovu vodu?
• Sedam destruktivnih prolaza komete Venere pokraj Zemlje
• Vulkani, potresi i 3600-godišnji ciklus kometa

• Je li Sunce dio binarnog zvjezdanog sustava? - Šest razloga za razmatranje
• Sott Exclusive: Nemesis, a ne 'Nibiru' - Pojašnjavanje mainstream izvješća o 'velikom devetom planetu' koji povremeno šalje komete na naš put

• Iza naslova: Zemljine promjene u električnom svemiru: Jesu li klimatske promjene doista uzrokovane čovjekom?
• MindMatters: Sveti gral, kometi, Zemljine promjene i Randall Carlson
• Prilagodite izvješće o ledenom dobu 2030.: Intervju s Laurom Knight-Jadczyk i Pierreom Lescaudronom

• Zlatno doba, psihopatija i šesto izumiranje
• Kraj neandertalaca povezan s okretanjem Zemljinih magnetskih polova, sugerira studija

• DNK prati misteriozne Denisovce do tibetanske špilje, ljudi su se sparili s dvije njihove populacije
• Čišćenje prljavštine u Denisovoj špilji: utočište za hominine i dom medvjeda, vukova i hijena
• Znanstvenici su otkrili da je "šačica" neandertalaca doprinijela ukrštanju DNK svih modernih ljudi

• Kraj neandertalaca povezan s okretanjem Zemljinih magnetskih polova, sugerira studija