Porijeklo zlata je još uvijek misterija, a naučnici su otkrili asteroid koji sadrži dovoljno vrijednih metala koji bi teoretski svakoj osobi na Zemlji donijeli blizu bilion dolara.

Radi se o asteroidu Psyche 16 koji se nalazi između Marsa i Jupitera, a koji sadrži ogromne količine zlata, željeza i nikla. Sada je na naučnicima da svoje otkriće i dokažu, a američka svemirska agencija NASA planira započeti taj proces 2022. godine.

No, postavlja se pitanje da li se može iskoristiti zlato iz svemira. Profesor John Zarnecki, predsjednik Kraljevskog astronomskog udruženja, procjenjuje da bi bilo potrebno 25 godina za dokazivanje koncepta, a 50 godina za početak komercijalne proizvodnje. Naravno, to zavisi od dvije ključne stvari, ekonomske izvodljivosti i napretka svemirske tehnologije.

Također, mnoge svjetske sile bi se željele "dokopati" zlatnog asteroida, a Kina definitivno planira dominirati.

Mitch Hunter-Scullion, osnivač britanske kompanije Asteroid Mining Company, za BBC je rekao da je ovo definitivno naredni industrijski "boom".

Tajanstveni svjetovi kruže oko Teegardena, jedne od nama najbližih zvijezda, te mogu imati atmosferu podobnu za razvoj živih bića, piše The Sun. Unatoč udaljenosti od 12,5 svjetlosnih godina od Zemlje, znanstvenici tvrde da su Teegarden B i C svjetovi malo bliži našem planetu.

"Dva planeta nalikuju unutarnjim planetima našeg Sunčevog sustava. Oni su malo teži od Zemlje i nalaze se u takozvanoj nastanjivoj zoni, gdje voda može biti prisutna u tekućem stanju", rekao je vodeći znanstvenik dr. Mathias Zechmeister sa Sveučilišta u njemačkom Göttingenu.

Astronomi smatraju da bi ta dva planeta mogla biti dio većeg sustava oko Teegardena, male zvijezde koja sjaji upola slabije od Sunca. Planete je pronašla međunarodna skupina znanstvenika koja je tri godine pratila njeno kretanje, a njihovo je istraživanje objavljeno u časopisu Astronomy & Astrophysics. Opažanja u opservatoriju Calar Alto u Španjolskoj ukazivala su na to da je loptu vrućeg plina povlačila gravitacijska privlačnost dvaju planeta. Čini se da su oba stjenovita i nalaze se u zoni pogodnoj za život. Znanstvenici misle da na svojoj površini imaju tekuću vodu. Procjenjuje se da unutarnji planet ima prosječnu temperaturu od oko 20 °C, dok je vanjski malo hladniji s otprilike -47 °C.

Možda su i naseljeni

"Oba planeta oko Teegardena su potencijalno useljiva. Na kraju ćemo vidjeti jesu li uistinu useljivi i možda čak naseljeni", izjavio je za član tima dr. Ignasi Ribas iz Instituta za svemirske studije Katalonije.

Teergardenova udaljenost od Zemlje i obilje potencijalnih nepoznatih planeta čine ovu zvijezdu glavnim kandidatom u potrazi za izvanzemaljskim životom. Ovaj sustav će vjerojatno biti glavna meta NASA-inog nasljednik Hubblea, teleskopa James Webb, koji će biti lansiran 2021. godine. James Webb će skenirati udaljene planete kako bi pronašao znakova da njihove atmosfere podržavaju život.

Nedavno se na površinu Crvene planete srušio meteorit i napravio krater širine 15 do 16 metara. Slika najnovije kosmičke posljedice se jasno vidi i na snimcima koje je napravio NASA Mars Reconnaissance Orbiter, koji Mars "fotografiše" već 13 godina uz pomoć High Resolution Imaging Science Experiment (HiRISE) kamere.

Fotografija u boji snimljena je u aprilu, da bi do javnosti došla 6. juna, te na njoj može da se vidi velika crno-plavičasta "modrica" koja je potpuno transformisala do tada monotonu crvenkastu površinu prekrivenu marsovskom prašinom. Budući da letjelica nije snimila sudar, nije poznato kada je krater tačno nastao, a pretpostavlja se negdje između septembra 2016. i februara 2019. godine.

NASA je objavila slike vrlo neobične planine na površini asteroida. Ovo prirodno čudo nazvano je Ahuna Mons i pronađena je na površinama Ceresa, patuljastog planeta za koju se vjeruje da je najveća svemirska stijena u Sunčevom sustavu.

Ceres se nalazi u glavnom asteroidnom pojasu između Marsa i Jupitera. Fotografije je poslala sonda nazvana Dawn, koja se trenutno nalazi u orbiti oko Ceresa, ali je zapravo mrtva nakon što joj je ponestalo goriva. Prošle godine, NASA je objavila kako će se sonda nastaviti kretati oko Ceresa 'desetljećima', ali nije otkrila hoće li preživjeti kao 'ljuska' ili 'umrijeti' u sudaru u nekom trenutku u budućnosti, javlja Metro.
Nova se slika temelji podacima mapiranja koje generira Dawn. NASA je napisala: 'Ahuna Mons je nešto što je čovječanstvo nikada prije nije vidjelo. Kao prvo, njezine padine nisu ukrašene starim kraterima, već mladim vertikalnim prugama. Prema novoj hipotezi o njezinu podrijetlu smatra se da je mjehur blata izronio iz dubine unutar patuljastog planeta i progurao se kroz ledenu površinu kroz slabu točku bogatu reflektirajućom soli, a onda se smrznuo.'

Jesu li djeca prazne ploče, spužve koje upijaju sve što vide i komad gline koji možemo oblikovati prema vlastitim idealima ili je većina njihova budućeg karaktera i inteligencije zapisana u genima i ne može se mnogo mijenjati? Znanstvenici imaju odgovor na to pitanje, tvrdi jedan od svjetski najpoznatijih genetičara i psihologa Robert Plomin, koji je veći dio svoje karijere posvetio proučavanju blizanaca.

Ako osjećate velik pritisak oko odgoja svoje djece, možete se opustiti, tvrdi Plomin. Kako ih odgajate mnogo je manje bitno nego što mislite. U velikom intervjuu za časopis New Scientist Plomin je podijelio svoje zaključke do kojih je došao tijekom desetljeća ispitivanja utjecaja DNK na sve moguće ljudske osobine, od tjelesne težine i visine do karaktera i školskog uspjeha. Njegova je poruka da je u vječnoj debati "jesu li bitniji geni ili odgoj" odgovor vrlo jednostavan: geni pobjeđuju svaki put.

Na čemu Plomin temelji svoje zaključke?

Plomin je više od četiri desetljeća provodio i sudjelovao u znanstvenim istraživanjima jednojajčanih i dvojajčanih blizanaca, kako onih koji su odgojeni u istom kućanstvu tako i onih koji su posvojeni i odrasli odvojeno. Istraživao je i posvojenu djecu koja su zajedno odrastala, iako genetski nisu imala nikakve povezanosti. Danas radi na Institutu za psihijatriju na King's Collegeu u Londonu te kao predsjednik Udruženja za bihevioralnu genetiku. Iz njegovih brojnih istraživanja, i sličnih istraživanja koje su proveli njegovi kolege, nametnuli su se neki zaključci iza kojih stoje čvrste brojke.

Na što sve utječu geni?

Geni definitivno utječu na razvoj inteligencije i karakternih osobina, pa čak i sklonosti debljanju, što je pokazano velikim brojem istraživanja na jednojajčanim i dvojajčanim blizancima te posvojenim braćom i sestrama. Ako 0 znači jednaku razliku kao između potpunih stranaca, a 1 potpuno identični razvoj, korelacija indeksa tjelesne težine kod braće i sestara je 0,4. Ljudi si to objašnjavaju time što djeca dobivaju istu hranu u istom kućanstvu, no korelacija pada na 0 kada se promatraju posvojena djeca koja odrastaju u istoj obitelji, što znači da je za sličnost odgovoran genetski faktor.

Kod inteligencije, braća i sestre odgojeni u istoj obitelji pokazuju korelaciju od 0,6, dok posvojena djeca pokazuju korelaciju od 0, bez obzira na to što su ih odgojili isti roditelji. Jednojajčani blizanci pokazuju korelaciju od 0,74 čak i kada su odgojeni odvojeno, što znači da geni određuju čak tri četvrtine naše inteligencije.

Koliko geni određuju razlike među ljudima?

Plomin ističe kako se otprilike polovina svih razlika između ljudi, koju god osobinu promatrali, može objasniti utjecajem gena. Na ostatak razlika utječe okoliš, no utjecaj okoliša je nasumičan, nepredvidiv. Te je razlike teško pripisati odgoju te su vjerojatno odgovorniji drugi brojni faktori. Primjerice, dva brata koja su odrasla u istoj obitelji jednako su različiti kao i dva brata koja su dana na posvajanje i odrasla u dvije različite obitelji.

U Kini je razvijen novi radar, koji rješava brojne probleme dosadašnjih uređaja.

Vidi daleko iza horizonta, jednostavan je za rukovanje i omogućava obaranje američkih nevidljivih aviona, otkriva inžinjer koji ga je razvio u intervjuu za časopis "Naval and Merchant Ships".

Američka moć je, između ostalog, zasnovana na velikoj prednosti u vazdušnim oružanim snaga. Dugo nijedna druga zemlja nije imala borbene avione i bombardere sa tzv. stelt tehnologijom, a danas je imaju i Kina i Rusija.

Ovi avioni nisu nevidljivi u pravom smislu te riječi, ali standarni radari ih veoma teško registruju zato što odbijaju elektromagnetne talase koje ti radari emituju. Da bi raketa došla do cilja, morala bi da identifikuje signal, a sada je taj trik navodno uspio Kini.

Radarski sistem, koji je razvio Liu Jongtan, predstavlja savršeniju verziju poznatog visokofrekvencijskog radara s površinskim talasima ("High Frequency Surface Wave radara", HFSWR), otkriva inžinjer u intervjuu.

Glavna prednost ovih sistema je u tome, što za razliku od uobičajenih radara, vide iza horizonta. Oni imaju pregled nad širokim prostorom, a da im pritom nije potreban leteći sistem, jer emituju površinske talase koji se prostiru duž zaobljene površine Zemlje.

"Verzija sistema s podrškom s kopna prepoznaje neprijateljske objekte sa udaljenosti od više stotina kilometara, što doprinosi proširenju dometa kineskih pomorskih sistema za rano upozoravanje i odbranu", objašnjava Liu Jongtan.

"South China Morning Post" izvještava da je Liu Jongtan početkom godine dobio najveće priznanje koje Kina dodjeljuje naučnicima i novčanu nagradu od 1,1 milion evra za radarski sistem, koji će činiti "prvu liniju odbrane zemlje".

Kada su ljudi napadnuti pokreće se naša reakcija za borbu ili bijeg, a ispostavilo se kako to isto vrijedi i za biljke. Istraživači su snimili novi videozapisi koji mijenja način na koji ljudi gledaju na biljke.

Studija sa Sveučilišta Wisconsin u Madisonu objavljena 14. rujna u časopisu Science otkrila je kako biljka prilikom ozlijede, oslobađa signal sličan živčanom sustavu u cijelom tijelu, slično kao i kod odgovora na bol kod ljudi i životinja.

Kada je čovjek ozlijeđen, senzorne stanice u našem tijelu upozoravaju živčani sustav da oslobodi neurotransmiter glutamat. On potiče dio našeg mozga koji oslobađa adrenalin, te pokreće naš odgovor na borbu ili bijeg.

Biljke nemaju živčani sustav, ali videozapisi kojeg su snimili znanstvenici, u ovom istraživanju ozlijeđenih biljaka, pokazuje kako imaju vlastitu verziju reakcije "borbe ili bijega" kada su napadnute.

Budući da im nedostaje živčani sustav, biljke nemaju neurotransmitere, ali još uvijek imaju glutamat. U videu, biljku je ugrizla gusjenica i oslobađa se glutamat na mjestu ugriza. Time se aktivira kalcijev val koji ide kroz cijelo tijelo biljke, što potiče biljku da oslobodi vlastiti hormon stresa.

Svijet je pun nevjerojatnih i iznenađujućih stvorenja. Pogotovo se unutar naših oceana skrivaju neobična i tajanstvena bića. Neka od njih žive na takvim dubinama, da vrlo rijetko imamo prilike proučavati i snimati ih, piše Animal Channel.

Jedno od takvih rijetko viđenih podvodnih stvorenja jest i hobotnica tremoctopus koja se na engleskom govornom području često naziva i "blanket octopus" (hobotnica pokrivač) jer ima dugo, tanko i ravno tijelo koje izgleda poput pokrivača. Ove životinje provode svoje dane plivajući kroz Atlantski i Tihi ocean.

Godine 2019. ronilac je snimio dvije takve hobotnice kako plivaju uz obalu Filipina. Objavio je njihovu video snimku na YouTubeu, a snimka je ubrzo postala viralna.

Čudno se pare

Ova vrsta hobotnice spada u neke od najčudnijih parova podmorja. Naime, razlika između veličina mužjaka i ženke je zapanjujuća, piše National Geographic.

Već neko vrijeme znanstvenici ozbiljno tragaju za vanzemaljskim životom u našem Sunčevom sustavu, a jedan od najvećih kandidata za mjesto na kojem bi tako nešto bilo moguće jest Europa, Jupiterov mjesec.

Sada su otkrivene naznake da bi ocean skriven ispod njegove zaleđene površine mogao biti slan i sličan našem moru, zbog čega bi mogao biti dodatno pogodan za razvoj života kakav poznajemo, piše New Scientist.

Mnogi astrobiolozi sve su većeg uvjerenja da u našem Sunčevom sustavu postoji izvanzemaljski život, no pritom manje nade polažu u egzistenciju neke izrazito razvijene civilizacije, a više u postojanje jednostavnijih oblika života na drugim planetima.

Glavni kandidati su im nebeska tijela na kojima su uočeni podzemni oceani, poput Encelada i Europe, odnosno mjeseca koji kruže oko divovskih planeta Jupitera i Saturna.

Ocean sličan našem

Već smo prije uočili soli na površini Europe, ali ranija promatranja pretpostavljala su da se radi o sulfatima, koji su nastali interakcijom između sumporne kiseline i drugih spojeva.

Planetarna znanstvenica Samantha Trumbo, sa sveučilišta California Institute of Technology, i njezini kolege proučavali su putem svemirskog teleskopa Hubble procese na površini ovog ledenog mjeseca. Pronašli su znakove natrijevog klorida, odnosno kuhinjske soli.

Svemirska letjelica Juno je 29. svibnja uočila neobičan vrtlog s intenzivno tamnim središtem, javlja NASA.

Znanstvenici su ga neformalno nazvali imenom Bezdan. Okružen je kompleksom vijugavih oblaka i drugim vrtložnim olujnim sustavima, od kojih su neki natkriveni visokim svijetlim oblacima.

Za sada nije poznato o čemu se zapravo radi

Budući da se tamnije značajke u Jupiterovoj atmosferi obično nalaze na većim dubinama nego one svjetlije, Bezdan bi mogao biti vrtlog izuzetno velike dubine, no to je samo pretpostavka jer su potrebne dodatne informacije kako bi se utvrdilo o čemu se tu zapravo radi, piše NASA.

Snimka je snimljena prilikom 20. znanstvenog obilaska Jupitera kada se letjelica nalazila oko 14.800 kilometara iznad Jupiterovih oblaka. Sljedeći prolaz letjelice Juno, kada će se ona nalaziti na približno jednakoj udaljenosti od Jupitera, bit će u srpnju ove godine.

Neobrađene fotografije koje je snimila letjelica Juno dostupne su ovdje.