Znanost i tehnologijaS


Telescope

Ruski znanstvenici postavili podvodni teleskop ispod sibirskog jezera Bajkal, s ciljem otkrivanja neutrina od prije milijarde godina

bajkalsko jezero
Svečanost lansiranja dubokog podvodnog neutrinskog teleskopa Baikal Gigaton (Baikal-GVD) izgrađenog na Bajkalskom jezeru
Ruski su znanstvenici u subotu spustili jedan od najvećih svjetskih podvodnih svemirskih teleskopa u Bajkalsko jezero da bi iz njegovih netaknutih dubina mogli proučavati tajne Svemira.

Podvodni neutrinski teleskop nazvan "Bajkal GVD" gradi se od 2015. godine, a krajnji mu je cilj praćenje neutrina, najmanjih od svih poznatih čestica. Naime, stručnjaci su ustanovili da jedan zasebni neutrino ima masu koja je oko milijun puta manja od mase elektrona.

Ruski su znanstvenici teleskop spustili na dubinu između 750 i 1350 metara, oko četiri kilometra od obale jezera.

Neutrine je vrlo teško otkriti, a voda je učinkovit medij za to.

Optički moduli teleskopa proučavat će dno jezera i tražiti neutrine, jedine čestice koje zemljina kora ne zaustavlja, a teleskop je dizajniran tako da detektira interakcije između molekula vode u ledu i subatomskih čestica.

Sastoji se od umreženih optičkih senzora koji su spušteni u pravokutne rupe u ledu, rekao je AFP-u Dmitrij Naumov iz Zajedničkog instituta za nuklearna istraživanja dok je stajao na zaleđenoj površini jezera.

Gear

Mehanizam iz Antikitere: Znanstvenici otkrivaju misterije najstarijeg 'računala' na svijetu

najstarije računalo na svijetu
© PROFESOR TONY FREETH / UCLZnanstvenici su pomoću računalnog modeliranja ponovno stvorili složeni sustav zupčanika uređaja
Stručnjaci su rekonstruirali dio uređaja starog 2000 godina kako bi konačno shvatili na koji je način funkcionirao.

Mehanizam iz Antikitere zbunjuje znanstvenike otkako je pronađen 1901. godine u olupini rimskog broda. Smatra se da je ovaj starogrčki uređaj mogao godinama i stoljećima unaprijed predviđati astronomske pojave poput pomrčina Sunca i Mjeseca te položaje planeta na nebu. Neki zbog toga Mehanizam iz Antikitere smatraju najstarijim računalom na svijetu.

Mehanizam se nalazio u drvenoj kutiji, a na stražnjem poklopcu imao je prikaz svemira s pet planeta koji su bili poznati u vrijeme njegova nastanka.

Blue Planet

Neki morski puževi mogu da obnove svoja tijela nakon odrubljivanja glave

morski puž
Regeneracija se definiše kao prirodni proces u kojem je životinja u stanju da zamijeni ili vrati oštećene ili nedostajuće ćelije, tkiva, organe ili čak cjelokupne dijelove tijela u punu funkciju - kao što je slučaj sa najmanje dvije japanske vrste morskih puževa iz nedavne japanske studije.

Nova studija objavljena u ponedjeljak u časopisu Current Biology otkrila je da su dvije vrste sakoglosanskih morskih puževa sposobne da izvedu "novu vrstu ekstremne autotomije", u kojoj mogu da odbace svoje staro tijelo i regenerišu novo tijelo, čak i nakon što izgube svoje "cijelo srce".

Saiaka Mitoh, vodeća studentkinja i doktorantkinja na japanskom ženskom univerzitetu Nara, rekla je za LiveScience da je odlučila da istraži autotomiju sakoglosanog morskog puža (Elisia cf. marginata) nakon što je naletjela na jednog bez tijela 2018. godine.

"Jednog dana pronašla sam jedinku Elisia cf. marginata sa odvojenom glavom i tijelom", rekla je Mitoh.

Iako je u početku vjerovala da će puž umrijeti, počeo je da obnavlja glavu, tijelo i srce nakon nekoliko dana. Neke tri nedjelje kasnije, morski puž je obnovio sve vitalne organe i 80 % svog tijela.

"Originalno tijelo nastavlja da se kreće i živi danima do mjesecima", objasnila je Mitoh. Međutim, originalno tijelo ne formira novu glavu.

UFO

Potencijalni model za stvarni fizički warp pogon

warp pogon
Grupa fizičara iz Njujorka predstavila je prvi varp pogon kroz zakrivljeni prostor-vrijeme brži od svjetlosti koji je zaista moguć i koji ne krši poznate zakone fizike.

Ideja o varp pogonu koji nas vodi kroz nepregledna prostranstva svemira brže od brzine svjetlosti već dugo fascinira naučnike i ljubitelje naučne fantastike. Iako smo još uvijek veoma daleko od prevazilaženja bilo kojih univerzalnih ograničenja brzine, to ne znači da nikada nećemo moći da jezdimo na talasima iskrivljenog prostor-vremena.

Sada je grupa fizičara sastavila prvi prijedlog za fizički varp pogon, zasnovan na konceptu osmišljenom još devedesetih. I kažu da ne bi trebalo da krši nijedan zakon fizike.

Zakoni fizike kažu da brzina nekog tijela ne može biti jednaka ili veća od brzine svjetlosti, ali ne kažu da se sam prostor-vrijeme ne može kretati ili širiti brže od svjetlosti - svemir može da se širi brže od svjetlosti. Drugim riječima, teorijski je moguće iskriviti prostor-vrijeme i u njemu stvoriti mjehur koji će se kretati brzinom većom od brzine svjetlosti dok će letjelica u njemu mirovati.

Alkubijerov koncept

Prvi koncept letjelice koja bi mogla da putuje brže od svjetlosti predstavio je meksički astrofizičar Migel Alkubijere koji je tokom rada na doktoratu na Univerzitetu u Velsu 1994. godine predložio metod za promjenu geometrije prostor-vremena stvaranjem talasa koji bi izazvao da se prostor ispred letjelice sažima, a iza nje širi, čime bi se stvorio svojevrstan mjehur prostor-vremena koji bi mogao da putuje brže od svjetlosti unutar ravnog prostor-vremena.

Blue Planet

Novi NASA satelitski podaci pokazuju da ugljen-dioksid (CO2) ozelenjuje Zemlju i obnavlja prašume: Zelena vegetacija povećala se za 10% od 2000.

zelena planeta
Najnoviji NASA podaci o indeksu vegetacije pokazuju da Zemlja vremenom postaje sve zelenija i sve bujnija.

Danas je planeta 10 posto zelenija nego 2000. godine, kaže NASA, što znači bolje uslove za gajenje usjeva. Šume se takođe šire, dok pustinje postaju plodnije i upotrebljivije za poljoprivredu.

Sve u svemu, globalni indeks vegetacije porastao je sa 0,0936 na 0,1029 između 2000. i 2021, što je porast od 9,94 procenta.

"10 posto ozelenjavanja za 20 godina! Imamo nevjerovatnu sreću! " najavila je Zoe Phin, istraživačica koja je podatke sastavila u grafikon za svoj blog.

"Voljela bih da se svi tako osjećaju. Ali znate da to ne rade svi. Mjera u kojoj ljudi poboljšavaju globalno ozelenjavanje, upravo je ono što socijalni paraziti žele da oporezuju i regulišu. Nijedno dobro djelo ne prolazi nekažnjeno."

Odvojeno njemačko istraživanje pokazalo je da se planeta ozelenjava najmanje posljednje tri decenije. Satelitske slike sugerišu da se vegetacija širi sve većom brzinom, umanjujući narativ o mraku i propasti koji šire klimatski alarmi.

Još 2018. godine istraživanje je pokazalo da se pustinja Sahara, najveća na svijetu, smanjila za više od 8 procenata tokom posljednje tri decenije. Ovo je zaista veliko jer Sahara pokriva prostranih 9,2 miliona kvadratnih kilometara teritorije.

"Osam procenata znači više od 700.000 kvadratnih kilometara veću površinu koja je postala zelena - površina skoro toliko velika koliko zajedno imaju Njemačka i Francuska", izvještava P. Gosselin.

Comet

Znanstvenici na površini asteroida nalaze organski materijal neophodan za život na Zemlji

organski materijal asteroid
© ISAS-JAXA
Naučnici su pronašli vodu i organsku materiju na površini uzorka jednog asteroida koji potiče iz Sunčevog sistema.

Uzorak je samo jedan mali deo koji potiče od asteroida "Itokava", donet u prvoj misiji Japanske agencije za vazdušno-kosmička istraživanja "Hajabusa" 2010. godine.

Istraživači sa Rojal Holovej Univerziteta u Londonu sugerišu da se asteroid razvijao milijardama godina ugrađujući tečnost i organski materijal na isti način kao što to čini Zemlja.

Asteroid je podneo ekstremnu vrućinu, dehidrataciju i razbijanje, ali je uspeo da se ponovo formira i rehidrira koristeći materijal koji je pokupio. Studija takođe pokazuje da asteroidi tipa S - koji su najčešći koji dolaze na Zemlju - mogu sadržati "sirove" komponente života, piše Independent, a prenosi RTS.

Ove nove informacije bi mogle da upotpune ili promene znanje o istoriji života na Zemlji, koja se prethodno fokusirala na asteroide bogate ugljenikom C tipa.

Komentar: Pristalice panspermije tvrde da se život sam može distribuirati po Svemiru asteroidima i ostalim krhotinama:


Tornado2

Kozmičke klimatske promjene: 'Svemirski plazma uragan' opažen u ionosferi iznad Sjevernog pola

svemirski uragan
© Sveučilište Qing-He Zhang / ShandongIlustracija svemirskog uragana iznad Sjevernog pola
Naučnici su potvrdili da su otkrili prvi svemirski uragan iznad Zemlje, a riječ je o masi sastavljenoj od plazme i širokoj hiljadu kilometara koja je uočena nekoliko stotina kilometara od Sjevernog pola, prenio je žurnal Nature Communications.

Svemirski uragan je izbacivao elektrone umjesto kiše, imao je nekoliko spiralnih ruku i trajao je osam sati prije nego što je postepeno nestao, prenosi Tanjug.

"Do sada nije bilo sigurno da svemirska plazma uopće postoji, a dokaz o postojanju je nevjerovatan", rekao je Mike Lockwood, naučnik na Univerzitetu u britanskom Readingu i koautor studije, prenio je New York Post.

Satellite

Iz Rusije s pitanjima: Istraživače zbunjuje prepoznatljiv prugast obrazac u Sibiru

rusija sibir
© NASA
U blizini reke Marke u arktičkom Sibiru, zemlja se "talasa" na načine koje naučnici ne razumeju u potpunosti, objavila je NASA, dokumentujući ovu pojavu satelitskim snimcima.

Istraživači NASA objavili su seriju satelitskih snimaka, koje je prikupio satelit "Landsat 8" tokom nekoliko godina.

Sa obe strane reke smenjuju se tamne i svetle pruge. Zbunjujući efekat je vidljiv u sva četiri godišnja doba, ali je najizraženiji zimi, kada sneg ovaj kontrastni obrazac čini još oštrijim.

Naučnici pokušavaju da odgonetnu zašto je ovaj deo Sibira tako prugast. Za sada, ima nekoliko različitih objašnjenja.

Moguće je da odgovor leži u zaleđenom zemljištu. Ovaj region Srednjosibirske visoravni, čak 90 odsto godine je pokriven permafrostom, mada se on u kraćim intervalima otapa. Poznato je da delovi zemlje koji se kontinuirano smrzavaju, odmrzavaju i ponovo smrzavaju poprimajući neobične kružne ili prugaste strukture, izvestili su naučnici u studiji objavljenoj u januaru 2003. u časopisu Nauka (Science). Efekat se javlja kada se zemljište i kamenje prirodno sortiraju tokom ciklusa smrzavanja i otapanja.

Wolf

Legendarni strašni vuk možda uopće nije bio vuk

strašni vuk
Canis dirus (Strašni vuk) u usporedbi s 1,8 metra visokom osobom i modernim Canis lupusom (Sivi vuk)
Naučnici još uvek raspravljaju o tome kako su izgledali strašni vukovi. Kreatori serije "Igra prestola" ponudili su svoje viđenje ovih drevnih zveri i strašne vukove prikazali kao odane (iako divlje) kućne ljubimce. Međutim, oni, naravno nisu odgovorili na naučna pitanja.

Verni svom imenu - strašni vukovi (Canis dirus) - bili su najveći i najmasovniji te vrste. Imali su oko 70 kilograma, što je više od težine današnjih sivih vukova. Strašni vukovi naseljavali su Ameriku i lovili, danas izumrle, predstavnike megafaune npr. konje ledenog doba ili džinovske lenjivce.

Ali mnogo toga o njima i dalje je nepoznato. Odakle su došli? Кoliko su slični današnjim sivim vukovima? I zašto su izumrli pre oko 13 hiljada godina, nakon što du preživeli stotine milenijuma pre toga?

U prvoj studiji ove vrste naučnici analizirali nekoliko kompletnih genoma ovih zveri.

Naučnici su očekivali da će im DNK analiza pokazati da sivi i strašni vukovi imaju dosta zajedničkog, ali umesto toga, rezultati su ih pomalo iznenadili. Umesto da Canis dirus deli većinu genetskih sličnosti sa običnim vukom (Canis lupus), naučnici su dokazali da DNK dve vrste ima vrlo malo sličnosti. Možda je to zbog činjenice da su ove dve vrste živele na veoma velikoj udaljenosti jedna od druge. Ali to su samo nagađanja.

"Strašni vukovi bili su vrlo slični po izgledu sivim vukovima, ali genetičari tvrde da nisu ni u kakvom bliskom srodstvu", objašnjava Angela Peri, arheolog sa Univerziteta u Durhamu.

Komentar: Povezano: Nova studija: Porijeklo vukova iz Sjeverne Amerike


Evil Rays

Znanstvenici su pronašli način komunikacije s ljudima koji spavaju i sanjaju

snovi
© K. KonkolySudionik koji spava u laboratoriju, s signalima mozga i oka s desne strane
Već je i sam fenomen lucidnih snova dovoljno tajanstven sam po sebi, a sada je otkrivena još jedna nova razina - interaktivno sanjanje, u kojoj su ispitanici tijekom sna komunicirali sa znanstvenicima.

Većina ljudi nije svjesna kada sanja - da sanja, a mnogi se ujutro ni ne sjećaju svojih dogodovština iz zemlje snova. No, ponekad se dogodi iznimna situacija i pojedinci tijekom sna osvijeste da to što se zbiva oko njih nije realnost, odnosno, imaju takozvane lucidne snove.

Tijekom lucidnih snova pojedinci ulaze u stanje svijesti u kojem su svjesni da sanjaju, a neki čak onda mogu kontrolirati što se događa u snovima.

Mnogi nikada u životu nisu iskusili tako nešto, a većina onih koji to i dožive opisuju da se radi o rijetkom i spontanom događaju. Znanstvenici su tijekom studije iz 2018. utvrdili da između 40 i 50% ispitanika nije nikada imalo lucidni san, 20% ga je imalo više puta u životu, ponekad i jednom mjesečno, a iznimno mali postotak je takve snove znao imati nekoliko puta tjedno.

Oni koji svjesno rade na tome da lucidno sanjaju razvili su neke tehnike pomoću kojih osvijeste da se radi o snu. Primjerice, ako prstima začepite nos, u snu ćete uvijek moći i dalje normalno disati kroz njega (jer zapravo to i radite dok ležite u krevetu). Nekima je ovo glavna metoda za raspoznavanje je li to što se oko njih zbiva san ili java.