Nemaju samo ljudi i životinje bioritam, već i biljke saopštili su naučnici iz Njemačke navodeći na bioritam biljke, koji između ostalog reguliše vrijeme kada bi ona trebalo da otvori ili zatvori latice, utiče sunčeva svjetlost.

Biološki sat čini niz bioloških ritmova unutar određenog perioda, definisanog kao vrijeme potrebno da se završi jedan ciklus od 24 sata, koliko treba Zemlji da se okrene oko svoje ose.

Biljke znaju da je noć ili dan na osnovu nivoa šećera koji sadrže, rekao je Frank Verner iz njemačkog Udruženja za ukrasne biljke.

Šećer se proizvodi fotosintezom, a biljkama je potrebna sunčeva svjetlost da bi taj proces ostvarile.

Filozofkinja Hannah Arendt je, po mom mišljenju, najoštroumnija analitičarka totalitarizma. U svom magnum opusu Izvori totalitarizma ona ističe da je darvinizam igrao ključnu ulogu u usponu totalitarnih vlada u 20. stoljeću. Arendt:

U osnovi nacističkog vjerovanja u zakone rase kao izraza zakona prirode u čovjeku, Darwinova je zamisao o čovjeku kao proizvodu prirodnog razvoja koji se ne mora nužno zaustaviti sa sadašnjom vrstom ljudskih bića, isto kao što u osnovi vjerovanja boljševika o klasnoj borbi kao izrazu povijesnog zakona leži Marxov pojam društva kao produkta gigantskog povijesnog pokreta koji se kreće u skladu s vlastitim zakonom kretanja do kraja povijesnih vremena kada će se ukinuti.

Nacizam je očito nadahnut ne malim dijelom Darwinovom teorijom, a Arendt primjećuje da su Marx i Engels izričito dali zasluge Darwinu za uvide koji su bitni za marksizam. Ona ističe

... velik i pozitivan interes kojeg je Marx imao prema Darwinovim teorijama; Engels se nije mogao sjetiti boljeg komplimenta za Marxove znanstvene uspjehe nego da ga proglasi "Darwinom povijesti" ... kretanje povijesti i kretanje prirode jedno su te isto.

Međuzvjezdani fenomen koji podsjeća na plavičasto-crvenog leptira raširenih krila, koji potiče od gasne magline NGC 2899, snimljen je kao nikada prije.

Spektakularne fotografije napravljene su iz Evropske južne opservatorije u okviru programa "Kosmički dragulji", koji za cilj ima da obrazuje i zainteresuje ljude za svemir.

Posmatrajući kroz Veoma veliki teleskop (Very Large Telescope), astronomi Evropske agencije za istraživanje svemira uživali su u ogromnoj formaciji gasa skoro simetričnog oblika koji podsjeća na leptira raširenih krila.

Spiralne galaksije obično izgledaju vrlo lijepo i uredno, s većinom zvijezda i oblaka plinova smještenim na disku sa zavojitim krakovima. No, izgleda da se iza onoga što možemo prepoznati putem vidljivog spektra svjetlosti skriva njihov raštrkan i neuredan oblik.

Na najnovijoj snimci astronoma vidimo galaksiju NGC 4217 koja je od nas udaljena oko 67 milijuna svjetlosnih godina, a oko koje se prostiru nevjerojatne srebrnkaste silnice. Zapravo se radi o fotografiji te galaksije koja je preslikana preko vizualizacije podataka ogromnog magnetskog polja koje se prostire do 22.500 svjetlosnih godina u svemir, piše Science Alert.

Budući da znanstvenici ne znaju puno o formiranju galaktičkih magnetskih polja, astronomi smatraju da iz ove kompozitne snimke možemo puno naučiti o izgledu tog polja oko naše galaksije, Mliječne staze.

"Ova slika jasno pokazuje da ne bismo trebali zaboraviti kako galaksije poput Mliječne staze oko sebe imaju ogromna magnetska polja", kazala je astronomkinja i fizičarka Yelena Stein iz Centre de Données astronomiques de Strasbourg u Francuskoj.

Divovsko magnetsko polje

Magnetsko polje je prostor oko i unutar prirodnih te umjetnih magneta u kojem djeluju magnetske sile. Mogu ih generirati, odnosno stvarati magneti, ali i električna struja te električna polja koja se mijenjaju.

Skupina stručnjaka iz Japana i SAD-a proučavala je može li ispod negostoljubivog morskog dna Tihog oceana preživjeti mikroskopski život. Dobili su svoj odgovor - uspjeli su pomoću hrane i dodatnog kisika probuditi mikrobe koji su prije 100 milijuna godina ostali zarobljeni u sedimentima morskoga dna.

Rezultat je bio impresivan. Mikrobi su uspjeli preživjeti nevjerojatno teške životne uvjete, od ogromnog tlaka i nedostatka kisika pa sve do nestašice energije i hranjivih tvari. Obično se pod tako velikim pritiskom nakon više milijuna godina stvaraju fosili, odnosno ostaci organizama ili okamine koje je nemoguće povratiti u život.

75 metara ispod morskog dna

Znanstvenici su tijekom ekspedicije u 2010. godini, na brodu JOIDES Resolution, izvadili jezgre sedimenata s čak 75 metara dubine ispod morskog dna ili gotovo 6 kilometara ispod površine oceana, piše Science Alert.

Uzorke su prikupili iz drevne gline koja se akumulira u najdubljim i najudaljenijim dijelovima oceana i mnogo mlađih nanofosilnih materijala, starih između 4,3 i 13 milijuna godina.

Mnogi vulkani širom svijeta ispuštaju "kompozicijsku homogenu magmu" tisućama, pa čak i tijekom stotina tisuća godina. Primjeri takvih su vulkani na Havajima, Islandu i otocima Galapagos, što je pokazalo istraživanje objavljeno u časopisu "Nature Communications".
Skupina vulkanologa provela je istraživanje na udaljenim otocima u arhipelagu Galapagos, kako bi bolje shvatila zašto neki vulkani na Zemlji uobičajeno tijekom dužeg vremena ispuštaju kemijski jednoliku lavu. Rezultati njihove studije objavljeni su u časopisu "Nature Communications".

Američka Nacionalna vazduhoplovna i svemirska administracija (NASA) upozorila je da se Zemlji približava asteroid prečnika od 84 do 190 metara, što je veličina fudbalskog terena.

NASA navodi da će asteroid 2009 PKu1 biti najbliže Zemlji 5. avgusta. On će proleteti pored naše planete na rastojanju od 3,2 miliona kilometara brzinom 13,4 km/s.

Minimalno rastojanje na koje će asteroid prići planeti je sedam puta veće od rastojanja između Zemlje i Meseca.

Asteroid je otkriven 14. avgusta 2009. godine i pripada Apolonima - asteroidima čije orbite presecaju orbitu Zemlje i ponovo će se približiti Zemlji 2137. godine.

Ova nedelja počinje užurbanim naletima asteroida, a uz četiri "svemirske stene" koje će u utorak proći blizu Zemlje, dve tinejdžerke iz Indije otkrile su da će još jedan asteroid "zapretiti" našoj planeti.

Asteroid malih dimenzija 2020 OO1 prozujaće na udaljenosti od 669.000 kilometara od naše planete 27. jula, a onda ćemo dan kasnije biti svedoci četiri prolaska asteroida kraj Zemlje.

Za početak, imaćemo relativno siguran i kratkotrajan boravak 2020NZ i 2020 OE2 asteroida od 28 i 12 metara prečnika koji će proći kroz naše "kosmičko dvorište" na sigurnoj udaljenosti od 3,1 i 1,7 miliona kilometara.

Posle toga asteroid 2020 OY4 prečnika oko tri metra proći će kraj zemlje na udaljenosti od samo 41.500 kilometara a potom i 2020OR4, prečnika 26 metara, na deseatak puta većoj udaljenosti od 457.000 kilometara, javlja RT.

To je ipak preblizu jer udaljenost Meseca od zemlje iznosi 384.400 kilometara ali ne bi trebalo da nas zabrine jer nas oni verovatno neće pogoditi, a čak i kad bi krenuli ka Zemlji, atmosfera bi ih razgradila.

Uz to, dve četrnaestogodišnje Indijke Vajdehi Vekarija i Radika Lakani otkrile su asteroid HLV2514 koji će proći blizu Zemlje. Tinejdžerke su otkrile asteroid tokom kampanje pretrage asteroida u Indiji kojom rukovodi NASA.

Vrlo veliki teleskop (VLT) Europskog južnog opservatorija (ESO) snimio je prvu fotografiju u povijesti mlade zvijezde nalik Suncu oko koje se vrte dva divovska egzoplaneta.

Nedavno su znanstvenici ESO-a objavili jednu drugu fascinantnu snimku VLT-a na kojoj se vidi rađanje novog planetarnog sustava (slika dolje). Sada su putem istog teleskopa snimili izravnu fotografiju planetarnog sustava zvijezde koja nalikuje našem Suncu, a koja je od nas udaljena oko 300 svjetlosnih godina. Ime ove zvijezde je TYC 8998-760-1, piše ESO.

"Uspjeli smo snimiti okruženje koje je vrlo slično našem Sunčevom sustavu, ali u mnogo ranijoj fazi njegova razvoja", rekao je astronom Alexander Bohn sa Sveučilišta Leiden u Nizozemskoj.

Prva takva snimka

"Iako su astronomi do sada u našoj galaksiji neizravno otkrili više tisuća planeta, samo je mali dio tih egzoplaneta izravno snimljen", objasnio je astronom Matthew Kenworthy sa Sveučilišta Leiden, dodajući da su "direktna zapažanja egzoplaneta važna u pronalaženju okruženja u kojima je moguć razvoj života".

"Izravna snimka dvaju ili više egzoplaneta koji orbitiraju oko iste zvijezde još je rjeđa; dosad su izravno primijećena samo dva takva sustava, oba sa zvijezdama koje su značajno različite od našeg Sunca. Nova snimka VLT-a prva je izravna slika više od jednog egzoplaneta oko zvijezde koja je slična Suncu. Prva izravna fotografija nekog egzoplaneta snimljena je 2004. također putem VLT-a kada je uhvaćena malena mrlja svjetlosti koja kruži oko smeđeg patuljka, neke vrste neuspjele zvijezde", dodao je Kenworthy.

Mikrobi su istinski dominantna grupa živih bića. Ti nevidljivi djelići biogene materije upravljaju Zemljom milijardama godina. Biljke i životinje pojavile su se kao nusproizvodi mikrobskog udruživanja tek nedavno u istoriji naše planete.

Nije lako razumjeti mikrobe. Trebalo nam je mnogo vremena da saznamo o postojanju ljudskog mikrobioma, kolekcije virusa, bakterija i gljivica unutar i izvan naših tijela, koja nas povezuje sa ostatkom mikrobskog oblaka prisutnog svuda gdje život može da opstane.

Sada učimo da postoji čak i mikrobiom visoko na nebu. To su mikrobi koji se transportuju uvis i zatim prebivaju u donjim dijelovima atmosfere. Nalazimo ih u srednjoj i gornjoj troposferi na visinama između 8 i 12 kilometara iznad zemlje, i donjoj stratosferu na visinama do 15 kilometara.

Šta više, pridružujući se planetarnom sistemu vjetrova, ove biogene forme stvaraju mikrobske autoputeve na nebu koji ih prevoze širom svijeta.

Autoputevi bakterija

Naučnici su prvi put nedvosmisleno utvrdili postojanje bakterija na nebu u pionirskim studijama objavljenim 2013. i 2018. godine.

To nisu izolovani mikroorganizmi koji su se tamo slučajno zadesili. Umjesto toga, bakterijske zajednice kruže nebom u velikom broju, tako da svaki kubni metar troposferskog zraka sadrži po nekoliko stotina hiljada bakterija.

Između 60 i 100 odsto bakterija u prikupljenim uzorcima bile su žive i obično su živjele na nebu duže od pet dana.

Analizom njihovog genetskog materijala potvrđeno je prisustvo desetina različitih bakterijskih vrsta.

Međutim, troposferske zajednice bakterija bile su manje kompleksne od nekih bakterijskih zajednica na zemaljskim staništima.

Ali bakterije nisu jedine sićušne forme života na nebu.

Sada znamo da nebeski mikrobiom uključuje viruse, pa čak i gljivice. Izgleda da su donji slojevi atmosfere istinski živi i puni mikroba.

Ovi mikrobi su dobro prilagođeni novom okruženju. Samo bakterije koje su otporne na UV zračenje, nedostatak vode i visoke nivoe opasnih oksidanasa kao što je ozon, preživljavaju put u nebo, gdje se hrane ugljenikovim jedinjenjima koja su dostupna u atmosferi.