Japanska svemirska letjelica Hayabusa 2 stigla je u srijedu, nakon gotovo četverogodišnjeg putovanja, do svog odredišta - asteroida Ryugua, objavila je japanska svemirska agencija JAXA.

Sonda slijeće tek u rujnu

Letjelica se pozicionirala oko 20 kilometara od asteroida Ryugua, koji se nalazi 300 milijuna kilometara od Zemlje, kako bi obavila detaljna promatranja i pronašla mjesto za slijetanje male sonde koju su razvile Njemačka i Francuska. Sonda bi trebala pristati uz asteroid kako bi prikupila uzorka tla. JAXA planira operaciju slijetanja na asteroid provesti u rujnu.

Znanstvenici su otkrili fosile dvije nove vrste sabljozubih grabežljivaca, što bi moglo pomoći u razumijevanju rane evolucije sisavaca, prenosi Mirror.

Vladali Zemljom prije sabljozubih tigrova

Prvi od fosila, koji su pronađeni u europskom dijelu Rusije, u gradu Kotleniču u dolini rijeke Vjatke, bio je mesojed veličine vuka, a znanstvenici su ga nazvali 'Gorynychus masyutinae'. Drugi grabežljivac, nazvan 'Nochnitsa geminidens', bio je manji mesojed duge njuške sa zubima oštrim poput igle. Obje nove vrste nazvane su po legendarnim čudovištima iz ruskog folklora zbog svojeg zastrašujućeg izgleda.

Lavovi, tigrovi i medvedi sve češće se prilagođavaju noćnim uslovima života kako bi izbjegle da se sreću s ljudima, navodi se u danas objavljenom istraživanju.

Naučnici dugo znaju da ljudske aktivnosti ometaju prirodu. Osim toga što postaju obazriviji i smanjuju vrijeme povedeno u lovu, mnogi sisavci mogu da odu u udaljene predjele i manje se kreću kako bi izbjegli kontakt s ljudima, navodi se u istraživanju.

Stručnjaci su utvrdili da čak i aktivnosti poput planinarenja ili kampovanja mogu da uplaše životinje i navedu ih da postanu aktivnije noću.

"To ukazuje da životinje možda igraju na bezbjedno kada su okružene ljudima", rekla je autorka studije Kejtlin Gajnor, ekolog sa Univerziteta u kaliforniji. Prema njenim riječima, ljudi misle da ne ostavljaju tragove kada planinare u šumi, ali naše prisustvo ostavlja trajne posljedice.

Gajnor i njene kolege analizirale su 76 slučajeva i 62 vrste životinja na šest kontinenata. U istraživanje su bili uključeni lavovi iz Tanzanije, vidre u Brazilu, kojoti u Kaliforniji, divlje svinje u Poljskoj i tigrovi u Nepalu.

Naučnici su uporedili koliko vremena su životinje provele u noćnim aktivnostima kada su bile izložene ljudskom ometanju, poput lova, planinarenja i poljoprivrede. Utvrdjeno je da ljudsko prisustvo povećalo noćnu aktivnost životinja za oko 20 odsto, čak i kod životinja koje nisu poznate kao "noćne ptice".

Istraživanje je objavljeno u časopisu Sajens (Science).

Stručnjaci su iznenadjeni činjenicom da je bilo kakva ljudska aktivnost dovoljna da je životinje vide ljude kao prijetnju.

"To je pomalo zastrašujuće", rekla je Marle Tuker sa Univerziteta Gete u Frankfurtu, dodajući da čak i ako ljudi ne žele namjerno da utiču na životinje, to rade slučajno.

Znenstvenici su prvi put u povijesti vidjeli veliku eksploziju koja je nastala kada je crna rupa progutala zvijezdu, javljaju svjetski mediji.

Znanstvenici su napokon uspjeli vidjeti stvaranje i širenje materijala koji se izbacuje kada supermasivna crna rupa proguta i uništi zvijezdu.

Dramatičan događaj viđen je prvi put ikada pomoću visoko specijaliziranih teleskopa koji promatraju par galaksija koje se sudaraju, nazvan Arp 299, oko 150 milijuna svjetlosnih godina od Zemlje.

U središtu jedne od sudarajućih galaksija, zvijezda dvostruko veća od Sunca došla je preblizu crnoj rupi, koja je više nego 20 milijuna puta veća od našeg Sunca. Zvijezda je uništena i nastala je golema eksplozija. NASA je ranije objavljivala snimke ilustracija ovakvih događaja.

Teoretičari su već dugo nagađali da su ovakvi događaji u svemiru uobičajeni te da materijal uništene zvijezde stvara rotirajući disk oko crne rupe i emitira snažne zrake i vidljivu svjetlost, dok u isto vrijeme gura mlazove materijala prema van od polova diska, malo sporije od brzine svjetlosti. Sada su to prvi put uspjeli ugledati.

"Nikada prije nismo mogli izravno promatrati stvaranje i širenje eksplozije u ovakvom događaju", izjavio je Miguel Perez-Torres s Astrofizičkog instituta Andaluzije u Granadi u Španjolskoj.

Ne, nije riječ o novom horor filmu - riječ je o "Normanu", prvoj vještačkoj inteligenciji (AI) koja pokazuje znakove psihopatskog ponašanja, objavili su američki naučnici, u studiji koja bi trebala pokazati potencijalne opasnosti od AI-ja.

Norman "predstavlja studiju slučaja opasnosti u kojem vještačka inteligencija može da krene ukrivo ako se pristrani podaci unesu u algoritme pomoću kojih stroj uči", objavio je prestižni "Massachusetts Institute of Technology" (MIT).

"Postoji ključna ideja u strojnom učenju: podaci koji se unose u algoritme strojnog učenja mogu značajno promjeniti ponašanje stroja", navode naučnici MIT-a uključeni u istraživanje.

"Kada govorimo o AI algoritmima koji su pristransi ili nepošteni, krivac uglavnom nije sam algoritam, već pristrsani podaci koji su uneseni", dodaju naučnici Pinar Janardag, Manuel Sebrian i Ijad Ravan.

Otud i ideja kreiranja Normana, psihopatskog AI-ja nazvanog prema liku psihopatskog ubice Normana Bejtsa iz filma "Psycho" Alfreda Hičkoka iz 1960.

Norman je 'nahranjen' samo osnovnim podacima kojima se opisuju fotografije 'umirućih ljudi' pronađene na društvenoj mreži Reddit. Naučnici su nakon toga Normanu pokazali slike mrlja tinte, kao u poznatom Roršahovom psihološkom testu, kako bi vidjeli što u njima Norman vidi i uporedili njegove odgovore s odgovorima drugih AI-ja u koje su uneseni tradicionalni podaci.

Rezultati su u najmanju ruku bili sablasni: u mrljama tinte u kojima 'tradicionalni' AI vidi "dvije osobe koje stoje jedna blizu druge", Norman vidi "osobu koja skače kroz prozor". A kada Norman prepozna "muškarca kojeg je iz vatrenog oružja ubila njegova žena", drugi AI-ji vide "osobu koja drži kišobran".

Na stranici "norman-ai.mit.edu" prikazano je desetak primjera mrlja tinte i odgovore koje su dala dva sistema - a u svakom slučaju Norman je imao neku jezivu ideju o tome što je u mrljama prepoznao.

Stranica dopušta korisnicima da takođe testiraju Normana mrljama tinte, te pošalju svoje odgovore kako bi pomogli da "Norman popravi samoga sebe".

Dupini se međusobno dozivaju osobnim imenima, a pamte ih i po 20 godina. Osobina je to, inače, svojstvena samo ljudima.

Australski znanstvenici su otkrili da se velika pliskavica koristi imenima, tj. individualnim skvičanjem i zviždanjem, kako bi prepoznala svoje prijatelje i suparnike u okruženju.

Znanstvenica Stephanie King sa Sveučilišta Zapadne Australije je nakon proučavanja dupina u zaljevu Shark (800 km zapadno od Pertha), rekla da parovi i manje grupe mužjaka upotrebljavaju takve pozive ne bi li privukli ženke za parenje i preoteli ih od suparničkih skupina mužjaka.

"Ti dupini nisu rođeni s jedinstvenim zvukom. Razvijaju ih u prvih nekoliko mjeseci života i strukturalno su jedinstveni svakoj jedinki", navela je King u časopisu Conversation. "Ti zvuci su usporedivi s ljudskim imenima, a dupini ih koriste za predstavljanje", dodala je.

"To im omogućuje da raspoznaju prijatelje i suparnike. Dokazano je da pliskavice pamte zvukove drugih jedinki i nakon 20 godina razdvojenosti", kaže King.

Da ovaj fascinantni nalaz nije pretjerivanje pokazuje jedno starije istraživanje. Još je prije 5 godina opaženo da se ovi inteligentni morski sisavci odazivaju na snimke specifičnih zvižduka za koje se špekuliralo jesu li njihova osobna imena.

Tada je u jednoj studiji u časopisu Proceedings of the National Academy of Sciences dr. Vincent Janik tvrdio da dupini žive u velikom okolišu udaljenom od obala bez prepoznatljivih oznaka i orijentira te da im je izuzetno bitno da ostanu na okupu.

Stručnjaci su tada snimali zvižduke dozivanja u skupini dobrih dupina (Tursiops truncatus) koji su česti i u Jadranskom moru. Potom su njihova osobna imena reproducirali podvodnim zvučnicima.

"Puštali smo im snimke imena životinja iz skupine, snimke raznih drugih zvižduka s njihova repertoara i zvižduke osobnih imena iz drugih populacija koje nisu nikada susreli', pojasnio je dr. Janik. Pokazalo se da dupini odgovaraju samo na svoja "imena".

Grupa znanstvenika provela je istraživanje čiji je cilj bio otkriti neurološke mehanizme uključene u duhovna iskustva, prenosi Science Alert.

Bez obzira na to jesu li ili nisu religiozni, mnogi ljudi tijekom života iskuse trenutke koji bi se mogli smatrati duhovnima - trenutke kada ih prožima snažan osjećaj smisla, spokoja ili povezanosti sa svijetom.

Znanstvenici vjeruju da su otkrili gdje se u ljudskom mozgu obrađuju ti nadnaravni trenuci - otkrili su regiju mozga u tjemenom režnju za koju se čini da je uključena u iskustva koja nadilaze uobičajena ljudska stanja.

Značaj i provođenje ispitivanja

"Duhovna su iskustva snažna stanja koja mogu imati značajne učinke na ljudske živote", ističe neuroznanstvenik Marc Potenza, jedan od istraživača sa Sveučilišta Yale.

"Razumijevanje neuralne osnove duhovnih iskustava može nam pomoći u boljem shvaćanju njihove uloge u otpornosti i oporavku od psihičkih i ovisničkih poremećaja."

U svom su istraživanju znanstvenici intervjuirali 27 zdravih mladih ljudi koji su im pomogli u stvaranju personaliziranog "slikovnog ispisa" u kojem su se prisjećali duhovnih epizoda iz svoje prošlosti, odnosno situacija kada su osjećali jaku povezanost s nekom višom ili duhovnom silom.

"Duhovna stanja su stanja koja vas povezuju s nečim većim od vas, s nekom snažnom silom koja se može osjetiti kao energija, snaga, viša sila, božanstvo, nadnaravni lik ili svijest."

Tjedan dana kasnije, svaki je ispitanik zasebno podvrgnut funkcionalnoj magnetskoj rezonanciji mozga - praćena im je neurološka aktivnost dok su slušali neutralni ženski glas koji je čitao ispis njihovih duhovnih iskustava.

Željelo se postići to da se ispitanici sjete trenutaka u kojima su doživjeli nadnaravna iskustva, a istovremeno se pratila njihova moždana aktivnost da bi se otkrilo kako se duhovnost kognitivno manifestira.

Dva nova solarna sustava, svaki prepun vlastitih svjetova, otkrivena su relativno blizu jedan drugom, prenosi Independent.

Jedan od njh udaljen je samo 160 svjetlosnih godina od Zemlje i uključuje tri planeta koji su veličinom nevjerojatno slični našem. Jedan je veličine doslovno identične Zemlji, a druga dva samo su malo veća.

Preblizu suncu

Iako se radi o najvjerojatnije nenastanjivim planetima, jer se nalaze jako blizu svojem suncu te je temperatura na njima jako visoka, ipak je ovo još jedno otkriće stjenovitih planeta koji su izgleda česti širom galaktike, što je znak da bi se mogli naći i oni u nastanjivom zonama.

Drugi sustav ima dva znatno veća planeta. Ti svjetovi, koji kao i u slučaju prvog sustava orbitiraju oko crvenog patuljka, poznati su kao superzemlje.

Crveni patuljci stare su i relativno malene zvijezde te su ova dva sunca znatno manje topla od našega. Ali novootkriveni svjetovi toliko su im blizu, da je temperatura na njima ipak vjerojatno prevruća za život.

Svemirski teleskop proučava atmosfere

Ove je planete otkrila misija K2 NASA-inog satelita Kepler, koji pazi na kratka opadanja sjaja zvijezda koji se dogode kada planet prijeđe ispred svoga sunca. Astronomi zatim proučavaju to opadanje sjaja kako bi pokušali otkriti o kakvom se planetu radi.

Znanstvenici se sada nadaju kako će moći koristiti daljnja promatranja pomoću novog svemirskog teleskopa James Webb kako bi mogli bolje razumijeti atmosfere planeta. Pomoću teleskopa bi proučili i fizička svojstva novih svijetova.

Poljski i američki znanstvenici pronašli su tragove tuberkuloze na kosturu prapovijesnog morskog gmaza starom 245 milijuna godina, što pokazuje da je ta bolest puno starija nego što se mislilo.

Rezultati njihova istraživanja, objavljeni ranije u časopisu Royal Society Open Science, u srijedu su predstavljeni medijima u Katowicama, na jugu Poljske.

"Oni omogućuju da se načini velik vremenski skok", komentirao je glavni autor studije, paleontolog na Šleskom sveučilištu Dawid Surmik, u telefonskom razgovoru za AFP.

Dosad su, dodaje, "prvi tragovi tuberkuloze sezali u vrijeme prije sedamnaest milijuna godina".

Kostur gmaza, proneusticosaura iz izumrle porodice nothosaura, sličan omanjem krokodilu koji se hrani ribom, pronađen je u Gogolinu, u Šleskoj, na početku 20. stoljeća. No istraživači su se tek nedavno zainteresirali za niz koštanih izraslina koje su zapazili na rebrima životinje.

Dawid Surmik je istražio izrasline pomoću mikrotomografije, na osnovu koje je zaključio da ne može biti riječ o kanceroznim tumorima, a zatim je diferencijalnom dijagnostikom isključio sve bolesti osim tuberkuloze.

"Ne znamo ništa o tom reptilu, je li živio sam ili u skupini i ne znamo kako se zarazio, možda ugrizom druge životinje", rekao je Surmik koji ipak navodi zanimljivu podudarnost: današnji tuljani, koji možda žive u sličnim životnim uvjetima kao nothosauri, često boluju od tuberkuloze.

Blizu 3600. godine prije nove ere ljudi su na Balkanskom poluostrvu dostiglu veliku prekretnicu: njihovo rudarstvo i metalurgija dostigli su toliko zagađenje da ga možemo detektovati i danas, piše Phys.org.

Njihovo istraživanje otkrilo je da su rudarstvo i metalurgija na Balkanskom poluostrvu predstavljali početak bronzanog doba u cijelom regionu, kao i "rođenje metalurgije" u Evropi.

Vremenski kontekst u kojem je smješten "početak bronzanog doba", a koji se povezuje s navedenim otkrićem, može se svrstati u istu ravan s postojanjem Sumerske civilizacije s prostora Mezopotamije, dok je Britanija još uvijek bila u kamenom dobu.

Dakle, tada još uvijek nisu bile izgrađene prve piramide Egipta, odnosno one su izgrađene tek hiljadu godina kasnije.

Phys.org piše da se o bronzanom dobu na Balkanu već dosta znalo na osnovu arheoloških iskopina, različitog oružja i oruđa, ali da smo sada u mogućnosti da saznamo više o tom vremenu zahvaljujući tragovima zagađenja koje su ostavili iza sebe.

Procesu dobivanja željeza oslobađao je mikroskopske čestice olova u atmosferu, koje su zatim vjetrovi raznosili na velike udaljenosti, sve dok ne bi pale na zemlju. Na osnovu određenih hemijskih analiza moguće je doći do spoznaje o drevnim zagađenjima.

U članku objavljenom u PNAS predstavljeno je prvo takvo istraživanje o promjenama zagađenja u jugoistočnoj Evropi, za koje smatra da su nastale iz koncentracija olova u zapadnoj Srbiji.

Pronađeni su dokazi o povišenim nivoima olova koji se odnose na 3600. godinu prije nove ere, što ujedno predstavlja najstarije poznato zagađenje životne sredine na planeti. Balkan se tako povezuje s razvojem metalurgije i najranijem bronzanom dobu.

Prethodno je najstarije poznato zagađenje životne sredine u Evropi, iz 3000. godine prije nove ere, bilo oktriveno u južnoj Španiji. Novo otkriće povezuje se sa blizu pet stotina godina daljom prošlošću.

U zapadnoj Evropi je taj nivo metalurškog razvoja dostignut tek blizu 1000 godina kasnije.