Nova fotografija koju je načinila letjelica u blizini Saturna otkrila je situaciju u kojoj maleni mjesec stvara talase na prstenovima ove gasovite planete.

Fotografija iza koje stoji letjelica Cassini napravljena je 16. januara i prikazuje mjesec Daphnis koji oko enormnog Saturna kruži stvarajući distorzije unutar prstenova.

Znanstvenici su ostali u potpunom šoku nakon što je ženka morskog psa u jednom australskom akvariju na svijet donijela mladunce, a bila je u potpunoj izolaciji bez mužjaka godinu dana! Stručnjaci kažu da su se prvi put susreli s ovakvim slučajem kod morskih pasa.

Leonie, morski pas leopard, provela je sa svojim muškim partnerom 12 godina u akvariju i za to vrijeme su dobili 24 mladunčadi. Međutim, poslije je Leonie stavljena u izolaciju, ali je nekim čudom razvila sposobnost samooplodnje i na kraju sve uradila sama. Partenogeneza (nespolno razmnožavanje) nije rijetka pojava kod kukaca, vodozemaca, pa čak i guštera, ali kod kralježnjaka izrazito jest.

U razgovoru za Independent autori studije su na poprilično jednostavan način objasnili što se dogodilo.

- Jednostavno, ona se prilagodila uvjetima i sve napravila sama...

Kad je Leonie na svijet donijela mladunčad, stručnjaci su smatrali da je na neki način sačuvala spermu od mužjaka s kojim je provela 12 godina. Međutim, poslije testova ta teorija je odbačena.

- Mladunci su nosili isključivo njezin DNK, što je značilo da je postigla aseksualnu reprodukciju. Ovo je dokaz da određene vrste kralježnjaka imaju tu sposobnost, imali smo primjere nekih purica, zmija, raža...

Međutim, sposobnost aseksualne reprodukcije dosad su uglavnom bili zabilježeni samo kod ženki koje nikada nisu imale odnose. Prije Leonie, znanstvenici su dokumentirali samo dva takva primjera - kod raže i udava.

Gusti omotač od oblaka susedne Venere prožima ogromna struktura u obliku luka, zahvatajući površinu od oko 10.000 kilometara u gornjim slojevima njene atmosfere, otkriva studija tima naučnika okupljenih oko Makota Tagučija sa Univerziteta "Rikjo" u Tokiju.

Kako se navodi u članku objavljenom u časopisu "Nature Geoscience", struktura je otkrivena na snimcima japanske sonde "Akatsuki" (Svitanje), koja je 2015. ušla u Venerinu orbitu. Obris u obliku luka prikazuje se kao svetlija, vrelija zona u atmosferi. To vrelo područje iznad površine Venere je nepomično - ne pomera se zajedno sa oblacima, što je neobično, budući da se na toj visini vetrovi kreću brzinom od 350 kilometara na čas, piše sueddeutsche.de.

Japanska kompanija je pripremila značajnu inovaciju kada je reč o motorima s unutrašnjim sagorevanjem. Nova tehnologija bi trebalo da smanji potrošnju goriva za do 30 odsto, kao i da redukuje emisiju izduvnih gasova.

Homogeno paljenje sa kompresionim ubrizgavanjem (HCCI) je komplikovan naziv za prilično jednostavan sistem koji uključuje komprimovanje mešavine benzina i vazduha u cilindru do tačke paljenja umesto korišćenja svećice. Ovaj metod sagorevanja zapravo čini da benzinski motori rade na sličan način kao konvencionalni dizeli.

Po izdanju „Nikkei“, novi agregat sa revolucionarnom tehnologijom bi trebalo da stigne 2018., a prvu primenu će imati u Mazdi3. Biće deo Skyactiv 2 filozofije smanjenja potrošnje. Prebacivanje na HCCI bi trebalo da smanji potrošnju „trojke“ na neke 3,3 litre na 100 pređenih kilometara.

Mazdin motor će biti označiti prvu serijsku primenu HCCI tehnologije na automobilima. Proizvođači su i ranije eksperimentisali na ovu temu. General Motors je razvio konceptni pogon za Saturn i Opel 2007., koji je poboljšao ekonomičnost za 15 odsto. Timovi Formule 1 su takođe istraživali ovu tehnologiju kroz verziju poznatu kao „Jet Ignition“, snabdevača komponentama „Mahle“, gde se kompresiono paljenje kombinovalo sa regularnom svećicom.

Mazda takođe razvija električni model za 2019. godinu, namenjen odabranim tržištima. Glasine govore da bi mali rotacioni motor mogao biti opciono dostupan za produžavanje autonomije.

Proverili smo da ima istine u jedinom od najstarijih saveta za vozale zimi - da li jedna sveća može da zagreje hladnu kabinu. Saznali smo i koliko sveća može dugo da održava toplotu u kabini, ali i koliko je sveća zaista potrebno da se ona zagreje, kada je napolju hladno, a motor ne radi.

Nova studija potvrđuje ono što mnogi naučnici godinama govore: da su ljudi nastali iz kosmičke prašine.

Tim astronoma, iz jednog od najpoznatijeg astronomskog projekta "Sloan Digital Sky Survey" za pretraživanje i kartografisanje svemira, u Novom Meksiku, objavili su eksperiment u kom su uz pomoć infracrvene talasne dužine uspeli da gledaju kroz galaktičku prašinu i analiziraju oko 150.000 zvezda širom Mlečnog puta.

Sa tim podacima, grupa naučnika je zabeležila obilje tzv. "CHNOPS" elemenata (ugljenik, vodonik, azot, kiseonik, fosfor i sumpor) u svakoj zvezdi, a koji predstavljaju "gradivne blokove" sveta oko nas, i otkrili su da galaksija i ljudi imaju oko 97 posto istih atoma u sebi, piše RT.

Tim je uz pomoć spektroskopije procenio svaki element i utvrdio od čega je napravljen, otkrivajući posebnu talasnu dužinu svetlosti unutar svake zvezde.

Istraživači su otkirli jaču koncentraciju elemenata u centru Mlečnog puta i otkrili da, dok mi delimo većinu elemenata sa zvezdama, naša masa ima 65 posto kiseonika, za razliku od jedan posto, koliko je izmereno u svemiru.

Znanstvenici su pretvorili bezopasnog miša u stroj za ubijanje jednostavnim pritiskom na tipku, koristeći lasere kako bi manipulirali moždanim sklopovima i uključili njegov grabežljiv instinkt.

Ključ je u amigdali

Miševi, koji obično služe kao lovina većim životinjama, i sami su postali zastrašujući grabežljivci kada su im znanstvenici laseskim svjetlom aktivirali dva seta neurona u amigdali, području mozga koje se bavi emocijama, ponašanjem i motivacijom, prenosi RT.

Studija pod vodstvom Ivana de Araujoe, neurobiologa s Yalea namjerovala je otkriti da li amigdala stvarno kontrolira ponašanje nužno za lov koristeći proces po imenu optogenetika. Prije toga su prilagodili neurone tako da ih se može aktivirati laserskim svjetlom.

Tim je identificirao dva seta neurona - jedan je odgovoran za lov a drugi za ugrize.

Laser kontrolira ponašanje

Kada se laser uključi znanstvenici su primjetili kako je miš napada sve što bi ugledao, čak i nežive predmete, te ih počeo divlje gristi. Čim bi se laser isključio miš bi se vratio u svoje prijašnje, mirno stanje.

Novootkrivena vrsta riba zrakoperki nazvana crveni morski zmaj (Phyllopteryx dewysea) je inače srodna s morskim konjicima i konačno je nedavno na videu uhvaćen jedan živi primjerak.

Ovu bizarnu i prekrasnu vrstu morske ribe potvrđenu tek 2015. godine su znanstvenici dosad mogli proučavati samo na uginulim primjercima koji su bili uhvaćeni ili koje je donijelo more. Ovaj crveni pripadnik roda morskog zmaja živi uz obalu Zapadne Australije i predstavlja treću otkrivenu vrstu roda morskih zmajeva. Prva vrsta, obični morski zmaj (Phyllopteryx taeniolatus) je otkrivena još davne 1804. godine. Postoji još vrsta zvana listasti morski zmaj (Phyllopteryx eques).

Crveni morski zmaj može narasti do 24 cm, a od morskog konjica se razlikuje po tome što ima dužu njušku i rep. Karakterizira ga također specifična rubin boja koja je zaslužna za njegovo ime. Nađen je prvi put 2007. godine, ali zbog nedostatka informacija oceanolozi nisu mogli ništa zasigurno znati pa je zato toliko dugo prošlo do priznanja vrste.

Listasti i obični morski zmaj su već dulje vrijeme poznati i izlagani u akvarijima diljem svijeta. Ono što otkriće konačnog živog primjerka crvenog morskog zmaja čini još uzbudljivijim je činjenica da su do sada oceanolozi crpili informacije o toj vrste samo iz četiri uhvaćena uginula primjerka. Dio enigme neotkrivanja te zagonetne vrste do sada možda leži u činjenica da taj mali stvor živi na većim morskim dubinama.

Tek krajem 2016. su oceanolozi gladni znanja o neistraženim crvenim morskim zmajevima poslali vozilo bez čovjeka s kamerom ne bi li uhvatilo kakvu zlata vrijednu snimku. To se upravo i dogodilo, kao što vidite na videu iznad teksta. Sve je postignuto udruženim snagama muzeja Zapadne Australije i Scripps instituta oceanografije .

Vidi se primjerak morskog zmaja u svom prirodnom okružju što je od neprocjenjive važnosti. Sami znanstvenici potvrđuju da je cijeli pothvat bio ravan traženju igle u plastu sijena. Upravo zato je to sretno otkriće toliko važno.

Analize dve hiljade godina starih ostataka ljudskih zuba prikupljenih sa nekoliko lokaliteta na Italijanskom poluostrvu potvrdile su prisustvo malarije u doba Rimskog carstva.

Malarija je ozbiljno, ponekada i fatalno oboljenje izazvano parazitom koji prenosi vrsta komarca. Prema podacima Centra za kontrolu i prevenciju bolesti SAD, godine 2015. zabeleženo je 214 miliona slučajeva malarije u svetu, dok godišnje 438 000 ljudi, uglavnom dece, strada od posledica te bolesti.

Ranija istraživanja su nagovestila da je malarija bila jedna od glavnih bolesti koje su pogađale Rimsko carstvo. „Indirektni dokazi o postojanju malarije nalaze se u zapisima iz stare Grčke i Rima. Opisani su simptomi bolesti, napadi groznice i povišena telesna temperatura. Danas su otkriveni i u drevnim ostacima ljudskih skeleta", rekla je vođa studije Stefani Marsinijak, antropolog sa Univerziteta Pensilvanija u SAD.

Dosad, međutim, nije bilo jasno koja vrsta parazita je uzrokovala malariju u starom Rimu. Da li je to današnji plasmodium falciparum ‒ vrsta koja se pojavljuje u tropskim i suptropskim područjima i izaziva veliki broj smrtnih slučajeva širom sveta ‒ ili su u pitanju druge vrste tog parazita (plasmodium vivax, p. malariae i p. ovale) koje uzrokuju blaže oblike oboljenja. Saznanje o kojoj vrsti plazmodijuma je tačno reč pruža šansu naučnicima da rekonstruišu razvoj bolesti kroz istoriju. „Mogućnost da analiziramo drevne mikrobe prilika je da proučimo evolucioni tok malarije", istakla je Stefani Marsinijak.

Zajedno sa kolegama proučila je zube drevnih skeleta 58 odraslih osoba i desetoro dece iz perioda Rimskog carstva, odnosno razdoblja od 1. do 3. veka naše ere. Uzorci ostataka uzeti su sa tri groblja: dva se nalaze u predelu južne Italije, regije poznate po trgovini, dok se treće nalazi u centralnom, ruralnom delu zemlje. „Kako bi se dobro istražila bolest poput malarije važno je prikupiti uzorke sa više lokaliteta, jer je mogla da nastane u bilo kom delu zemlje", objasnila je S.Marsinijak.

Gibon je vrsta tzv. "malog čovekolikog majmuna" koji živi u tropskim šumama u jugozapadnoj Kini, a prema tvrdnjama naučnika, pronađena je potpuno nova vrsta iz ove porodice primata.

Životinju su neko vreme proučavali, pa su na kraju potvrdili da se dosta razlikuje od ostalih gibona, koji postoje.

Vrsta je nazvana po Luku Skajvokeru, uglavnom zbog toga što su naučnici veliki fanovi filma "Star Wars".

Doktor Sem Turvi, iz Zoološkog društva iz Londona je za BBC rekao kako u toj oblasti Kine mnogo vrsta izumire zbog lova i ljudske prenaseljenosti i da je ovo otkriće posebno.

- Apsolutna je privilegija videti nešto tako posebno kao što je gibon u krošnji, a naročito kad se ispostavi da se razlikuje od drugih i da pripada potpuno novoj vrsti - rekao je doktor.

Ova vrsta majmuna živi u Bangladešu, Indiji, Kini i Mjanmaru. Uglavno vreme provodi u krošnjama, ljuljajući se sa grane na granu uz pomoć svojih ekstremiteta, retko provodeći vreme na tlu.

Istraživački tim, predvođen Fan Pengom sa jednog kineskog univerziteta, je počeo da sumnja da se životinje koje oni proučavaju u provinciji Junan, ponašaju neobično.

Za razliku od drugih gibona, ovi imaju bele obrve i brade, a i zvuci koje ispuštaju prilikom komunikacije jedni sa drugima takođe se znatno razlikuju od onih već postojećih kod ove vrste primata.