Novootkrivena vrsta riba zrakoperki nazvana crveni morski zmaj (Phyllopteryx dewysea) je inače srodna s morskim konjicima i konačno je nedavno na videu uhvaćen jedan živi primjerak.

Ovu bizarnu i prekrasnu vrstu morske ribe potvrđenu tek 2015. godine su znanstvenici dosad mogli proučavati samo na uginulim primjercima koji su bili uhvaćeni ili koje je donijelo more. Ovaj crveni pripadnik roda morskog zmaja živi uz obalu Zapadne Australije i predstavlja treću otkrivenu vrstu roda morskih zmajeva. Prva vrsta, obični morski zmaj (Phyllopteryx taeniolatus) je otkrivena još davne 1804. godine. Postoji još vrsta zvana listasti morski zmaj (Phyllopteryx eques).

Crveni morski zmaj može narasti do 24 cm, a od morskog konjica se razlikuje po tome što ima dužu njušku i rep. Karakterizira ga također specifična rubin boja koja je zaslužna za njegovo ime. Nađen je prvi put 2007. godine, ali zbog nedostatka informacija oceanolozi nisu mogli ništa zasigurno znati pa je zato toliko dugo prošlo do priznanja vrste.

Listasti i obični morski zmaj su već dulje vrijeme poznati i izlagani u akvarijima diljem svijeta. Ono što otkriće konačnog živog primjerka crvenog morskog zmaja čini još uzbudljivijim je činjenica da su do sada oceanolozi crpili informacije o toj vrste samo iz četiri uhvaćena uginula primjerka. Dio enigme neotkrivanja te zagonetne vrste do sada možda leži u činjenica da taj mali stvor živi na većim morskim dubinama.

Tek krajem 2016. su oceanolozi gladni znanja o neistraženim crvenim morskim zmajevima poslali vozilo bez čovjeka s kamerom ne bi li uhvatilo kakvu zlata vrijednu snimku. To se upravo i dogodilo, kao što vidite na videu iznad teksta. Sve je postignuto udruženim snagama muzeja Zapadne Australije i Scripps instituta oceanografije .

Vidi se primjerak morskog zmaja u svom prirodnom okružju što je od neprocjenjive važnosti. Sami znanstvenici potvrđuju da je cijeli pothvat bio ravan traženju igle u plastu sijena. Upravo zato je to sretno otkriće toliko važno.

Analize dve hiljade godina starih ostataka ljudskih zuba prikupljenih sa nekoliko lokaliteta na Italijanskom poluostrvu potvrdile su prisustvo malarije u doba Rimskog carstva.

Malarija je ozbiljno, ponekada i fatalno oboljenje izazvano parazitom koji prenosi vrsta komarca. Prema podacima Centra za kontrolu i prevenciju bolesti SAD, godine 2015. zabeleženo je 214 miliona slučajeva malarije u svetu, dok godišnje 438 000 ljudi, uglavnom dece, strada od posledica te bolesti.

Ranija istraživanja su nagovestila da je malarija bila jedna od glavnih bolesti koje su pogađale Rimsko carstvo. „Indirektni dokazi o postojanju malarije nalaze se u zapisima iz stare Grčke i Rima. Opisani su simptomi bolesti, napadi groznice i povišena telesna temperatura. Danas su otkriveni i u drevnim ostacima ljudskih skeleta", rekla je vođa studije Stefani Marsinijak, antropolog sa Univerziteta Pensilvanija u SAD.

Dosad, međutim, nije bilo jasno koja vrsta parazita je uzrokovala malariju u starom Rimu. Da li je to današnji plasmodium falciparum ‒ vrsta koja se pojavljuje u tropskim i suptropskim područjima i izaziva veliki broj smrtnih slučajeva širom sveta ‒ ili su u pitanju druge vrste tog parazita (plasmodium vivax, p. malariae i p. ovale) koje uzrokuju blaže oblike oboljenja. Saznanje o kojoj vrsti plazmodijuma je tačno reč pruža šansu naučnicima da rekonstruišu razvoj bolesti kroz istoriju. „Mogućnost da analiziramo drevne mikrobe prilika je da proučimo evolucioni tok malarije", istakla je Stefani Marsinijak.

Zajedno sa kolegama proučila je zube drevnih skeleta 58 odraslih osoba i desetoro dece iz perioda Rimskog carstva, odnosno razdoblja od 1. do 3. veka naše ere. Uzorci ostataka uzeti su sa tri groblja: dva se nalaze u predelu južne Italije, regije poznate po trgovini, dok se treće nalazi u centralnom, ruralnom delu zemlje. „Kako bi se dobro istražila bolest poput malarije važno je prikupiti uzorke sa više lokaliteta, jer je mogla da nastane u bilo kom delu zemlje", objasnila je S.Marsinijak.

Gibon je vrsta tzv. "malog čovekolikog majmuna" koji živi u tropskim šumama u jugozapadnoj Kini, a prema tvrdnjama naučnika, pronađena je potpuno nova vrsta iz ove porodice primata.

Životinju su neko vreme proučavali, pa su na kraju potvrdili da se dosta razlikuje od ostalih gibona, koji postoje.

Vrsta je nazvana po Luku Skajvokeru, uglavnom zbog toga što su naučnici veliki fanovi filma "Star Wars".

Doktor Sem Turvi, iz Zoološkog društva iz Londona je za BBC rekao kako u toj oblasti Kine mnogo vrsta izumire zbog lova i ljudske prenaseljenosti i da je ovo otkriće posebno.

- Apsolutna je privilegija videti nešto tako posebno kao što je gibon u krošnji, a naročito kad se ispostavi da se razlikuje od drugih i da pripada potpuno novoj vrsti - rekao je doktor.

Ova vrsta majmuna živi u Bangladešu, Indiji, Kini i Mjanmaru. Uglavno vreme provodi u krošnjama, ljuljajući se sa grane na granu uz pomoć svojih ekstremiteta, retko provodeći vreme na tlu.

Istraživački tim, predvođen Fan Pengom sa jednog kineskog univerziteta, je počeo da sumnja da se životinje koje oni proučavaju u provinciji Junan, ponašaju neobično.

Za razliku od drugih gibona, ovi imaju bele obrve i brade, a i zvuci koje ispuštaju prilikom komunikacije jedni sa drugima takođe se znatno razlikuju od onih već postojećih kod ove vrste primata.

Već neko vreme se u naučnim krugovima polemiše o devetoj planeti u Sunčevom sistemu. Naučnici još nisu sigurni da postoji, ali je prema nekim pretpostavkama 10 puta veća od Zemlje i udaljena oko 1.000 astronomskih jedinica od naše planete. Novo istraživanje pretpostavlja da deveta planeta zaista postoji i da ju je Sunce „ukralo“ i integrisalo u svoj sistem.

Džejms Vesper, postdiplomac sa Univerziteta "Nju Meksiko", izložio je na 229. okupljanju Američkog astronomskog društva pretpostavku da je vrlo moguće da je Planeta 9 bila „odbegla“ planeta, nebesko telo koje nema svoju zvezdu i luta galaksijom, prenosi portal Spejs.

Ukoliko se ispostavi da je u pravu, to bi značilo da je Sunce ukralo nebesko telo, za koje sada naučnici pretpostavljaju da je deveta planeta u našem zvezdanom sistemu.

Vesper i njegov mentor, profesor Pol Mejson, došli su do ovog zaključka kada su obavili 156 simulacija mogućih susreta Sunca i raznih „odbeglih" planeta. Vesper je rekao da bi u oko 60 odsto simulacija „odbegla“ planeta ušla u Sunčev sistem, ali ne bi uspela da ostane u njemu.

Međutim, u 40 odsto slučajeva bi se „odbegla“ planeta zadržala u zvezdanom sistemu, a ponekad čak i izbacila drugu planetu iz njega.

Uprkos tome što nije definitivno objašnjeno poreklo Planete 9, niti potvrđeno njeno postojanje, svakako je moguć scenario. Činjenica da „odbeglih“ planeta ima u velikom broju, možda čak i više nego onih oko zvezda, svakako ide na ruku Vesperove i Mejsonove hipoteze.

Konstantin Batigin, profesor na Kalteku, smatra da bi Vesperovi nalazi mogli da budu tačni.

„Svakako je moguće da je Planeta 9 uhvaćeno telo. Bez poznavanja tačne orbite, veoma je teško nesumnjivo potvrditi ili odbaciti hipotezu o poreklu Planete 9, ali je ona svakako moguća“, istakao je Batigin.

Samsung je najavio da će do 2020. ponuditi proizvođačima električnih automobila sledeću, unapređenu generaciju litijum-jonskih pogonskih baterija. Mala autonomija u vožnji jedna je od glavnih prepreka većoj zastupljenosti električnih vozila u drumskom saobraćaju. Samsung tvrdi da će ovaj problem biti znatno ublažen kada se na tržištu pojave njihove nove pogonske baterije za elektroautomobile.

Kako kažu u toj kompaniji, zahvaljujući novoj tehnologiji, litijum-jonske baterije sledeće generacije obezbeđivaće autonomiju od 600 km. Osim toga, uz pomoć brzih punjača baterije će moći da se dopune za 20-ak minuta.

Čak i 80% dopunjenosti baterije garantovaće da električni automobili mogu da pređu 500 km, a vreme potrebno za ovu dopunu iznosiće svega nekoliko minuta, odnosno, onoliko, koliko je vozaču na stanici potrebno da izađe iz vozila i uzme kafu za poneti.

Nove baterije izrađivaće se u Samsungovoj novoj fabrici u Mađarskoj, u koju je uloženo 357 miliona dolara. Godišnji kapacitet ovog pogona biće 50.000 kompleta baterija za električna vozila, a kompanija će snabdevati modele kao što su BMW i3, Tesla Model 3 i Fordovi automobili na struju.

Sledeća generacija Samsungovih pogonskih baterija za elektroautomobile pojaviće se na tržištu do kraja ove dekade.

Tur, divlja evropska goveda, pasla su travu 250.000 godina, sve dok ova vrsta nije istrebljena 1627. godine.

Ipak, priča se tu ne završava. Naučnici sada tvrde da su se prilično približili tački oživljavanja ove “superkrave”, nekada najvećeg kopnenog sisara u Evropi, piše Si-En-En.

Naučnici su počeli da ukrštaju tura sa genetski sličnom vrstom stoke 2008. godine i otkrili da je moguće “stvoriti životinje sličnije turu nego što se to očekivalo”.

Naizgled "mrlja" u svemiru je svakako nešto mnogo više, ako je snimljena Habl teleskopom. Prelepa fotografija otkriva sudar dve spiralne galaksije.

Na nekolikiko milijardi svetlosnih godina od Zemlje, IRAS 14348-1447, nazvana po Infracrvenom satelitu (IRAS) koji je odgovoran za njeno otkriće, je poznata kao infracrvena galaksija, koja jarko sija, a nastala je usled sudara miliona zvezda, nakon što su se previše približile jedne drugima.

Letjelica američke agencije NASA, New Horizons, je skoro desetljeće plovila svemirom do susreta s Plutonom, da bi nam poslala prve jasne digitalne fotografije tog patuljastog planeta, kraj kojeg je prošla 14. srpnja 2015. godine. Zbog goleme količine digitalnih podataka, i velikog prostranstva kojim je morao proputovati radio signal, fotografije su stizale na Zemlju usporenim tempom, sve do 27. listopada 2016. godine, a njihova će analiza sigurno još dugo trajati.

Koristeći model sličan modelu koji primjenjuju meteorolozi, da bi predvidjeli vrijeme i stvorili kompjuterske simulacije evaporirajućeg snijega na Zemlji, (evaporacija je proces izravne pretvorbe tvari iz krutog u plinovito agregatno stanje) znanstvenici su pronašli dokaze da snijeg i led na Plutonu poprimaju oblike do sada viđene samo na zemlji.

Istraživački tim misije, s vanjskim suradnicima, utvrdio je postojanje oblika zvanih “penitentes”, opisivih kao zdjelasta udubljenja okružena stupastim šiljcima, koji se na zemlji mogu izdizati nekoliko stopa.

Pronalazak ovih oblika na Plutonu, u području neformalno nazvanom Tartarus Dorsa, upućuje na zaključak da je za formiranje oblika penitentes potrebna atmosfera, i da zbog toga vjerojatno nisu primijećeni na nebeskim tijelima bez atmosfere.

Uspoređujući rezultate primjene modela s fotografijama poslanim s letjelice New Horizons, i formacijama snijega u obliku pragova, visokih i po 500 metara, znanstvenici su utvrdili da su formacije na Plutonu mnogo veće od onih na Zemlji.

Naravno, osim sličnosti u snježnim formacijama, postoje i brojne razlike. Klima i okoliš na Plutonu su vrlo različiti. Temperature su mnogo niže, Sunce mnogo manje sjajno, atmosfera je mnogo rjeđa, a snijeg i led na površini tvore metan i dušik umjesto vode. Mnogo je manja i gravitacijska sila, zbog čega se vertikalne strukture lakše formiraju i održe.

Nalazi znanstvenika pojavit će se ovog tjedna u časopisu Nature.

Nepoznata životinja koja je prije 500 miliona godina živjela na dnu okeana dodana je na drvo života. Ovo stvorenje nije ranije naučno klasificirano jer je prvi fosil otkriven prije 175 godina.

Novi fosili su pronađeni u Kanadi, a istraživanje je objavljeno u časopisu "Natura". Josip Moysiuk s Univerziteta u Torontu došao je do ovog otkrića nakon analize više od 1.500 primjeraka iskopanih sa stijena u Kanadi i SAD-u.

"Hioliti su morske životinje poznate cijelom svijetu uglavnom iz fosila njihovih ljuštura", rekao je Moysiuk za BBC.

Hioliti su imali oklop u obliku konusa, pipke za hranjenje i dodatke koji su djelovali poput nogu. Spadaju u grupu beskičmenjaka koja uključuje životinje poput školjki i glavonožaca.

Danas je pored Zemlje na samo pola udaljenosti od Mjeseca, na samo 193.000 km prošao asteroid 2017 AG13, koji je otkriven tek u subotu.

Asteroid je veličine oko 30 metara i kreće se brzinom od 16 kilometara u sekundi.