Ruski geolozi su u pukotinama vulkana Tolbačik na Kamčatki otkrili novi mineral koji je dobio naziv dravertit, prenose ruski mediji.

Kako se navodi, reč je o mineralu koji nema nikakve sličnosti ni sa jednim njegovim "rođakom", bilo da je reč o hemijskom ili strukturnom sastavu.

Štaviše, pronađeni mineral nema nikakve sličnosti ni sa jednim od mnogobrojnih sintetičkih neorganskih supstanci, precizirao je naučnik sa Univerziteta Lomonosov Igor Pekov.

On je dodao i da je mineral naziv dobio u čast sovjetskog specijaliste za mineralogiju i geologiju Petra Draverta.

Astronomi su otkrili 14 različitih galaksija koje samo što se nisu sudarile u svemiru. Uočeni objekat je označen kao galaktičko protojato, i predstavlja preteču većeg galaktičkog jata koje bi moglo da nastane.

Galaktička jata su ogromne strukture koje se sastoje od nekoliko stotina do nekoliko hiljada galaksija, koje povezuje gravitacija.

Pretpostavlja se da je postor koji zauzimaju 14 uočenih glaksija četiri puta veći u odnosu na našu galaksiju Mliječni put, a ovo je prvi put da je to protojato uočeno, piše Independent.

Ono što je, međutim, prilično iznenadilo naučnike je to što ovakva protojata ne bi trebalo da se formiraju u sljedećih nekoliko milijardi godina.

"Zapanjeni smo posljedicama. Uobičajno mišljenje je bilo da je galaktičkim jatima potrebno mnogo više vremena da se skupe i oforme. SPT2349 nam, međutim, pokazuje da se to dogodilo mnogo brže i eksplozivnije nego u prethodnim slučajevim, i svakako brže nego što je to teoriji navedeno", kaže Skot Čepmen sa kanadskog Univerziteta Delhauzi.

Naučnici vjeruju da je galaktičko jato, označeno kao SPT2349, 10 triliona puta veće od Sunca. Jata te veličine obično sadrže ogromne mase tamne materije i crne rupe. Ova galaksija je sposobna da formira zvijezde 10.000 puta brže od naše.

Stručnjaci vjeruju da bi, zbog brzine formiranja, galaktičko jato SPT2349 u nekom trenutku moglo da postane jedan od najvećih poznatih objekata u Svemiru.

"Kako je formiranje tako velikih galaksija postalo toliko brzo za sada je misterija. Ona se nije formirala postepeno milijardama godina, kao što bi astronomi očekivali. Ovo otkriće predstavlja veliku šansu da konačno proučimo kako ogromne galaksije uspijevaju da izgrade tako ogromna jata", zaključuje astronom sa Univerziteta Jejl Tim Miler.

Konji su u stanju čitati ljudske izraze lica i zapamtiti raspoloženje osoba, pokazala je tako studija.

Ove životinje također reagiraju pozitivnije na one ljude koje su vidjeli ranije kako se smiju, dok su oprezni s onima kojih se sjećaju kao namrštenih. Otkrića se temelje na nekim prethodnim istraživanjima koja su ukazivala na to da konji mogu prepoznati emocije čitajući ljudska lica.

Znanstvenici tvrde kako su sad otkrili da ove životinje ne samo da pamte raspoloženje osoba, nego imaju "pamćenje za emocije" koje im usmjerava buduću interakciju s pojedincima.

"U principu konji imaju pamćenje za emocije," izjavila je Karen McComb, inače voditeljica spomenute studije i profesorica životinjskog ponašanja na Sveučilištu Sussex.

Postoji vrsta mrava iz jugoistočne Azije koja prebiva na drveću i ima uistinu "eksplozivnu" obrambenu taktiku. Naime, svoje neprijatelje uništavaju na način da raznesu sami sebe tako prekrivajući i uljeze otrovnom sluzi.

Ovi eksplodirajući mravi se najčešće svrstavaju u vrstu imena Colobopsis cylindrical, no znanstvenici su upravo otkrili da postoji još barem 15 vrsta ovih požrtvovnih insekata, zajedno s potpuno novom vrstom koja je otkrivena na Borneu.

Brojne životinje mogu voditi "kemijski rat"koristeći vlastitu utrobu za stvaranje otrovne smjese za svladavanje lovine ili plašenje neprijatelja. Ipak, uništenje vlastitog tijela u svrhu obrane drugih je manje uobičajena pojava. Poznata je samo kod nekih termita i mrava, tvrde stručnjaci.

Nov oblik DNK u živim ljudskim ćelijama otkriven je po prvi put, piše Dejli mejl.

Nazvana i-motif, otkrivena forma izgleda kao upleten "čvor" umjesto dobro poznate dvostruke spirale.

Još uvijek je nejasno kakva je funkcija i-motif-a, tvrde naučnici, ali vjeruju da bi mogla da bude "čitanje" pojedinih sekvenci DNK i konvertovanje u korisne supstance, prenosi B92.

Do otkrića su došli naučnici sa Instituta za medicinska istraživanja Garvan u Sidneju. Oni su se već ranije susreli sa ovim oblikom DNK, ali ne unutar ljudskih ćelija, već u vještačkim uslovima u laboratoriji.

Naučnici su tada raspravljali da li i-motif "čvorovi" uopšte postoje u živim stvarima. Pitanje je rešila upravo nova studija objavljena u časopisu Nature Chemistry.

"Kada većina nas razmišlja o DNK, zamišljamo duplu spiralu", navodi koautor studije profesor Denijel Krajst.

"Novo istraživanje nam stavlja do znanja da postoji totalno drugačija struktura DNK koja bi mogla da bude bitna za naše ćelije", dodaje on.

Kako bi detektovali novi i-motif u ćelijama, istraživači su morali da razviju nov alat. Zahvaljući dijelu molekula koji pronalazi novu strukturu i povezuje se sa njom, koristeći fluorescentnu detekciju, identifikovali su brojne zelene površine u jezgru ćelije.

"Ono što nas najviše uzbuđuje jesu te zelene tačke - i-motifs - koje se pojavljuju i nestaju sve vrijeme, zbog čega znamo da se formiraju, rastvaraju i ponovo formiraju", navodi doktor Mahdi Zerati, čija istraživanja potkrepljuju nalaze studije.

Utvrđeno je da se i-motif-i formiraju na pojedinim mjestima odakle se aktivno čitaju informacije sa molekula DNK. Pojavljuju se i na promoterima koji kontrolišu da li se geni uključuju ili isključuju.

"Čini se kao da postoje da pomažu uključivanju gena i utiču na to da li se gen čita ili ne", dodaje Zerati.

Naučnici se nadaju da će buduća saznanja pomoći u shvatanju da li novi oblik DNK može uticati i kako na naše zdravlje ili bolesti.

Svemirski teleskop Hubble slavi 28. godišnjicu u svemiru i tim nas je povodom počastio spektakularnim fotografijama maglice Laguna. Na rođendanskoj fotografiji nalazi se gigantska zvijezda Herschel 36 usred eksplozije ultraljubičastog zračenja i uraganskih zvjezdanih vjetrova koji stvaraju fantastične prizore grebena i šupljina od plina i prašine.

Golema zvijezda je 32 puta veća od našeg Sunca, a njezina temperatura je osam puta viša od Sunčeve. Zvijezda je stara oko dva milijuna godina i nalazi 4.000 svjetlosnih godina od Zemlje.

'Ljudi ribe' iz Indonezije mogu zadržati dah do 13 minuta i roniti na dubinu od 70 metra. Liječnici i znanstvenici su otkrili da su ti ljudi evoluirali i da su im slezene 50 posto veće nego drugim ljudima.

Genetske promjene su otkrili kod ljudi iz plemena Bajau. To je prvi zabilježen slučaj u svijetu prilagodbe ljudi na dubinsko ronjenje.

'Morski nomadi', kako ih zovu, već više od 1000 godina se bave podvodnim ribolovom. Sada su se smjestili na otocima Indonezije. Prilikom ronjenja opremljeni su samo utezima i drvenim naočalama. Oko 60 posto vremena dnevno provode na moru, danju i noću ploveći čamcima, roneći i konzumirajući puno ribe koju sami ulove. Žive na ručno izrađenim barkama i sve što trebaju nose sa sobom na more. Na obalu dolaze samo kako bi trgovali ribom ili popravili plovila.

Znanstvenici kažu da su se njihova tijela u tolikoj mjeri prilagodila životu na i u moru da djeca bez pomagala vide kristalno jasno do dubine od 25 metara, a nedavno provedeno istraživanje pokazalo je da imaju neuobičajeno veliku slezenu što je rezultat ronjenja na dah.

Slezena igra ključnu ulogu i 'čuva' ih od hladnoće dok kratko rone u hladnoj vodi. Otkucaji srca uspore, krv ide prema vitalnim organima, a slezena 'šalje' crvene krvne stanice s kisikom u krvotok. Kontrakcije slezene mogu podignuti razinu kisika u krvi za 9 posto.

- Znamo da tuljani koji duboko rone imaju vrlo velike slezene. Ako selekcija djeluje na tuljane, vjerujemo da može djelovati i na ljude - kaže Melissa Ilardo, znanstvenica sa sveučilišta Cambridge. Rezultati istraživanja objavljeni su u časopisu Cell.

Budući da se članovi plemena Bajau ne natječu s ostalima teško je reći koliko dugo mogu roniti pod vodom, no navodno je zabilježen slučaj da je jedan od njih ronio čak 13 minuta. Odrasli članovi zajednice na dah mogu zaroniti i 70 metara duboko, 'naoružani' samo drvenom zaštitnom maskom za oči i kopljem za ulov ribe.

Melissa Ilardo je provela nekoliko mjeseci u Indoneziji kako bi skupljala genetske uzorke i ultrazvukom pregledavala ljude iz plemena. DNK analiza je pokazala da ljudi iz plemena Bajau imaju gen PDE10A koji nije pronađen kod njihovih susjeda.

Dijamantski meteorit koji je eksplodirao ulazeći u Zemljinu atmosferu 2008. godine bio je deo davno izgubljene planete iz ranog Solarnog sistema, tvrde naučnici.

Dijamanti su pronađeni unutar meteorita koji je eksplodirao iznad Nubijske pustinje u severnom delu Sudana.

Njegova "roditeljska proto-planeta" postojala je milijardama godina pre nego što se razbila prilikom nekog sudara i bila je približno velika kao Merkur ili Mars.

Naučnici tvrde da je pritisak koji je neophodn za nastanak dijamanata ove vrste moguć samo na planeti te veličine.

Koristeći tri različite vrste mikroskopije, istraživači su ustanovili mineralnu i hemijsku kompoziciju dijamantskog kamenja koje je bilo razbacano po Nubijskoj pustinji na severu Sudana, kada je asteroid 2008 TC3 udario u atmosferu.

Neki od materijala koji su ostali zarobljeni u dijamantu od formiranja (karakteristike poznate kao inkluzija) mogu se formirati samo na pritisku iznad 20 gigapaskala (GPa), tvrde naučnici. Takvi uslovi "mogu se postići samo kod velikih nebeskih tela".

Merenja naučnika prižila su "prvi ubedljiv dokaz postojanja tako veliko tela koje je nestalo".

Ovaj pronalazak takođe podstiče teoriju da su današnje planete Sunčevog sistema nastale od ostataka desetina velikih "proto-planeta".

Zašto je Amerika pokušala da stvori ogromni bakarni prsten oko Zemlje koji bi vršio transmisiju signala brzinom munje...

Godine 1963, u periodu od nekoliko meseci, Zemlja je imala jednu zajedničku stvar sa Saturnom - prsten.

Ali, sa napretkom komunikacije na velikim udaljenostima u to doba, pojavili su se i određeni problemi.

Pedesetih godina mogli biste da pošaljete poruku s jednog kraja kontinenta na drugi u roku od nekoliko minuta zahvaljujući podvodnim kablovima i radarima sa dejstvom preko horizonta, koji su odbijali radio-signale u jonosferi.

Ipak, neretko se dešavalo da strani agenti onesposobe podvodne kablove, a zemaljske i solarne oluje poremete radio-signal.

Iz tog razloga, SAD su odlučile da isprobaju potpuno novu metodu - stvaranje ogromnog bakarnog prstena oko Zemlje koji će vršiti transmisiju signala brzinom munje, bez obzira na vremenske uslove.

Projekat je nosio naziv "Vestford", a ceo sistem trebalo je da funkcioniše ovako: raketa bi ispustila stotine miliona malenih bakarnih igala (dipolnih antena) u nisku Zemljinu orbitu, koje bi uz jonosferu bile dodatna potpora za odbijanje signala.

Ova zamisao pokazala se veoma uspešnom, pa su tako u prvim danima misije informacije stizale iz Kalifornije na Istočnu obalu SAD brzinom koja je u to vreme bila nezamisliva - 20 kilobajta u sekundi.

Ipak, sreća je kratko trajala. Nakon četiri meseca, bakarni prsten počeo da je se osipa, a iglice da padaju na Zemlju.

Pravi problemi počeli su, međutim, kada su iglice počele da se grupišu u gomile.

Novi satelit svemirske agencije NASA, dizajniran da otkriva svjetove slične Zemlji oko zvijezda iz našeg solarnog sistema, bit će večeras lansiran raketom "Spejs Iks" s Floride.

Satelit TESS (Transit Exoplanet Survey Satellite) bit će lansiran u 18.30 po lokalnom vremenu iz stanice Kejp Kanaveral. Njegova misija će trajati dvije godine i koštat će 337 miliona dolara, prenosi Reuters.