Vladajuća oligarhija Sjedinjenih Država i politička elita je krajem 19. stoljeća usvojila "Doktrinu Monroe", kojom se 1823. SAD formalno suprotstavljaju svakom daljnjem pokušaju europskih nacija da koloniziraju ili interveniraju u zemljama Sjeverne i Južne Amerike, a takvi će pokušaji biti smatrani činom agresije i zahtijevati intervenciju Sjedinjenih Država.

Danas znamo da je "Doktrina Monroe" u stvari dala legitimitet i ekskluzivno pravo Washingtonu da američki potkontinent i sve zemlje Latinske Amerike pretvore u svoje "dvorište".

To su ubrzo i dogodilo i trajalo sve do revolucije na Kubi, dok je veće štete američki kolonijalizam pretrpio dolaskom na vlast Huga Chaveza u Venezueli, Lule da Silve u Brazilu, Nestora i Cristine Kirchner u Argentini, Eva Moralesa u Boliviji, Daniela Ortege u Nikaragvi i Rafaela Corree u Ekvadoru. Neki od ovih lidera su umrli, neki su izgubili izbore, a neki su uklonjeni institucionalnim državnim udarom i američka administracija čini sve da američki potkontinent po drugi put u povijesti u cijelosti pretvori u svoju koloniju. Procesi u Latinskoj Americi su dokaz da SAD također imaju dugoročne strategije i da ih, manje ili više uspješno, provode više od sto godina.

Na drugoj strani svijeta je američka oligarhija i politička elita sebi postavila zadatak uništenja Ruske Federacije kao suverene države, što nitko i ne krije, a ovaj cilj je u poznatoj knjizi Velika šahovska ploča najbolje opisao pokojni američki strateg Zbigniew Brzezinski. I dok za kolonizaciju Latinske Amerike imamo "Doktrina Monroe", za uništenje Rusije ne postoji službenog ili kolokvijalnog imena pod kojim se ovaj proces odvija.

Izreka "Kartaga mora biti razorena" se povezuje s vremenima Punskih ratova, kada je antički Rim vodio geopolitičku borbu za prevlast u regiji zapadnog Mediterana. Kartaga je uništavana nekoliko puta, dok je između ratova bilo razdoblja primirja. Možda bi ovo ime bilo prikladno za američku politiku prema Rusiji, novoj Kartagi koja mora biti razorena, iako je proteklih sto godina u dva navrata bila gotovo na koljenima.

"Hibridni rat" Sjedinjenih Država protiv Ruske Federacije, kojeg su, htjeli ili ne, morali prihvatiti i američki vazali u Europi, automatski se nastavlja nakon urušavanja Sovjetskog Saveza, jer o njegovom ishodu ovisi jedna čitavi geopolitički projekt koji nije dovršen.

Predstojeći predsjednički izbori u Rusiji će vjerojatno biti dosadniji čak i od ranije održanih, obzirom da svi predviđaju uvjerljivu pobjedu Vladimira Putina.
Ipak, da Rusima ne bude baš tako dosadno brinu se Washington i američko veleposlanstvo u Moskvi. Naravno, tu su i mediji koji vječnog gubitnika i marginalca Alekseja Navalnog uzdižu u nebesa i od njega stvaraju ikonu ruske oporbe.

"Aleksej Navalni, glavni protivnik ruskog predsjednika Vladimira Putina, očekuje se u srijedu u sjedištu Europskog suda za ljudska prava u Strasbourgu, gdje će se razmatrati nekoliko njegovih tužbi protiv ruske države, koju optužuje za "proizvoljna" uhićenja. Njegova glasnogovornica je rekla kako će se, osim Europskom sudu za ljudska prava, Navalni obratiti i novinarima. Ovaj aktivist je odlučio doći pred ECHR nekoliko tjedana prije ruskih predsjedničkih izbora 18. ožujka, jer se nema pravo kandidirati. Stoga njegov posjet nosi i simboličnu dimenziju, a on poziva na bojkot izbora čiji ishod smatra unaprijed poznatim te na velike prosvjede u nedjelju", pišu zapadni mediji i njihovi ogranci u regiji.

Rusko ministarstvo obrane objavilo je kako je sirijska vojska uništila dva vojna vozila u kojima su se nalazili militanti - no, ono što je zanimljivo je da su u vozilima pronađena napredna elektronska oružja europske proizvodnje. Vozila su pak ciljana i uništena u blizini američke vojne baze kod Al-Tanfa.

U ovoj akciji sirijske vojske ubijeno je ukupno petero militanata, a u vozilima osim naprednog naoružanja pronađeni su i ISIL-ovi propagandni materijali, navodi se u izjavi. Vojska je spazila 3 vozila - dva su uspjeli uništiti dok je treće pobjeglo i to u pravcu Al-Tanfa gdje se nalazi američka baza.

Podsjetimo, Rusija je već ranije u nekoliko navrata poručila kako ISIL-ovi teroristi pokreću napade s prostora "crne rupe" oko američke vojne baze u Al-Tanfu.

Jučerašnji telefonski razgovor američkog predsjednika Donalda Trumpa i turskog čelnika Recepa Tayyipa Erdogana nije mogao zadovoljiti američku stranu koja traži prekid turske operacije u sirijskom Afrinu i od Ankare gotovo panično zahtjeva da ne pokreće napad na grad Manbij (100-tinjak km istočnije) jer može doći do sukoba turskih i američkih postrojbi i do potpunog kolapsa američkih planova za sjever Sirije. A tamo Washington namjerava uspostaviti teritorij s alternativnom političkom vlašću i institucijama izvan nadzora središnje vlade u Damasku, i naravno, samostalnom vojskom od 30 tisuća boraca, sastavljenom glavninom od Kurda i lokalnih Arapa. Ali krenimo redom, kako bismo detaljno pojasnili novonastalo stanje:

Nakon riječi turskog predsjednika Erdogana, kako je Turska za svoju vojnu operaciju "Maslinova grana" u sjevero-zapadnoj sirijskoj enklavi Afrin dobila potporu Rusije još prije njezinog pokretanja (info: turski medij Yeni Şafak), postalo je jasno kako ova operacija kardinalno mijenja vojno-političku situaciju na sjeveru Sirije, prije svega u odnosu na američke interese.

Operacija turske vojske, poglavito ulazak njezinih kopnenih snaga u Afrin, dodatno usložnjava ionako komplicirano stanje na sjeveru Sirijske Arapske Republike gdje su već odavno razmještene snage sirijske vojske, Kurda iz njihove obje vojne organizacije (YPG i SDF), kao i proturskih organizacija iz redova tzv. Slobodne sirijske vojske ("Ahrar ash-Sham", "Nuredin az-Zenki", "Liva sultan Murad" i "Sirijske slobodne vojske" - FSA). Osim toga, na istoku kurdskog sjevernog teritorija (regija Hasake), nalaze se i američke vojne baze u kojima instruktori Pentagona obučavaju ali i naoružavaju kurdske milicije, kao što to rade i u bivšoj bazi sirijske vojske At-Tabaqah kraj Rakke.

Proteklih mjeseci postalo je jasno kako je svim spomenutim igračima na tom relativno malom prostoru i konačno postalo pretijesno. Zato ova turska operacija sa sobom nosi i nove mogućnosti ali i nove rizike i izazove, prije svega za rusku i američku politiku u toj zemlji, koje su sada, zapravo, i jedino bitne u kontekstu njihovog geopolitičkog sukobljavanja, a na stranu potpuno padaju i Asadov režim i Iran i teroristi, ....

Erdogan je izabrao povoljan trenutak za početak vojne operacije, pravilno procijenivši ključne vanjskopolitičke elemente: zaokupiranost ruskog političkog vrha nadolazećim predsjedničkim izborima u Rusiji; i unutarameričku političku borbu između Kongresa i Bijele kuće, najbolje izraženu u trenutačnoj blokadi rada ukupnog aparata izvršne vlasti.

Europska je unija nedavno formirala ekspertnu radnu skupinu za borbu protiv dezinformacija i lažnih vijesti online (fake news). Inkvizicijski tim od 39 stručnjaka koji okuplja novinare, znanstvenike i nezaobilazne aktiviste nevladinog sektora, pod vodstvom europske povjerenice zadužene za digitalnu politiku, Marije Gabrijel, ima neobično zahtjevan posao - u "moru" informacija kojima nas svakodnevno zapljuskuju društvene mreže i on line mediji, eksperti bi trebali identificirati one lažne, dakle izmišljene, ali i problematične sadržaje koji mogu (ili već jesu) utjecati na izbore u zemljama članicama. Ekspertna će skupina pokrenuti javnu raspravu i najkasnije do kraja travnja predstaviti planove za rješavanje ovog problema koji kod političkog establishmenta izaziva veliku zabrinutost.

Posvećenost istini vjerojatno je najstarije i najcjenjenije etičko načelo civilizacije, stoga je ideja istine kao pozitivne vrijednosti duboko usađena u filozofiju morala, ali i u anglosaksonsko kao i kontinentalno pravo. Tako npr. svaki sudski postupak u SAD-u počinje pitanjem: "Zaklinjete li se da ćete govoriti istinu i ništa osim istine, tako vam Bog pomogao?", dok europski zakoni o kleveti prejudiciraju da se medije ne smije kažnjavati zbog istinitog izvještavanja. Istina je suštinski važna za demokratski proces, stoga je stereotipna laž da "demokracija ovisi o informiranosti građana / mediji potiču analitičko razmišljanje" čvrsti i neupitan dio obrazovnih curriculuma svih zapadnih društava.

Pojam "fake news", danas, u svakodnevnoj uporabi politike i medija, postao je popularan zahvaljujući američkom predsjedniku Donaldu Trumpu, koji je u svojim twitovima ovim terminom diskreditirao medijsko izvještavanje povampirenih američkih mainstream medija koji ga nisu mogli i još uvijek ne mogu "smisliti" na mjestu predsjednika. Tijekom prošlogodišnjih izbora širom Europske unije, uporaba termina proširila se neobično brzo, u Norveškoj je npr. "fake news" proglašen za "Riječ godine 2017." Nesumnjivo, fenomen "lažnih vijesti" i neprovjerenih informacija, vrlo je ozbiljan problem suvremenih medija u kojima etički imperativ više ne postoji, u kojima je vrlo tanka linija između istine i laži. Moralni relativizam obilno prisutan u medijima, možda, je najbolje potkrijepiti primjerom koji u svojoj čuvenoj knjizi "Etika u medijima: Primjeri i kontraverze" (prema Amazonu u 2017.g. jedna od najprodavanijih knjiga) navodi Luis Alvina Day: "Je li riječ laž uopće nešto znači? U jednom smislu svi lažu, ali u drugom smislu nitko ne laže, budući da nitko ne zna što je istina - što god, vi izgledate u redu!" "Poremećaj informacija" zaista upućuje da bi novinari, time i medijske korporacije trebali raditi na razvoju alata i servisa za provjeru informacija i, svakako, obnoviti znanja iz etike u medijima, međutim "kvaka" nije u tome.

Strategija SAD u Siriji ima za cilj podelu te zemlje, izjavila je na redovnom brifingu portparolka Ministarstva spoljnih poslova Rusije Marija Zaharova.

"Nova američka strategija za tu državu izgleda kao put ka podeli te zemlje", istakla je Zaharova.

Planovi SAD da ostanu prisutne u Siriji ne pomažu političkom rešavanju situacije u toj zemlji na osnovu rezolucija UN, dodala je Zaharova.

"Iz reči gospodina Tilersona smo shvatili da će američki partneri od sada računati na politički pristup. U isto vreme, kao cilj svojih postupaka Amerikanci i dalje proklamuju uklanjanje zakonski izabranog predsednika Sirije sa vlasti. Objavljeno je da Vašington namerava da američko vojno prisustvo na teritoriji te, naglašavam, suverene države bude na neodređeno vreme. Amerikanci nisu ni pomislili da o ovom izveštaju uzmu u obzir mišljenje vlade ove zemlje, koja je punopravni član Ujedinjenih nacija. Uvereni smo da je takav pristup u suprotnosti sa međunarodnim pravom i ne doprinosi političkom rešavanju unutarsirijskih problema na osnovu Rezolucije 2254 Saveta bezbednosti UN", rekla je Zaharova.

U svom govoru na Univerzitetu Stanford, američki državni sekretar Reks Tilerson dao je niz izjava o Siriji. On je naglasio da američki, evropski i regionalni partneri neće pomagati u obnavljanju područja pod kontrolom sirijskog predsednika Bašara el Asada i pozvao druge zemlje da izvrše ekonomski pritisak na Asada.

Tilerson je dodao da će se SAD usredsrediti na stabilizaciju i političko rešenje u Siriji, a jedan od ciljeva Vašingtona biće smanjenje uticaja Irana u Siriji.

Sudeći po onom što je američki potpredsjednik Mike Pence kazao u ponedjeljak, 22. januara, Palestinci bi, po logici sadašnje američke vanjske politike, mogli očekivati isto ono što su Indijanci dobili u Sjedinjenim Američkim Državama. Pence je u Knessetu održao "najotvoreniji cionistički govor - bolje kazano, propovijed - koja se ikad čula u Knessetu", napisao je izraelski kolumnist Chemi Shalev u Haaretzu. Prema ovom izraelskom novinaru i dobrom poznavaocu američko-izraelskih odnosa, govor sličan Penceovom po vjerskom žaru i zelotizmu nisu održali ni najvatreniji izraelski desničari.

Gotovo svaka rečenica Penceovog obraćanja prekidana je aplauzima izraelskih zastupnika, dok su palestinski članovi Knesseta uklonjeni nakon protesta koji su pokušali održati protiveći se odluci administracije predsjednika Donalda Trumpa da potvrdi priznanje Jerusalema za glavni grad Izraela i naredi premještanje američke ambasade iz Tel Aviva u taj grad. To je bio prvi slučaj da se jedan američki potpredsjednik obrati izraelskom parlamentu, a biblijski ton kojim je bilo prožeto njegovo obraćanje, prema Shalevu, načinio je Pencea herojem Izraela, ali i "jahačem Trampokalipse".

"Mi se protivimo politici g. Trumpa. On nije samo neprijatelj Palestinaca, on je neprijatelj mira", kazao je Jamal Zahalka, jedan od palestinskih zastupnika, izbačenih nakon što su protestovali na Penceovo obraćanje. Drugi čovjek Trumpove administracije najavio je izraelskim parlamentarcima da će američka ambasada u Jerusalemu biti otvorena do kraja 2019, a izraelski premijer Benjamin Netanyahu nazvao je Trumpovu odluku jednom od važnih odluka u historiji cionizma.

Naknadno o 'konačnim pitanjima'

"Stojimo uz Izrael, jer je vaša stvar naša stvar, vaše vrijednosti su naše vrijednosti i vaša borba je naša borba. U priči Jevreja uvijek smo vidjeli priču o Americi. To je priča o egzodusu, putovanju iz progonstva u slobodu, priča koja pokazuje moć vjere i obećanje nade. I prvi naseljenici u mojoj zemlji vidjeli su sebe kao hodočasnici, poslani Božijom voljom da izgrade novu Obećanu zemlju. Pjesme i priče naroda Izraela bile su njihove himne i oni su vjerno učili njima svoju djecu i to čine do ovog dana", poručio je Pence u Knessetu, prekidan ovacijama.

Najnovija vijest, objavljena danas, 24. siječnja, službeno potvrđuje kako Rusija sljedeće tri godine planira provoditi zajedničke vježbe i uspostaviti vojnu suradnju s Vijetnamom. Kao što je izvijestio TASS, to su potvrdili ruski ministar obrane Sergej Šojgu i vijetnamski predsjednik Tran Dai Quang.
"Moskva i Hanoi sastavili su plan od 2018. do 2020. o zajedničkim vojnim vježbama i vojnoj suradnji. Rusija je spremna podijeliti iskustvo testiranja vojne opreme s Vijetnamom, dok će Vijetnam poticati daljnju suradnju u sektoru obrane s Rusijom ", izjavio je ruski ministar obrane Sergej Šojgu novinarima u društvu vijetnamskog predsjednika u Hanoiu.

Prema njegovim riječima, na sastanku s vijetnamskim ministrom obrane Ngo Xuan Lichjem ranije u utorak su razmotreni koraci za provedbu sporazuma kojeg su dogovorili predsjednici dviju zemalja.

Francuska je nesumnjivo jedna od vodećih zemalja u Europi, ima određenu težinu na svjetskoj razini, stalna je članica Vijeća sigurnosti, ali je nakon prošlih izbora pala na najniže grane od postojanja Republike. Koji je razlog za to? Jednostavna činjenica da je predsjednik Pete Francuske Republike sad već svima poznati sintetički politički proizvod supermasona Jacquesa Attalija. Bivši Rothschildov bankarčić, kasnije savjetnik i potom ministar ekonomije i industrije kod Hollandea, je umislio da će promijeniti svijet, dok je bolje upućenim poznavateljima prilika u Francuskoj poznato kako Macron dobiva upute od stvarnih vladara Elizejske palače.

Izbor Macrona za predsjednika je bila obična kozmetička operacija kako ne bi pobijedila Marine Le Pen. Danas sve više vlada uvjerenje da je Hollande bio predsjednik, političar sa svim mogućim manama i gotovo nijednom vrlinom, ali ipak čovjek. Ali Macron je proizvod, "zamrznut" i savršen koji predlaže istu podaničku politiku kakvu su imali Sarkozy i Hollande.

Ali njegovo nesnalaženje da odradi zadaće stvarnih vladara Francuske nekada poprima oblik groteske. To se vidjelo u ponedjeljak, kada je stalni predstavnik Francuske u Ujedinjenim narodima, François Delattre, po nalogu Pariza sazvao hitnu sjednicu na kojoj će se raspravljati o Siriji, da bi na kraju u završnoj riječi zatražio od Turske suzdržanost u vojnoj operaciji u području Afrina, na sjeveru Sirije. To je bila jedna od, blago rečeno, najbesmislenijih sjenica Vijeća sigurnosti, da se i sam François Delattre vjerojatno pitao što je Attalijev potrčko njome uopće htio postići.

Macron traži da Pariz bude globalni lider u borbi protiv kemijskog oružja

Međutim, Emmanuel Macron se ne zaustavlja. Ušavši u Elizejsku palaču je istog trenutka obolio od "Napoleonovog sindroma", nakon čega zove svjetske lidere u Pariz, razgovara i sanja kako odlučuje o sudbini svijeta. Istina, svjetske vođe se odazivaju na pozive, jer je Francuska ipak Francuska, iako uglavnom odlaze da nisu obavili ništa.

Ministarstvo spoljnih poslova Rusije je, komentarišući izjave Vašingtona o učešću Moskve u hemijskim napadima u Siriji, izjavilo da su Sjedinjene Američke Države pokrenule masovni propagandni napad na Rusiju, navodi se na internet sajtu Ministarstva.

Stalni predstavnik Rusije u UN Vasilij Nebenzja ranije je izjavio da je Rusija predložila stvaranje novog međunarodnog istražnog organa za istragu upotrebe hemijskog oružja i pripremila odgovarajući nacrt rezolucije.

Kao odgovor na to, stalni predstavnik SAD Niki Hejli rekla je da se Sjedinjene Američke Države protive predlogu za stvaranje novog istražnog mehanizma, ali da su spremne da odbmah obnove Zajednički mehanizam UN-OZHO za istragu hemijskog oružja u Siriji.

"Jedan broj visokih američkih zvaničnika 23. januara je pokušao da za incidente sa upotrebom hemijskog oružja tokom sukoba u Siriji okrivi Moskvu i Damask. Zapravo je pokrenut veliki propagandni napad sa ciljem ponižavanja Rusije u svetu i podrivanje napora za mirno rešenje u Siriji", navodi se u saopštenju Ministarstva.