© Reuters
Za desetak dana će se privesti kraju još jedna globalna saga. Predsjednički izbori u SAD-u. U neprekinutom nizu četvorogodišnjih izbora od 1788. godine, Amerika će dobiti svog jubilarnog 45-tog predsjednika ili, po prvi put, predsjednicu. Ni ratovi ni velike krize koje su na drugim kontinentima dovodile do radikalnih promjena na političkoj mapi, do raspada i stvaranja imperija i država, nisu uspjeli da skrenu izborni mehanizam sa Ustavom zacrtanog kursa. Proizvod liberalne koncepcije političkih odnosa, sa već na samom početku dodatih deset amandmana o građanskim pravima i slobodama, američki Ustav je do sada izdržavao test novih političkih i ekonomskih okolnosti, kako u okviru same države, tako i izvan nje. To se odnosilo i na sam tok predsjedničkih izbora, kao i na priznavanje izbornog rezultata.
Iako su najmanje dva puta do sada postojale osnovane sumnje da su izbori bili “pokradeni” u korist jednog kandidata (a posljednji put je to bilo ne tako davno na izborima 2000. godine između Džordža Buša mlađeg i Ala Gora), uvijek bi kandidat koji je zvanično proglašen za gubitnika priznavao poraz. Po prvi put na ovim izborima, to možda neće biti slučaj.
Donald Tramp je, u nedavnoj debati sa protivkandidatkinjom Hilari Klinton, izjavio da će razmisliti da li će, u slučaju da izgubi, prihvatiti da se povuče, jer je,
po njegovom mišljenju, čitav izborni proces “namješten”. Ova tvrdnja je u skladu sa populističkim imidžom autsajdera koji je Tramp izgradio tokom kampanje i koji mu je donio toliku prednost nad ostalim republikanskim kandidatima i popularnost u široj javnosti. Iako je absurdno da se jedan milijarder koji je odrastao u luksuzu i izobilju predstavlja kao glas ugnjetenih i marginalizovanih,
to što skoro cijelokupni politički, obavještajni i medijski establišment otvoreno radi protiv njega je znak da Tramp predstavlja snažnu ideološku prijetnju statusu kvo. Naime, u korupciji i prljavim radnjama ogrezla liberalna oligarhija je suočena sa tradicionalističkim poimanjem politike i liderstva gdje vođa “na bijelom konju” dolazi niotkuda da spasi narod. Otuda i realan afinitet između Trampa i Putina, kao i drugih tradicionalističkih političkih lidera koji jačaju kroz cijelu Evropu. Dekadentna oligarhija koja je okrutno osujetila mogućnost prijeko potrebnih sistemskih promjena sa strane ljevice, predstavljene u predsjedničkoj kampanji Bernijem Sendersom, sada biva fatalno urušavana sa strane desnice. Ona je ubila Spartaka, ali će joj Cezar doći glave.
Komentar: Pogledajte također: Djelovanje Rusije u Siriji je dio temeljitog mijenjanja globalnog poretka: Novi svijet čeka