"Katar je potpisao sporazum o vojnoj suradnji i memorandum o razumijevanju o protuzračnoj obrani i vojnoj nabavi s Rusijom", potvrdilo je katarsko Ministarstvo obrane.

Sporazumi su u srijedu potpisani između ruskog ministra obrane Sergeja Šojgua, koji je u srijedu posjetio zaljevsku državu i ministra obrane Katara Khalida bin Mohammeda Al-Atiyya.

Katarski i ruski ministri su izjavili kako su također razgovarali o zaljevskoj i sirijskoj krizi i borbi protiv terorizma i nasilnog ekstremizma.

Vijest je objavljena bez posebnih detalja, ali je izuzetno važna uzmemo li u obzir da je Katar domaćin kontingentu turske vojske i strateško područje za američke snage, koje iz baze Al-Udeid, jugozapadno od Dohe, vode sve operacije na Bliskom istoku.

Dogovorom s Rusijom se Katar osigurao od prijetnji Saudijske Arabije i njenih saveznika, koji je prije nekoliko mjeseci krenuli u obračun s malim emiratom, vjerujući da će slomiti Dohu u nekoliko mjeseci.

Jučer su iračke savezne snage i šiitska Hashd Al-Shaabi armija pokrenuli veliku ofenzivu s ciljem čišćenja pokrajine Anbar u zapadnom Iraku od prisutnosti terorista "Islamske države". Cilj kampanje je oslobađanje pustinje uz granicu sa Sirijom i gradova Al-Qaim i Rawa, posljednjih bastiona "kalifata" u zemlji.

"Čekamo nulti sat", uoči jučerašnje zapovijedi premijera Haidera Al-Abaija za pokretanje napada je izjavio Ahmed Al-Assadi, glasnogovornik šiitskih snaga raspoređenih u tom području.

"Vojna kampanja u zapadnom Anbaru će uskoro biti pokrenuta, a Hashd Al-Shaabi snage će biti glavni sudionik u operacijama", dodao je Assadi tijekom okupljanja postrojbi.

Prije pokretanja kampanje je na dva grada bačeno stotine tisuća letaka s uputama civilnom stanovništvu kako se ponašati tijekom operacija i da se udalje od položaja neprijatelja.

Čelnik Odbora za sigurnost pokrajinskog vijeća Anbara je rekao da bi operacije u zapadnom Anbaru mogle biti dovršene do kraja sljedećeg mjeseca.

Ovaj članak je objavljen 17. lipnja 2017. godine. Mnogi su smatrali da se radi o teoriji zavjere. Danas vidimo da to ipak nije bilo tako. (ažurirano 27. 10. 2017.)
Danas, u prvoj polovici 21. stoljeća, asocijacije na pridjev 'grčki' nisu ispunjene bogovima i boginjama, mitskim junacima i homerskim pričama. Grčka/grčki je sinonim za dug, za neracionalno ponašanje oligarhija na vlasti, za populističko potkupljivanje birača privilegijama, za šutnju potkupljenih. Od premladih umirovljenika do preplaćenih akademika.

No, sve to ne bi bilo dovoljno za grčki kolaps da s druge strane nisu postojale banke voljne financirati grčka ekonomska pijanstva. Francuske i njemačke banke, čiji posao je stvaranje eura ni iz čega, a na osnovu pologa ulagača i zakonskih ovlasti, znale su za grčku prezaduženost i znale su na osnovu svojih proračuna točan datum grčkog ulaska u probleme s otplatom kamata pa su ipak davale kredite. Dakako, znale su i za Goldman Sachsovo friziranje grčkog knjigovodstva o pravom stanju vanjskog duga koje je prethodilo ulasku Grčke u euro zonu. Banke su to činile zbog nekoliko razloga, ali ni jedan od njih nije taj što su bile naivne ili zato što nisu znale što rade. Najprije, znale su kako će Grci dodijeljene kredite potrošiti za kupovinu roba iz njihovih domicilnih država pa će tako posredno poticati vlastita gospodarstva; na grčkim kreditima su zarađivali nekoliko puta više nego li da isti novac prodaju u Francuskoj ili Njemačkoj (kamata za Nijemce je bila oko 1%, a za Grke veća od 6% unutar istog valutnog kruga); znali su kako će političari koji upravljaju domicilnim državama i Europskom Unijom nakon Dana D (grčkog kolapsa) učinkovito pritisnuti Grke i odigrati za banke igru po scenariju napisanom isti dan kad su krediti i podijeljeni.

Nakon referenduma i proglašenja neovisnosti Katalonije neki zaista misle da će se u Europi pojaviti nova država. Sve je moguće, ali je ekonomija jača od propagande i ima više razloga zašto Katalonija vjerojatno neće napustiti Španjolsku i na kraju će Carles Puigdemont morati popustiti i tražiti formulu za "častan izlaz" iz ove situacije, baš kao Massoud Barzani u Iraku.

Osim toga, sam referendum je bio vrlo upitan u smislu demokratskog legitimiteta, obilježen nasiljem i nije se moglo slobodno glasovati. S druge strane, na glasanju u katalonskom parlamentu je 70 zastupnika glasalo za neovisnost, 10 ih je bilo protiv, 2 suzdržana, a 51 zastupnik je bojkotirao glasanje. Dakle, nema ni konsenzusa, ni neupitnog jedinstva oko želje za odvajanjem od Madrida.

Argumenti za neovisnost

Što govore vlasti u Barceloni i Carles Puigdemont? Jednostavno, Katalonija je bogata zemlja. Njezin bruto domaći proizvod je petina španjolskog BDP-a. Prema tome, BDP po stanovniku Katalonije je gotovo 20% veći od prosjeka Španjolske. Izvoz iz Katalonije čini 25% ukupnog španjolskog izvoza i prošle godine je premašio 65 milijardi eura. 2150 velikih tvrtki je koncentrirano u Kataloniji, više nego u bilo kojoj drugoj španjolskoj pokrajini. U Kataloniji je registrirano više od pola milijuna poduzetnika, što je 19% od ukupnog broja svih španjolskih biznismena.

Istovremeno, stanovnici Katalonije kažu da sami zarađuju novac ne samo za kruh, nego i za maslac. Samo svaki sedmi Katalonac dobiva plaću od središnje države, dok u siromašnim pokrajinama, po španjolskim standardima, svaki treći uposlenik je državni službenik. Osim toga, španjolske vlasti tog zaposlenika plaćaju ionako s katalonskim porezima, objašnjavaju zagovornici neovisnosti.

Doista, u skladu s poreznim propisima u Španjolskoj pokrajina šalje prihode od poreza u državni proračun, što je ekvivalent 5 do 8% njihovog BDP-a, jer konačna brojka varira ovisno o načinu izračuna. Svake godine Katalonija u španjolski proračun uplati iznos od oko 62 milijarde eura. Povrat uplaćenog novca od Španjolske u Kataloniju ne prelazi 45 milijardi eura. Prema španjolskom Ministarstvu financija, samo Madrid i Baleari po glavi stanovnika izdvajaju više u državni proračun od Katalonije.

Proteklih dana je u medijima aktualna tema hoće li ili neće Washington deklasificirati i objaviti tajne dokumente o ubojstvu američkog predsjednika Johna F. Kennedya, koji je ubijen 22. studenog 1963. godine u američkom gradu Dallasu.

Nakon objave prvih 2800 dokumenata su svjetski mediji krenuli s prvim analizama ovog do sada nerazriješenog atentata.

Jedno od najzanimljivijih "otkrića" jest da je CIA znala za komunikaciju navodnog ubojice Lee Harveya Oswalda sa sovjetskim obavještajcima i da se prije likvidacije Kennedyja, Oswald sastao s agentima KGB-a u Meksiku.

Čini se da histeriji o "mračnoj ruci Kremlja", koja upravlja životima stotina milijuna Amerikanaca nema kraja. Nakon što je bilo nemoguće utvrditi jasnu krivnju Rusije u uplitanju u američke izbore i poraz Hillary Clinton, bitka protiv "svemoćne Rusije" se seli u povijest.

Naime, službeno je 1963. Lee Harvey Oswald pucao i ubio u američkog predsjednika Johna F. Kennedya, što danas malo tko vjeruje. Dokumenti otkrivaju da je Oswald dva mjeseca prije zločina, tijekom posjeta Mexico Cityu, razgovarao sa sovjetskim diplomatom, koji je, prema podacima američkih službi, radio za KGB.

Lee Harvey Oswald je 28. rujna 1963. bio u sovjetskom veleposlanstvu u Mexico Cityu i razgovarao s konzulom Valerijem Kostikovom.

Sada nam dokumenti otkrivaju da je Kostikov radio za KGB i bio "operativno osoblje u operaciji koja se očito vodila pokroviteljstvom 13. odjela ruske službe koji je odgovoran za sabotaže i ubojstva". Dakle, misterij je riješen. Imamo krivca - Ruse, ili Sovjete, ako baš hoćete.

Kao što se očekivalo, unatoč vrlo jasnim zakonskim preprekama, katalonski parlament je proveo glasovanje potrebno da se proglasi nezavisnost Katalonije. Sa 70 glasova za, 10 protiv, 2 suzdržana i 51 zastupnika koji su bojkotirali glasovanje proglašena je "Republika Katalonska kao neovisna i suverena država".

Sve se dogodilo tijekom bizarne, napete i teške plenarne sjednice parlamenta, a rezultat glasanja je prihvaćen protiv očitog odbacivanja oporbenih zastupnika, koji su napustili sjednicu ispraćeni povicima "Živjela Katalonija!".

Predsednik Filipina Rodrigo Duterte izjavio je da Evropska unija, što se njega tiče, "može slobodno da ide u pakao" Odmah je dodao: "Ukoliko ne bude prihvatila moje obrazloženje borbe protiv proizvodnje i prodaje narkotika".

Duterte je na ovaj način odreagovao na godišnji izveštaj EU o ljudskim pravima i demokratiji u svetu, u kojem je ocenila da se na Filipinima veoma pogoršala situacija upravo na planu ljudskih prava i demokratije. A još je navela da je pod Duterteom "zavladala kultura nakažnjivosti".

Duterte je optužio Brisel da se meša u unutrašnje stvari Venecuele.

Budite oprezni sa američkim obmanama i ne verujte im nikada, poručio je Iraku iranski vrhovni vođa Ajatolah Ali Hamnei.
Iranski vrhovni vođa Ajatolah Ali Hamnei danas je poručio Iraku da nikada ne veruje Americi, javlja AP.

Kako agencija javlja pozivajući se na izveštaj na zvaničnom sajtu iranskog vrhovnog vođe, on je naveo da podržava napore iračke vlade da osigura svoj "ujedinjeni suverenitet i teritorijalni integritet".

"Budite oprezni sa američkim obmanama i ne verujte im nikada", citiran je Hamnei na njegovom zvaničnom sajtu.

Rojters prenosi da je Ali Hamnei to rekao prilikom posete iračkom premijeru Hajderu el Abadiju.

"Mi štitimo jedinstvo i integritet Iraka sa velikom preciznošću... nećemo dozvoliti da opasnost od dezintegracije dovede našu državu u rizik", odgovorio je irački premijer.

Pozivajući se na izveštaj državne televizije Irana, britanska agencija prenosi da je Hamnei rekao da Irak ne bi trebalo da se oslanja na SAD u njegovoj borbi protiv Islamske države.

"Jedinstvo je najvažniji faktor u vašoj prednosti protiv terorista i njihovih pristalica... ne verujte Americi... To će vam naškoditi u budućnosti", rekao je Hamnei.

Specijalni izvještač za ljudska prava Ujedinjenih naroda za Palestinu Michael Lynk izjavio je kako bi eventualne sankcije Izraelu na vojnom, ekonomskom i akademskom planu mogle promijeniti politiku ove zemlje. Lynk je uputio poziv međunarodnoj zajednici za bojkot izraelskih kompanija koje proizvode na okupiranoj palestinskoj teritoriji, javlja Anadolija.

Na konferenciji za novinare u New Yorku, Lynk se osvrnuo na godišnji izvještaj o ljudskim pravima.

Podsjetio je na 50-ogodišnju izraelsku okupaciju, te kako je "sistemsko kršenje ljudskih prava" svakim danom sve veće. Kako je kazao, između Izraela i okupirane Palestine postoji "velika asimetrična razlika snage".

Dodao je kako bi eventualno uvođenje sankcija Izraelu moglo doprinijeti promjeni politike izraelske administracije, te kazao:

"Međunarodna zajednica ne smije uzimati proizvode izraelskih kompanija koje se nalaze na okupiranoj palestinskoj teritoriji. Jer, te kompanije se tamo nalaze protuzakonito. Izrael je mnogo ovisan o trgovini sa vanjskim svijetom, SAD-om u Evropskom unijom."

Lynk je dodao da kada bi Izraelcima bila potrebna viza za inostranstvo, da nema trgovinskih sporazuma sa EU-om, te da se prekine saradnja sa Izraelom na vojnom, ekonomskom i akademskom planu, došlo bi do ko korijenitih izmjena u stavu Izraelaca i Vlade Izraela.

"Do toga treba doći. Jer, putovanje od hiljadu kilometara počinje jedim korakom, a ovo može biti naš prvi korak", zaključio je Lynk.

Sinoć je u Kijevu u eksploziji ubijeno dvoje ljudi, a nekoliko ih je ranjeno, među kojima i ukrajinski zastupnik Igor Mosijčuk, član oporbene Radikalne stranke Olega Ljaška.
Prema prvim podacima su četiri osobe ranjene u eksploziji, a na putu u bolnicu od zadobivenih rana je preminuo zaštitar Igora Mosijčuka i jedan slučajni prolaznik. Među četvero ranjenih u bolnici je i politolog Vitalij Bala, koji je u kritičnom stanju.