"Kako biste saznali tko vlada nad vama, jednostavno otkrijte koga vam nije dozvoljeno kritizirati." - Voltaire
U našoj kući najzanimljiviji razgovori započinju oko doručka za stolom prije nego započnemo s radom toga dana. Teme variraju u rasponu od čudnog životinjskog ponašanja do politike i svega između toga. (Hmm... zapravo, "čudno životinjsko ponašanje" i "politika" bi mogli imati više zajedničkog nego bi netko pomislio!) U svakom slučaju, ovoga jutra razgovor je doveo do razmišljanja jednog člana naše obitelji da je sve baš kako sam opisala u jednom od svojih poglavlja
Vala prije nekih 16 godina, da možemo pogledati kroz prozor i vidjeti aute kako prolaze, ptice skakuću posvuda, ljudi idu svojim poslom kao da je sve isto kao prije, ali nije; i znati da nije može imati duboki, unutarnji učinak na čovjeka.
U
Valu sam pisala o problemu postajanja svjesnim, preko prikupljanja dokaza i spajanja točki, o tome da bi naša stvarnost mogla biti/mora biti utisnuta u neku bizarnu 'hiperdimenzionalnu stvarnost', te da živimo naše živote slično primjeru koji je dao Platon u njegovoj priči o Špilji. Čitati o takvim stvarima kao što su 'Platonovi svjetovi ideja' je zanimljiva intelektualna vježba, no za mene, i mnoge druge, to je iskustvo koje osjećam snažno u sebi. U svakom slučaju tekst u pitanju ide ovako:
Komentar: Režim u Kijevu podržava "demokratski" Zapad unatoč njihovih zločinima.