
© Tanjug/AP/Haberturk TV, freeflagicons.com
U modernoj zapadnoj političkoj praksi masaža očiglednih fakata i "spinovanje" postali su vrlina, a očigledni fakti relativizirani do marginalija i slučajnih incidenata. Svojevremeni američki predsednik, Franklin D. Ruzvelt jednom je rekao:
"Ako se u politici dogodi nešto slučajno, budite uvereni da je to negde isplanirano".Nedavna turska provokacija na sirijsko-turskoj granici, u kojoj je oboren ruski ratni avion suhoj - 21, jedna je iz ove serije planiranih "slučajeva". Kako zapaža geopolitički analitičar, Timoti Guzman, u kanadskom "Global Riserču", američki prsti su "duboko umočeni u ovaj turski pekmez".
Sirijske vladine snage, uz vazdušnu podršku Rusije, poremetile su u nastalom sukobu planiranu satnicu obaranja "proruskog" režima u Damasku. Vladine snage, sa ruskim pokrićem iz vazduha, prešle su u ofanzivu na širokom području gde su do sada SAD, Francuska i Britanija, zajedno sa Turskom, Izrealom, Saudijskom Arabijom i Katarom, bile duboko "u sirijskom pekmezu".
Turska, kao najjači američki satelit na Bliskom istoku i članica NATO pakta, dobila je iz Vašingtona komandu da delove svoje granične teritorije ustupi džihadistima za operacije Islamske države i da, zajedno sa regionalnim američkim vazalima, feudalnim režimima u Saudijskoj Arabiji i Kataru, uspostavi tajne vojne baze na graničnim područjima prema Siriji.Uporedo, osnovani su "komunikacioni centri"
NATO pakta za upravljanje amero-džihadističkim operacijama čiji je krajnji cilj promena režima u Damasku.
Komentar: Turska sve više tone u kaos.