Za sporazum koji je okončao dugogodišnje prijepore i napetosti zemalja koje imaju obale na Kaspijskom moru su zapadni mediji rekli kako je on djelomično ekonomski, ali s klauzulom da će samo zemljama potpisnicama omogućiti vojnu prisutnost na moru on zapravo znači rusku pomorsku dominaciju na najvećem svjetskom jezeru, kojeg zbog veličine mnogi zovu morem.

Naime, Kaspijsko more "bez vlasnika" ga je napokon dobilo. I to ne jednog, nego pet odjednom. 12. kolovoza su u kazahstanskoj luci Aktau čelnici pet kaspijskih zemalja potpisali sporazum o najvećem "unutarnjem moru" na planeti.

Ovim sporazumom je Kaspijsko jezero, kako se službeno zove, dobilo Konvenciju o pravnom statusu, a potpisali su je Rusija, Kazahstan, Azerbejdžan, Turkmenistan i Iran, pet zemalja Azije i Europe, čije obale zapljuskuje ovo de facto more. Iako je Rusija 1996. predložila pokretanje pregovora o statusu Kaspijskog mora, prvi pokušaji njegove podjele su počeli odmah nakon raspada Sovjetskog Saveza, kada je, umjesto SSSR-a, Kaspijsko more s Iranom moralo podijeliti četiri "nasljednika".

Prije raspada Sovjetskog Saveza je "socijalističko carstvo" Kaspijsko more dijelilo samo s Iranom. Nakon 1991. godine su se Iranu i Rusiji pridružile tri bivše sovjetske republike. Naravno, dijeliti more u pet dijelova je mnogo teže nego na dva.

Zbog naglog porasta broja podnositelja zahtjeva, od kojih svaka strana ima svoje interese i ciljeve, neizbježno je došlo do problema i pregovori su zaglibili u dugoročnu močvaru rasprava i diplomatskih sporova.

Mora se odati počast kaspijskim državama, jer se nisu trudile uzalud, budući da zaista ima što dijeliti. Prvo, po rezervama ugljikovodika je Kaspijsko more drugo na svijetu, a prvi je Perzijski zaljev. 2012. godine su dokazane rezerve nafte u Kaspijskom moru, prema američkoj agenciji EIA, iznosile 48 milijardi barela i 8 300 milijardi kubnih metara plina. Drugo, Kaspijsko more ima vrlo vrijednu ribu - jesetru, čiji kavijar vrijedi kao zlato. Dovoljno je reći da kilogram najskupljeg kaspijskog kavijara, koji se najviše dobiva od riba na jugu uz obale Irana, vrijedi 25 tisuća dolara.

Ruski ministar vanjskih poslova Sergey Lavrov izjavio je kako primjena američkih jednostranih sankcija smanjuje korištenje dolara u trgovanju između država, što će u buduće dovesti do slabljenja položaja američke valute u svijetu.

Šef ruske diplomacije o tome je govorio na večerašnjoj zajedničkoj konferenciji za medije s turskim kolegom Mevlutom Cavushogluom tijekom svog službenog dvodnevnog posjeta Turskoj i sudjelovanja na konferenciji turskih veleposlanika u inozemstvu i međunarodnim organizacijama.

Sergey Lavrov kazao je kako politika jednostrane primjene sankcija izaziva sve više sumnji u sigurnost i privrženost SAD-a za provođenje sporazuma. Također je izjavio kako će "gruba zlouporaba uloge američkog dolara kao svjetske rezervne valute" dovesti do njegovog slabljenja, što se već odražava u sve intenzivnijem korištenju nacionalnih valuta u uzajamnoj trgovini, a uzajamna naplata koja ne uključuje dolar već se aktivirala između Rusije, Turske i Irana i primjenjuje se u trgovini između Rusije i Kine.

Na novinarsko pitanje, kako Moskva gleda na politiku jačanja američkih sankcija protiv Rusije, Irana i Kine, i kako snažno to utječe na krizu u regiji, poglavito na koordinaciju po sirijskoj temi i nastojanju Rusije za pronalazak riješenja po pitanju izbjeglica, Lavrov je odgovorio slijedeće:

Stari diplomatski lisac, dugogodišnji njemački ministar vanjskih poslova Joschka Fischer još u prosincu 2017.godine u svome članku pod naslovom "The New Fulcrum of the Middle East" za Project Syndicate suptilno diplomatski ukazuje kako se na Bliskom istoku američkom inicijativom sprema nešto veliko, na što upućuju naznake enormne ambicioznosti i opsega novog američkog plana za Bliski istok.

Fischer navodi: "U pozadini Trumpovog priznanja Jeruzalema glavnim gradom Izraela postoji neka šira agenda. Ima li Trump na umu možda novo teritorijalno rješenje koje nadilazi tradicionalne parametre sukoba Izrael-Palestina?" Iz svega što je kasnije uslijedilo, uključujući i proglašenje Izraela državom izraelskog naroda, proizlazi kako je bio u pravu. Uistinu, sprema se nešto veliko, koje će, ukoliko uspije, promijeniti sliku Bliskog istoka. Fischer uočava i glavne regionalne aktere preko kojih se plan treba provesti - Saudijsku Arabiju i Izrael, pa navodi: "Stvoreni savez između Saudijske Arabije i Izraela, nekada nezamisliv, vjerojatno će postati jedna od pokretačkih snaga novog Bliskog istoka. Samo će vrijeme pokazati što će zapravo biti cijena takvog saveza koji izvana figurira kao protu-iranski".

Izraelski mediji, analitički think-tankovi s velikim utjecajem na političko odlučivanje, kao i znatan dio političke strukture otvoreno i bez ikakvih ograda već duže vrijeme govore o Jordanu kao palestinskoj državi, tako da se stječe dojam kako je to sve već gotova stvar.

Tako "Breaking Israel News" u članku od 18. listopada 2017. godine autorice Eliane Rudee prenosi izjavu rabina Yehude Joshua Glicka, u to vrijeme zastupnika Likuda u izraelskom parlamentu Knessetu. Glick na konferenciji o riješenju palestinskog pitanja, održanoj u Jeruzalemu 17.listopada 2017.godine, izjavljuje: "Svi znaju da je Jordan palestinska država....Koncepcija palestinske države u Judeji i Samariji (Zapadna obala - op.a) više ne postoji....Jordan kao palestinska država je ozbiljan potencijal jer su većina Jordanaca Palestinci. Prije 1967. godine svi Palestinci su bili dio Jordana". Prema autorici članaka većina uglednika javnog i političkog života Izraela prisutnih na konferenciji, održanoj u jeruzalemskom "Menachem Begin Center", podržala je tezu da je jordanska opcija zadovoljavajuće rješenje izraelsko-palestinskog sukoba. Zaključak konferencije stoga glasi "Jordan je rješenje Palestine" i poziva se na stvaranje takve regionalne konfiguracije u kojoj bi na rijeci Jordan postojala jedna arapska država koja bi uključivala Palestince - što bi bio Jordan i jedna židovska država- Izrael.

Vašingtonska administracija Donalda Trampa uvela je niz ekonomskih sankcija Kini, Rusiji, EU, Turskoj i preti oštrim merama firmama koje sarađuju sa Iranom i učestvuju u izgradnji gasovoda "Severni tok 2". Dok trpe svetska privreda i stanovništvo, sve je izvesnije da je Amerika sebi opet dala autogol.

Stručnjak za međunarodne finansije Vladimir Ristanović kaže da nije reč samo o ekonomskim, već i političkim obračunima. Gost emisije "Energija Sputnjika" Jelice Putniković ističe da je ovde jako teško odvojiti ekonomiju od politike i geostrateških interesa. On je definisao protekcionističke mere Amerike kao kratkoročne i procenio da one neće izazvati neku veću krizu u svetu, osim što će se sigurno različito odraziti na pojedine ekonomije.

Amerika je prošle godine pokušala da postigne privredni rasti tako što je preduzela određene ekonomske mere, ali do toga nije došlo. Ristanović kaže da je moguće da su najavljene sankcije Kini, EU i Rusiji pokušaj da Amerika spasi svoju privredu, ali da se to u protekcionističkim merama vraća kao bumerang.

"Nije isto kada se napada jedna Turska, koja ima učešće na finansijskom tržištu od 1,5 odsto, ili Kina, koja ima skoro 20 odsto. Kada uvedete carine na neke proizvode, automatski poskupljujete troškove i na taj način niste više u prilici da budete konkurentni. Sve te mere dovode do velikih turbulencija na tržištu, i kod ponude i kod potražnje. U jednom takvom okruženju, ne samo da je problem sa proizvodima, već i sa faktorima proizvodnje koja dodatno utiču na nestabilnost u svetskoj ekonomiji - narušava se konkurentnost, odnos izvoza i uvoza, smanjuje se trgovina."

Kako se počeo nazirati kraj sirijskog rata, gdje je vojno rješenje neminovni za pokrajinu Idlib, nakon čega bi trebalo početi ulagati diplomatske i pregovaračke napore za rješenje statusa kurdskih YPG snaga, koje Turska ne želi na svojim granicama, ponovno se aktualiziralo pitanje broja terorista "Islamske države" u Siriji. Podsjetimo da je nakon vojnog poraza glavnine terorističkih snaga Washington izjavio kako će zadržati vojnu nazočnost u Siriji kako bi spriječio pojavu "Islamske države 2".

Međutim, prema zapovjedništvu koalicije koju predvode SAD, krajem 2017. je u Iraku i Siriji ostalo manje od tisuću militanata "Islamske države" koji nastavljaju pružati otpor.

"Većina militanata ISIL-a je blokirana u pustinjskim regijama zapadnog Iraka i istočne Sirije", navelo je američko zapovjedništvo 27. prosinca 2017.

Kako je prisutnost terorista ISIL-a službeno opravdanje za američku, francusku i britansku vojnu nazočnost u sjevernoj Siriji i području Al-Tanfa, brojka od 1000 terorista u dvije susjedne arapske zemlje nije bila dobar izgovor za kršenje međunarodnog prava. Zbog toga je njihova brojka u službenim izvješćima američke vojske naglo povećana.

Naime, 8. kolovoza je panarapski list Al-Monitor, sa sjedištem u Washingtonu, objavio priopćenje Pentagona kako je u Siriji, nakon poraza, ostalo više terorista ISIL-a nego što je prethodno priznavalo.

Sada američka koalicija procjenjuje kako ISIL u blizini iračke granice u Siriji ima čak 4000 do 6000 boraca, protiv kojih američko zrakoplovstvo provodi udare.

Procjenu je provela Agencija obrambene obavještajne službe (DIA) i tvrdi "kako su preživjele znatno veće snage militanata nego što je Pentagon javno priznao".

Turska objavljuje bojkot uvoza američkih elektroničkih proizvoda kao odgovor na američke sankcije, izjavio je turski predsjednik Recep Tayyip Erdogan, u svom govoru u Ankari.

Erdogan, koji je izjavio kako se na Tursku "vrši ekonomski napad", izjavio je slijedeće: "Ranije su se slične stvari odvijale puno tiše, a sada oni na nas idu otvoreno. Mi možemo zauzeti dvije stvari: ekonomsku i političku poziciju. S ekonomske pozicije mi usvajamo mjere, naše Ministarstvo financija i državna riznica rade dan i noć. Osim toga, mi objavljujemo bojkot elektroničke robe iz SAD-a. Oni imaju iPhone, ali, s druge strane, postoji Samsung."

Također je kazao kako će Turska u većoj mjeri koristiti i domaću telefonsku marku Venüs Vestel. Turska je država, kazao je dalje Erdogan, sposobna sama proizvoditi sve što je potrebno.

"Umjesto da se nešto naručuje u inozemstvu za novce, mi ćemo raditi još bolje, i sami njima nuditi (svoje proizvode). Naš je narod za to sposoban. Kada smo mi Ameriku molili bespilotne letjelice, što su oni odgovorili? ­­- "Kongres ne dozvoljava". Ne bi bilo sreće, da nesreća nije pomogla. Sada ih mi proizvodimo sami, problema nema. I proizvodimo toliko koliko nam treba", kazao je turski predsjednik Erdogan.

U intervjuu njemačkom tjedniku Bild am Sonntag, njemački ministar gospodarstva Peter Altmaier kritizirao je američku administraciju zbog vršenja političkog i ekonomskog pritiska na Njemačku.

Njemački je ministar izjavio kako potezi Trumpove administracije nanose štetu radnim mjestima i gospodarskom rastu.

"Ovaj trgovinski rat usporava ekonomski rast, uništava radna mjesta i stvara novu neizvjesnost. Primjeri iz prošlosti pokazali su kako od trgovinskog rata najviše od svih stradavaju potrošači, zato što proizvodi postaju skuplji. Mi nećemo dozvoliti Washingtonu diktiranje s kim mi možemo voditi biznis. Zato ćemo se pridržavati Zajedničkog sveobuhvatnog akcijskog plana (usuglašenog od strane međunarodne zajednice i VS UN-a u sklopu potpisanog iranskog nuklearnog sporazuma u ljeto 2015.g., op. GN.), kako Iran ne bi mogao razviti atomsko oružje. Procjenjivat ćemo različite mogućnosti kako bismo držali otvorenim razne financijske kanale, kako na razini Njemačke tako i na razini Europe u cjelini", kazao je, između ostalog, ministar gospodarstva u saveznoj vladi kancelarke Angele Merkel.

Na američkim predsjedničkim izborima 2016. je veliki broj ljudi diljem svijeta priželjkivao poraz Hillary Clinton, koju svi s pravom smatrali jamstvom nastavka agresivne intervencionističke politike, čime su se automatski svrstali na stranu Donalda Trumpa.

Njegova su obećanja bila glasna i prihvatljiva, iako se u lavini lijepih poruka nije dobro čula prijetnja Iranu, koja je bila ključni dio njegove kampanje. Ipak, obećao je da će mu Amerika biti na prvom mjestu i da će se u prvom redu brinuti za Amerikance, da će odustati od nepotrebnih ratnih pohoda i posvetiti se otvaranju radnih mjesta. Obećao je i odustajanje od politike izravnog uplitanja u unutarnje poslove drugih država i okončanje prakse provedbe Obojenih revolucija.

Sve u svemu, bilo je mnogo razloga za nadati se da će barem neko od tih obećanja biti realizirano, a to bi bio ogroman kvantitativni pomak u američkoj vanjskoj politici. Hillary Clinton je izgubila izbore i Donald Trump vodi Sjedinjene Države nešto više od godinu i pol dana, od kada je položio zakletvu kao američki predsjednik.

Prof. James Petras je za Global Research pokušao analizirati rad Donalda Trumpa i koliko se razlikuje od bivših američkih predsjednika.

"Političke vođe, medijski magnati i novinari bombardiraju svjetsku javnost vijestima kako predsjednik Trump uništava svjetski poredak, potkopava povijesne saveze, zapadne vrijednosti, svjetske trgovinske organizacije i kako gazi ustave i povelje nacionalnih i međunarodnih institucija.

U Sjedinjenim Državama, zastupnici, suci i čelnici obiju stranaka optužuju predsjednika Trumpa da je izdajnik zbog toga što se druži s ruskim predsjednikom Putinom, koji se njime služi za ostvarenje svojih ciljeva. Ovdje ćemo ukratko analizirati i raspravljati takve izjave i optužbe. Počet ćemo usporedbom akcija i reakcija predsjednika Trumpa i njegovih prethodnika, kako bi se utvrdilo postoji li "prekid" s prošlošću. To zahtijeva i ispitivanje "ostavštine" i koje su akcije prethodile njegovom predsjedanju", piše prof. James Petras.

Jedan broj arapskih država je izdvojio 137 milijardi dolara za podršku nelegalnih oružanih formacija koje ratuju u Siriji, saopštio je zamenik šefa diplomatije Sirije Fejsal el Mikdad.

- Dobro poznate arapske države su pomogle nelegalne vojne formacije sa 137 milijardi dolara kako bi uništile Siriju - rekao je zamenik ministra inostranih poslova te zemlje.

- Sada treba obnoviti ekonomiju zemlje, zato što je to najvažniji uslov da se Sirijci vrate kući - dodao je zamenik ministra.

Ranije su mediji javili da je Sirija pokazala interesovanje za kupovinu železničkih kompozicija od Moskve, pošto Rusiju smatra glavnim partnerom kada je u pitanju obnova saobraćajne infrastrukture.

Prošli ponedjeljak, 6. kolovoz, bio je dan kada je turska lira pao na rekordno nisku razinu, što je bio odgovor tržišta na objavu sankcija od strane Donalda Trumpa dvojici turskih ministara zbog uhićenja američkog pastora Andrew Brunson u Turskoj. Sve više je onih koji se pitaju hoće li taj dan ostati upamćen kao crni ponedjeljak za tursko gospodarstvo?

Tog dana je turska valuta pala na 5,11 lira za jedan dolar, probivši psihološku granicu tečaja od 5 lira. Oko ponoći se već trgovalo s 5,42 lire za jedan dolar. Cijeli prošli tjedan se taj trend nastavio i danas je turska valuta ponovno probila drugu granicu, onu od 7 lira za jedan dolar, na kojoj Wall Street predviđa bankrot turskih banaka.

Turska je lira pala nakon što je predsjednik Recep Tayyip Erdogan pozvao poduzetnike da ne kupuju devize. U roku od samo nekoliko minuta je umjesto 6,43 dolar koštao 7,02 turskih lira. U vrijeme pisanja članka je cijena dolara bila 6,99 lira. Za tursko gospodarstvo ovo je katastrofa, pogotovo jer je vrijednost nacionalne valute u odnosu na dolar u samo jednoj godini prepolovljena.

Jučer je na sastanku čelnika stranke AKP u crnomorskom gradu Trabzonu predsjednik Erdogan tvrdio da krivnju za kolaps valute trebala tražiti izvan zemlje.

"Nema gospodarskih razloga za pad lire. To je operacija protiv Turske", rekao je turski čelnik.

"Pozivam industrijalce da ne napadaju banke i da ne kupuju stranu valutu. Dužnost industrijalaca je držati ovu naciju na nogama. Ako ne, provest ćemo plan B i C", rekao je Erdogan.