Crna smrt pokosila je između 30 i 60 posto stanovništva Europe u 14. stoljeću, šireći se brzinom munje od obala Crnog mora do središnje Europe, a posljednje istraživanje je pokazalo da najraniji tragovi te pandemije potječu iz Laiševa u području Volge, u Rusiji, prenosi časopis Science.

Iako su već povijesni dokumenti prvu pojavu kuge zabilježili 1346. u ruskoj regiji donje Volge, znanstvenici nisu znali je li uvelike zarazan soj bakterije Yersinia pestis, koji je izazvao smrtonosnu pandemiju, potekao iz jednog izvora ili je u Europu kuga stigla u više navrata, s putnicima koji su bili nositelji raznih sojeva kuge iz različitih dijelova drevnoga svijeta.

Međutim, nakon analize 34 prastara genoma Yersinie pestis iz zubi ljudi pokopanih na 10 mjesta diljem Europe od 14. do 17. stoljeća - uključujući i masovnu grobnicu u Toulouseu, u Francuskoj - znanstvenici s njemačkog instituta Max Panck su zaključili da najraniji dokazi pandemije kuge smještaju izvorište te smrtonosne pošasti upravo u Laiševo u Republici Tatarstan, dijelu Ruske Federacije.

Znanstvenici su utvrdili da je soj Y. pestis predak svim ostalim genomima koje su proučavali, razlikujući se samo po jednoj mutaciji od sojeva koji su prouzročili Crnu smrt u Europi, objavili su znanstvenici u časopisu Nature Communications.

To i dalje ne znači da je područje Volge bilo 'ground zero' za Crnu smrt jer je bolest mogla doći i iz nekog područja u zapadnoj Aziji, gdje znanstvenici tek trebaju proučiti uzorke DNK Yersinie pestis.

Ono u što su znanstvenici sigurni jest da jednom kada je kuga stigla u Europu, za Crnu smrt je od Italije do Ujedinjene Kraljevine odgovoran jedan soj bakterije. Taj je soj stvorio ostale varijante Y. pestisa koje su izazvale povremena izbijanja kuge od kasnog 14. stoljeća pa sve do 18. stoljeća. To ukazuje da se bakterija očuvala lokalno u Europi, možda kod glodavaca kao domaćina, te je razvila razne sojeve koji su prouzročili kasnije epidemije.

Regija Al Ula u Saudijskoj Arabiji već je neko vrijeme na glasu kao mjesto na kojem se mogu promatrati zvijezde i druga nebeska tijela u gotovo "izvornom" okruženju, bez svjetlosnog zagađenja. No, u zadnje vrijeme sve više postaje i omiljena destinacija za arheologe koji žele saznati nešto više o drevnoj civilizaciji Nabatejaca, piše BBC.

Riječ je o arapskom narodu koji je između 100. godine prije nove ere i 100. godine poslije nove ere imao svoju državu na Bliskom Istoku, a njeno sjedište nalazilo se u već opjevanom gradu Petra u današnjem Jordanu. No, manje je poznato da se drugi "glavni grad" civilizacije Nabatejaca nalazio u gradu Hegra (danas Mada'in Saleh) u regiji Al Ula - za razliku od Petre, ruševine tog grada nisu bile predmet velikih istraživanja.

Skrivene ispod srednjovjekovnih ruševina dvorca škotskog Macduff smještena su još starija čuda. Kako piše BBC, riječ je o špiljskim crtežima starima između 1.500 i 4.000 godine, a arheolozi ih još nisu u potpunosti razumjeli.

Špilja Wemyss krije drevne prikaze životinja i lova, ali i vjerojatno prvi prikaz škotskog broda. Arheolozi i povjesničari naporno rade kako bi otkrili značenja ovih misterioznih crteža, ali sada nove prijetnje sustižu ovaj osjetljivi okoliš.

Naime, kad su 1860.-ih godina otkrivene, bilo ih je više od pedeset raspoređenih u pet špilja. Otada je barem 25 crteža nestalo ljudskim nemarom ili urušavanjem. Nekoliko crteža uništeno je kad je netko zapalio automobil u jednoj špilji 1986. godine, a dvije špilje su urušene u proteklih 150 godina.

Njihova važnost neprocjenjiva je arheolozima dok se trude razriješiti misterij naroda Pikt. Oni nisu bilježili svoju povijest, a svjedočanstva drugih naroda, prvenstveno Rimljana tijekom osvajanja britanskih otoka, pokazala su se kao previše nevjerodostojna.

Špiljski sustav Wemyss najstarija je i najveća kolekcija Piktskih simbola bilo gdje u svijetu. Što je gotovo nevjerojatno jer su bili poznati kao vrsni vojnici i jedini razlog zašto Rimljani nisu pokorili cijelu Britaniju. Slavni Hadrijanov zid bio je granica između "civiliziranih" Rimljana i "ledenih barbara" Pikta. O sukobu Pikta i Rimljana snimljen je i film Centurion s Michaelom Fassbenderom i Olgom Kuriljenko u glavnim ulogama.

Nestali su negdje u desetom stoljeću nove ere i ostavili su tek rijetke špiljske crteže kao dokaze svojeg postojanja.

U Divičanima kod Jajca otkriven je sarkofag s grobnicom, za koji se pretpostavlja da potječe iz antičkog doba.

Grobnica je dimenzija 4x5 metara i unutar nje je veliki antički sarkofag, objavila je turistička agencija Jajce Adventures.
Inače ovo nije prvo arheološko otkriće na lokalitetu Divičana. I ranije su na tom području pronalažene slične grobnice.

Među narodom jajačkog kraja kruže legende o tome da se ispod Divičana nalazi sakriven podzemni grad iz antičkog perioda.

Tim arheologa Dušana Borića, saradnika na Italijanskoj akademiji za napredne studije Univerziteta Kolumbija, na lokalitetu Vlasac u Đerdapu, 3 km nizvodno od Lepenskog vira, pronašao je potpuno očuvan skelet koji datira iz 6500. godine prije naše ere. Riječ je o važnom otkriću, jer ovo je prvi grob u kome su pronađeni i ostaci sjekire od jelenskog roga.

Skelet se pojavio u zapadnoj zoni lokaliteta, a arheolozi smatraju da pripada kasnom mezolitu, što bi trebalo da potvrde laboratorijska ispitivanja, brojne analize izotopa pomoću kojih će naučnici na osnovu zubne gleđi dobiti podatke o prehrani, mogućim migracijama te osobe, odnosno, da li je ova osoba sahranjena u kraju u kome je i rođena.

Potpuno očuvan skelet pronađen je na lokalitetu Vlasac u Đerdapu, 3 km nizvodno od Lepenskog vira.

"Dosad imamo dobre indicije da je to grob iz kasnog mezolita, jer je u ovom regionu to tipičan način sahranjivanja u tom periodu. Skelet ispružen na leđima, sa rukama na karlici, koji su uvek stavljali paralelno sa Dunavom, a glava je uvek okrenuta nizvodno. To je neka vrsta obrasca po kome se prepoznaje da je u pitanju kasni mezolit, kao i neke alatke koje su pronađene u grobu", kaže za Sputnjik Dušan Borić.

Rog jelena ga razlikuje od drugih

Riječ je o alatki od roga jelena, a interesantno je da u istraživanjima istog tima od 2006. do 2009. godine nije pronađen nijedan grob koji je imao istu ili sličnu alatku. Na prethodnim iskopavanjima koje su obavili Dragoslav Srejović i Zagorka Letica početkom sedamdesetih godina prošlog vijeka, pronađen je samo još jedan sličan grob.

Pored alatke od roga jelena, u predjelu karlice pronađena je i alatka od kremena, što znači da je čovjek možda umro nasilnom smrću.

Keramičke posudice koje su ponekad bile izrađene u obliku fantastičnih životinja, ljudi su rabili prije više tisuća godina za hranjenje dojenčadi životinjskim mlijekom, kazali su znanstvenici i pružili zanimljiv prikaz prehrane djece u pretpovijesno doba.

Arheolozi su jučer objavili da su potvrdili uporabnu svrhu keramičkih predmeta u kojima su nađeni kemijski ostaci životinjskog mlijeka, kravljeg, ovčjeg ili kozjeg, a takvi su predmeti bili zakapani u dječjim grobnicama u Njemačkoj.

Najstarija od tri posude opisane u studiji bila je izrađena prije gotovo tri tisuće godina, između 2800 i 3200, u brončanom dobu.

Slični predmeti - stari čak 7000 godina

Drugi slični predmeti datirani prije nekih 7000 godina, u doba neolitika, pronađeni su na sličnim lokacijama, kažu znanstvenici.

"Mislim da nam je to pružilo prvi izravan dokaz o hranjenju djece nakon odbijanja od sise u pretpovijesno doba", kazala je biomolekularna arheologinja Julie Dunne sa Sveučilišta Bristol u Velikoj Britaniji.

Voditeljica studije objavljene u časopisu Nature, Dunne je ocijenila da otkrića "pokazuju ljubav i skrb kakvu su roditelji gajili za svoju djecu u pretpovijesno doba".

Tim nemačkih, albanskih i rumunskih arheologa pronašao je u selu Babunja u Albaniji drevno korinćansko naselje iz šestog veka pre nove ere.

Pronalasci sa ovog lokaliteta sugerišu da je upitanju drevno korinćansko naselje, sagrađeno u šestom veku pre nove ere i napušteno 150 do 200 godina kasnije, pa svrstavaju i najznačajnije lokalitete na teritoriji današnje Albanije, uz apoloniju i epidamnos, prenosi agencija ATA.

Nizak vodostaj u španskom rezervoaru Valjdekanjas otkrio je kameni spomenik star između četiri i pet hiljada godina.

Izuzetno toplo vrijeme dovelo je do suše u mnogim dijelovima Evrope, uključujući i Španiju, izazivajući velike probleme poljoprivrednicima.

Arheolozima, međutim, suša je omogućila da drevni megalitski lokalitet, poznat kao Dolmen Guadalperal, potpuno izroni iz vještačkog jezera od kada je poplavljen prije više od pola vijeka.

Lokalitet se nalazi blizu grada Peraleda de la Mata i najčešće je potpuno potopljen vodom rezervoara Valjdekanjas, koji je napravljen tokom 60-ih godina za potrebe proizvodnje električne energije i snabdijevanja lokalnog stanovništva pijaćom vodom.

Ispod južne Europe leži izgubljeni kontinent koji je nestao prije 100 do 120 milijuna godina, a protezao se od današnjih Alpa sve do Irana, objavio je ugledni znanstveni časopis Science. Znanstvenici su ga prozvali Greater Adria, odnosno Velika Adria ili Veliki Jadran.

Taj se kontinent oblikovao prije 240 milijuna godina kad se odcijepio od Gondwane, južnog superkontinenta koji je objedinjavao Afriku, Antarktiku, Južnu Ameriku i Australiju.

Tektonika

Da bi stotinjak milijuna godina poslije potonuo pod našim nogama, ispod onoga što danas zovemo južnom Europom. Nekadašnji Veliki Jadran objedinjavao je područje koje danas obuhvaća 30 zemalja. Veliki dio Velikog Jadrana i onda je bio pod vodom, jer se sastojao od niza otoka i otočja, smatra Douwe van Hinsbergen, šef katedre za paleogeografiju i globalnu tektoniku s Odjela za znanost o Zemlji na Sveučilištu u Utrechtu. Hinsbergen i njegov tim proveli su desetljeće analizirajući kamenje koje su iskoristili kao ključ koji otvara vrata do nestalog kontinenta.

Mnogima nije jasno da se cijela povijest koja je na Zapadu pisana tijekom Hladnog rata mora revidirati, preispitati i iznova ispisati, jer obiluje lažima i poluistinama. Ogledan primjer je Kina, čija je moderna povijest toliko iskrivljena da razne tvrdnje, čvrsto ukorijenjene u kolektivnoj svijesti prosječnih zapadnjaka, nemaju opravdanja. Iako živimo u doba svima dostupnih informacija, čak i ako se mnoge sustavno uklanjaju s tražilica kao što je Google ili s društvenih mreža poput Facebooka ili Twittera, neoprostivo je ulaziti u polemike tvrdnjama koje su proizvod zapadnih medija koji su se kao alat koristili u vrijeme ideološkog rata protiv Kine ili bivšeg Sovjetskog Saveza.

Tako, na primjer, kada govorimo o gušenju pobune na Tinenamenu za mnoge povijest počinje i završava 4. lipnja 1989. godine, iako su prosvjedi počeli 15. travnja iste godine, a 3. lipnja, kada je vojka pokušala ući na trg i razbiti prosvjede, nasilne skupine su provele napad na kolonu oklopnih vozila, pri čemu je uništeno i zapaljeno 15 tenkova i oklopnih transportera, od kojih nekoliko s posadom unutra.

Ujutro, 3. lipnja, nenaoružane jedinice kineske vojske su po naredbi partijskog vrha pokušale su ući na trg, ali su odbijene. 3. lipnja kasno uvečer vojska je s tenkovima ušla u Peking, ali je naišla na oružani otpor i ušla u otvorene sukobe s prosvjednicima, posebno žestoke na južnom i zapadnom prilazu Tienanmenu. Demonstranti su na tenkove bacali kamenje i Molotovljeve koktele. Nakon što su tenkovi pucali kroz barikade autobusa, kamiona i traktora, drugi demonstranti su koristili su čelične šine koje su kroz odbojnike uspjeli uglaviti u kotače. Kada su vojna vozila na ovaj način imobilizirana, prosvjednici su se penjali na oklop i prekrili dovode za zrak motorima, a onda bi ih uništavali pokrivačima natopljenim benzinom. Napuštena oprema ometala je daljnji napredak kolone, koja se 3. lipnja povukla. Singapurski premijer Lee Kuan Yew ovo opisao je u svojoj knjizi Povijest Singapura. Tek dan poslije vlasti u Pekingu donose odluku o razbijanju demonstracija i zapovijed da to izvrši daju vojsci.

Različiti izvori govore o različitom broju žrtava. Prema podacima Pekinga, "službeni broj žrtava" je 241 osoba ubijena, uključujući 36 studenata, 10 vojnika i 13 predstavnika drugih sigurnosnih snaga, a oko 7000 ljudi je ranjeno. Novinar The New York Timesa Nicholas Kristof, pozivajući se na diplomatski izvor navodi od 300 do 1000 civilnih žrtava, dok žrtve među vojskom i sigurnosnim, snagama, iako njihove fotografije i snimke i danas možete pronaći na internetu, uopće ne spominje. Amnesty International navodi 1000 žrtava, dok su u nekoliko dana NATO obavještajne službe iznijele brojku od 7000 mrtvih, 6000 civila, ali 1000 vojnika, čime priznaju da je bilo teških sukoba između prosvjednika i vojske.

Međutim, Tineanmen ovdje nije tema priče, jer smo o tome već opširno pisali i priložili neke od dostupnih fotografija i snimaka na internetu, iako ih You Tube, Google, Facebook i Twitter redovito uklanjaju sa svojih platformi.

Koliko dugo će analiza "Tienanmen - 30 godina jedne najvećih američkih laži o "demokratskom ustanku" biti dostupna na ovom portalu, ne znamo, ali je još uvijek možete pročitati otvorivši poveznicu na kraju ovog članka. Zašto ovo pišem? Naime, primijetio sam da je Facebook među bilješkama na osobnom profilu, iako su vidljive samo meni, uklonio priču o Tibetu u kojoj je kao izvor korišten opširni članak kojeg je 2012. objavio njemački list Süddeutsche Zeitung.

Tražeći izvorni članak na njemačkom, koji bi trebao biti dostupan, primijetio sam da i on nedostaje, ali je srećom spašen, jer je kopiran i objavljen na nekim internetskim stranicama, iako potpuno bezopasnim, jer je riječ o nepoznatim blogovima s jedva tisuću do dvije čitatelja mjesečno. Slažem se da tražiti dodatne izvore podataka o nekim povijesnim događajima traži truda i vremena, ali je neshvatljiv stav: "Ne znam i ne želim znati", kojim se kao sveta i neupitna istina prihvaćaju propagandne verzije iz vremena Hladnog rata, koje, budimo iskreni, imaju vrlo malo veze s istinom.