Dobrodošli na Sott.net
Sub, 19 Lis 2019
Svijet za ljude koji misle

Tajna povijest
Karta


Pharoah

Egipat kaže da su arheolozi otkrili 20 drevnih kovčega: "Najvažnije otkriće posljednjih godina"

sarkofag
© Egipatsko ministarstvo za starine putem AP-a
Arheolozi su pronašli više od 20 drevnih kovčega u blizini egipatskog grada Luksora, saopćilo je državno ministarstvo za antikvitete.Kovčezi, čiji su jarko obojeni ukrasi još uvijek vidljivi, otkriveni su u nekropoli Asasif na zapadnoj obali rijeke Nil.

Bili su poredani u dva sloja, a gornji je bio poprečno postavljen u odnosu na donji.

Ministarstvo za antikvitete istaklo je da je ovo otkriće jedno od najvećih i najvažnijih u posljednjih nekoliko godina. Prema pisanju BBC-ja više detalja bit će objavljeno na konferenciji za novinare koja će biti održana u subotu.

Većina grobnica u Asasifu, koji je blizu Doline kraljeva, potiče iz kasnog razdoblja starog Egipta (664-332 p.n.e.).

Međutim, tu su i grobnice iz ranije 18. dinastije (1.550-1.292 p.n.e.), prve u sklopu Novog Kraljevstva. Pronađene su grobnice poznatih faraona Ahmosea,Tutmosisa III, Amenhotepa III, Ahenatona, Tutankamona i kraljice Hatšepsute.

Prošle sedmice ministarstvo za antkvitete objavilo je da su arheolozi otkrili drevno industrijsko područje u Luksorsovoj zapadnoj dolini.

Colosseum

Otkrivena živopisna gladijatorska freska na Pompejima

freska pompeji
© Ministarstvo kulture Italije
Dobro očuvana freska koja prikazuje gladijatore kako se bore pronađena je u ostacima drevnog rimskog grada Pompeja, piše list "Independent".

Na slici se vidi borba dva gladijatora od kojih jedan zamahuje mačem, a drugi je pokriven krvavim ranama po cijelom tijelu. Drugi gladijator digao je prst što znači da moli za milost.

Ono što je posebno zanimljivo jeste kako su vjerno naslikane povrede poraženog gladijatora.

Ministar kulture Italije Dario Frančeskini rekao je da ovo najnovije otkriće pokazuje da je grad Pompeja "neiscrpni rudnik za istraživanje i nova znanja za arheologe".

Grad trenutno prolazi novu fazu istraživanja i iskopavanja u okviru projekta "Veliki Pompeji", koju finansiraju EU i Italija. Tim je već iskopao vile ukrašene freskama i mozaicima, ali su pronađeni i novi skeletni ostaci ljudi.

Book 2

Najstarija ilustrirana knjiga vodič je kroz podzemlje drevnog Egipta

egipat knjiga
© Arhiva Werner Forman / Shutterstock
Slika na podu lijesa iz oko 1800. godine p.n.e. nalikuju slikama pronađenim u Knjizi dva smjera
Knjiga dva smjera (eng. Book of Two Ways), koja je svojevrsni vodič za snalaženje kroz mitološko podzemlje drevnog Egipta, vjerojatno je prva ilustrirana knjiga u povijesti, a sada su arheolozi pronašli ostatke njenog najstarijeg poznatog primjerka, piše New Scientist.

Prije nekih stotinu godina egiptolozi su naišli na neobične crteže u 4.000 godina starim ljesovima zakopanim u nekropoli Dayr al-Barsha. Među crtežima se nalazila i ploča na kojoj su bile označene dvije duge, vijugave crte koje su u okolnom hijeroglifskom tekstu opisane kao ceste. Okolni zapis davao je upute za putovanje kroz podzemlje prema počivalištu boga Ozirisa. Ako je putovanje uspješno, prema egipatskoj mitologiji, smrtniku će biti osiguran sretni zagrobni život.

Karta mitološkog zagrobnog svijeta

Egiptolozi su ubrzo povezali tekst i crteže te shvatili kako se radi o svojevrsnoj karti podzemlja gdje krivudave linije predstavljaju dvije staze, odnosno dva smjera koja mogu odabrati mrtvi. Zbog toga su zapis nazvali Knjigom dva smjera.

Danas na svijetu postoji svega nekoliko desetaka primjeraka te knjige, a sada je kolekciji dodan još jedan. Arheolozi Gina Criscenzo-Laycock sa Sveučilišta Liverpool i Hanne Creylman te Harco Willems s Katoličkog sveučilišta u Leuvenu vodili su 2012. godine ekspediciju koja je iskopala zanemarenu grobnicu u Dayr al-Barshi. Tu su grobnicu prethodne generacije arheologa ignorirale jer je u prošlosti bila opljačkana.

Arheolozi su na dnu grobnice pronašli ostatke lijesa koji su bili prekriveni hijeroglifima.

"Na moje iznenađenje, radilo se o Knjizi dva smjera", rekao je egiptolog Willems.

Ono što ovaj nalaz čini značajnim jest da se radi o najstarijem, mada nepotpunom, primjerku te knjige. Nađeni lijes je datiran u vrijeme faraona Mentuhotepa II., koji je vladao do 2010. godine prije Krista. To sugerira da je ovaj primjerak knjige oko 40 godina stariji od bilo kojeg drugog koji poznajemo.

Cow Skull

Prije 400.000 godina pretpovijesni su ljudi jeli koštanu srž poput konzervirane juhe

kost srž
© Dr. Ruth Blasco / AFTAU
Koštana srž u metapodijalnoj kosti nakon šest tjedana skladištenja
Izraelski arheolozi kažu da su našli dokaze da su prapovijesni ljudi čuvali životinjske kosti kako bi kasnije mogli jesti koštanu srž, prenosi u četvrtak BBC

To je prvi dokaz da su rani ljudi imali svijest o predviđanju budućih prehrambenih potreba, ističu stručnjaci.

Ranije se mislilo da nisu bili sposobni unaprijed planirati prehranu.

Znanstvenici su analizirali kosti pronađene u špilji Qasem kod Tel Aviva u kojoj su ljudi živjeli prije 200.000 i 420.000 godina.

Otkrili su tragove rezanja na površini kostiju, što upućuje da su ih htjeli sačuvati za prehranu u budućnosti.
kost srž
© Maite Arilla
Skidanje kožeu kombinaciji s uklanjanjem tetiva tijekom razvoja eksperimentalne serije. Imajte na umu uporabu alata s nagibom gotovo paralelnim s kosti

Dig

Kanaanski megalopolis star 5000 godina pronađen na sjeveru današnjeg Izraela

arheologija
© Assaf Peretz, Israel Antiquities Authority
Izraelska kancelarija za antikvitete objavila je da su otkrili veliki grad, koji je star 5.000 godina, na severu Izraela, na području naselja Ein Iron.

Drevni grad je otkriven tokom priprema za radove na auto-putu u blizini Hariša, grada koji se nalazi na 50 kilometara severno od Tel Aviva.

Saopšteno je da je u pitanju "kosmopolitski i isplaniran grad", koji datira iz bronzanog doba.


"Ovo je Njujork ranog bronzanog doba u našem regionu, kosmopolitski i planirani grad u kojem su živele hiljade ljudi", kaže se u saopštenju Izraelske kancelarije za antikvitete.

Dig

Izgubljeni egipatski hram otkrili građevinski radnici na obalama Nila 2.200 godina nakon što je sagrađen

egipat hram
Na obali Nila otkriven je egipatski hram star 2200 godina iz doba faraona Ptolomeja IV. Kako piše Independent, grobnicu su otkrili građevinski radnici koji su kopali za odvod kanalizacije u selu Kom Shaku u gradu Tama, stoji u Facebook objavi egipatskog Ministarstva za starine.

Rad na sanaciji je obustavljen dok su arheolozi istraživali ostatke hrama. Pronašli su kamene natpise "Ptolomej IV." koji je vladao Egiptom od 221. do 204. godine prije Krista. Izrezbaren je također bio i egipatski bog Hapi, bog poplave Nila, dok nosi prinose, okružen pticama i drugim životinjama.
hram egipat
Početak propadanja dinastije

Vjeruje se da je Ptolomej IV predsjedao tijekom početka propadanja ptolomejske dinastije. Egipat se založio za jačanje turizma nakon građanskog rata u zemlji.

Nedavno je za javnost otvorena "savijena" piramida kralja Sneferua u kraljevskoj nekropoli Dahshur južno od Kaira. Struktura visoka 101 metar bila je jedna od dvije piramide izgrađene za Sneferua koji je osnovao Četvrtu dinastiju.

Bizarro Earth

Crna smrt se prati do oblasti ruske Volge pomoću drevnog DNK

kuga
© Archeodunum SAS / Gourvennec Michaël
Masovna grobnica, Toulouse
Crna smrt pokosila je između 30 i 60 posto stanovništva Europe u 14. stoljeću, šireći se brzinom munje od obala Crnog mora do središnje Europe, a posljednje istraživanje je pokazalo da najraniji tragovi te pandemije potječu iz Laiševa u području Volge, u Rusiji, prenosi časopis Science.

Iako su već povijesni dokumenti prvu pojavu kuge zabilježili 1346. u ruskoj regiji donje Volge, znanstvenici nisu znali je li uvelike zarazan soj bakterije Yersinia pestis, koji je izazvao smrtonosnu pandemiju, potekao iz jednog izvora ili je u Europu kuga stigla u više navrata, s putnicima koji su bili nositelji raznih sojeva kuge iz različitih dijelova drevnoga svijeta.

Međutim, nakon analize 34 prastara genoma Yersinie pestis iz zubi ljudi pokopanih na 10 mjesta diljem Europe od 14. do 17. stoljeća - uključujući i masovnu grobnicu u Toulouseu, u Francuskoj - znanstvenici s njemačkog instituta Max Panck su zaključili da najraniji dokazi pandemije kuge smještaju izvorište te smrtonosne pošasti upravo u Laiševo u Republici Tatarstan, dijelu Ruske Federacije.

Znanstvenici su utvrdili da je soj Y. pestis predak svim ostalim genomima koje su proučavali, razlikujući se samo po jednoj mutaciji od sojeva koji su prouzročili Crnu smrt u Europi, objavili su znanstvenici u časopisu Nature Communications.

To i dalje ne znači da je područje Volge bilo 'ground zero' za Crnu smrt jer je bolest mogla doći i iz nekog područja u zapadnoj Aziji, gdje znanstvenici tek trebaju proučiti uzorke DNK Yersinie pestis.

Ono u što su znanstvenici sigurni jest da jednom kada je kuga stigla u Europu, za Crnu smrt je od Italije do Ujedinjene Kraljevine odgovoran jedan soj bakterije. Taj je soj stvorio ostale varijante Y. pestisa koje su izazvale povremena izbijanja kuge od kasnog 14. stoljeća pa sve do 18. stoljeća. To ukazuje da se bakterija očuvala lokalno u Europi, možda kod glodavaca kao domaćina, te je razvila razne sojeve koji su prouzročili kasnije epidemije.

Komentar: Pogledajte također:


Dig

Nabatajci: Počinje rad na otkrivanju tajanstvene civilizacije u Saudijskoj Arabiji

nabatejci
© Stephen Kain / Faisal Al Nasser / Giuseppe Masci / Michael Runkel / Reuters / Profimedia, Alam, Realy Easy Star, imageBROKER
Građevine kraljevstva Nabatejaca u regiji Al Ula (S. Arabija)
Regija Al Ula u Saudijskoj Arabiji već je neko vrijeme na glasu kao mjesto na kojem se mogu promatrati zvijezde i druga nebeska tijela u gotovo "izvornom" okruženju, bez svjetlosnog zagađenja. No, u zadnje vrijeme sve više postaje i omiljena destinacija za arheologe koji žele saznati nešto više o drevnoj civilizaciji Nabatejaca, piše BBC.

Riječ je o arapskom narodu koji je između 100. godine prije nove ere i 100. godine poslije nove ere imao svoju državu na Bliskom Istoku, a njeno sjedište nalazilo se u već opjevanom gradu Petra u današnjem Jordanu. No, manje je poznato da se drugi "glavni grad" civilizacije Nabatejaca nalazio u gradu Hegra (danas Mada'in Saleh) u regiji Al Ula - za razliku od Petre, ruševine tog grada nisu bile predmet velikih istraživanja.
nabatejci
© EPA
Nabatejski glavni grad Petra u današnjem Jordanu

Komentar: Pogledajte također:


Book 2

Pomna kritika ljevice Dostojevskog - još uvijek relevantna!

Vera Biron / Dostoevsky Museum
© Vera Biron / Dostoevsky Museum
"Ljudi zapravo ne žele kraj patnji u svim slučajevima...Potrebni su im izazovi da bi osjetili uzbuđenje pobjede, krivnju zbog svojih postupaka kako bi imali priliku iskupljenja, i mogućnost odbijanja i mržnje da bi osjetili bilo koji duboki oblik ljubavi."
Uvod
"Platon, Rousseau, Fourier, aluminijski stupovi - sve je to dobro samo za vrapce, a ne za ljudsko društvo. Ali s obzirom da je budući oblik ljudskog društva potreban upravo sada, kada smo napokon spremni poduzeti korake, kako bih spriječio daljnja razmišljanja o toj temi, predlažem svoj vlastiti sustav svjetske organizacije. Evo ga!" rekao je tapkajući svoju bilježnicu. "Htio sam što je moguće kraće objasniti svoju knjigu na ovom sastanku, ali vidim da je potrebno pružiti puno usmenog pojašnjenja; stoga će moja cijela eksplikacija potrajati barem deset večeri, što odgovara broju poglavlja u mojoj knjizi." (Čulo se još smijeha) "Štoviše, moram unaprijed izjaviti da moj sustav još nije dovršen." (Opet smijeh) "Izgubio sam se u vlastitim podacima i moj zaključak je u suprotnosti s izvornom pretpostavkom od koje sam započeo. Počevši s neograničenom slobodom, završavam s neograničenom despotizmom. Moram dodati, međutim, da ne može biti drugog rješenja za socijalni problem osim mog." - Fjodor Dostojevski, Bjesovi
U svojoj sjajnoj, ako predugačkoj knjizi Bjesovi, ruski romanopisac Fjodor Dostojevski plete crnu komediju o grupi radikala koji žele zauzeti mali ruski grad kao odskočnu dasku za opću revoluciju. Većina njih ponavlja otrcane fraze o tome kako će njihova utopija biti najbolja za sve, izražavajući univerzalno suosjećanje i naklonost sa siromašnim i onima bez vlasništva. Ali u njihovom se osobnom ponašanju nijedno od ovih uobraženja ne može vidjeti. Na njihovim sastancima radikali su tašti, precjenjuju svoje sposobnosti i neprestano teže nadvladati jedni druge. Daleko od toga da zaista vjeruju u jednakost, svaki radikal pokušava nadmašiti ostale svojim prenemaganjima o tome koliko im je stalo ili razvijajući sve radikalnije "sustave" kako bi dokazali svoju genijalnost. Parodija doseže vrhunac s intelektualcem Shigalyovom, koji je neslužbeni glavni filozof grupe. Govori na njihovom sastanku izražavajući navodnu želju za savršenim društvom, ali priznaje da je njegova prvotna želja za postizanjem neograničene slobode završila pozivom na "neograničen despotizam". Ispada da je Shigalyov sustav, za njega jedino "rješenje društvenog problema", oduzimanje sve slobode od 90 posto stanovništva i predavanje moći maloj grupi koja će sve organizirati. Nije teško pogoditi tko će biti članovi ove skupine i voditi mase.

Njih vodi Peter Stepanovich, nevoljeni sin akademika niske razine koji je uživao u neznatnoj slavi u malom gradu. Stepanovich je karizmatičan i manipulativan, neprestano se zalažući za revolucionarno nasilje. U trenutku slabosti priznaje da mu na kraju cilj nije stvoriti utopijsko društvo. Vođen ogorčenjem prema svom ocu i blistavom životu kojeg utjelovljuje, Stepanovich u konačnici zapravo želi moć i nasilje. On i njegovi sljedbenici maskiraju takve demonske nagone pod krinkom ugodnih i pametno zvučajućijh egalitarnih otrcanih fraza i samohvalisavih izjava suosjećanja za svijet. Dostojevski u konačnici uspoređuje te progresivne radikale sa svinjama opisanim u Lukinu evanđelju, koje su posjednute đavolima, otrčale u jezero i utopile se. Dostojevski je predskazao da će sotonske ideje koje su propagirane u Rusiji u 19. stoljeća dovesti do uništenja njihovih sljedbenika i mnogo drugih žrtava. Mnogi ovo smatraju proročanstvom, s obzirom na to što se na kraju dogodilo nakon što su boljševici preuzeli vlast.

Komentar: Ova kritika Dostojevskog je također relevantna za shvaćanje postupaka radikalnih prosvjednika protiv klimatskih promjena. Tim radikalima nedostaje znanje o tome što se zapravo događa s klimom i može se reći da su pod utjecajem "sotonskih" ideja.


Flashlight

Škotske špilje u kojima se nalaze tajanstvene rezbarije od bronzanog doba do Pikta

Špilje Wemyss

Špilje Wemyss
Skrivene ispod srednjovjekovnih ruševina dvorca škotskog Macduff smještena su još starija čuda. Kako piše BBC, riječ je o špiljskim crtežima starima između 1.500 i 4.000 godine, a arheolozi ih još nisu u potpunosti razumjeli.

Špilja Wemyss krije drevne prikaze životinja i lova, ali i vjerojatno prvi prikaz škotskog broda. Arheolozi i povjesničari naporno rade kako bi otkrili značenja ovih misterioznih crteža, ali sada nove prijetnje sustižu ovaj osjetljivi okoliš.

Naime, kad su 1860.-ih godina otkrivene, bilo ih je više od pedeset raspoređenih u pet špilja. Otada je barem 25 crteža nestalo ljudskim nemarom ili urušavanjem. Nekoliko crteža uništeno je kad je netko zapalio automobil u jednoj špilji 1986. godine, a dvije špilje su urušene u proteklih 150 godina.

Njihova važnost neprocjenjiva je arheolozima dok se trude razriješiti misterij naroda Pikt. Oni nisu bilježili svoju povijest, a svjedočanstva drugih naroda, prvenstveno Rimljana tijekom osvajanja britanskih otoka, pokazala su se kao previše nevjerodostojna.

Špiljski sustav Wemyss najstarija je i najveća kolekcija Piktskih simbola bilo gdje u svijetu. Što je gotovo nevjerojatno jer su bili poznati kao vrsni vojnici i jedini razlog zašto Rimljani nisu pokorili cijelu Britaniju. Slavni Hadrijanov zid bio je granica između "civiliziranih" Rimljana i "ledenih barbara" Pikta. O sukobu Pikta i Rimljana snimljen je i film Centurion s Michaelom Fassbenderom i Olgom Kuriljenko u glavnim ulogama.

Nestali su negdje u desetom stoljeću nove ere i ostavili su tek rijetke špiljske crteže kao dokaze svojeg postojanja.