Tajna povijestS


Cut

Najstariji ikada komad konopa napravili su neandertalci prije 50 000 godina

Damjan Raknić
jutarnji.hr
Pon, 13 Tra 2020 21:32 UTC
konop
© C2RMF/Centre de recherche et de restauration des musées de France / Ferrari / Profimedia
Komad 50 tisuća godina starog konopa - najstariji otkriveni primjerak u povijesti - pronađen u špilji u Francuskoj dodatno je osporio ideju da su neandertalci bili kognitivno inferiorni u odnosu na modernog čovjeka, piše BBC.

Studija objavljena u časopisu Scientific Reports tvrdi da je sićušan, troslojni komadić konopa napravljen od kore drveta uočen na kamenom alatu koji je pronađen na lokalitetu Abri du Maras.

Spomenuti komadić konopa navodi na zaključak da su Neandertalci razumjeli koncepte kao što su parovi, kompleti i brojevi. Ispletena vlakna čine osnovu odjeće, torbi, mreža pa čak i brodova.

Već se zna da su Neandertalci, podvrsta pračovjeka koja je izumrla prije približno 40 tisuća godina, pravili katran od kore drveta breze, umjetničke predmete i ogrlice od školjki. Također, znali su i kontrolirati vatru, živjeli su u skloništima, bili su umješni lovci velikih životinja, a čak su i s namjerom mrtve zakapali u grobove.

Arheolozi i paleontolozi inače na nalazištima poput francuskog Abri du Marasa pronalaze samo ostatke životinja i kamenih alata. Materijali koji su uništivi i razgradivi obično se ne pronalaze.

No skupina istraživača iz Francuske, Sjedinjenih Američkih Država i Španjolske otkrila je komad konopa koje bio zalijepljen za donji dio šest centimetara dugačkog kamenog alata.

Konop, za koji se vjeruje da je napravljen od unutarnje kore drveta iz skupine četinjača, bio je dugačak 6,2 milimetra i širok 0,5 milimetara.

Tri skupine vlakana razdvojene su i zavinute u smjeru kazaljke na satu u strunu. Nakon što su zavinute, te su strune u smjeru suprotnom od kretanja kazaljke na satu uvijene u konop.

Komentar: Iako se posljednjih godina pojavljuju dokazi koji pokazuju da su neandertalci bili malo sofisticiraniji nego što je to mislila mainstream znanost, čini se da se oni nikada nisu približili ljudima u pogledu inovacija, kreativnosti i socijalne kohezije, pa je to vrlo malo vjerovatno. da su, kako je navedeno u članku, neandertalci naučili ljude kako napraviti žicu. Kao što Laura Knight-Jadczyk piše u Zlatno doba, psihopatija i šesto izumiranje
Možemo i promotriti društvo neandertalaca - kako bi vidjeli kakvo društvo kromanjonaca nije bilo! Praljudske grupe neandertalaca su bile male, kohezivne i rukovođene nasiljem. Snažni su vladali nad slabijima, ali su morali biti složni kako bi preživjeli. To je bilo gadno i vulgarno nadmetanje za resursima - hranom i ženkama. Sloga je bila nametnuta, nalik vladavini huliganstvom. Takvo okruženje nije pogodno za ikakvu vrstu inovacije, poput stvaranja i razvitka oruđa, ili ideja koje bi vodile do oruđa. Proučavanje povijesti neandertalskog čovjeka nam zaista govori o upravo takvom životu u neandertalskom logoru. Dvije stotine tisuća godina istog starog seta oruđa bez ikakve inovacije.

Inovativne individue, onako kako ih znamo iz vlastitih društava, vrlo često nisu fizički snažne ili agresivne. Možda koriste svoj um jer su manje sposobne djelovati u svijetu fizički, ili možda postanu manje agresivne jer toliko puno razmišljaju. Takve individue svakako ne bi preživjele u razbojničkom društvu, jer nasilnici ne samo da bi krali njihove inovacije od njih (i bili nesposobni sami ih reproducirati), nego ih ne bi ni hranili. Prema tome, takvo - "svatko je svakome neprijatelj" - društvo nije mjesto gdje kreativnost i inovacija mogu procvasti.

Kromanjonska društva su imala zajednička ognjišta, zajedničke aktivnosti, a nalazišta ukazuju da su postavljena i određena područja sastrane, gdje su grupe ljudi izvršavale različite zadatke za dobrobit grupe kao cjeline. Marksistički socijalni antropolog Yuri Semenov stoga predlaže da je komunizam (prava vrsta kako su ga prakticirali rani kršćani, ne sovjetska verzija koja je bila totalitarizam s prikačenim nazivom "komunizam") bio nešto što su prakticirali najraniji istinski ljudi - ono što ih je činilo ljudima ili je barem izražavalo njihovu humanost - i nešto što je bila esencija samog života.
Pogledajte također:

Više...
Blue Planet

Istraživači otkrivaju ranu složenu kirurgiju mozga u drevnoj Grčkoj

Z.Milić
logicno.com
Pet, 10 Tra 2020 00:00 UTC
lobanja
© AMNA
Kao jedna od velikih civilizacija klasične antike, Antička Grčka je poznata po mnogim fundamentalnim uvidima koji su od tada postali dio temelja za ideje zapadne civilizacije, uključujući osnovnu geometriju i medicinu Hipokratove škole.

Istraživači predvođeni veteranom antropologom dr Anagnostisom Agelarakisom sa odjeljenja za istoriju Univerziteta Adelphi otkrili su dokaze o naprednom starogrčkom obliku trepanninga - hirurškom zahvatu koji uključuje bušenje rupa u ljudskoj lobanji kako bi pokušali da liječe različite zdravstvene probleme.

U saopštenju za štampu, univerzitet je izvijestio da je na ostrvu Tasos u Sjevernom Egejskom moru otkriveno deset kompleta skeletnih ostataka, među kojima su šest muškaraca i četiri žene, za koje se vjeruje da su visokog društvenog položaja. Datiraju iz proto-vizantijskog perioda (330-824. pr. Kr.) i pokazuju znakove složenog oblika hirurške operacije mozga koji se izvodi na jednoj od osoba.

"Prema kostur-anatomskim osobinama pojedinaca, i muškarci i žene živjeli su fizički zahtjevne živote," objasnio je dr Agelarakis. "Vrlo ozbiljne slučajeve traume, koje su pretrpjeli i muškarci i žene, hirurški ili ortopedski je liječio iskusan ljekar / hirurg sa velikom obukom u zaštiti od traume.Vjerujemo da je to bio vojni ljekar ", dodao je profesor.

Posmrtni ostaci, za čije se muške primjerke smatra da su služili kao strijelci i kopljanici u Istočnom rimskom carstvu, obuhvataju jednog muškarca koji je imao veliku operaciju glave, vrata i mozga, vjerovatno zbog infekcije, ali se smatra da je podlegao bolesti.

"Hirurška operacija je najsloženija koju sam ikada vidio u svojih 40 godina rada sa antropološkim materijalima", uzviknuo je akademik, pozivajući se na podatke dobijene ispitivanjem čovjekove lobanje. "Nevjerovatno je da je obavljena, sa najkomplikovanijim pripremama za intervenciju, a zatim i sama hirurška operacija, koja se, naravno, odvijala u eri prije antibiotika", naglasio je.

Agelarakis i njegov tim detaljnije su otkrili svoje otkriće u novoj knjizi Archaeopressa pod nazivom "Istočno rimski strijelci i izvanredni medicinsko-hirurški zahvati na Paliokastru na ostrvu Tasosu tokom proto-bizijskog perioda".

Komentar: Pogledajte također (engl.jezik):

Više...
Easter Egg 2

"Luksuzna" nojeva jaja stara 5000 godina otkrivaju nepoznatu međusobnu povezanost drevnog svijeta


jutarnji.hr
Pet, 10 Tra 2020 07:12 UTC
nojeva jaja
© Jononmac46Ukrašena jaja pronađena u "Isisinoj grobnici", elitnom ukopu u etruščanskom Vulcimu, Italija, izložena u Britanskom muzeju
Da ste prije 5.000 godina nekome htjeli pokloniti nešto luksuzno, možda biste mu poklonili nojevo jaje, najveće od svih jaja (prosječno nojevo jaje dugačko je 15 centimetara, široko 13 te teško 1,4 kilograma - 20 puta teže od kokošjeg).

Stanovnici Europe, Mediterana i Sjeverne Afrike trgovali su nojevim jajima tijekom brončanog i željeznog doba, a jaja su se bojala te ukrašavala s bjelokosti, dragim kamenjem, plemenitim metalima i drugim materijalima.

Britanski muzej u Londonu u svojoj kolekciji ima pet primjeraka koje su pronašli u Italiji, no pitanje je odakle su zapravo potekla jer nojevi nisu dio autohtone faune Europe.

Međunarodni tim arheologa odlučio je doznati kompletnu povijesti tih jaja te je u četvrtak u časopisu Antiquity objavio svoje spoznaje, piše BBC.

Pet jaja koja se nalaze u Britanskom muzeju ukrašena su crtežima i rezbarijama životinja, cvijeća, vojnika, bojnih kola te geometrijskim oblicima.

Arheolozi jaja uglavnom pronalaze u grobnicama bogatijih pojedinaca, a dr. Tamar Hodos sa Sveučilišta u Bristolu, voditelj tima koji je nastojao otkriti tajne nojevih jaja Britanskog muzeja, kaže da su nojeva jaja vjerojatno bila luksuz.

Povijest nojevih jaja postaje još zanimljivija kada se uspije otkriti gdje su snesena i upravo su tu povijesti znanstvenici predvođeni Hodosom nastojali otkriti.

Hodosov je tim zanimalo odakle su potekla te je li ih snio divlji noj ili noj s farme. Naime, divlji su nojevi jako opasni. Svojevremeno je grčki povjesničar Ksenofont napisao da nitko nije uspio uhvatiti jednog. Kada bi se otkrilo odakle je nojevo jaje poteklo, čovjek bi dobio nova saznanja o drvenim civilizacijama i trgovačkim putevima koji su oblikovali moderni svijet.

U želji da otkriju podrijetlo jaja, Hodosov je tim analizirao kemijski sastav ljusaka i usporedio ga s današnjim nojevim jajima iz Egipta, Izraela, Jordan i Turske.
Više...
Light Saber

Povijest kaže da su Huni opljačkali veći dio Europe i da su krivi za pad Rima - ali arheološki zapis sugerira manje nasilno nasljeđe


klix.ba
Uto, 31 Ožu 2020 00:00 UTC
Hunska invazija Italije
© WikipediaHunska invazija Italije
Huni imaju reputaciju nemilosrdnih barbara, ali nova arheološka saznanja govore da nisu bili toliko ratoborni koliko se mislilo.

Krajem 4. stoljeća Huni su zauzeli većinu zapadne Evrope, pokorivši germanska plemena. Iako ih prati reputacija neustrašivih konjanika osvajača, historičari podvlače da je puno toga o njima nepoznato. Pretpostavlja se da su došli iz predjela današnjeg Kazahstana i da su potekli od nomadskog turkijskog naroda Xiongnu, koji je tokom 3. i 2. stoljeća prije nove ere vladao prostranim carstvom u središnjoj Aziji.

Krećući se obalom Crnog mora, Huni su harali sve pred sobom. Potisnuli su germanska plemena poput Vandala i Vizigota dublje u Evropu, čime su prouzrokovali Veliku seobu naroda. Ovaj niz događaja potresao je Rimsko Carstvo i učinio ga ranjivim na nadilazeća barbarska plemena.

Atila Bič Božji

Najozloglašeniji vladar Huna bio je Atila Bič Božji, koji je predvodio hunske narode od 440. do 453. godine. Pod njegovim vodstvom stigli su čak i do Galije, a današnje Francuske. Zloslutni nadimak zaslužio je nezamislivim nasiljem kome je njegova vojska bila sklona. No, arheološka iskopavanja otkrivaju pomalo drugačiju priču.

Arheolozi su 2017. u Mađarskoj, na čijem prostoru je u vrijeme Rimskog Carstva bila provincija Panonija, pronašli dokaze koji svjedoče o suživotu i kulturnoj razmjeni među Rimljanima i Hunima. Ova saznanja govore o historiji Huna koja nije bila u potpunosti ispunjena sukobima.

Atila Hunski nikada nije i sam napao Rim, koji je pao pod najezdom barbara 469. godine. Uprkos tome, Huni su ostali zapamćeni u historijii kao najzaslužniji za pad carstva. Savremeni historičari ističu da je Rim već uveliko bio destabiliziran i da je zbog toga, zapravo, bio ranjiv na barbarsku invaziju.


Komentar: Dokazi pokazuju da su se u to vrijeme u Europi dešavali katastrofalni događaji: Uništavanje drevnog Rima - Barbari nisu bili odgovorni

Više...
Health

Kako je Sovjetski Savez pobijedio epidemiju velikih boginja u samo 19 dana


nezavisne.com
Pon, 23 Ožu 2020 08:58 UTC
male boginje
© Getty Images, Mihail Gračev / MAMM / MDF, Arhiva fotografija
Prijestoničkim službama je trebalo nešto više od dvije nedjelje da lokalizuju smrtonosni virus u Moskvi i spriječe njegovo širenje na teritoriju cijelog Sovjetskog Saveza.

Kada je 23. decembra 1959. godine putnički avion doletio iz Delhija u Moskvu, iz njega je izašao čovjek zbog koga je ubrzo zatim glavni grad SSSR-a doveden u veliku opasnost. Slikar Aleksej Kokorekin nije mogao ni pretpostaviti da je donio iz Indije velike boginje.

Velike boginje (variola vera) bile su jedna od najstrašnijih bolesti čovječanstva. Sa lakoćom su uništavale čitava sela, gradove, pa čak i države. U osmom vijeku je od ove bolesti umrlo 30% stanovništva Japana, a u 16. vijeku milioni autohtonih žitelja Amerike koji su se zarazili od konkistadora.
Više...
Sun

Najbolje od Weba: Koronavirus i sunce: lekcija iz pandemije gripe 1918. godine


kurir.rs
Pet, 20 Ožu 2020 16:00 UTC
gripa
© Nacionalni arhiv
Čini se da su svež vazduh, sunčeva svetlost i improvizovane maske za lice delovale i pre jednog veka; i možda će nam i sada pomoći.

Kada se pojave nove, virulentne bolesti, poput SARS-a i Covid-19, ljudi počinju da pronalaze nove vakcine i lečenje obolelih. Kako se aktuelna kriza razvija, vlade sprovode karantin i izolaciju, a javni skupovi se zabranjuju.

Jednostavno rečeno, lekari su otkrili da bolesni od gripa koji se neguju napolju oporavljaju bolje od onih lečenih u zatvorenom. Čini se da je kombinacija svežeg vazduha i sunčeve svetlosti sprečila smrt pacijenata; i pojavu infekcije među medicinskim osobljem. Za to postoji naučna podrška. Istraživanja pokazuju da je vazduh na otvorenom prirodno sredstvo za dezinfekciju. Sveži zrak može ubiti virus gripa i druge štetne mikrobe. Jednako tako, sunčeva svetlost je germicidna i postoje dokazi da može ubiti virus gripa.

Tokom velike pandemije, dva najgora mesta bile su vojne kasarne i satori. Prepunjenost i loša ventilacija stavili su vojnike i mornare na visoki rizik od gripa i drugih infekcija koje su ga često pratile.

Kao i kod trenutne epidemije Covid-19, većina žrtava tzv. Španskog gripa nije umrla od zaraze: umrli su od upale pluća i drugih komplikacija.

Kada je 1918. pandemija gripa stigla na istočnu obalu Sjedinjenih Država, grad Boston je bio posebno teško pogođen.

Tako je Državna garda odredila hitnu bolnicu. Najgore slučajeve odveli su među mornare na brodovima u luci Boston. Lekar bolnice je primetio da su najteže bolesni mornari bili u slabo prozračenim prostorijama. Tako im je omogućio više svežeg vazduha stavljajući ih u šatore a po lepom vremenu su ih izvodili iz šatora na sunce. U to vreme je bila uobičajena praksa da se bolesni vojnici izvode napolje.

Kao što je poznato, terapija na otvorenom se široko koristila za žrtve sa zapadnog fronta i postao je tretman za drugu smrtonosnu respiratornu infekciju vremena - tuberkulozu.

Komentar: Pogledajte također:

Više...
Cloud Lightning

Drevna magnetna anomalija pronađena je ispod "stojećeg kamenja" na otoku Lewis u Škotskoj

Z.Milić
logicno.com
Čet, 19 Ožu 2020 00:00 UTC
slika
© UNIVERSITY OF ST ANDREWSDokazi udara u središtu kamenog kruga pronađeni su tijekom geofizičkog istraživanja
Otkriće je napravljeno kada je tim koji proučava Callanish Stones pregledao obližnju satelitsku lokaciju na kojoj je stajao samo jedan kamen koji je nekada bio dio kruga.

Istraživači koji proučavaju drevno nalazište poznato kao Callanish Stones, raspored stojećeg kamenja koje potiče iz kasnog neolitika i nalazi se na ostrvu Lewis u spoljašnjim Hebridima, nedavno su napravili zanimljivo otkriće koje može nagovijestiti potencijalnu vezu između ovog mjesta i "sile prirode".

Prema navodima medija, otkriće je napravljeno kada je tim iz projekta Canalis Virtual Reconstruction izvršio istraživanje satelitskih lokacija koje se nalaze u blizini glavnog kamenog kruga, pokušavajući da nađu dokaze o sličnim spomenicima koji bi mogli biti ukopani ispod zemlje.

Dok je ispitivao takozvani Site XI, zvani Airigh na Beinne Bige, koji se trenutno sastoji od jednog stojećeg kamena, tim je utvrdio da je dotični kamen nekada bio dio kruga stajaćeg kamenja i da je postojala masivna "zvjezdasto -oblikovana magnetna anomalija" koja se nalazi u sredini tog kruga - "ili rezultat jednog velikog udara munje ili mnogih manjih udara na istom mjestu ".

Komentar: Megaliti u Britaniji: Kamenje u tim krugovima povezuje putanje Sunca i Mjeseca u njihovim različitim ciklusima

Više...
Map

1500-godišnje vikinško groblje otkopano je nasilnim škotskim olujama

Z.Milić
logicno.com
Uto, 17 Ožu 2020 00:00 UTC
Volonteri popravljaju štetu na vikinškom groblju
© Amanda Brend / ORCAVolonteri popravljaju štetu na vikinškom groblju
Arheolozi su posebno privučeni na groblje u Newark Bay na Orkney ostrvima jer vjerovatno drži ključ misterije oko odnosa drevnih Kelta(Picti) i Vikinga(Norsi) na ostrvima - o čemu se godinama raspravlja među učenjacima.

Niz oluja koje pogađaju Orkney ostrva na krajnjem sjeveru Škotske nedavno su otkopale fascinantno otkriće, a istovremeno su ga i dovele u opasnost.

Prema istraživačkom centru za arheologiju Orkney (ORCA), Keltski i Vikinški ostaci otkriveni su na drevnom groblju Newark Bay koje datira od prije skoro 1500 godina na najvećem od ostrva Orkney. Međutim, talasi generisani olujama sada "jedu" niske litice u blizini lokacije.

"Uz konstantno loše vrijeme kakvo proživljavamo posljednjih nekoliko mjeseci, lokacija je pod stalnom prijetnjom od daljeg uništenja", kaže Pete Higgins, stariji rukovodilac projekta ORCA.

Drevni ljudski ostaci koje su oluje otkrile biće sklonjeni na sigurno mjesto, kažu stručnjaci, dok lokalni volonteri pomažu osoblju i studentima u postavljanju vreća s pijeskom i gomilanju zemlje kako bi spriječili dalje poplave lokacije.

"Znamo da vreće s pijeskom nisu rješenje za zaštitu lokacije na duži rok, ali pružaju određenu zaštitu", navodi se u izjavi.
Viši menadžer projekta ORCA dodao je: "Lokalni stanovnici i vlasnici zemljišta bili su prilično zabrinuti zbog onoga što preostaje od groblja koje je more erodiralo."
Više...
Cow Skull

Tajanstvena kružna struktura od prije 25.000 godina, načinjena od kostiju mamuta, otkrivena u Rusiji


klix.ba
Uto, 17 Ožu 2020 00:00 UTC
kružna struktura kosti mamuta rusija
Na lokalitetu u Rusiji na kojem su i ranije pronađene slične konstrukcije, pronađena je do sada najveća, napravljena od kostiju 60 životinja.

Prije oko 25.000 godina, lovci-sakupljači iskoristili su kosti 60 mamuta da bi izgradili veliku kružnu strukturu u Rusiji. I niko ne zna zašto.

Istraživači su iskopali lokalitet u pokušaju da ga razumiju, ali ne znaju zašto je građevina sagrađena, navodi se u novoj studiji, a prenosi CNN.

Ovo nije prva "kuća mamuta" koja je nađena u Rusiji, ali je najstarija i najveća, dimenzija preko 12,5 metara.

Šezdesetih i sedamdesetih godina prošlog stoljeća istraživači su pronašli slične, manje građevine na tom mjestu, koje su nazvali Kostenki 11. Lokalitet se nalazi 500 kilometara južno od Moskve i sada je dom Državnom arheološkom muzeju-rezervatu Kostenki.

Tokom 2014. godine znanstvenici su pronašli dokaze o postojanju ove strukture na lokalitetu i 2015. započeli iskopavanje, koje je trajalo tri godine. Istraživanje koje detaljno opisuje njihova otkrića objavljeno je ove sedmice u časopisu Antikvitet.

Ovakve građevine od kostiju mamuta, koje datiraju iz ledenog doba, pronađene su širom Istočne Evrope. Ali do sada, najstarije pronađene bile su od prije 22.000 godina.

Na osnovi prethodnih otkrića, istraživači su vjerovali da su ih izgradili ljudi iz paleolitika kako bi služili kao kuće, pružajući utočište tokom oštrih zima. Temperatura tokom zime ledenog doba dostizala je do minus 20 Celzijevih stepeni.

Za izgradnju ovako masivnih građevina od kostiju stotinu mamuta trebalo je vremena. To je iznenađujuće, jer populacija lovaca i sakupljača nikada nije provodila mnogo vremena na jednoj lokaciji.
Više...
Boat

Drevna flota izronila iz ugljenokopa duboko u tlu brda: Senzacionalno otkriće kod Kostolca, Srbija


novosti.rs
Pon, 16 Ožu 2020 08:02 UTC
Tim arheologa Viminacijuma kraj ostataka najvećeg broda
© B. SubašićTim arheologa Viminacijuma kraj ostataka najvećeg broda
Senzacionalno otkriće "fosilizovanih" brodova, u noći između petka i subote, duboko u tlu brda ispod ugljenokopa Kostolac, na kome se prostirao veliki rimski grad Viminacijum, zaprepastilo je i najiskusnije arheologe. Plovila kojima stručnjaci ne mogu da odrede starost pronađena su u toku neke davno nestale velike reke, sudeći po slojevima šljunka debelim oko 15 metara ispod ostataka brodova.

Rečnog peska i mulja ima i iznad drevnih plovila, ali se uopšte ne zna koja bi to reka mogla da bude. Tok Dunava je od mesta nalaza udaljen oko dva kilometra vazdušnom linijom. Arheolozi kažu da nije reč ni o presahloj reci Klepečki koja je do 19. veka tekla ovim prostorom, a ni o starom toku Mlave.

Sve je zagonetno kada je reč o viminacijumskoj floti čiji ostaci vire iz litice kopa, malo na nebu, a malo u zemlji. Najveća misterija je iz kog vremena potiču ostaci brodova koje su u davnoj prošlosti hermetički zatvorili glina i mulj, tako da su im čak i metalni delovi savršeno očuvani.

- Najveći brod, dug 15 metara i širok 2,65 metara, pronađen je na dubini od oko sedam metara ispod površine zemlje, a rimski grobovi se završavaju na dva metra dubine! Zato je za sada nemoguće reći iz kog hronološkog perioda plovila potiču. Ona su pronađena u istom arealu gde i ostaci mamuta, stari milion godina, na 19-20 metara dubine. Po toj analogiji, brodovi bi poticali iz perioda od pre 70.000 godina, što je nemoguće. Zato smo poslali njihovo izuzetno očuvano hrastovo drvo na analize starosti metodom C-14, ali i druge, jer smo se našli pred velikim i potpuno zagonetnim otkrićem - uzbuđeno nam je pričao prof. dr Miomir Korać, direktor Arheološkog instituta i čelnik Naučnog projekta "Viminacijum", dok nas je vodio stazom duž trošne litice površinskog kopa koju je napravio rudarski bager.

Koračali smo kroz pesak u kome se bele bezbrojne ljušture rečnih školjki i puževa iz vremena kada je ovde tekla moćna reka. U ponoru pod nama crneli su se izlomljeni komadi drevnih brodova, čamaca i okresano deblo ogromnog hrasta dužeg od dest metara, prečnika većeg od metar.
Više...