Pripadnici civilizacije El Argar, koji su živjeli u naseljima na vrhu brda na jugoistoku Iberskog poluostrva od 2200 - 1550 godine prije nove ere, bili su među prvim složenim društvima u Evropi. Prema studiji, oni su imali politički sistem zasnovan na ekonomskoj specijalizaciji i eksploataciji velikih teritorija.

Analiza drevnih ostataka civilizacije El Argar otkrila je duboko ukorijenjenu nejednakost među njenim pripadnicima, pokazala je nova studija. Studija je istakla razlike u potrošnji hrane kao i poljoprivrednim strategijama i pokušala da rekonstruiše prehrambeni lanac. Tim međunarodnih naučnika iz Njemačke i Španije proučio je dva lokaliteta u El Argar - La Bastida i Gatas, danas poznate kao opštine Totatana i Turre u Španiji.

Arheolozi su dugo tražili "izgubljeni" glavni grad Classic Maya - kraljevski dvor Sak Tz'i' ("Bijeli pas") - pošto su imali samo indirektne dokaze da je glavni grad kraljevstva najvjerovatnije u onom dijelu gdje je sada Chiapas u Meksiku.

Davno izgubljeni glavni grad drevnog kraljevstva Maya pronađen je u dvorištu meksičkog ranča.

Vanredni profesor antropologije Charles Golden i njegove kolege otkrili su da je "arheološko nalazište, nazvano Lacanjá Tzeltal za obližnju modernu zajednicu, bilo prestonica kraljevine Sak Tz'i' koja se nalazi u današnjoj državi Chiapas na jugoistoku Meksika.

Silna poplava koja se dogodila prije 5 miliona godina možda je i najveća u historiji naše planete.

Ispod tirkiznih voda Sredozemnog mora leži sloj soli debeo i do 3,2 km. Ovo je jedan od rijetkih tragova drevnog Sredozemnog mora koje je iščezlo prije nekoliko miliona godina. Pojedini naučnici vjeruju da je čitavo more u jednom razdoblju tokom davne prošlosti u potpunosti isparilo i osušilo se kao pustinja Sahara na jugu.

Desetljećima dugo istraživanje nije razotkrilo misteriju nestanka mora, niti bujice koja ga je vratila. Ponovno punjenje Sredozemnog mora koje se dogodilo prije gotovo pet miliona godina možda je bila najveća poplava u historiji naše planete. Prema procjenama, slapovi vode koji su ispunili korito iščezlog Sredozemnog mora su bili 500 puta veći od toka rijeke Amazone.

Daniel Garcia-Castellanos s Instituta za zemaljske nauke Jaume Almera u Barceloni vodio je tim stručnjaka koji su pronašli sedimentne naslage nastale nakon kataklizmične poplave. Da nje nije bilo, ne bi došlo ni do povezivanja s Atlantskim okeanom, pa Sredozemno more kakvo nam je poznato danas ne bi postojalo.

Sredozemno more je žila kucavica kada je u pitanju cirkulacija vode na globalnom nivou. Njegova povezanost s Atlantikom utječe na klimu i obrazac po kojem nastaju oluje, piše National Geographic.

Poplava kakvu svijet nije vidio

Kiše i rijeke nisu dovoljne da napoje Sredozemno more danas. Jedini pouzdani izvor vode je Atlantski okean, povezan Gibraltarskim tjesnacem između Španije i Maroka. Postoji vjerovatnost da je prije nekoliko miliona godina pomicanje tektonskih ploča izazvalo podizanje zemljišta, čime je veza između Mediterana i Atlantika prekinuta. Prije oko 6 miliona godina, sol u Sredozemnom moru počela se nagomilavati, jer nije imala gdje otići. Soli je bilo u tolikoj količini, da bi svaki čovjek na svijetu imao dovoljno da napuni Veliku piramidu u Gizi.

Arheolozi su otkrili gvozdeni vrh strijele u glečeru Jotunheim.

Stari vrh dugačak je oko 18 centimetara, a pored njega nađeni su i ostaci strijele, kao i jedno pero za koje se vjeruje da je bilo dio ovog oružja.

Tim naučnika koji radi na istraživanju i iskopavanju Jotunheim glečera pripada Arheološkom programu za glečere, koji je do sada otkrio preko 2.000 predmeta iz leda. Najstariji od njih star je 6.000 godina. Među predmetima se nalaze i razni alati, koža i odjeća, ali i kosti životinjskog porijekla.

Arheolozi su primijetili da su klimatske promjene izuzetno uticale na glečere koji su počeli da se otapaju, oslobođajući ove predmete koji su bili zarobljene u ledu.

Mnogo glečera Norveške osjeća posljedice klimatskih promjena. Iako to znači da će arheolozi otkriti nove artifakte na taj način, postoji i mogućnost da se otapanjem leda ti predmeti unište.

Britanski pisac i novinar Graham Hancock (69) već desetljećima "diže prašinu" u znanstvenim krugovima promovirajući teorije o kometu koji je prije 13 tisuća godina uzrokovao pomicanje polova, premještanje Zemljine kore i uništenje davno izgubljene civilizacije. Stručnjaci ga ismijavaju navodeći da su njegove ideje pseudoznanstvene jer uključuju teorije o "promjenama planeta", a temelje se na njegovim tumačenjima arheoloških otkrića, megalita, izmijenjenih stanja svijesti, drevnih mitova te na astrologiji.

No, godine 1995. postao je planetarno poznat objavivši knjigu "Otisci bogova" u kojoj navodi kako je prethodna civilizacija, o kojoj danas ne znamo ništa, raspolagala iznimno naprednim znanjima i spoznajama te da je bila preteča svim potonjim poznatim civilizacijama svijeta. Unatoč snažnim kritikama, knjiga je naišla na fantastičan odaziv čitatelja te je prodana u više od tri milijuna primjeraka. Zapravo, Hancock i poznati švicarski autor Erich von Däniken (84) dva su najpoznatija promicatelja ideje o davnoj naprednoj civilizaciji. "Kada kritizirate ustaljeni pogled arheologije na našu povijest koji nam se servira kroz medije i obrazovni sustav, neoprostiv je grijeh učiniti to uspješno. Kada kritizirate i nitko vas ne čuje, onda vas jednostavno ignoriraju. Mene nisu mogli ignorirati i time sam ih pogodio u živac", rekao je svojedobno Hancock za britanske medije.

U sljedećim knjigama, kao što su "Čuvar postanka", "Podzemlje" i "Čarobnjaci bogova" iznio je upozorenja da Zemlji uskoro prijeti sličan scenarij te da bi nov udar kometa mogao biti poguban za čovječanstvo.

Ledena kapa

Hancock navodi da su u posljednjih petnaestak godina neki znanstvenici podastrli apsolutno uvjerljive dokaze da je prije 12.800 godina niz fragmenata gigantskog kometa udario u sjevernoameričku ledenu kapu što je uzrokovalo globalnu poplavu i radikalne klimatske promjene. Potom se ista stvar dogodila prije 11.600 godina. Tada su fragmenti istoga kometa udarili u Tihi ocean, zbog čega se golemi oblak vodene pare uzdigao u gornji sloj atmosfere i tako uzrokovao veoma naglo globalno zatopljenje.

Hancock kao neoboriv dokaz navodi činjenicu da je period od 1200 godina, između ta dva udara, vrijeme globalne kataklizme bez premca. Tada je došlo do izumiranja brojnih životinjskih vrsta, prije svega velikih sisavaca poput mamuta i vunastog nosoroga. U oba je navrata došlo do golema porasta razine mora, što je dovelo do globalne kataklizme.

U Egiptu je umro bivši predsjednik zemlje Hosni Mubarak, što ste vjerojatno čuli u informativnim emisijama, ali ne i prikladan komentar.

Mubarak je bio tipični bliskoistočni autokrata koji je vladao zemljom uz podršku vojske. Za Zapad je za sada sve u redu. Ali pod Obamom, Sjedinjene Države su odlučile riješiti se Mubaraka i dovesti u Egipat demokraciju, jer Afrika mora biti slobodna i demokratska. U američkom smislu ovih pojmova, "slobodno" je i "demokratsko" samo ono što je korisno za Ameriku.

SAD su 2011. na Trgu Tahrir u Kairu organizirale Obojenu revoluciju, a Mubarak i vojska optuženi su za pucanje na nekolicinu prosvjednika. Ne možete to činiti. Pravi demokrati pucaju na mirne prosvjednike, koji su u međuvremenu silovali zapadne novinare. Egipatskoj vojsci se zaprijetilo da će joj blokirati sve račune u inozemstvu, ako nastavi tiranizirati Egipat. U početku je vojska bila zbunjena.

"Kako to, pa radimo potpuno istu stvar kao prije nekoliko desetljeća? Što se promijenilo?", pitali su se egipatski generali.

Amerikanci su im jednostavno objasnili "kako je to tako". Zbog toga je vojni vrh odlučio promijeniti taktiku i pomogao je u svrgavanju Mubaraka s vlasti, kako sami ne bi izgubili vlast i dogovorili se da očuvaju svoje privilegije i sklonosti.

Amerikanci su u Egipat poslali bivšeg čelnika Međunarodne agencije za atomsku energiju El-Baradeija, koji je trebao voditi "sve napredne demokratske snage" i osvijetliti sjeveroistok Afrike bakljom Kipa slobode.

No, dogodio se užas i zajedno sa svrgavanjem Mubaraka i napadom "Zore slobode", došlo je Muslimansko bratstvo, kojeg je Mubarak dugo i uspješno držao na marginama, jer su autokrati s Bliskog istoka bili i ostali najgori neprijatelji radikalnog političkog islama, onog s kojim su Sjedinjene Države počele aktivno surađivati.

I na prvim "slobodnim i demokratskim izborima" pobijedilo je upravo Muslimansko bratstvo, a iznenadni predsjednik bio je Mohammed Mursi, kojeg isprva nitko nije očekivao, jer bučni borci za ljudska prava uglavnom nisu imali pojma kakvo je mišljenje egipatskog naroda i ruralnih sredina u kojima je Muslimansko bratstvo desetljećima kupovalo egipatsku sirotinju.

Američki politolog Phil Butler je za New Eastern Outlook napisao kolumnu u kojoj tvrdi da su razaranje i raspad Jugoslavije bili dio šireg plana NATO saveza, kojim se htjelo oslabiti geopolitičke protivnike zapadnog bloka u regijama Trećeg svijeta i progutati zdrave ekonomije naroda ovih prostora, a sažetak njegove analize je prenio i talijanski Globalist. Svatko od nas ima svoje viđenje '90-ih na ovim prostorima, ali su ona bez sumnje subjektivna, koliko god netko mislio da je upravo njegova verzija istine ona nesporna i nepobitna. Stoga uvijek vrijedi čuti što drugi misle o nama.

Posmrtni ostaci žene sa izduženom lobanjom nalik vanzemaljskoj, za koje se veruje da potiču iz perioda antike, pronađeni su tokom iskopavanja drevnog groblja na jugu Rusije.

Od 2017. godine, u naselju Gamurzievski u gradu Nazran, u Ingušetiji, arheolozi pronalaze kosti koje pripadaju ljudima i brojnim divljim i domaćim životinjama, ali i keramičke delove, ukrase i bronzane strele.

Međutim, ovonedeljno otkriće ženskog skeleta, koje potiče iz perioda između 4. i 6. veka, posebno je zanimljivo zbog fascinantne namerne deformacije lobanje i vrata, prenosi "Raša tudej".

Praksa promene oblika glave, naučno poznata kao veštačka deformacija lobanje, poznata je tradicija kod mnogih naroda sveta. Rezultat tog deformiteta danas podseća na izgled vanzemaljske glave iz holivudskih filmova.

"Istorija poznaje mnogo primera namerne promene oblika glave", rekao je predstavnik Arheološkog centra Jevgenij Krupnov, koji je izvršio iskopavanje.

Italijanski arheolozi uskoro će predstaviti "neverovatno otkriće", podzemno svetilište iz 6. veka pre Hrista, koje bi moglo da bude grobnica mitskog osnivača grada Rima i prvog rimskog kralja Romula.

Romul je prema legendi osnovao Rim sa svojim blizancem Remom 21. aprila 753. pre Hrista. Kasnije je brata ubio i postao prvi rimski vladar.

Svetilište čine kameni sarkofag dugačak 1,4 metra i kružna struktura za koju se pretpostavlja da je bila oltar.

Lokacija svetišta smeštenog unutar rimskog Foruma podudara se s mestom na kojem je, prema drevnim zapisima, sahranjen Romul, stoji u saopštenju arheološkog parka rimskog Koloseja.

Istoričari su dugo podeljeni u vezi sa tim da li su braća, koju je po legendi othranila vučica, uopšte postojala, ali ako i jesu, gde bi Romulovo telo, koje su navodno nakon smrti raskomadali gnevni senatori, moglo biti sahranjeno.

Rimski forum bio je žila kucavica Rimskog carstva i istorijski izvori upućuju na to da je Romul sahranjen negde u tom području.

U svetištu nisu pronađene nikakve kosti, ali arheolozi najavljuju da imaju druge znakove koji upućuju na to da bi se moglo raditi o grobu prvog rimskog vladara.

Istraživači nastoje da utvrde da li su sastav grozomornig zida diktirali praktični razlozi ili "verska dimenzija".

Arheolozi iz Genta, Belgija, došli su do jezivog otkrića kad su iskopali zidove od ljudskih kostiju ispod katedrale Svetog Bava, javlja "Sajens riports".

Arheološki tim otkrio je devet zidova napravljenih od kostiju odraslih osoba, čije su "međuprostorne zone" bile ispunjene ljudskim lobanjama.

Kako je objasnio vođa projekta Janiek De Gris u imejlu upućenom medijima, zidove su najverovatnije izgradili ljudi koji su "očistili staro groblje kako bi imali mesta za sahranjivanje novih leševa ili za obnovu crkve".

"Pri čišćenju crkve, skeleti se ne mogu tek tako baciti. S obzirom na to da su vernici verovali u vaskrsenje tela, kosti su smatrane najvažnijim delom", napisao je De Gris.

Iako kosti potiču iz 15. veka, kako je utvrdilo istraživanje radiokarbonom, izgleda da je zid napravljen u 17. ili početkom 19. veka, primetio je arheolog.

On je dodao da se nikada u Belgiji nisu susreli sa takvim građevinama, "poput zidova koji su namerno napravljeni od ljudskih kostiju".

Tim je otkrio da zidovi sadrže samo kosti sa donjih udova, a De Gris dodaje da istraživači sada utvrđuju da li je to urađeno iz "praktičnih razloga" ili u tome ima neke "religiozne ili duhovne dimenzije".

Kosti su prebačene u Univerzitet u Gentu gde će biti detaljno ispitane, dodao je arheolog.