"Dobro je da što više boravite na otvorenom, ali ostanite doma i nemojte nikuda izlaziti.",
"Vodite brigu o vašim starijim članovima, ali ih nemojte kontaktirati.",
"Maske ne štite, ali se preporučuje da ih nosite."

Ovakve i slične oprečne poruke građanima diljem svijeta slali su i šalju se svakodnevno od ljudi koji u njihovim državama rukovode krizom oko koronavirusa. Kod građana takve poruke često izazivaju podsmijeh na društvenim mrežama ili u ono malo žive komunikacije, a često bi takve poruke građani doživljavali i kao nekompetentnost onih koji ih poručuju. Međutim, pogledajmo što se uz te poruke simultano odvija, što slijedi nakon njih, do čega one dovode, i promislimo možemo li nakon toga primijetiti nit vodilju, točke koje se spajaju i koje te oprečne poruke čine vrlo promišljenima i nimalo nesmotrenima.

Paralelno s takvim kontradiktornim porukama koje, što je vrlo važno, dolaze iz istih usta, iz drugih se, ovaj put pravnih usta događa identična stvar, ali u pravnom obliku. Donose se odluke koje su suprotne zakonima: tako se zakonom građanima jamči sloboda kretanja ali im se ona zabranjuje, jamči im se pravo na zdravstvenu zaštitu ali se ona ukida, jamči im se biračko pravo ali se ono uskraćuje, jamči se pravo na rad ali nije dozvoljeno raditi. Uz to što je odlukama srušen pravni poredak koji su generacije stoljećima krvavo gradile, vidljiva je oprečna poruka između odluke koja se donosi i zakona koji je na snazi.

I na trećoj se razini, ovaj put medicinskoj odvija isto, i opet sve to izgovara isti krug ljudi. "Virus je na razini gripe - virus je iznimno opasan. Virus će proći do jeseni - virus će ostati s nama dok ne nađemo cjepivo. Virus je oslabio - virus nije oslabio. Našli smo lijek koji pomaže protiv virusa - lijek nije učinkovit."

Svuda, oprečne su poruke svuda, i iz istih krugova. Pa, je li to onda zaista nesmotreno? Je li to zaista nepromišljeno i treba li na njih reagirati podozrenjem umjesto podsmijehom? Prije nego vidimo gdje te poruke u konačnici vode, mali odmak uz jednu informaciju koja služi kao primjer: tajvanska kompanija Hon Hai Foxconn multinacionalna je kompanija sa sjedištem u Tajvanu i najveći je proizvođač elektroničkih uređaja na svijetu koji zapošljava više od milijun ljudi.

Marko B. uspješan je poslovni čovjek, informatičar, vlasnik poduzeća koje razvija aplikacije za mobilne uređaje. Ima obitelj, ženu i dvoje djece, i roditelje koje, kako kaže, zbog svojih poslovnih obaveza ne posjećuje i s kojima vrlo rijetko komunicira. Marko B. ljubitelj je sunčanih naočala, voli slušati audio sadržaje koristeći slušalice u ušima, a tijekom pandemije koronavirusa nosi rukavice, masku za lice i redovno prati mainstream medije, kao i preporuke tijela javne vlasti i zdravstvenih organizacija.

Što se zapravo događa Marku B. promatramo li ga kroz ono što on zaista jest, a to je ljudsko biće? Korištenjem sunčanih naočala koja se rjeđe koriste kao stvarna potreba, a puno više kao stečena navika ili modni dodatak, Marko B. gubi kontakt s punim spektrom sunčeve svjetlosti bez kojeg ga kao ljudskog bića ne bi ni bilo.

Markovom se osjetilu vida zbog deprivacije prirodnog svjetla i smanjenog protoka zraka oko očiju događa isto ono što se zbog korištenja slušalica događa Markovom osjetu sluha - oboje gube funkciju. Rukavice koje Marko nosi na rukama osim uništavanja Markove mikroflore Marku onemogućuju osjet opipa, a maska za lice pored toga što mu otežava disanje Marku onemogućava osjet mirisa. Marko, iako djeluje kao prototip muškarca 21. stoljeća, u stvari je unutar svoga bića u stalnom stresu, konfuzan, napet i zbunjen. Oprečne poruke koje kroz mainstream medije svakodnevno dobiva kod Marka su izazvale i poremećaj osjeta ravnoteže, a Marko se i sve češće žali kako je počeo zaboravljati gdje je parkirao automobil.

I Markova je moć kritičkog razmišljanja i rasuđivanja okopnila, a njegovi su nagoni i instinkti - nestali.

Izolacija ljudskoga bića od njegovih osjetila vodi izolaciji ljudskoga bića od njegove okoline i izolaciji ljudskoga bića od samoga bića. Marko zapravo više nije u prirodnom kontaktu ni s kim i ni s čim, postao je biće izolirano od samog sebe. Sve su ovo narativi koji se osim Marku događaju milijardama ljudi diljem planeta, a sve su te promjene izazvane socijalnim inženjeringom. Ono što je iskonu ljudskoga bića u osnovi neprihvatljivo i umjetno, postalo je normalno i poželjno, dok je ono što je čovjeku prihvatljivo i prirodno postalo nenormalno, nepoželjno, a u posljednje vrijeme čak i kažnjivo.

Rezultati najnovijih istraživanja govore u prilog tome da ljudi nemaju seksualne aktivnosti toliko često kao ranije, a ovaj pad se naročito ogleda kod muškaraca mlađe populacije (od 18 do 24 godine).

Ovaj negativni trend verovatno ima više veze sa internetom i dejting aplikacijama, nego sa moralom, strahom od trudnoće ili lakim pristupom pornografiji, piše u istraživanju objavljenom na internet-stranici Jama Network.

Svaki treći muškarac od 18 do 24 godine izjavio je da prošle godine nije imao seksualnu aktivnost, a u poređenju sa ranijim rezultatima (iz perioda od 2016-2018. godine), seksualna neaktivnost žena istog uzrasta ostala je konstantna - između 15% i 19%.

Studija je takođe otkrila da je seksualna aktivnost znatno opala kod muškaraca i žena starosti od 25 do 34 godine, a nema pomeranja kod ljudi između 35 i 44 godine.

Džin Tvendži, jedna od autorki studije doktor psihologije na Državnom univerzitetu San Diego, rekla je da mladi ljudi možda imaju manje seksa jer im treba više vremena da napreduju do "zrelog doba".

"To uključuje odlaganje ne samo seksualne aktivnosti, već i drugih aktivnosti, uključujući život sa partnerom, trudnoću i planiranje porodice", rekla je ona.

Problem je u tome, nastavila je, što se ovo može negativno odraziti na celokupno zdravlje mladih, zbog toga što može da izazove stres, a iz njega se rađaju razne nezdrave navike.

Današnji požari koji su se proširili diljem Amerike uslijed ubojstva Georgea Floyda pod koljenom policijskog službenika Minnesote, Dericka Chauvina, pružili su Americi šansu da ozbiljno preispita dušu. To je također predstavilo određenim oportunistima Duboke države, obojenim revolucionarima i milijarderima koji financiraju anarhizam, šansu da oslobode ono što neki nazivaju "američkim Maidanom" u nadi da će ostvariti ono što četiri godine Russiagate-a nisu uspjele.

Činjenica da su se ovi nemiri dogodili u trenutku kada Amerika ozbiljno oživljava duh svemirske vizije JFK-a ironija je koja je u mnogočemu paralelna s ranijim "presudnim trenutkom" iz 1968. (U slučaju da niste svjesni, NASA je 28. svibnja službeno oživjela svemirska lansiranja s posadom, prvi put otkako je Obama ubio raketni program Saturn 2011. godine, uspostavljajući novi program za povratak na Mjesec prije odlaska na Mars u okviru programa Artemis koji je uspostavljen 2017. godine. (Artemis sporazumi od 15. svibnja predviđaju okvir za međunarodnu suradnju u svemiru usko usklađujući slične obveze koje su preuzele Rusija i Kina).

Bilješka urednika Life Site News: Nadbiskup Carlo Maria Viganò objavio je danas ovo moćno pismo predsjedniku Trumpu upozoravajući ga da su trenutne krize oko pandemije koronavirusa i nereda zbog Georgea Floyda dio vječne duhovne borbe između sila dobra i zla. Potiče predsjednika da nastavi borbu u ime "djece svjetla". Pročitajte pismo u PDF formatu ovdje .

7. lipnja 2020.,

Presveto Trojstvo, nedjelja,

gospodine predsjedniče,

Posljednjih mjeseci svjedoci smo formiranja dviju suprotstavljenih strana koje bih nazvao biblijskim: djece svjetla i djece tame. Djeca svjetla čine najvidljiviji dio čovječanstva, dok djeca tame predstavljaju apsolutnu manjinu. A ipak su ovi prvi objekt svojevrsne diskriminacije koja ih stavlja u situaciju moralne inferiornosti u odnosu na njihove protivnike, koji često zauzimaju strateške položaje u vladi, politici, gospodarstvu i medijima. Na prividno neobjašnjiv način, dobri su taoci zlih i onih koji im pomažu bilo zbog osobnog interesa ili zbog straha .

Šarmantan i živahan kad je bio beba, sin Kristin Neff Rowan povukao se u sebe kao dijete, izgubivši nekoliko riječi koje je naučio, postajući sklon neobjašnjivom vrištanju.

Više je načina na koji je Neff mogla reagirati na Rowanovu dijagnozu autizma 2004. godine. Mogla je potisnuti svoje emocije, postati očajna ili je mogla odmah naći nešto što može okriviti.

Ali Neff, izvanredna profesorica na Sveučilištu u Teksasu u Austinu, bila je usred pionirskog psihološkog istraživanja o samosuosjećanju. A njezini su se nalazi iznenada pokazali neprocjenjivim za njezin osobni život. To što je bila suosjećajna i ljubazna prema sebi, omogućilo joj je da se konstruktivno nosi s time i dovelo je do uvida o tome kako da odgaja svog sina koji se muči.

Neff je o svemu tome pisala u knjizi "Self-Compassion" (William Morrow, 2011.), objavljenoj ovog travnja. S druge strane, psiholozi otkrivaju da je samosuosjećanje možda najvažnija životna vještina, koja pruža otpornost, hrabrost, energiju i kreativnost.


To je također vještina koja mnogima manjka.

Samosuosjećanje se često pogrešno shvaća, kao da to znači biti mekan i popustljiv; a sama bi fraza vjerojatno okrenula želudac Amy Chua, čija je knjiga Battle Hymn of Tiger Mother (Penguin, 2011.) ponovno pokrenula raspravu o tome koliko strogi ili popustljivi trebamo biti prema našoj djeci i prema sami sebi.

Ali psihološka istraživanja pokazuju da nijedna strana u ovoj debati ne pobjeđuje.

Oni su među nama - psihopati.

Ti pojedinci posjeduju jedinstvenu konstelaciju osobina: bezobzirnost prema tuđoj patnji, grandiozni osjećaj vlastite vrijednosti i manipulativni pristup suočavanju s drugima. Uobičajeno, takve antisocijalne tendencije rezultiraju zatvorom i drugim oblicima isključenosti iz društva. Ipak, neki psihopatski pojedinci su u stanju potisnuti svoje psihopatske nagone dovoljno da ostanu članovi društva. Mnogi se čak uzdižu do viših redova poslovanja, zakona i vlade.

Pa ipak, što dopušta nekim psihopatskim pojedincima da završe kao "uspješni" u odnosu na one koji se nađu u zatvoru zbog svog štetnog i impulzivnog ponašanja?

U nedavno objavljenom članku u časopisu Personalities Disorders [poremećaji osobnosti, op. prev.], Emily Lasko, M.S., i ja testirale smo je li vrlo specifičan psihološki proces, kontrola impulsa, pridonio razvoju "uspješne" psihopatije. Analizirali smo podatke iz studije Pathways to Desistance, koja je tijekom više godina pratila preko 1.000 adolescenata (osuđenih za teška kaznena djela) kako bi ispitali koji su faktori predviđali tko će biti osuđen za ponovna kaznena djela, a tko ne.

Jezik koji koristimo za opisivanje načina na koji se osjećamo može oblikovati naše emocije i mentalno blagostanje.

S neizvjesnom vremenskom linijom za ostanak na mjestu prebivališta i višim osnovnim nivoima anksioznosti za sve stanovništvo, teže je nego ikad pronaći jasan odgovor na jednostavno pitanje: "kako ste?"

Dok mnogi od nas imaju tendenciju da odgovore sveobuhvatnim, "Stvari su trenutno lude" ili "Ja sam OK", psiholozi preporučuju biti što pošteniji - barem radi sebe, ako ne i zbog drugih ".

Prema Marku Milleru - USC koordinatoru za svjesnost, kliničkom psihologu i strastvenom meditatoru dugih 25 godina - točno prepoznavanje naših emocija može nam pomoći da shvatimo što proživljavamo.

"Kad smo u stanju etiketirati i znati što proživljavamo, tada malo objektivnije doživljavamo to iskustvo", rekao je Miller. "To je još uvijek naše iskustvo, zar ne? Mi ga i dalje osjećamo, ali daje nam perspektivu da budemo sposobni imenovati što se događa".

Ali kako da, precizno, lociramo neku emociju u zbrkanoj mješavini fizičkih senzacija i misli koje čine osjećaj?

Slušajući promotore evolucije, poput Richarda Dawkinsa, dobivate osjećaj da je prirodna selekcija nešto krajnje nevjerojatno, u rangu s Isusom. To je ta magična stvar koja sortira slučajne mutacije, odvaja dobre od loših, pusti loše da nestanu i 'odabire' one dobre, a mi dobijemo cool nove životne oblike. Bez obzira na to koja živa bića postoje, a mnoga su zadivljujuća, rečeno nam je da ih je prirodna selekcija "napravila". Dali su nam žirafe i ptice i kameleone. Ali naravno, to ima smisla samo ako nekoliko minuta zapravo ne razmišljate o tome.

Može li prirodna selekcija (PS) doista učiniti takve stvari? Kako bi to učinila? Koju snagu stvarno posjeduje? Idemo to svesti na najjednostavnije pitanje - što je zapravo prirodna selekcija?

"Ako se nešto uspije reproducirati, ono prenosi svoje gene na sljedeće generacije. U suprotnom ne."

Da. To je to. To je bit prirodne selekcije. To nije sila bilo koje vrste. Ne "radi" ništa. To je pasivan proces, ili bolje rečeno, komentar na nešto što se dogodilo. U osnovi, sve što kaže jest, da sve što preživi, ​​preživi. Ma nemoj, detektivčino. Nekako smo to već znali.

Nedavno sam ponovno pronašao blog pod nazivom Orcinus, tamo sam našao seriju članaka koju je napisala Sara Robinson o autoritarizmu. Ona seriju članaka počinje (klikni ovdje) sažetkom i pregledom knjige Johna Deana: Conservatives Without Conscience. Zaintrigiralo me je ovo ponovno otkriće, iz više razloga. Prvo, nisam znao da je John Dean (kojeg je proslavio Watergate, i s kojim, koliko znam, nisam u rodu), pisao o autoritarizmu. Drugo, nisam pročitao ništa od akademske literature o autoritarizmu (vidi Dr. Robert Altemeyer) već godinama, vjerojatno ne otkad sam bio na fakultetu. I treće, ponovno sam zapanjen, značajnim preklapanjem među prirodama autoritarizma i psihopatije (područja koje me jako zanima, klikni ovdje).