Znanost o duhuS


Caesar

SOTT Fokus: Isprobajte ovih 5 drevnih stoičkih taktika za ispunjeniji život

ancient stoic tactics
Stoicizam se pojavio kao filozofija, način života - sličan religiji, uistinu - najpoznatiji u starom Rimu negdje oko 50.-100. pr.Kr., (iako su Grci bili začetnici tog stila razmišljanja).

Dva tisućljeća kasnije, ta filozofija uživa u svojevrsnom oživljavanju i nije teško razumjeti zašto.

Primarni cilj drevnog stoicizma bio je smisliti najbolji način življenja; kao što piše suvremeni filozof Lawrence Becker: "Njegovo središnje, organizacijsko pitanje je oko toga što osoba treba raditi ili biti kako bi dobro živjela - bujala." A to pitanje, kako živjeti, je možda najdugovječnije s čovječanstvom - te postaje posebno akutno u dobima u kojima je osjećaj zajedničkog značenja atrofirao i u kojem je svaki pojedinac ostavljen da sam pronađe smisao. Odgovori stoicizma, njegova temeljna načela - što su mnogi moderni pisci i mislioci smatrali "umjetnošću življenja" - stoga donose osjećaj da su jednako relevantna sada kao i prije nekoliko tisuća godina.

Iako smo ranije pokrili neka od načela stoicizma na stranici Art of Manliness (i dali uvod tijekom podcast intervjua), nikada nismo iznijeli njegove konkretnije praktične primjene - taktike koje vode i do osobne radosti i poboljšanja društva. Cilj mi je predstaviti pet načina putem kojih danas možete započeti unositi stoicizam u svoj život i početi doživljavati više sreće i ispunjenja.

Komentar: Za više o stoicizmu, pogledajte:


Control Panel

Neosporna važnost emocionalne inteligencije

emocionalna inteligencija
Emocionalna inteligencija jedan je od najvrednijih kvaliteta koje neko može imati. Ovaj kompleksni koncept, koji se znatno razlikuje od racionalne inteligencije, odnosi se na razumijevanje, prepoznavanje i upravljanje vlastitim emocijama, kao i na razumijevanje emocija kod drugih, njihovo interpretiranje i korištenje tih zaključaka za ostvarivanje odnosa.

Emocionalna inteligencija ne može se izmjeriti sredstvima kojima se mjeri racionalna jer je subjektivnija, a osim toga, za razliku od racionalne, ona se može poboljšati s vremenom.

Neosporna važnost emocionalne inteligencije

Ljudi koji su izrazito emotivno inteligentni empatični su i saosjećajni, ali to ne znači da su preosjetljivi i presentimentalni. Oni, zapravo, znaju prepoznati svoje i tuđe emocije, utvrditi njihov uzrok i na pravi se način nositi s njima. Ti ljudi uočavaju tenziju između drugih koju veliki broj ljudi ne primjećuje, znaju primijetiti kad im je kolega uznemiren i znaju kako mu pristupiti.

Emocionalna inteligencija može biti dobro tajno oružje u profesionalnom životu i u životu uopšte.

Česti primjeri emocionalne inteligencije

Ako imate visok nivo emocionalne inteligencije, onda imate sposobnost:

...razumjeti zbog čega se određene emocije javljaju u određenim situacijama.

Vi primjećujete tenziju na sastanku i shvatate zbog čega ljudi ne razumiju jedni druge. Identifikovanje svojih i tuđih emocija i određivanje njihovog uzroka ključni je korak u razvijanju emocionalne inteligencije.

Brain

Sanjarenje kao zamena za život

daydreaming
© Kniel Synnatzschke/plainpicture
Kako je tokom evolucije mozak dobijao na veličini, tako su nastajale nove mentalne funkcije. Ljudski mozak može da vrši neke radnje koje životinje ne mogu, a jedna od tih funkcija jeste zamišljanje budućnosti. Sposobnost stvaranja i međusobnog povezivanja različitih mentalnih slika ne samo da nam omogućuje kreativnost i predviđanje verovatne budućnosti već i stvaranje vizije kako stvarnost treba da izgleda da bi nam bilo bolje.

Upravo je civilizacija u kojoj živimo rezultat toga što su generacije ljudi delovale na stvarnost kako bi je uklopile u svoje vizije i "naterale" da više odgovara našim potrebama i bude udobnija.

Poznato je da ljudski mozak ne razlikuje u potpunosti one mentalne slike koje su rezultat opažanja stvarnosti od onih koje su zamišljene, stvorene u psihi. Ovo nerazlikovanje omogućuje da ljudi reaguju emocijama ne samo na ono što se stvarno događa već i na ono što je samo zamišljeno, što bi moglo da se dogodi. To ljudima omogućuje da imaju novu sposobnost - da imaju osećanja prema zamišljenoj "stvarnosti".

Kako zamišljena "stvarnost" može da bude željena i neželjena, ova osećanja mogu da budu prijatna i neprijatna. Dobar primer zamišljanja neželjene stvarnosti je osećanje zabrinutosti. Zamišljanje negativnih scenarija koji bi mogli da se dogode u budućnosti nam omogućuje da u sadašnjosti povučemo poteze koji će sprečiti njihovo stvarno događanje ili da ih, ukoliko ne možemo da ih sprečimo, dočekamo spremni ako se zaista dogode.

Zamišljanje pozitivne "stvarnosti" nam omogućuje različita prijatna osećanja među koje spada i nadanje. Kada je životna situacija teška, zamišljanje pozitivne budućnosti nam daje energiju i motiv da izdržimo dok se ne pojavi "svetlo na kraju tunela".

Komentar: Više o nezdravom sanjarenju možete pročitati na sledećim linkovima: Takođe možete pogledati film The Secret Life of Walter Mitty koji je na slikovit način prikazao ovaj fenomen:




Nebula

Novo istraživanje tvrdi da je smrt pozitivno iskustvo

iskustvo smrti
© CCO
Od davnina je čovječanstvo bilo zaokupljeno jednim pitanjem - kako pobijediti smrt ili barem produžiti život. Sada možemo proizvesti vitalne organe pomoću 3D pisača i napraviti impozantnu protetiku koja je u stanju pomoći ljudima da se vrate u normalnom životu. Međutim, neka nova istraživanja tvrde kako se ljudi zapravo ne trebaju bojati smrti ...

Umiranje je uglavnom pozitivno iskustvo i osjeća se poput euforije ili blaženstva, tvrdi novo istraživanje na Western University, Kanada i Sveučilištu u Liegeu, Belgija. Istraživanje je otkrilo da je većina ljudi koji su imali bliskih iskustava sa smrću imala ugodne osjećaje koji su bili toliko intenzivni da se nisu htjeli vratiti u život.

Nova studija je, tehnikama rudarstva teksta i uz pomoć umjetne inteligencije, analizirala opise od 158 pacijenata koji su imali blisko iskustvo sa smrću, izdvajajući ključne riječi u tom procesu. Pozitivne riječi poput "svjetlo" (67 posto) i "dobro" (65 posto) pojavile su se najčešće, u usporedbi sa "strahom" koji je prijavilo 24 posto ispitanika i "mrtvo", što je prijavilo 18 posto ispitanika.

Istraživači kažu kako takva analiza pruža nepristran pristup razumijevanju jednog od najmisterioznijih procesa. "To je važno jer sugerira da se pojedinci ne odnose prema svojim iskustvima bliskima smrti negativno", navodi se u izvješću.

"Nema pristranosti s ovakvom analizom, što je suprotno studijima ponašanja poput skaliranja kad se pojedincima postavljaju određena pitanja", rekla je Andrea Soddu, izvanredna profesorica na Odjelu za fiziku i astronomiju Western sveučilišta. "Rudarenje teksta potpuno je nepristrano. To je potpuno automatski i mi, kao istraživači, ne dajemo nikakve pretpostavke ".

Doktor Sam Parnia, direktor istraživanja kritične njege i reanimacije na Medicinskom fakultetu NYU Langone u New Yorku, koji je vratio tisuće pacijenata iz ralja smrti, rekao je da čak i ako je osoba bolovala prije nego što je doživjela iskustvo bliske smrti, sam proces umiranja bio je blažen.

Hearts

Ljubav nije dovoljna, potrebna je i disciplina u vaspitanju dece

Children addicted to smartphones
Nove generacije su odrasle i neki od njih su počeli da dolaze na psihoterapiju zbog različitih problema. Kako veliki broj pripadnika određene generacije ima neke svoje zajedničke osobine, psihoterapeuti su počeli da primećuju određene razlike u odnosu na klijente pripadnike starijih generacija.

U pitanju su dve generacije "voljene dece": generacija Ipsilon, u koju spadaju rođeni između 1980. i 1994, koji sada imaju između 26 i 40 godina, i pripadnici Zed generacije, poznatije kao Internet generacija, u koju spadaju rođeni između 1995. i 2005, koji sada imaju između 15 i 25 godina.

Komentar: Jordan Peterson "12 Pravila za život: protuotrov kaosu" - Kompas za izgubljene


Yoda

SOTT Fokus: Tri stoičke lekcije iz daleke, daleke galaktike

Star Wars

Luke zamišljeno gleda u zalazak sunca.
Onima koji poznaju sagu nije tajna da su Ratovi zvijezda ispunjeni mudrošću. Oni koji nisu upoznati s Ratovima zvijezda barem su upoznati s njegovom ikonografijom, poput kacige Darth Vadera - sjajnog simbola mračne strane sile.

Neki su vjerojatno upoznati s malim zelenim Jedi majstorom Yodom (da se ne brka sa slatkim mališanom iste vrste iz Mandaloriana). Yoda se prvi put pojavljuje u filmu The Empire Strikes Back [Imperij Uzvraća Udarac, op, prev.], kad ga Luke traži na planeti Dagobah kako bi naučio kako postati Jedi. Ponovno se pojavljuje samo nakratko u The Return of the Jedi [Povratak Jedija, op. prev.] (u kojem ne propušta pokazati malo više mudrosti) i prisutan je u pretečoj trilogiji.

Sjajna stvar čitanja klasičnih djela je ta što gotovo odmah možete prepoznati stoicizam u Yodinim učenjima (također se mogu naći i neki budistički elementi, mada mislim da je to i za očekivati s obzirom na sličnosti između to dvoje). On propovijeda protiv vezanosti, upozorava protiv prepuštanja strahu i govori o Sili s istim poštovanjem kao što su, između ostalog, stoici govorili o Prirodi. Dakle, pogledajmo neke stoičke lekcije koje možemo naučiti od Yode.

Komentar: To također pokazuje zašto su fenomeni poput originalne trilogije Zvjezdanih ratova imali tako trajan kulturni utjecaj. Novije 'feminističke' verzije nisu uključene. Priče pripovijedaju o klasičnom putovanju arhetipskog junaka, ali također naglašavaju različite načine duhovnog razvoja kroz Jedije i Sithe i filozofski temelj koji podsjeća na drevne stoike. Pogledajte također:


Light Saber

SOTT Fokus: Kako pametni ljudi neutraliziraju utjecaj toksičnih ljudi

toxic people
Da biste se učinkovito nosili s toksičnim ljudima, potreban vam je pristup koji vam omogućava da kontrolirate sve što možete i eliminirate ono što ne možete. Važno je zapamtiti da imate kontrolu nad puno više nego što vam se čini.
Toksični ljudi prkose logici. Neki blaženo nisu svjesni negativnog utjecaja koji imaju na one oko sebe, a drugi izgledaju kao da dobivaju zadovoljstvo stvaranjem kaosa i pritiskanjem gumbi drugih ljudi. Bilo kako bilo, takvi ljudi stvaraju nepotrebnu složenost, svađu i najgore od svega stres.

Studije su odavno pokazale da stres može imati trajan, negativan utjecaj na mozak. Izloženost stresu, čak i nekoliko dana, kompromitira učinkovitost neurona u hipokampusu - važnom području mozga odgovornom za rasuđivanje i pamćenje. Tjedni stresa uzrokuju reverzibilno oštećenje neuronskih dendrita (male "grane" koje moždane stanice koriste kako bi međusobno komunicirale), a mjeseci stresa mogu trajno uništiti neurone. Stres predstavlja strašnu prijetnju vašem uspjehu - kada stres izmakne kontroli, pati vaš mozak kao i vaše performanse.

Većinu izvora stresa na poslu je lako prepoznati. Ako vaša neprofitna organizacija radi na pronalaženju nepovratnih sredstava koja vaša organizacija treba kako bi funkcionirala, osjetit ćete stres i vjerovatno ćete znati kako se nositi s tim. Ali oni neočekivani izvori stresa su ti koji vas iznenade i najviše vam naštete.

Istraživanje Odjela za biološku i kliničku psihologiju sa Sveučilišta Friedrich Schiller u Njemačkoj otkrilo je da je izlaganje podražajima koji izazivaju snažne negativne emocije - istu vrstu izloženosti koju dobivate kada ste suočeni s toksičnim ljudima - uzrokuje da mozak ispitanika ima snažan odaziv na stres. Bilo da se radi o negativnosti, okrutnosti, sindromu žrtve ili samo obično ludilo, toksični ljudi dovode vaš mozak u stresno stanje, što bi trebalo izbjeći po svaku cijenu.

Komentar: Pogledajte također:

Komunikacijske vještine: Ne dižite glas, postanite rječitiji
Saving your sanity and career: Six toxic relationships to avoid like the plague


People 2

Ljudi koji smatraju da su pronašli smisao života žive duže

Obitelj
© Depositphotos / Syda_Productions
Pronalaženje smisla u životu moglo bi da smanji rizik od rane smrti, zaključuje se u novom istraživanju na Medicinskom fakultetu u Kaliforniji.

Istraživači u SAD su otkrili su da ljudi koji smatraju da su pronašli životni smisao u boljem fizičkom i psihičkom stanju i izvesnije je da će živeti duže. Ljudi koji ga još uvek traže imali su lošije mentalno zdravlje, kao i loše kognitivno funkcionisanje.

"Mnogi razmišljaju o svrsi života iz filozofske perspektive. Smisao u životu je povezan sa boljim zdravljem, a možda i dugovečnošću. Oni sa smislom su srećniji i zdraviji od onih bez njega", kaže dr Dilip Jeste, profesor psihijatrije i neuronauke na Medicinskom fakultetu u San Dijegu.

Za studiju, objavljenu u časopisu "Klinička psihijatrija", tim je pregledao podatke više od 1.000 odraslih učesnika starosti od 21 do 100 godina. Oni koji su rekli da su pronašli smisao u životu bili su boljeg fizičkog i mentalnog zdravlja, mada detalji kako se to meri nisu tako jasni. Ipak, potraga za svrhom bila je povezana sa lošijim mentalnim zdravljem i kognitivnim funkcionisanjem. A veza sa zdravljem razlikovala se kod starijih i mlađih od 60 godina - dob u kojoj su prisustvo smisla i potraga za njim bili na najnižoj tački.

Snow Globe

Nova studija snova otkriva da noćne more pomažu mozgu da se pripremi za stvarnu situaciju koja izaziva strah

noćna mora
Nova istraživanja pokazuju da čak i kada su nam snovi zastrašujući ili uznemirujući, to može delovati poput "noćne terapije", jer pripremaju naš mozak da se bolje nosi sa strahom.

Mapiranjem aktivnosti ljudskog mozga tokom spavanja dobijaju se rezultati koji idu u prilog ideji da nas ponovni loši događaji dok sanjamo pripremaju za realne događaje. Istraživači su otkrili da su se oni koji su imali mnogo loših snova, takođe lakše oslobađali od straha u budnom stanju, piše portal "Sajens alert".

"Prvi put smo pronašli neuronske veze za strah kada sanjamo i primetili smo da se u mozgu aktiviraju slične regije kada doživljavamo strah i u stanju spavanja i u budnom stanju", kaže naučnik Lampros Perogamvros sa Ženevskog univerziteta.

Ljudski san je još uvek misterija, ali svako ko se probudi obliven znojem, zna iz ličnog iskustva da su raspoloženje i san usko povezani. Slično kao kad smo budni, mi doživljavamo emocije u snu, a to može uticati na to kako se osećamo kad se probudimo.

Danas se nesumnjivo misli da REM faza sna nekako stabilizuje naše negativne emocije i sećanja, ali da li će ta emocija ući u naše snove, druga je stvar.

Light Saber

Flashback Najbolje od Weba: Kako pobijediti u ratu za svoj um

Brain Maze
Sve bitke, svi ratovi, sve tuče i barske svađe, svi sukobi bilo gdje i bilo kada (osim onih sukoba u kojima obje strane odgovaraju istom lutkaru) počinju i završavaju kao bitke za um. Nijedna borba se ne odlučuje samo snagom oružja. U stvari, tehnološki napredniji protivnik sa svom svojom pomodnom vatrenom moći je često ranjiviji od svog tehnološki slabije razvijenog suparnika. Činjenica je, naravno, da se to suprostavlja našem zapadnjačkom načinu razmišljanja koji nas uči da vjerujemo da čovjek koji ima veći pištolj (ili veću bespilotnu letjelicu) uvijek pobjeđuje. Tužno je reći da smo morali propatiti višestruke poraze i pretjerane okupacije u Aziji kako bismo naučili drukčije. Jedna od velikih neizrečenih istina našeg doba je činjenica da je modernizacija ratovanja malo promijenila načine na koje se ratovi dobivaju. Od početka povijesti, inteligencija, snaga volje, i principi koji se slijede su dominantni faktori u svakoj kampanji.

Stoga, posve je razumno da je najbitnija bitka s kojom ćemo se ikada susresti ona psihološka, unutarnja borba; jer uspjeh uma će odlučiti uspjeh u svim drugim pothvatima.

Nažalost, jako malo ljudi razmišlja o važnosti rata za um, a još manje se zna obraniti od psihološkog napada. Kao i s drugim metodama samoobrane, potrebno je stalno vježbanje.