washington
© ARHIVA BETTMANNA/GETTY IMAGES
Jedan od najpoznatijih NLO incidenata u povijesti odigrao se 19. srpnja 1952. nad Washingtonom, glavnim gradom Sjedinjenih Država. Svjedočile su mu tisuće stanovnika sjeveroistočne obale, a potvrdilo ga je i više zemaljskih radarskih postaja.

Čini se da gotovo 72 godine poslije postoje snažne indicije da je te kobne noći nešto doista posjetilo naš planet te da je američka vlada zataškavala ključne informacije. Danas znamo da je sâm događaj zapravo počeo na nebu iznad južne Kalifornije. Novi dokaz dolazi iz nedavne studije koja je tražila umjetne objekte u orbiti oko Zemlje prije postojanja ljudskih satelita.

Kao dio šireg istraživanja fenomena NLO-a, tim istraživača počeo je proučavati dokaze koje su prikupile zvjezdarnice u prošlosti. Rezultati su - šokantni. Astronomi su, naime, na starim fotografskim pločama tražili "brze tranzijente", tj. objekte koji se na određenom dijelu neba pojavljuju iznenada i nestaju brzo.


Brzi tranzijenti

Otkrili su ih na tisuće, uključujući i jedan s devet izvora svjetlosti, koji se pojavio na jednoj ploči, a nije se pojavio na sljedećoj ekspoziciji nakon manje od sat vremena. Do dana današnjeg ta se svjetla nikada više nisu pojavila. Tim je ukupno identificirao 83 brza tranzijenta koja ni danas ne možemo objasniti, čak ni gravitacijskim lećama, što bi bilo najlogičnije objašnjenje.

U noći 19. srpnja 1952., malo prije 21 sat po pacifičkom vremenu, pojavio se jedan od tih brzih tranzijenata, a da tadašnji astronomi toga nisu bili ni svjesni.

Ni sat vremena nakon toga objekt je nestao, no jedan od najbolje dokumentiranih NLO incidenata u povijesti zapravo se tek počeo odvijati diljem američkog neba. Otkriveni brzi tranzijenti nisu bili osobito impresivni - tri točke svjetlosti, od čega su dvije bile u istoj linearnoj formaciji.

Objekti nisu pokazivali izduženje ili izobličenje, što ukazuje na to da se u trenutku snimanja nisu brzo kretali. U kasnijim, pa ni u suvremenim opažanjima, ti objekti više nikada nisu bili zabilježeni.

Neugodan zaključak

Pozorno istraživanje južnog tranzijenta u usporedbi sa susjednim zvijezdama dokazuje da je snimljeni objekt emitirao značajnu količinu svjetlosti. Dva sjeverna tranzijenta također su pokazala svojstva koja druge zvijezde nemaju, iako nema dovoljno podataka da bismo bili posve sigurni.

Tranzijenti su se nalazili unutar jednog stupnja od galaktičke ravnine, što bi naizgled moglo zabiti čavao u lijes ideji o umjetnim objektima, s obzirom na gustoću objekata na tom dijelu nebeske sfere i povećanu vjerojatnost učinaka gravitacijske leće. Međutim, daljnja mjerenja samo su produbila misterij.

Tranizijenti su gotovo sigurno bili tri pojedinačna, ali povezana objekta. Naime, sva su tri zatamnjela istodobno. I ne samo to, istodobno su se pojavljivali i nestajali nad raznim dijelovima Zemlje, što su brojne zvjezdarnice jasno zabilježile. Vjerojatnost da se tri odvojena objekta ponašaju na taj način gotovo je ravna nuli.

Astronomi su izračunali da su objekti bili udaljeni maksimalno dvije svjetlosne godine od Zemlje. To znači da su se nalazili znatno bliže od nama najbliže zvijezde. Doduše, učinak gravitacijske leće nije posve isključen, ali on bi zahtijevao gotovo savršeno poravnanje pozadinske zvijezde magnitude slabije od 25 s planetima ili zvijezdama u prednjem planu, također slabijima od magnitude 25, svima poredanima u pravo vrijeme, tijekom vrlo kratkog vremena, kako bi se stvorio učinak koji je bio zabilježen na fotografskim pločama... i koji se više nikada nije ponovio u sedam desetljeća.

Drugo moguće objašnjenje bilo bi nastanak masivnih eksplozija, no činjenica da se cijeli događaj odigrao u manje od 50 minuta to čini nemogućim. Jednostavno, ne postoji prirodni fenomen koji može osloboditi toliko energije i ponovno zatamnjeti tako brzo. Da bljesne i zatamni, supernovi, primjerice, treba od nekoliko sati do nekoliko dana, pa i dulje.

I tu dolazimo do neugodnog zaključka: tri odvojena objekta unutar dvije svjetlosne godine od Zemlje odašiljala su svjetlost manje od sat vremena prije nego što su nestala. Kako ta tri objekta gotovo sigurno isključuju sva prirodna objašnjenja, postavlja se pitanje: Jesu li to prve službene snimke izvanzemaljske tehnologije?


Vatrena lopta

No prava drama tek je uslijedila. NLO incident nazvan "Vašingtonska invazija" počeo je 12. srpnja, kada su građani počeli prijavljivati ​​opažanja čudnih objekata na nebu iznad američke prijestolnice. Međutim, vikend 19. i 20. srpnja pokazao se još bizarnijim. Sve je počelo u 23.40 po istočnom vremenu, dakle točno u vrijeme kada je na zapadnoj obali zvjezdarnica Palomar detektirala tranzijente.

Kontrolor zračnog prometa Edward Nugent bio je jedan od prvih svjedoka. Dok je upravljao radarom u zračnoj luci Washington National, uočio je sedam nepoznatih objekata. Objekti nisu prelazili nijednu poznatu putanju leta te nije bilo drugih zrakoplova u području otprilike 25 km jugozapadno od zračne luke. Nugent i kontrolor Harry Barnes promatrali su objekte na radaru i potvrdili da su izvodili izvanredne manevre s kojima se nijedan poznati zrakoplov ne bi mogao mjeriti.

Sumnjajući na kvar radara, tehničari su provjerili sustav, ali su otkrili da je on u savršeno funkcionalnom stanju. Barnes je zatim nazvao pomoćni radarski centar zračne luke i pitao ih prate li i oni nepoznate objekte. Centar je potvrdio da su i oni detektirali neobične objekte na radaru, a kontrolor Howard Cocklin čak je dodao da je mogao vidjeti jedan od objekata u daljini. Opisao ga je kao "jarko narančasto svjetlo", ali teško je mogao razabrati detalje. Isti opis dali su i brojni građani.

Dok su obje radarske postaje pratile čudnovate objekte, dodatno su se uzbunile kada su se novi NLO-i počeli pojavljivati ​​iznad glavnog grada, pa čak i Bijele kuće. Barnes je odmah nazvao bazu zračnih snaga Andrews, udaljenu 15 km, no tamošnji kontrolori rekli su da ne bilježe ništa.

Međutim, jedan od djelatnika baze ubrzo je nazvao kontrolni toranj i prijavio da je primijetio neobičan objekt na nebu. Kontrolor leta William Brady pogledao je u tom smjeru i iznenada ugledao ono što je opisao kao "narančastu vatrenu loptu koja je za sobom ostavljala svjetlosni trag".

Objekt se kretao takvom nevjerojatnom brzinom da je, kada se Brady okrenuo kako bi privukao pozornost ostalih kontrolora, on već bio nestao. Međutim, ostao je uporan pri tvrdnji da ono što je vidio nije bio meteor, s obzirom na to da je objekt pokazao sposobnost ubrzanja te da nije bio u silaznoj putanji.

Bezrepa svjetla

U Nacionalnoj zračnoj luci pilot S. C. Pierman sjedio je u kokpitu svog DC-4 čekajući dopuštenje za polijetanje. Dok je čekao, preko radija je bio upozoren da kontrolni toranj prati brojne nepoznate objekte koji se kreću u njegovu smjeru. Pitali su ga može li ih vidjeti pa je on počeo skenirati nebo. Pierman je uočio šest različitih objekata koje je opisao kao "bijela bezrepa svjetla koja se kreću brzo". Promatrao ih je 14 minuta, tijekom kojih je bio u stalnom kontaktu s Barnesom u kontrolnom tornju. Barnes je uspio pratiti objekte koji se pojavljuju i nestaju na radaru točno kada i kako ih je opisao Pierman.

Istodobno, osoblje baze zračnih snaga Andrews pratilo je objekt koji je izgledao kao da lebdi izravno iznad radionavigacijskog fara. Zapovjednik Charles Davenport također je izravno promatrao narančasto-crveno svjetlo južno od baze, opisujući ga kao da stoji potpuno mirno, a zatim naglo mijenja smjer i visinu. Prema njegovim riječima, to se dogodilo više puta prije nego što je konačno nestalo.

Kako bi provjerili i presreli višestruke objekte u zračnom prostoru američke prijestolnice, vojni zrakoplovi F-94 Starfire poletjeli su iz zračne baze New Castle u Delawareu. Mlažnjaci su stigli u tri ujutro na nebo iznad Washingtona, no baš tada svi praćeni radarski objekti odjednom su nestali.

Mlažnjaci su ostali u patroli iznad Washingtona sve dok im konačno nije počelo ponestajati goriva pa su bili prisiljeni vratiti se u bazu. U tom su se trenutku objekti odmah vratili na nebo iznad Washingtona. Barnes je kasnije izjavio kako je vjerovao da su objekti izravno pratili i izbjegavali borbene zrakoplove. NLO-i su konačno nestali sa svih radara tek oko 5.30 ujutro.

Međutim, tjedan dana poslije objekti su se vratili na nebo iznad Washingtona. Bojnik Dewey Fournet i poručnik John Holcomb, stručnjak za radare američke mornarice, tada su ih izravno promatrali na radaru. Svi su došli do istog zaključka: objekti su bili čvrsti, vjerojatno metalni i "vrlo stvarni".

Umanjiti značaj

Cijeli incident stvorio je pravu paniku u američkoj vladi. Predsjednik Harry S. Truman bio je ozbiljno zabrinut zbog tog događaja, a CIA je bila pokrenula službenu istragu. Međutim, kako su se NLO incidenti širili zemljom, postojala je značajna zabrinutost da bi Sovjetski Savez mogao iskoristiti taj fenomen za iznenadni napad na Sjedinjene Države ili za stvaranje panike.

Strah je bio tako velik da je potaknuo američku vladu da pokuša umanjiti značaj fenomena NLO-a i, u mnogim slučajevima, ponudi besmislena objašnjenja koja su profesionalci potpuno odbacili. Nitko od radarskih operatera u noći s 19. na 20. ili 26. na 27. srpnja nikada nije prihvatio ponuđeno službeno objašnjenje: "Sve ih je prevarila temperaturna inverzija koja je stvorila lažne kontakte."

Istinu možda nikada nećemo znati, no ideja da se prije 72 godine nad Zemljom dogodila prava izvanzemaljska operacija jedno je od sasvim mogućih objašnjenja.