Zašto su stoici danas popularni? Bilo da se radi o Marku Aureliju, Seneki ili Epiktetu, oni pružaju nadahnjujuće savjete, jednostavno, ali duboko vodstvo koje čovjeku može pomoći u stjecanju šire perspektive te otkrivanju onog bitnog u kaosu svakodnevnog života. Nije li to nadahnjujuće, nije li svakom čovjeku ovakva mogućnost privlačna?! Ali, što s njom radimo?
Što doista činimo sa savjetima stoika? Dok objavljujemo na društvenim mrežama one koji nam se sviđaju i koje dijelimo, promišljamo li doista o smislu onoga što nam predlažu? Tražimo li izazov koji stoici predlažu ili pasivno upijamo njihove riječi, samo umirujući dušu, dok nam tijelo ostaje umrtvljeno inercijom svakodnevice? Možemo li se, nadahnuti mislima stoika, suočiti s prirodnim nedaćama i svakodnevnim okolnostima spokojno i plemenito, a što ovisi samo o nama?
Što nam, dakle, sugeriraju stoici? Da je život borba? Da, ali ne samo to. Jer doista, život je izazov, ali u njemu postoji ljepota, a ljepota je u tom naporu. Njihovo nas učenje vodi do dubljeg promišljanja koje nas povezuje sa životom u cjelini. Da, poteškoće postoje, ali kada se povežemo sa životom, ujedinjujemo se sa svim živim bićima.
Na kraju, stoicizam je praksa vertikalnosti. Poput starih stupova stoje (po kojima je Zenon Kitijski izveo ime za svoje učenje), stoicizam predlaže uspravnost, stabilnost i unutarnju snagu. Takva vertikalnost nudi novu perspektivu, te zaista možemo vidjeti što se nalazi u našoj sferi utjecaja. To dovodi do poznatog stoičkog stava, ponekad pogrešno shvaćenog kao ravnodušnost, bezosjećajnost, dok se zapravo radi o sposobnosti prihvaćanja onoga nad čime nemamo kontrolu.
Stvari poput mišljenja drugih ljudi, želje, potrebe da udovoljimo drugima, očekivanje rezultata, sve je to izvan domene naše kontrole. Epiktet napominje da su u našoj sferi utjecaja samo naša volja i razum, ništa drugo. Dok učimo to prihvatiti, usredotočimo se na ono što možemo promijeniti i odvojimo se od onoga što ne možemo. Ovaj proces oslobađa naš unutarnji potencijal, olakšava našu percepciju stvarnosti i omogućuje nam da mirno odgovorimo na nedaće, da ne budemo žrtve okolnosti.
To znači udahnuti život svemu što radimo, preuzeti odgovornost za detalje, male stvari koje često doživljavamo kao nevažne. To znači obraćati pozornost na svoje svakodnevno ponašanje, reakcije, razvoj gesti ljubaznosti, njegovanje otvorenog uma i vježbanje dobrohotnosti i strpljenja u ovim izazovnim i nesigurnim vremenima. Tako možemo primijeniti umijeće stoicizma kao put prema smirenom i autentičnom životu.
Autor: Alain Impellizzeri
S engleskog prevela: Daniela Devčić
Komentar: