Umjesto toga, Saudijska Arabija će prodavati naftu u više valuta, uključujući kineski RMB, euro, jen i juan.
Ovo bi se trebalo tretirati kao događaj crnog labuda, ali to ne biste znali jer je američka vlada više usredotočena na potpisivanje 10-godišnjih ugovora za financiranje ukrajinske vojske, a glavni mediji istražuju tragove guma na LGBTQ zastavama na raskrsnicama ulica u San Francisku.
Komentar: Crni labud označava nepredvidiv događaj koji nadilazi ono što se normalno očekuje od situacije i ima potencijalno teške posljedice
Zapamtite, revolucija se neće prenositi na televiziji.
Business Insider izvješćuje: Naftni sporazum između Saudijske Arabije i Kine temeljen na juanima mogao bi signalizirati veću nelagodu zbog oslanjanja na američki dolar, dok bi također služio kao pregled načina na koji bi Peking mogao promovirati svoju valutu u drugim dijelovima svijeta.
Wall Street Journal nedavno je izvijestio da Saudijska Arabija pregovara o prodaji nafte Kini i plaćanju u juanima, nakon što je gotovo 50 godina trgovala naftom isključivo u dolarima. Obje zemlje mogle bi imati koristi od snižavanja statusa dolara na svjetskoj sceni, smatra Aleksandar Tomić, ekonomist, profesor i prodekan Boston Collegea.
"Iako bi svaki dogovor bio simboličan, Kinezi nisu sami u potrazi za rezervnom valutom koja nije u dolarima", rekao je Tomić za Insider. "Potreba drugih zemalja za dolarima izlaže ih američkom financijskom sektoru i posljedično daje SAD-u politički utjecaj."
Neki analitičari umanjili su izglede za dogovor u juanu, ističući da je saudijski rijal vezan za dolar, što pomaže u zaštiti gospodarstva od nestabilnosti.
Ali učinkovitost zapadnih sankcija protiv Rusije bila je poziv na uzbunu za zemlje koje žele smanjiti svoje oslanjanje na SAD, dok se drugi režimi brinu da bi mogli biti sljedeći ako se zamjere Washingtonu, rekao je Tomić.
"Potencijalni dogovor s juanom znak je da svijet traži neku protutežu američkom dolaru", rekao je.
Jedan od razloga zašto Saudijska Arabija razmatra naftni ugovor denominiran u juanima je taj što bi stvorio izloženost valuti koja nije dolar i zemlji bi osigurao zaštitu temeljenu na juanima. Još jedan čimbenik mogao bi biti to što Saudijci ne očekuju da će dolar biti tako stabilan u budućnosti, osobito ako SAD poveća ponudu novca kao odgovor na gospodarske izazove, rekao je Tomić.
"Ekstremno stajalište bilo bi da to smanjuje ranjivost Kine na sankcije koje Zapad može nametnuti ako Kina učini nešto čemu se SAD i njegovi saveznici protive", dodao je Tomić.
Ali moraju se dogoditi dvije stvari da bi se kineski juan uspostavio kao rezervna valuta. Prvo, globalna vjera u dolar morala bi pasti. To bi se moglo dogoditi ako Federalne rezerve ne uspije kontrolirati inflaciju ili odstupi od svoje uobičajene predvidljivosti, rekao je Tomić.
Drugo, Kina bi morala dokazati dugoročnu stabilnost juana kako bi stekla povjerenje drugih nacija. Ali Kina povremeno devalvira svoju valutu kako bi potaknula izvoz, a zemlje neće htjeti držati takvu valutu, istaknuo je. Stoga bi se Peking morao posvetiti odgovornijoj politici.
Ipak, Kina zadržava globalne ambicije za juan, a Afrika je najvjerojatnije mjesto gdje bi mogao istisnuti dolar, rekao je Tomić. Kina igra važnu ulogu u afričkim gospodarstvima kao najveći bilateralni vjerovnik kontinenta i izvor stranih ulaganja.
A Kina već ima značajnu infrastrukturu u Africi, koja nije tako osporavano tržište kao Europa, objasnio je.
Ali da bi Kina zamijenila dolar kao globalnu pričuvnu valutu, njezin ekonomski položaj bi se morao povećati, dok bi se položaj SAD-a smanjio.
"Ako SAD ne napravi ništa nepredvidivo, onda će druge zemlje nastaviti vjerovati svojoj valuti", rekao je Tomić. "Izazovi za dolar su dolazili i prije, ali nijedan nije zavladao jer kada stvari postanu nestabilne, SAD ima tendenciju da bude stabilan. Tako je dolar preživio."
Komentar: Ono što je ključno, istek petrodolara mogao bi oslabiti američki dolar i, time dalje, financijska tržišta SAD-a. Ako bi se cijena nafte određivala u valuti koja nije dolar, to bi moglo dovesti do pada globalne potražnje za američkim dolarom, što bi zauzvrat moglo rezultirati višom inflacijom, višim kamatama i slabijim tržištem obveznica u SAD-u.