Airburst
© Youtube
Ako želite dokaz da je divovski komet izbrisao vunastog mamuta, mogli biste potražiti divovski krater.

Ali zasad ne biste imali sreće.

"Neki od naših kritičara rekli su: 'Gdje je krater?'", kaže Christopher Moore, arheolog sa Sveučilišta Južne Karoline. "Za sada nemamo krater ili kratere."

Ali Moore kaže da ako pogledate ispod površine, možete pronaći snažne dokaze za hipotezu o udaru mlađeg drijasa, koja tvrdi da su veliki fragmenti kometa udarili u Zemlju ili eksplodirali u atmosferi nedugo nakon posljednjeg ledenog doba, pokrećući kataklizmičke promjene u okolišu, krater ili ne.


Kopajući dublje

Mooreovo istraživanje uključuje kopanje do slojeva tla koji bi bili izloženi u razdoblju mlađeg drijasa, prije oko 12.800 godina kada je klima naglo zahladila na sjevernoj hemisferi. On analizira minerale i artefakte tamo pronađene u potrazi za "proksijima" udara kometa — nalazima koji nisu izravan dokaz, ali govore priču.

U jezgrama leda na Grenlandu, Moore i drugi pronašli su povišene razine kemikalija, koje se nazivaju aerosoli izgaranja, što ukazuje na veliki, pretpovijesni požar koji je bjesnio na početku klimatskog događaja mlađeg drijasa.

Na tako raznolikim lokacijama kao što su Sirija i Južna Karolina, pronašao je platinu, koja je rijetka u Zemljinom tlu, ali obilna u kometima.

Također je pronašao mikroskopske, magnetske kuglice od željeza zvane "mikrosferule", koje upućuju na to da je nešto bacilo rastopljeno željezo po cijelom svijetu.

Mooreovo najnovije otkriće uključuje "potresni kvarc" pronađen na tri lokacije u Južnoj Karolini, Marylandu i New Jerseyu. Ova mala mineralna zrnca imaju mikroskopske pukotine gdje se kvarc pretvorio u rastopljeni silicij. Pronaći ih tako udaljene dodaje priču: kvarc ne prolazi kroz metamorfozu i leti 500 milja bez značajnog udara.

"To je kao da stavite 75 slonova na jednu četvrtinu", kaže Moore. "To je ogromna količina pritiska koji stvara ovo što vidimo." Časopis

Časopis Science Open Airbursts and Cratering Impacts objavio je Mooreovu studiju kvarca slomljenog udarom ovog svibnja.

Jedno od Mooreovih mjesta iskopavanja za ovu studiju bio je Flamingo Bay, plitka močvara na nuklearnoj lokaciji Savannah River Ministarstva energetike. Ostala mjesta uključuju otok Parsons, Maryland, koji se nalazi u zaljevu Chesapeake, i Newtonville, New Jersey, oko 25 milja u unutrašnjosti od Atlantic Cityja.

Na sva tri mjesta, Moore je pronašao kvarc, platinu i mikrosferule razbijene udarom u većem broju na dubinama koje su bile izložene u vremenskom razdoblju mlađeg drijasa u usporedbi s okolnim slojevima tla.

Ovo je bio prvi put da je kvarc lomljen udarcem pronađen na dubini mlađeg drijasa na više mjesta. Ali to je također jedna od prvih studija koja traži kvarc slomljen od udara, kaže Moore, tako da bi dodatni uzorci mogli isplivati ​​na površinu u raširenijim studijama.

Komet bez kratera?

Mammoth
© University of South CarolinaHipoteza o udaru mlađeg drijasa kaže da su se komadi kometa zabili u Zemlju prije 12.800 godina, što je predstavljalo promjenu u okolišu koja je izbrisala vunastog mamuta
Mooreova otkrića upućuju na to da je komet udario u Zemlju, rasuo minerale nadaleko i naširoko i izazvao golemi požar koji je mogao progutati biljke koje su jeli divovski sisavci, dok je dim od takvog požara mogao pokrenuti razdoblje globalnog zahlađenja.

"Pretpostavljam da je odigrao veliku ulogu u dovođenju do izumiranja megafaune", kaže Moore.

Ali ta priča otvara nekoliko pitanja.

Prvo je pitanje koje postavljaju mnogi kritičari mlađeg drijasa: Gdje je krater?

Moore još ne otpisuje krater, ali također kaže da ga komet možda nije ostavio. Računalne simulacije pokazale su da bi komet mogao eksplodirati prije nego što udari o tlo i generirati udarni val koji bi mogao imati dalekosežne udare bez ostavljanja jednog prepoznatljivog kratera, kaže on.

"Oni eksplodiraju u zraku prije nego udare o tlo, ali ako su dovoljno nisko, udarni val i toplina mogu pogoditi tlo i otopiti sediment, proizvesti mikrokuglice i šokirati kvarc", kaže Moore, opisujući hipotezu.

Zatim postoji još egzistencijalniji: ako veliki komet jednom udari u naš planet, može li se to ponoviti?

Odgovor je da.

Zato znanstvenici skeniraju nebo u potrazi za objektima koji se sudare sa Zemljom. Ali lov na komete u stilu Armagedona nije siguran. Od 2001. vojni sateliti detektirali su više od 20 velikih meteora koji su eksplodirali u atmosferi s dovoljno energije da ih se zamijeni s nuklearnom eksplozijom.

Ovi prethodno neotkriveni meteori eksplodirali su u gornjim slojevima atmosfere - predaleko od tla da bi uzrokovali štetu, ali preblizu da bi se zanemarili.

"Ove stvari nas pogađaju više nego što većina ljudi misli", kaže Moore. "Samo je pitanje vremena kada ćemo dobiti nešto poput utjecaja mlađeg drijasa."

Moore ipak nije nervozan. Statistički gledano, većina budućih udara meteora imala bi kratkotrajne, lokalne učinke, a ne globalne, dugoročne učinke, kaže on. Ali isplati se nastaviti tražiti.

"Moramo mnogo više razmišljati o tome kako su ti utjecaji mogli utjecati na ljudska društva u prošlosti", kaže on.