Ova vijest definitivno spada u rubriku vjerovali ili ne.
mis alabama
"Kraljice ljepote" koje se biraju na izborima trebale bi ipa biti lijepe i graciozne jer na kraju krajeva to i je izbor ljepote. Iako su ova natjecanja uvijek bila kritizirana, sada su se očito konačno pretvorila u freak showove. Danas, umjesto na estetici, ovdje je fokus samo na apsurdnim, probuđenim kriterijima: u njemačkoj biraju političke aktivistice s migrantskom pozadinom, u Nizozemskoj se oslanjaju na biološke muškarce ... A u američkoj državi Alabama, oni koncept dovode do točke potpunog apsurda birajući tako morbidno pretilu damu da se čovjek mora zapitati kako je kandidatkinja uopće mogla nositi njenu težinu preko pozornice. Je li bolest novi ideal koji treba slaviti?

Iz očitih razloga, većina se ljudi ionako smije natjecanjima - inače bi komedija "Miss Congeniality" sa Sandrom Bullock u to vrijeme teško doživjela toliki uspjeh. "Ona stoji tamo puna milosti, Miss Amerike", komentirao je lik Williama Shatnera na sve većoj ceremoniji dodjele nagrada za novu kraljicu ljepote u hrvatskom prijevodu - "ona je ljepota, ona je gracioznost", čuje se u originalu. Ljepota i gracioznost možda su bili ideali 2000. godine. 2024. ideal u Alabami izgleda ovako:


23-godišnja Sara Milliken je naravno jako sretna zbog svoje pobjede. To joj je lijepo, jer se za to morala natjecati nekoliko puta. Kao poruku svim mladim ženama na svijetu, rekla je: "Bez obzira na to kako vaše tijelo izgleda, bez obzira odakle dolazite, možete učiniti sve što vam je na pameti!" Millikein sljedeći cilj je osvojiti Miss Amerike i kako stvari stoje o bi joj moglo poći za rukom osim ako za to mjesto već nisu predodredili nekog muškarca koji je naglo odlučio postati žena.

Zapad klizi u medicinsku katastrofu

Sada treba reći: Morbidno pretili ljudi prije nego kasnije dođu do točke u kojoj više ne mogu raditi sve što žele.

Ovakav prekomjerna tjelesna težina stavlja tijelo pod maksimalni stalni stres. To ne utječe samo na motoričke sposobnosti, već i na kardiovaskularni sustav, što prečesto dovodi do po život opasnih srčanih i moždanih udara. Svatko tko je ikad vidio u klinici kako su jednu jako pretilu osobu dizalicom (koja je, ovisno o modelu, užasno škripala) dizali iz kreveta da bi je se moglo staviti u ekstra široka kolica, nikad više neće pomisliti na ideju romantiziranja pretilosti.

Ovaj zahvat je sve samo ne ugodan za pacijente normalne tjelesne težine s paralizom i spasticitetom - ali za pretile osobe osoblje i oprema često dolaze do svojih granica. Sljedeći reklamni video prikazuje kako funkcionira prijenos s iznimno robusnom dizalicom za pacijente koja može podnijeti nevjerojatnih 300 kilograma (ovdje možete vidjeti prijenos s invalidskih kolica na krevet):

Za prijenos, oboljeli moraju ležati na posebnoj vezici. Naravno, ovo prvo morate staviti pod svoje tijelo: Ovisno o težini i mogućnostima kretanja ležećeg pacijenta, potrebno je nekoliko ljudi s obje strane koji ga mukotrpno održavaju u ravnoteži sa svake strane kako bi mogli stisnuti ovu tkaninu ispod njegovo tijelo.

Suočavanje s ovim pacijentima težak je posao za sve uključene i potpuno ponižavajuće za same pogođene. Mjere rehabilitacije ovdje su podložne značajnim ograničenjima - fizioterapeuti više ne mogu niti posjesti pacijente na rub kreveta kako bi s njima izvodili vježbe kada dostignu određenu težinu. Pomagača često nema: nitko u zdravstvenom sustavu nema vremena.

Uz lošu sreću, jedan fizioterapeut ima zadatak nekako smjestiti pacijenta u invalidska kolica jer je medicinsko osoblje preopterećeno za taj zadatak. Međutim, ni to ne može učiniti jedan terapeut - da ne spominjemo činjenicu da bi zapravo trebao trenirati sa svojim pacijentima umjesto da ih samo diže iz kreveta.

Dizala koja se u načelu mogu koristiti za prijevoz ljudi također imaju ograničenja težine. Neke klinike još uvijek imaju opremu koja može izdržati samo do 150 kilograma i, zahvaljujući dugogodišnjoj uporabi, sve više pati od starosti.

Takvi uređaji teško da su prikladni za gospođicu Milliken. Broj ovih dizalica također je ograničen po klinici (ovisno o nosivosti koštaju nekoliko tisuća eura) - nažalost često u suprotnosti s brojem pacijenata koji o njima ovise.

Za osobe s prekomjernom tjelesnom težinom to često znači da ostaju u krevetu i leže u bolovima jer nema medicinskog osoblja koje bi ih redovito namještalo, a određeni su položaji već su toliko bolni za oboljele zbog otvorenih, gnojnih rana ili problema s mišićno-koštanim sustavom. Mogućnosti su također ograničene. Ljudi se ne mogu transportirati na preglede niti dobiti adekvatan tretman. Fizioterapija je često ograničena na pasivno kretanje.

Ova se nevjerojatna bijeda mogla izbjeći. Za sve pretiliju populaciju bilo bi logičnije na televiziji prikazivati ​​videa koji svima jasno pokazuju posljedice pretilosti, umjesto da se za Miss bira morbidno pretila osoba i šalje signal da težina između 160 i 200 kg nije samo prihvatljiva, već je zapravo lijepa i samim time poželjna.

Ovdje se ne radi o vrijednosti čovjeka kao čovjeka, jer se to ne mijenja zbog zdravstvenih problema. Masivna pretilost obično je uzrokovana depresijom ili drugim psihološkim poremećajima - jedenje također može postati ovisnost. Niste pogodni za Miss, ali kao i svi drugi možete zablistati na drugim područjima s posebnim vještinama koje većina ljudi smatra vrednijima od zezancije.

Zapad je na opasno krivom putu sa svojim veličanjem bolesti. Zbrinjavanje takvih pacijenata, čiji je broj u stalnom porastu, nije ni ljudski ni financijski isplativo. Naravno, cijela industrija ima koristi od morbidne epidemije pretilosti. Ali to je ogroman teret za društvo koji se može i mora kritizirati.